USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj dana 5. srpnja 1994. godine u sastavu predsjednik Suda Jadranko Crnić te suci Zdravko Bartovčak. dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić. mr. Vojislav Kučeković, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, rješavajući o prijedlogu Ramov mr. Drage, odvjetnika iz Zagreba, za ocjenu ustavnosti zakona, donio je

RJEŠENJE

1. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe članka 103. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 31/93).

2. Rješenje će se objaviti u "Narodnim novinama".

Podnositelj prijedloga smatra da je označena odredba zakona navedenog u točki 1. izreke suprotna odredbi članka 31. Ustava Republike Hrvatske. Prema toj ustavnoj odredbi, naime, nitko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio osuđen i za koje je donesena pravomoćna sudska odluka.

Navedena ustavna odredba, smatra podnositelj prijedloga. ne pravi nikakvu razliku i ne dopušta iznimku po kojoj bi bila izuzeta pravomoćna presuda nadležnog suda strane države donesena za krivično djelo počinjeno na području Republike Hrvatske. Ujedno predlaže da Ustavni sud Republike Hrvatske, u smislu odredbe članka 18. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, privremeno obustavi od izvršenja presudu domaćeg suda za isto krivično djelo koje povlači obvezno određivanje pritvora.

Prijedlog nije osnovan. Odredba stavka 2. članka 31. Ustava Republike Hrvatske sadrži jedno od temeljnih ljudskih prava tj. da nitko ne može ponovno (dva puta) biti suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravomoćna sudska odluka. Ako se ova ustavna odredba čita i gleda nezavisno i odvojeno od drugih ustavnih odredbi, može se shvatiti i kao što je shvaća predlagatelj, tj. da ta odredba ne isključuje ni pravomoćnu presudu stranog suda.

Tu ustavnu odredbu, medutim, treba tumačiti u njenoj povezanosti s ostalim ustavnim odredbama. Posebno s odredbama članka 2. Ustava, koja govori o suverenosti Republike Hrvatske. Sadržaj suvereniteta države je i jurisdikcija, odnosno primjena njenih pravnih normi na njenom cjelokupnom teritoriju a u skladu s medunarodnim pravom i na odredenim područjima mora i područja izvan državnog područja do granica sa susjedima (stavci 2. i 3. članka 2. Ustava).

Tumačeći odredbu stavka 2. članka 31. Ustava u povezanosti s navedenim ustavnim odredbama nedvojbeno se treba i mora zaključiti da pod pravomoćnom presudom treba shvatiti pravomoćnu presudu domaćeg suda.

Osporena zakonska odredba stavka 1. članka 103. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske - pročišćeni tekst ("Narodne novine", broj 31/93) predstavlja, naime, izuzetak u odnosu na odredbu stavka 1. članka 99. istoga zakona, kojom je propisano važenje hrvatskog krivičnog zakonodavstva na svakoga tko na teritoriju Republike Hrvatske počini krivično djelo. Tim izuzetkom priznaje se upravo načelo "ne bis in idem" jer se u slučaju da je pokrenut ili dovršen krivični postupak u stranoj driavi za krivično djelo počinjeno na teritoriju Republike Hrvatske samo iznimno, na temelju odobrenja javnog tužitelja (državnog odvjetnika) Republike Hrvatske, gonjenje može poduzeti i u Republici Hrvatskoj. Dakako, da osporena zakonska odredba respektira i mogućnost sukoba zakonodavstva dviju država u vezi s počinjenim krivičnim djelom. Stoga će po načelu "ne bis in idem", temeljem odredbe članka 104. istoga Zakona, domaći sud u izrečenu kaznu za isto krivično djelo uračunati i kaznu izdržanu po presudi stranog suda. Ako kazne nisu iste vrste uračunavanje će se provesti prema ocjeni suda.

To su razlozi zbog kojih Ustavni sud nije prihvatio prijedlog. Iz istih razloga i prijedlog za donošenje privremene mjere ukazuje se neosnovanim.

Odluka o objavi temelji se na odredbi stavka 1. članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj : U-I-370/1994.

Zagreb, 5. srpnja 1994.