USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda i suci Zdravko Bartovčak, dr. Nikola Filipović. Ante Jelavić, mr. Vojislav Kučeković, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi S. L. iz K. A., na sjednici održanoj dana 5. srpnja 1994. godine, donio je ovu

ODLUKU

1. Usvaja se ustavna tužba i ukidaju se - presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-7837/1992 od 8. travnja 1993. - rješenje Ministarstva unutarnjih poslova broj 511-0143-UP/I-16000/1483/1-92 od 27. listopada 1992.

2. Predmet se vraća Ministarstvu unutarnjih poslova na ponovni postupak.

3. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Podnositelj ustavne tužbe S. L. iz K. A., zastupan od odvjetnice B. H. iz L., traži zaštitu ustavnih prava za koje smatra da su mu povrijeđena u postupku u kojem je njegov zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo odbijen rješenjem i presudom navedenim u izreci ove odluke.

Navedenim rješenjem njegov je zahtjev odbijen temeIjem članka 26. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine., broj 53/91. 70/91, 28/92, 113/93), s tim da temeljem stavka 3. istog članka tog Zakona nisu navedeni razlozi zbog kojih je zahtjev odbijen. U izreci navedenom presudom odbijena je tužba podnositelja; donoseći presudu Upravni sud se pozvao na odredbu članka 8. stavak 1. točka 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu Ustavna tužba je osnovana. Odlučujući u ovom predmetu Ustavni je sud polazio od toga da u rješenju Ministarstva o odbijanju zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo nisu bili navedeni razlozi, čime se vrijeđaju prava zajamčena odredbama članka 18, 19. i 26. Ustava. Odredbama članka 18. Ustava zajamčeno je pravo na žalbu, odnosno drugu pravnu zaštitu, protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom, odnosno odredbom članka 19. stavak 2. Ustava zajamčena je sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Ova ustavna prava ne mogu se učinkovito ostvariti ako nisu poznati razlozi koji se pobijaju u žalbenom postupku, ili u postupku druge pravne zaštite, odnosno u postupku sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata.

Osim toga, uskratom razloga za odbijanje zahtjeva krši se i ustavno pravo jednakosti građana i stranaca pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima, koja imaju javne ovlasti, zajamčeno odredbom članka 26. Ustava. Nedvojbeno je da su osobe, koje ne znaju razlog zbog kojih im je zahtjev odbijen, u nejednakom položaju prema osobi kojoj su ti razlozi poznati.

Polazeći od ovih stajališta Ustavni sud Republike Hrvatske, svojom odlukom (broj U-I-206/1982, U-I-207/1992, UI-209/1992, U-I-222/1992 od 8. prosinca 1993), objavljenom u "Narodnim novinama", broj 113/1993. ukinuo je odredbu članka 26. stavak 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu prema kojoj u obrazloženju rješenja o odbijanju zahtjeva za stjecanje državljanstva nisu morali biti navedeni razlozi za odbijanje zahtjeva. Činjenica da je Upravni sud Republike Hrvatske u navedenoj presudi naveo razloge zbog kojih odbijanje zahtjeva podnositelja ustavne tužbe za primitak u hrvatsko državljanstvo smatra osnovanim (pri čemu se pozvao na odredbu članka 8. stavak 1. točka 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu, prema kojoj hrvatsko državljanstvo može steći stranac ako je - pored ostalog - do podnošenja zahtjeva imao prijavljen boravak najmanje pet godina neprekidno na teritoriju Republike Hrvatske) ne mijenja stajalište Ustavnog suda u ovom predmetu. Zakon o upravnim sporovima, koji je preuzet kao republički Zakonom o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92, 77/92) u članku 39. propisuje da Upravni sud rješava spor, u pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, a predviđa i slučaj kad taj sud može i sam utvrditi činjenično stanje, i na podlozi tako utvrđenoga činjeničnog stanja donijeti presudu, odnosno rješenje. Prema članku 39. stavak 4. Zakona Upravni sud utvrđuje činjenično stanje po potrebi na raspravi, na koju se poziva i stranka, ili preko jednog člana vijeća, ili preko drugog redovnog suda, ili preko drugog organa. No kad i putem tih načina - drugih nego što je rasprava - utvrđuje činjenično stanje, stranka mora biti u situaciji da se izjasni o tim, po prvi put upotrijebljenim činjenicama. na temelju kojih se donosi odluka o njezinu zahtjevu.

U skladu s iznijetim ustavna tužba je usvojena zbog povrede ustavnih prava zajamčenih odredbama članaka 18, 19. i 26. Ustava. Nadležno tijelo, to jest Ministarstvo unutarnjih poslova dužno je ponovno provesti postupak u povodu zahtjeva podnositelja ustavne tužbe za stjecanje hrvatskog državljanstva, a - u slučaju da taj zahtjev ponovno odbije - dužno je navesti razloge zbog kojih je to učinjeno. Donošenje ove odluke temelji se na odredbi članka 30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/1991), a objava na odredbi članka 20. stavak 1. tog Ustavnog zakona.

Broj : U-III-301/1993.

Zagreb, 5. srpnja 1994.