USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, odlučujući o ustavnoj tužbi I. R iz M., R., na sjednici održanoj dana 6. travnja 1994 godine, donio je ovu

ODLUKU

1. Usvaja se ustavna tužba i ukidaju se:

- presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-1909/1993 ud 21. travnja 1993. godine i

- rješenje Ministarstva unutarniih poslova broj 51101-43-UP/I-16372-9564/I-92. od 10. siječnja 1993. godine.

2. Ova se odluka dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova radi ponovnog postupka.

3 Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Podnositelj ustavne tužbe I. R. iz M., R., zastupan od odvjetnika u R. J - E. P., traži zaštitu ustavnih prava za koja smatra da su mu povrijeđena u postupku u kojem je njegov zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo odbijen rješenjem i presudom navedenim u izreci ove odluke.

Navedenirn rješenjem podnositeljev je zahtjev odbijen temeljenk članka 26. stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 53/91, 28/92, 113/92), s tim da temeljem stavka 3. istog članka tog Zakona nisu navedeni razlozi zbog kojih je zahtjev odbijen. U izreci navedenom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske odbijena je tužba podnositelja, donoseći presudu Upravni sud Republike Hrvatske smatrao je da nije povrijeđen zakon njemu na štetu; taj je sud ocijenio da prema utvrđenom činjeničnom stanju postoje razlozi od interesa za Republiku Hrvatsku zbog kojih je zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva osnovano odbijen, i to pozivom na zakonske odredbe prema kojima razlozi odbijanja zahtjeva ne moraju biti navedeni. Ustavna tužba je osnovana.

Odredbama članka 18. Ustava zajamčeno je pravo na žalbu, odnosno drugu pravnu zaštitu, protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom, odnosno odredbom članka 19. stavak 2. Ustava zajamčena je sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Ova ustavna prava ne mogu se učinkovito ostvariti ako nisu poznati razlozi koji se pobijaju u žalbenom postupku, ili u postupku druge pravne zaštite, odnosno u postupku sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata. Osim toga, uskratom razloga za odbijanje zahtjeva krši se i ustavno pravo jednakosti građana i stranaca pred sudovima i drugirn državnim i inim tijelima, koja imaju javne ovlasti, zajamčeno odredbom članka 26. Ustava. Nedvojbeno je da su osobe, koje ne znaju razlog zbog kojih im je zahtjev odbijen, u nejednakom položaju prema osobama kojima su ti razlozi poznati. Polazeći od ovih stajališta Ustavni sud Republike Hrvatske, svojom odlukom (broj: U-I-206/1992, U-I-207/1992, U-I-209/1992, U-I-222/1992 od 8. prosinca 1993), objavljenom u "Narodnim novinama" broj 113/1993. ukinuo je odredbu članka 26. stavak 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu prema kojoj, u obrazloženju rješenja o odbijanju zahtjeva za stjecanje državljanstva, nisu morali biti navedeni razlozi za odbijanje zahtjeva. U skladu s iznijetim ustavna tužba je usvojena zbog povrede ustavnih prava zajamčenih odredbama članaka 18, 19. i 26. Ustava. Nadležno tijelo, to jest Ministarstvo unutarnjih poslova, dužno je ponovno provesti postupak u.povodu zahtjeva podnositelja ustavne tužbe za stjecanje hrvatskog državIjanstva, a - u slučaju da taj zahtjev ponovno odbije - dužno je navesti razloge zbog kojih je to učinjeno.

Donošenje ove odluke temelji se na odredbi članka 30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/1991). a njezina objava na članku 20. stavak 1. Ustavnog zakona.

Broj: U- III-311/1993.

Zagreb. 6. travnja 1994.