USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, odlučujući o ustavnoj tužbi S. M. iz S., na sjednici održanoj dana 6. travnja 1994. godine, donio je ovu

ODLUKU

1. Usvaja se ustavna tužba i ukidaju se

- presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-1826/1993. od 26. kolovoza 1893. i

- rješenja Ministarstva unutarnjih poslova broj 511-01-43-UP/I-16378/5333/92 od 17. siječnja 1993.

2. Ova se odluka dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova radi ponovnog postupka.

3 Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Podnositeljica ustavne tužbe, S. M. iz S., traži zaštitu ustavnih prava za koja smatra da su joj povrijeđena u postupku u kojem je njezin zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo odbijen rješenjima i presudom navedenim u izreci ove odluke. Navedenim rješenjima Ministarstva podnositeljičin zahtjev odbijen je temeljem članka 26. stavak 1. i temeljem članka 26. stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine". broj 53/91, 28/92, 113/92), s tim da temeIjem stavka 3. istog članka tog Zakona nisu navedeni razlozi zbog kojih je zahtjev odbijen. U izreci navedenom presudom odbijena je tužba podnositeljice: donoseći presudu Upravni sud Republike Hrvatske ocijenio je da je zakonito odbijen zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo. Ustavna tužba je osnovana. Odredbama članka 18. Ustava zajamčeno je pravo na žalbu, odnosno drugu pravnu zaštitu. protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom, odnosno odredbom članka 19. stavak 2. Ustava zajamčena je sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Ova ustavna prava ne mogu se, učinkovito ostvariti ako nisu poznati razlozi koji se pobijaju u žalbenom postupku, ili u postupku druge pravne zaštite, odnosno u postupku sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata. Osim toga, uskratom razloga za odbijanje zahtjeva krši se i ustavno pravo jednakosti građana i stranaca pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima, koja imaju javne ovlasti, zajamčeno odredbom članka 26. Ustava. Nedvojbeno je da su osobe, koje ne znaju razlog zbog kojih im je zahtjev odbijen, u nejednakom položaju prema osobi kojoj su ti razlozi poznati. Polazeći od ovih stajališta Ustavni sud Republike Hrvatske, svojom odlukom (broj U-I-206/1992, U-I-207/1992, UI-209/1982, U-I-222/1992 od 8. prosinca 1993.), objavljenom u "Narodnim novinama", broj 113/1993, ukinuo je odredbu članka 26. stavak 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu prema kojoj, u obrazloženju rješenja o odbijanju zahtjeva za stjecanje državljanstva, nisu morali biti navedeni razlozi za odbijanje zahtjeva. U skladu s iznijetim ustavna tužba je usvojena zbog povrede ustavnih prava zajamčenih odredbama članka te, 19. i 26. Ustava. Nadležno tijelo, to jest Ministarstvo unutarnjih poslova, dužno je ponovno provesti postupak u povodu zahtjeva podnositeljice ustavne tužbe za stjecanje hrvatskog državljanstva, a - u slučaju da taj zahtjev ponovno odbije - dužno je navesti razloge zbog kojih je to učinjeno. Donošenje ove odluke temelji se na odredbi članka 30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/1981), a njezina objava na članku 20. stavak 1. Ustavnog zakona.

Broj : U-III-474/1993.

Zagreb. 6. travnja 1994.