USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, odlučujući o ustavnoj tužbi Đ. B. iz P., na sjednici 16. ožujka 1994. godine, donio je ovu

ODLUKU

1. Odbija se ustavna tužba.

2. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

Đ.B. iz P. podnijela je Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu u kojoj navodi da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev. 2726/92 od 22. 12. 1992. godine, kao i Okružnog suda u P. br. Gž-682/92 od 17. 8. 1992. i rješenjem Općinskog suda u P. br. P-2037/91 od 3. 12. 1991. povrijeđena njezina ustavna prava na rad (članak 54. Ustava Republike Hrvatske); predlaže da se citirana rješenja ukinu.

Podnositeljica ustavne tužbe smatra da u postupcima, koji su prethodili osporenim rješenjima nije pravilno utvrđeno činjenično stanje, pa je stoga nepravilno primijenjeno materijalno pravo, zbog čega nije uvažen njezin prijedlog za ponavljanje postupka dovršenog odlukom Suda udruženog rada Hrvatske od 29. rujna 1989. br. Sž-4204/89, kojom je potvrđena odluka Osnovnog suda udruženog rada u R. br. S-1833/88 od 20. 6.1988; temeljem ove odluke ona je iskljućena iz poduzeća.

Ustavna tužba nije osnovana.

Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je odlukom sudbene, upravne vlasti, ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti. povrijeđeno ustavno pravo (članak 28. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske).

Posluživši se tim svojim pravom tužiteljica je protiv spomenutog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnijela tužbu navodeći u tužbi da joj je povrijeđeno ustavno pravo na rad.

Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije raspravljao o tužiteljičinom pravu na rad, već o njezinoj reviziji protiv rješenja Okružnog suda u P. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u P.; tim je rješenjem odbijen prijedlog tužiteljice da se dopusti ponavljanje postupka pravomoćno završenog uvodno navedenim odlukama sudova udruženog rada.

Prijedlog za ponavljanje postupka osobito sadrži: Zakonsku osnovu po kojoj se traži ponavljanje, okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagatelja (članak 424. Zakona o parničnom postupku); u postupku se je raspravljalo i odlučivalo isključivo o prijedlogu za ponavljanje postupka, kako to slijedi iz odluka sudova.

Valja stoga zaključiti da nije bilo rasprave i odlučivanja o tužiteljičinom pravu na rad, pa se stoga to pravo u ovom postupku ponavljanja i nije moglo povrijediti.

Dakako, povrijediti se je moglo neko drugo ustavno pravo tužiteljice kao npr. o pravu na žalbu (članak 18. Ustava), jednakosti svih pred zakonom (članak 26. Ustava) i dr. ali tužiteljica nije istaknula povredu nijednog drugog prava.

Zapravo, u tužbi se raspravlja o tome da li je ili nije počinila povredu radne dužnosti zbog koje je isključena iz radne organizacije, zanemarujući činjenicu da je riječ o ponavljanju postupka i da prvostepeni općinski sud nije spojio raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka s raspravljanjem o glavnoj stvari (članak 425, stavak 3. Zakona o parničnom postupku).

Slijedi, dakle, da tužiteljica nije u tužbi iznijela ništa odlućčo što bi dovodilo u sumnju ustavnost sudske odluke (rješenje Vrhovnog suda) pa je stoga tužbu valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci pod 1.

Točka 2. izreke zasnovana je na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

Broj : U-III-304/1993

Zagreb, 16. ožujka 1994.