USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske je, povodom ustavne tužbe M.Z. iz I., zastupane po odvjetnici J.K., odvjetnici iz L.. na sjednici od 18. ožujka 1994. godine donio ovu

ODLUKA

Usvaja se ustavna tužba i ukidaju se:

1. Rješenje općinskog suda U. O. BR. O-180/91 od 20. prosinca 1991. godine

2. Rješenje okružnog suda u R. BR. GŽ-40B/92 OD 20. svibnja 1992. godine

Ova će se odluka objaviti u "Narodnim Novinama"

M.Z. iz I. podnijela je Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu, kojom traži zaštitu ustavnih prava nasljeđivanja i vlasništva, zajamčenih člankom 48 Ustava Republike Hrvatske, a koja su joj povrijeđena rješenjima citiranim u izreci. Predlaže da se ova rješenja ukinu.

Ustavna tužba je pravodobna i iscrpljen je dopušten pravni put, pa je udovoljeno pretpostavkama za raspravljanje o ustavnoj tužbi, predvidenima člancima 28. i 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) - dalje Ustavni zakon.

Tijekom postupka je utvrđeno da je osporenim rješenjem navedenim pod toč. I. 1. - izreke izmijenjeno pravomoćno Dopunsko rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda O. br. O-180/91 od 13. rujna 1991. godine u dijelu pod stavkom I. izreke, time da se nekretnine z.č. 2071/2 (u površini od 3.487 m2) i z.č. 2082/2 (u površini od 1039 m2), nalazeći se u ZKT II u ulošku 1228, k.o. K., - u naravi građevinsko zemljište - a na kojem je ostavitelj A. M. uknjižen sa pravom korištenja u 1/6 dijela, uručuju S.F., S.N., S.N. i S.S., svakom u 1/4 dijela. Ovo prvostupanjsko rješenje, potvrđeno je rješenjem Okružnog suda R. navedenim pod toč. 1. 2. - izreke Spomenutim Dopunskim rješenjem o nasljeđivanju od 13. rujna 1991. godine, navedeno građevinsko zemljište, sa pravom korištenja pok. A.M. bilo je uručeno M.Z., kao naknadno pronađena imovina. No, već 20. prosinca 1991 godine, isti Općinski sud O. donosi osporeno rješenje, kojim tu imovinu uručuje četvorici članova obitelji S., čime ih istodobno oduzima M.Z.

Utvrđeno je, nadalje, da je ostavitelj pok. A. M. umro 15. siječnja 1964. godine, a svu svoju imovinu je oporučno ostavio M. i A.Z. iz I. Rješenjem Općinskog suda O. br. O-19/64 od 27. lipnja 1864. godine njegova imovina je i uručena bračnom paru Z. na jednake dijelove. Prema ovom temeljnom rješenju o nasljeđivanju iza pok. A. njegova naknadno pronađena imovina je Dopunskim rješenjem o nasljedivanju od. 13. rujna 1991. godine uručena u cijelosti M.Z. Uručena joj je u cijelosti, jer je A.Z. u međuvremenu umro, a ona je naslijedila njegov dio.

Općinski sud u O. nalazi razlog za izmjenu pravomoćnog Dopunskog rješenja o nasljeđivanju - tri mjeseca nakon njegovog donošenja - u promjeni svog pravnog stajališta. Naime. ovaj Sud, isto kao i Okružni sud R., u osporenim rješenjima, zauzimaju stajalište prema kojem se naknadno pronađena imovina nije mogla uručiti M.Z. Ona, naime, kao oporučna nasljednica ne može steči pravo korištenja, budući da prema pozitivnim propisima koji su primjenjeni u ovom slučaju ne spada u krug osoba, na koje se to pravo može prenijeti. Ustavna tužba je osnovana.

Pravila Zakona o parničnom postupku, preuzetog Zakonom o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92) - dalje ZPP primjenjuju se, temeljem čl.173. Zakona o nasljeđivanju. preuzetog temeljem članka 1. stavak 1., te članka 72. Zakona o preuzimanju Zakona o parniEnom postupku ("Narodne novine". broj 52/71) - dalje ZON i u postupku za ostavinsku raspravu. Članak 333. ZPP-a obvezuje Sud da tijekom cijelog postupka pazi po službenoj dužnosti da li je stvar o kojoj se raspravlja već pravomoćno presuđena. Odlučivanje o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno presudeno, bitna je povreda parnićnog postupka iz čl. 354. 1.11. ZPP, pa čim Sud ovu povredu utvrdi dužan je tužbu odmah odbaciti. Ukoliko je prvostupanjski sud to propustio učiniti, drugostupanjski sud će -- primjerom čl. 369. ZPP-a - ukinuti preskidu suda prvog stupnja i odbaciti tužbu.

U konkretnom slučaju, Općinski sud O. je suprotno navednim odredbama ZPP-a, pa čak i bez prijedloga stranke, već po vlastitom nahođenju ponovo raspravljao o presudenoj stvari i osporenim rješenjem izmijenio pravomoćno Dopunsko rješenje o nasljedivanju. Isto tako ni Okružni sud R. se ne obazire na bitnu povredu ZPP-a; propustio ju je utvrditi u prostupanjskom rješenju, te umjesto da ga ukine, na što ga obvezuje čl. 369. st. 2. ZPF-a, on dobija žalbu i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Osim toga, Općinski sud O. i Okružni sud R. su pogrešno primijenili materijalno pravo.

Članak 232. ZON-a utvrđuje da sud neće ponovo raspravljati o imovini pronadenoj nakon pravornoćnosti rješenja o nasljeđivanju, već će ju novim rješenjem rasporediti na temelju prije doneserkog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Postupajući po ovoj zakonskoj odredbi Općinski sud O. je Dopunskim rješenjem o nasljeđivanju pravilno rasporedio naknadno pronađenu imovinu iza sntrti pok. A. M. i uručio ju M.Z.

ZON u članku 128. određuje pravno relevantan momenat uz koji se vežu sve pravne posljedice nasljeđivanja. To je čas smrti ostavitelja, kada se otvara nasljedstvo. Za utvrđivanje sadržaja i opsega prava nasljednilsa mjerodavan je zakon, koji vrijedi u tom času.

U času smrti AM. - 15. siječnja 1964. godine, sadržaj prava korištenja gradevinskog zemljišta bio je utvrđen odredbama Zakona o nacionalizaciji rkajamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Sl. list, broj 52/58). Prema člancima 38 i 39. ovog Zakona raniji vlasnik građevinskog zemljišta ima pravo trajnog prijenosa prava korištenja na druge subjekte, bez ograničenja. To znači da je A. M. rnogao oporučno prenijeti pravo korištenja građevinskog zemljišta na oporučne nasljednike, odnosno da su M. i A. Z to pravo mogli steći.

Općinski sud O. i Okružni sud R, medutim, nisu primijenili propis o prijenosu prava korištenja građevinskog zemljišta koji je bio na snazi u času smrti ostavitelja, već su primijenili Zakon o građevinskom zemljištu ("Narodne novirke", broj 54/80), koji je vrijedio u času donošenja rješenja, a koji je stupio na snagu 8. siječnja 1981. godine, daleko iza pravno relevantnog časa smrti ostavitelja.

Pogrešnom primjenom kako procesnih, tako i odredaba materijalnog prava, Općinski sud O., Okružni sud R. su osporenim rješenjima, na štetu M.Z. povrijedili ustavno pr-avo nasljeđivanja i vlasništva. zajamčeno člankom 48. Ustava Republike Hrvatske.

Iz navedenih razloga, odlučeno je, primjenom članka 30 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, kao u točki I. izreke.

Točka II. izreke ove odluke temelji se na čl. 20. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-182/1992.

Zagreb, 16. ožujka 1994.