USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici 16. ožujka 1994. godine, donio je ovu

ODLUKU

1. Ukidaju se odredbe Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", broj 34/1993 - pročišćeni tekst), i to - odredba članka 392 st. 1. toč. 4. u dijelu koji se odnosi na ponavljanje krivičnog postupka na štetu oslobođene ili osuđene osobe; - odredba članka 393. st. 2

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Odvjetnici mr. Šime Pavlović iz Zadra i Predrag Jošanović iz Pule podnijeli su ovom Sudu prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba navedenih u izreci ove odluke.

Prema odredbi članka 392 st. 1. toč 4. navedenog Zakona, krivični se postupak završen pravomoćnom presudom može ponoviti - ako se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi na štetu oslobođene ili osuđene osobe i u korist osuđene osobe, a prema odredbi članka 393 st. 2. tog zakona, ponavljanje krivičnog postupka - u slučaju iz članka 392. st. 1. toč. 4. i 6. istog zakona - na štetu osuđene ili oslobođene osobe dopušteno je u roku od šest mjeseci, računajući od dana kada je tužitelj saznao za nove činjenice ili dokaze.

U prijedlozima se navodi da su osporene odredbe, u dijelu koji se odnosi na ponavljanje krivičnog postupka protiv osobe koja je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe. u suprotnosti s odredbom članka 31. st. 3. Ustava Republike Hrvatske, a također i s Međunarodnim paktom o gradanskim i političkim pravima.

Nalazeći osnovane razloge za sumnju u ustavnost osporenih odredaba, ova je Sud, na sjednici 28. rujna 1993. godine, prihvatio spomenute prijedloge i donio rješenje o pokretanju postupka za ocjenu njihove ustavnosti. To je rješenje objavljeno u "Narodrlim novinama", broj 98/1993.

Nakon završenog postupka. ovaj je Sud - imajući u vidu sadržaj osporenih odredaba kao i pravne posljedice do kojih dolazi njihovom primjenom - ocijenio da su te odredbe nesuglasne odredbi članka 31. st. 3. Ustava Republike Hrvatske.

Ta ustavna odredba sadrži ustavno načelo zabrane ponavljanja kaznenog postupka protiv osobe koja je oslobođena pravomoćnom presudom. Iz tog ustavnog načela slijedi zaključak da je porkavljanje krivičnog postuplta - kad je riječ o osuđenoj osobi - dopušteno samo u korist, a ne i na štetu osuđene osobe.

Polazeći od sadržaja odnosno smisla spomenutog ustavnog načela koje zabranjuje ponavljanje krivičnog postupka, kako na štetu oslobođene tako i na štetu osudene osobe, ovaj Sud ocjenjuje da su osporene odredbe nedvojbeno u nesuglasnosti s tim ustavnim načelom

Osporene su odredbe u nesuglasju i sa odredbama članka 4. Sedmog protokola uz Konvenciju o zaštiti prava čovjeka i temetjnih sluboda (1950. godina) i članka 14. toč. 7. Međunarodnog pekta o građanskim i pol:tićkim pravima (1966. godina). Prema tim odredbama, nitko ne može biti ponovno progonjen ili kažnjen u krivičnim postupcima za djelo za koje je već bio konačno osobođen. Ti su međunarodni akti - prema članku 134 Ustava - sastavni dio unutarnjeg pravnog poretka i po pravnoj snazi iznad zakona. Iz navedenih je razloga Ustavni sud Republike Hrvatske odlučio kao u izreci.

Broj: U-I-197/1992.

Zagreb, 16. ožujka 1994.