USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 9. ožujka 1994. godine. donio je

RJEŠENJE

1. Prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka, te se pokreće postupak za ocjenu ustavnosti Zakona o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 106/1993.).

2. Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama".

Prijedlog da pokrene postupak za ocjenu ustavnosti Zakona o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske podnijeli su Ustavnom sudu Republike Hrvatske: Nikola Baić iz Zagreba, Ljubomir Slunski zajedno sa Stanislavom Tojčićem iz Zagreba, Atlantida Roje iz Splita, Božidar Peša iz Zagreba, te Udruženje deviznih štediša Hrvatske. Navedeni predlagači obraćali su se Ustavom sudu Republike Hrvatske i radi ocjene ustavnosti i zakonitosti uredaba Vlade Republike Hrvatske, koje su uređivale istu materiju. Riječ je o uredbama ("Narodne novine", brojevi 71/1991, 3/1992 i 12/1992, zatim 17/1992 i 58/1993) koje više nisu na snazi. Prema članku 27. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/1991), ako tijekom postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti osporeni akti prestanu važiti Ustavni sud obustavit će postupak. Temeljem citirane odredbe postupak za ocjenu tih uredaba Vlade Republike Hrvatske o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske obustavljen je na sjednici Suda održanoj 2. veljače 1994. Međutim, kako se uredbe Vlade i Zakon o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske sadržajno malo razlikuju, odnosno razlikuju se u pojedinostima što su sa stajatišta osporavanja ustavnosti nebitne, Ustavni sud Republike Hrvatske drži i sve predlagače za ocjenu ustavnosti i zakonitosti uredaba - dakle i one koji izrijekom nisu osporili i Zakon - predlagačima za ocjenu ustavnosti Zakona, te će ih stoga obavijestiti o tijeku tog postupka. Prijedlozima se osporava cijeli Zakon. a jedan prijedlog traži posebno ocjenu odredaba članka 7. Zakona. Osporenim Zakonom uređuju se uvjeti i način pretvaranja deviznih depozita građana kod banaka koje su poslovale na teritoriju Republike Hrvatske na dan 27. travnja 1991. u javni dug Republike Hrvatske, te uvjeti i način poništenja tih deviznih depozita. Zakon pobliže određuje pojam deviznih depozita, njihovo stanje koje je iskazano u njemačkim markama prema međuvalutarnim odnosima na dan 31. prosinca 1991. godine, određuje se javni dug kao potraživanje banaka u Hrvatskoj od Republike Hrvatske i raspoređuje predviđena isplata obveza temeljem tih potraživanja. na način da se radi o isplati u 20 polugodišnjih obroka, od kojih prvi dospijeva 30. lipnja 1995. godine, uz kamate u visni od 5% godišnje. Prema izrijekom osporenom članku 7. ova devizna štednja, po viđenju i oročena (za koju, prema članku 8. jamči Republike Hrvatska), prema stanju na dan 27. travnja 1991. godine. uvećana za pripadajuće kamate za 1991. godinu, pretvara se u oročeni depozit, koji će se isplaćivati u 20 polugodišnjih obroka od kojih prvi dospijeva 30. lipnja 1995. posebno su regulirani devizni računi manji od 100 njemaćkih maraka. te način obračuna i isplate kamate na depozite. Zakon dalje uređuje slučajeve u kojima građani u zamjenu za devizni depozit uzimaju obveznice Republike Hrvatske, oblik tih obveznica, amortizaciju, kamatnu stopu na njih, promet obveznicama, što se njima može kupovati, odnosno kako ih država otkupljuje. Prijedlozima za ocjenu ustavnosti Zakona, odnosno odredaba njegova članka 7, prigovara se: - sa stajališta odredaba članka 3. i 14. stavak 2. Ustava, da ustanovljuje dvije liste deviznih štediša, vrijeđajući time načela o jednakosti građana; - sa stajališta odredbe članka 90. stavak 2. Ustava, da cijeli Zakon, a ne samo pojedine njegove odredbe, ima unatražno djelovanje; - sa stajališta odredbe članka 48. stavak 1. Ustava. da suspendira vlasnička ovlaštenja štediša, odnosno njihovo pravo raspolaganja deponiranim sredstvima: - sa stajališta odredaba članka 5. i 20, tj. sa stajališta obvezne suglasnosti Zakona s Ustavom i osobne odgovornosti onoga tko se ogriješi o ustavne odredbe o temeljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina. Imajući navedene prigovore u vidu, a polazeći od stajališta što ih je izrazio u svom rješenju o pokretanju postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Uredbe o pretvaranju deviznih depozita građana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 71/91,3/92 i 12/92). objavljenom u "Narodnim novinama", broj 44/92, te uzevši u obzir činjenicu da zakon i uredba kao pravni instrumenti uređivanja odnosa nisu jednaki, Ustavni sud Republike Hrvatske riješio je pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti Zakona u kojem će ispitati njegovu usuglašenost s Ustavom, imajući u vidu posebno ova pitanja 1) Zakon ustanovljuje dvije kategorije deviznih štediša, one koji su to bili na dan 27. travnja 1981, te one koji su deviznim štedišama postali nakon toga. S tim u svezi postavlja se pitanje je li njihovim posve različitim položajem u pogledu raspolaganja položenim deviznim iznosima povrijeđeno načelo jednakosti, koje je utvrdeno kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i kao jedno od temeljnih prava čovjeka i građanina u člancima 3. i 14. Ustava Republike Hrvatske. Pritom Ustavni sud Republike Hrvatske, dakako, ne govori o jednakosti koja bi se postigla izmedu tzv. starih deviznih štediša i onih koji su to postali poslije 27. travnja 1991. u smislu da bi toj jednakosti bilo udovoljeno kad bi se i kasnije devizne štediše stavilo u položaj tzv. starih deviznih štediša. Postavljajući ovo pitanje Ustavni sud Republike Hrvatske ima u vidu i odredbu članka 16. Ustava prema kojem se slobode i prava mogu zakonom ograničiti, samo zakonom, no zato da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi, te prpvni poredak, javni moral i zdravlje, te odredbu članka 17. stavak 1. Ustava. koja takoder dopušta ograničavanje pojedinih ustavnih prava i sloboda zajamčenih Ustavom u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike. te velikih prirodnih nepogoda - no takav zakon Sabor Republike Hrvatske mora donijeti dvotrećinskom većinom svih zastupnika. Ustavni sud Republike Hrvatske o pokretanju postupka za ocjenu ustavnosti ovim obavještava Sabor, da bi Sabor Republike Hrvatske odgovorio na pitanja u svezi s kojima se postavlja pitanje usuglašenosti Zakona s Ustavom. U odgovoru Sabora trebalo bi podrobno izjožiti sve činjenice i okolnosti što ih Ustav u citiranim odredbama navodi u svezi s ustavnim pravima i mogućnostima njihovih ograničenja, kako bi se sve sumnje u ustavnost razjasnile prije donošenja meritorne odluke Suda. 2) Zakon je - kako slijedi iz odredbe njegova članka 18. - stupio na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama"; međutim, u ispitivanju njegove ustavnosti valja razjasniti da li on u cijelosti, ili samo pojedine njegove odredbe, imaju unatražno djelovanje, a - ako ga i imaju samo pojedine odredbe - je li zakonodavac apsolutno slobodan u davanju unatražnog djelovanja pojedinih zakonskim odredbama ili je ipak i tada dužan braniti vladavinu prava posebno naglašenu u temeljnim odredbama Ustava, tj. u njegovu članku 3, i pravnu sigurnost gradana. Primjerice, može li si zakonodavac dopustiti da u bilo kojem času mijenja ugovorne odnose koje su građani zaključili svojom slobodnom voljom i posve u skladu s propisima što su vrijedili u vrijeme sklapanja tih ugovora Kako je već navedeno, ovo se rješenje dostavlja Saboru Republike Hrvatske radi odgovora na postavljena pitanja. Objava ovog rješenja temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine". broj 13/91).

Broj: U-I-473/1983.

Zagreb, 9. ožujka 1994.