USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske na sjednici 16 ožujka 1994. donio je ovo

RJEŠENJE

1. Pokreće se postupak za ocjenu ustavnosti odredaba članaka 3. i 5. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine". br. 43/92 - proč. tekst, 94/93).

2. Ne prihvaća se prijedlog za ocjenu ustavnosti - odredaba članaka 4, 62. i 63. Zakona o telekomunikacijama ("Narodne novine", br.18/78, 1/83, 8/84, 21/87 i 42/90) - odredaba članaka 64, 69. i 72. Zakona o sustavima veza (preuzet člankom 1. stavak I. točka 3. Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti prometa i veza, koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republićki propisi, "Narodne novine", br. 53/91).

3. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama".

Odredbom članka 3. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (dalje: Zakon o HRT) odredeno je da Javno poduzeće Hrvatska radiotelevizija (dalje: HRT)obavlja poslove proizvodnje, emitiranja, prijenosa i odašiljanja tri radijska i tri televizijska programa od značenja za Republiku, te da obavlja izgradnju, razvijanje i održavanje republićke mreže objekata odašiljača i veza za odašiljanje, prijenos i prijem tih programa. A odredbom članka 5. ovog Zakona utvrđuje da HRT emitira, prenosi i odašilje radijske programe na tri, odnosno četiri mreže (dvije za SV i UKV područje, a dvije za UKV područje) a televizijske programe na tri mreže za VHV i UHV područje.

Građanska inicijativa za slobodu javne riječi iz Zagreba predlaže da se pokrene postupak za ocjenu ustavnosti ovih odredaba. Smatra da se dodjeljivanjem svih raspoloživih frekvencija HRT-u, uspostavlja državni monopol nad najpopularnijim sredstvom informiranja. Istodobno onemogućeno je osnivanje drugih ustanova javnog priopćavanja, pa su ove odredbe suprotne članku 38. st. 2. i članku 49. st. 2. Ustava Republike Hrvatske. Također su suprotne i aktima Savjeta Europe o slobodi izražavanja i informiranja. koje je Sabor Republike Hrvatske prihvatio i time uključio u pravni sustav Republike.

Ocjenu ustavnosti odredaba navedenih u točki 1. izreke predložila je i Televizija Rijeka - Televisione Fiume, Rijeka. Ustavni sud Republike Hrvatske prihvatio je ove prijedloge. Odredba članka 38. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, izrijekom jamći slobodu mišljenja i izražavanja misli. Stavkom 2. ove ustavne norme utvrdeno je da sloboda izražavanja misli obuhvaća, medu ostalim i slobodu osnivanja ustanova javnog priopćavanja.

Ustavna sloboda garantirana člankom 38. Ustava Republike Hrvatske razrađena je u zakonodavstvu Republike. Tako Zakon o javnom informiranju ("Narodne novine", br. 22/92) u odredbi članka 3. utvrđuje da je javno informiranje slobodno. Sloboda javnog informiranja prema istom zakonskom članku obuhvaća osobito slobodu izražavanja misli, slobodu prikupljanja, istraživanja. objaljivanja, širenja i primanja informacija, te slobodu osnivanja podzeća i ustanova novinsko-nakladnićke radiodifuzne i filmsko-informativne djelatnosti. Nadalje posebno se naglašava da se, među ostalim, proizvodnjom i emitiranjem radio i televizijskog programa. mogu baviti građani i pravne osobe, teda radijsku i televizijsku postaju mogu osnovati poduzeća i ustanove radio-difuzne djelatnosti

Nadalje, Sabor Republike Hrvatske je svojim Zaključkom od 7. prosinca 1990. prihvatio akte Savjeta Europe o slobodi izražavanja i informiranja ("Narodne novine". br. 7/91). To su rezolucije. deklaracije i preporuke Savjetodavne skupštine Europe i Parlamentarne skupštine savjeta Europe. koje se, kao i odredbe članka 49. Ustava Republike Hrvatske, zalažu za zabranu monopola nad sredstvima javnog priopćavanja. Zalažu se i za slobodno osnivanje ustanova za emitiranje radijskih i televizijskih programa.

Imajući u vidu navedena ustavna i zakonska opredjeljenja i opredjeljenja prihvaćena međunarodnim ugovorima, činjenica da se osporenim odredbama sve raspoložive i radijske i televizijske frekvencije, odobrene Republici Hrvatskoj, dodjeljuju državnom poduzeću HRT, dovodi u pitanje njihovu sukladnost sa Ustavom i pravnim sustavom Republike Hrvatske. Tijekom postupka će se ispitati da li je u postojećim uvjetima kad su Republici Hrvatskoj odobrene četiri radijske, odnosno tri televizijske frekvencije moguće osigurati takve tehničke pretpostavke, koje bi potencijalnim interesentima mogle osigurati osnivanje radijskih i televizijskih postaja, te da li se oni mogu uključiti u postojeće frekvencije. Budući da je ovaj Sud ocijenio da navodi predlagača upućuju na osnovanu sumnju u povredu ustavnih sloboda zajamčenih člancima 38. i 49. Ustava Republike Hrvatske, odlućio je kao u točki 1. izreke.

Televizija Rijeka - Televisione Fiume iz Rijeke predlaže pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba navedenih pod točkom 2. izreke. Ustavni sud nije prihvatio ovaj prijedlog.

Odredbama navedenim pod toč. 2. al.1. izreke odreduje se način utvrdivanja Plana veza Republike Hrvatske - što znači svake vrste prijenosa i prijema emisija, znakova, signala, pismenih priopćenja, slika, znakova i dr. što uključuje pojam telekomunikacije. Utvrduje se, nadalje, nosilac poslova izgradnje. razvoja i održavanja radio-difuznih objekata i dr., kako za područje Republike tako i za manje lokalitete, te odreduje da HRT osigurava prijem radio-difuznih emisija na području Republike Hrvatske, a lokalna radiodifuzna stanica za područje općine.

Odredbama navedenim pod 1. 2. al. 2. utvrđuje se mogućnost dodjele radio frekvencija iz radiofrekvencijskih pojaseva što se međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku raspodjeljuju pojedinim službama, nadležnost republičkog organa za izdavanje dozvola za radiostanicu i određivanje podataka. koji se prilažu uz zahtjev za izdavanje te dozvole. Osim što je ustvrdio da su navedene odredbe suprotne Ustavu Republike Hrvatske, predlagatelj ovu tvrdnju nije argumentirao. niti je učinio vjerojatnim sumnju u ustavnost osporenih zakonskih odredaba. Osnove za sumnju u suprotnost ovih odredaba sa Ustavom Republike Hrvatske nije našao ni ovaj Sud. Stoga je odlućeno kao u točki 2. izreke ovog rješenja. Točka 3. izreke temelji se na članku 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91).

Broj: U-I-114/1892.

Zagreb, 18. ožujka 1994.