MINISTARSTVO ZDRAVSTVA

Na temelju članka 46. stavak 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine", br, 60/92). ministar zdravstva donosi

PRAVILNIK

O NAČINU PROVOĐENJA IMUNIZACIJE, SEROPROFILAKSE, KEMOPROFILAKSE PROTIV ZARAZNIH BOLESTI TE O OSOBAMA KOJE SE PODVRGAVAJU TOJ OBVEZI

Imunizacija, seroprofilaksa i kemoprofilaksa protiv zaraznih bolesti utvrđena kao obveza u člancima 42., 44. i 45. Zalkona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine". br. 60/92 - u daljem tekstu: Zakona) obavlja se na način odreden ovim pravilnikom.

Za imunizaciju protiv odredenih zaraznih bolesti, prema ovom pravilniku. upotrebljavaju se biološki preparati od mrtvih ili živih dovoljno oslabljenih (atenuiranih) uzročnika zaraznih bolesti ili njihovih proizvoda, koji se unose u Ijudski organizam radi njihove aktivne imunizacije.

Sredstva za imunizaciju moraju udovoljavati uvjetima utvrđenim propisima o proizvodnji i prometu lijekova i moraju biti odobrena za uporabu u skladu s propisima o stavljanju lijekova u promet.

Imunizacija protiv zaraznih bolesti može se obavljati pojedinaćnim davanjem jednog cjepiva (monovalentno cjepivo) ili protiv više zaraznih bolesti, davanjem miješanih(kombiniranih) cjepiva ili istovremeno davanjem više cjepiva (istodobno cijepljenje).

Pod imunizacijom protiv odredenih zaraznih bolesti, u smislu ovog pravilnika, razumijeva se cijepljenje (vakcinacija) i ponovno cijepljenje (revakcinacija) osoba koje podliježu imunizaciji, ako ovim pravilnikom nije drugačije određeno.

Imunizacija miješanim cjepivima može se obavljati:

1. protiv difterije, tetanusa i hripavca (Di-Te-Per);

2. protiv dječje paralize (pomiješana sva tri tipa):

3. protiv difterije i tetanusa (Di-Te);

4. protiv trbušnog tifusa i tetanusa.

Istodobna imunizacija se može obavljati:

1. protiv dječje paralize, difterije, tetanusa i hripavca;

2. protiv dječje paralize, difterije i tetanusa;

3. protiv trbušnog tifusa i dječje paralize;

4. protiv bjesnoće i tetanusa;

5. protiv kolere i žute groznice. U slučaju epidemiološke indikacije moguče su i posebne kombinacije cjepiva, a mišljenje daje Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

Imunizacija protiv određenih zaraznih bolesti obavlja se cijele godine (kontinuirano cijepljenje). Iznimno u naseljima u kojima nije organizirana zdravstvena služba imunizacija se može obavljati i u odredenom razdoblju (kampanjsko cijepljenje). Kontinuirano kao i kampanjsko cijepljenje osoba koje podliježu obveznoj imunizaciji obavlja se u skladu s godišnjim planom imunizacije zdravstvene ustanove odnosno zdravstvenog djelatnika u privatnoj praksi koji će obavljati imunizaciju. Imunizacija se obavlja dok se ne imuniziraju sve osobe za koje je imunizacija obvezna, osim osoba kod kojih je imunizacija trajno kontraindicirana.

Epidemija zaraznih bolesti protiv kojih se obavlja imunizacija nije kontraindikacija za imunizaciju osoba protiv tih bolesti.

Kad protekne 28 dane od svršetka imunizacije protiv odredenih zaraznih bolesti, može se početi imunizacija protiv drugih zaraznih bolesti. Poslije imunizacije protiv tuberkuloze imunizacija protiv drugih zaraznih bolesti može početi kad proteknu 42 dana. U slučaju epidemioloških indikacija razmak izmedu dva cijepljenja može biti i kraći, a mišljenje daje Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

Imunizaciji protiv određenih zaraznih bolesti ne podliježu osobe kod kojih liječnik utvrđi da postoje kontraindikacije propisane ovim pravilnikom.

Kontraindikacije za imunizaciju protiv bilo koje od određenih zaraznih bolesti (opće kontraindikacije) jesu:

1. Aukutne bolesti;

2. Febrilna stanja;

3. Preosjetljivost na komponente cjepiva;

4. Teža nepoželjna reakcija pri prethodnom cijepljenju (anafilaktički šok, encefalopatija ili konvulzije).

Osim kontraindikacije iz stavka 1. ovog članka, kontraindikacije za živa atenuirana virusna cjepiva su još:

1) Stanje oslabljene imunosti (imunodeficijencija u toku malignih bolesti, terapija antimetabolicima, kortikosteroidima (veće doze), alkilirajućim spojevima ili uslijed zraćenja);

2) Trudnoća. Osim kontraindikacija iz stavka 1. i 2. ovog članka, pri imunizaciji pojedinih zaraznih bolesti postoje i posebne kontraindikacije za te bolesti, ako je to propisano ovim pravilnikom ili ako je to propisano od proizvođača cjepiva.

Kontraindikacije za imunizaciju protiv odredenih zaraznih bolesti utvrđuje liječnik koji obavlja imunizaciju odnosno pod ćijim se nadzorom ona obavlja, pregledom osoba koje podliježu obveznoj imunizaciji, a prije pristupanja imunizaciji. Kontraindikacije za imunizaciju pojedinih osoba protiv određenih zaraznih bolesti mogu biti privremene ili trajne. Ako postoje privremene kontraindikacije za imunizaciju protiv odredenih zaraznih bolesti pojedinih osoba, to će liječnik koji kontraindikacije utvrđi upisati u osnovnu dokumentaciju (karton cijepljene osobe) te će odrediti mjesto i vrijeme naknadne imunizacije tih osoba, a ako postoje trajne kontraindikacije, dužan je to upisati u osnovnu dokumentaciju i o tome izdati potvrdu. Karton cijepljene osobe propisan je na obrascu broj 1., koji je sastavni dio ovog pravilnika.

Ako zdravstvena ustsnove, odnosno zdravstveni djelatnik u privatnoj praksi u provedbi imunizacije utvrđi neuobičajenu reakciju obavješćuje o tome Hrvatski zavod za javno zdravstvo na obrascu Izvješće o nepoželjnim sporednim pojavama u provedbi imunizacije protiv zaraznih bolesti. Obrazac Izvješća o nepoželjnim sporednim pojavama u provedbi imunizacije protiv zaraznih bolesti dostavlja se na obrascu broj 2. koji je sastavni dio ovog pravilnika.

1. Imunizacija protiv tuberkuloze

Imunizaciji protiv tuberkuloze obvezatno podliježu

1.osobe u prvoj godini života;

2. osobe u završnom razredu osnovne škole, odnosno u trinaestoj godini života (ponovno cijepljenje-revakcinacija), a na podrućjima na kojima postoje epidemiološke indikacije uvodi se još jedno ponovno cijepljenje između prve i ćetrnaeste godine života, odnosno pri upisu u osnovnu školu;

3. osobe u dobi do 25 godina za koje se utvrđi da su bile u izravnom doticaju s bolesnim osobama ili kliconošama te bolesti (obiteljski kontakt) i osobe koje počinju raditi u zdravstvenim ustanovama koje se bave dijagnostikom i liječenjem tuberkuloze, bolnicama za duševne bolesti, ustanovama za osobe sa smetnjama u razvoju, domovima umirovljenika, u zavodima za zapošljavanje kao i osobe kojerade u bakteriološkim laboratorijima za dijagnostiku tuberkuloze i na patologiji).

Djeca rodena u rodilištu cijepe se prije izlaska iz rodilišta. a djeca rodena izvan rodilišta do navršena dva mjeseca života. Djeca koja nisu cijepljenja u rodilištu, odnosno do drugog mjeseca života, moraju se cijepiti do navršene prve godine. Dokaz da je dijete cijepljeno jest ožiljak na mjestu primjene cjepiva. Taj se ožiljak kontrolira od trećeg do šestog mjeseca nakon cijepljenja. Djeca koja ga nemaju moraju se odmah cijepiti.

Imunizarija protiv tuberkuloze obavlja se cjepivom DCG, koje se daje intradermalno u predio deltoidnog mišića lijeve nadlaktice u dozi od 0,1 ml suspenzije. Novorođenćad se cijepi na isti način, samo što se primjenjuje BCG cjepivo s upofa manjom koncentracijom bacila od prethodnog. Imunizacija djece u prvoj godini života obavlja se bez prethodnog tuberkulinskog testiranja, a svih ostalih osoba koje podliježu imunizaciji uz prethodno testiranje tuberkulinom. Testiranje se obavlja intradermalnim uštrcavanjem o,l ml tuberkulina (3 tuberkulinske jedinice PPD) u prednju stranu lijeve podlaktice. Cijepe se samo osobe koje nakon unošenja tuberkulina negativno reagiraju (transverzalni promjer induracije u koži manje od 6 mm).

2. Imunizacija protiv difterije, tetanusa i hripavca

Imunizaciji protiv difterije obvezno podliježu osobe u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih 14 godina. Ako se difterija pojavi u epidemijskom obliku. imunizaciji protiv difterije podliježu i osobe u dobi iznad 14 godina koje mogu biti izložene opasnosti od zaraze. Imunizacija protiv difterije djece starije od sedam godicia obavlja se samo cjepivom koje je posebno pripravljerko u tu svrhu.

Imunizaciji protiv tetanusa podliježu osobe u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih 18 godina, a u slučaju ozljede i osobe starije od 18 godina.

Imunizaciji protiv hripavca obvezno podliježu djeca u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih pet godina.

Primovakcinacija protiv difterije, tetanusa i hripavca obavlja se cijepljenjem miješanim cjepivom protiv tih bolesti (cjepivom Di-Te-Per) u tri doze.

Imunizaciji protiv difterije, tetanusa i hripavca podliježu djeca u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih 12 mjeseci. Ako se iz bilo kojih razloga imunizacija iz stavka 1. ovog članka ne obavi u utvrdenom roku ili se obavi nepotpuno, dijete će se imunizirati u razdoblju od navršenih 12 mjeseci do navršenih pet godina.

Imunizaciji protiv difterije i tetanusa podliježu i djeca u dobi od navršenih pet godina do navršenih 14 godina ako do tada nisu cijepljena pc otiv tih bolesti, ako nisu potpuno cijepljena i ako nema dokaza da su cijepljena. Imunizacija se provodi miješanim cjepivom protiv tih bolesti (cjepivo Di-Te), a za imunizaciju nakon navršenih sedam godina primjenjuje se posebno pripremljeno cjepivo (Di-Te pro adultis).

Imunizaciji protiv tetanusa obvezno podliježu i osobe u dobi od navršenih 14 godina do navršenih 18 godina, a u slučaju ozljede i nakon toga vremena, ako do tada nisu cijepljene protiv te bolesti ili nisu potpuno cijepljene, ako nema dokaza o cijepljenju ili ako je proteklo više od 10 godina od posljednjeg cijepljenja. Imunizacija iz stavka 1. ovog članka obavlja se tako da se daju dvije doze cjepiva s razmakom od jednog do tri mjeseca.

Prva ponovna imunizacija (revakcinacija) obavlja se protiv difterije, tetanusa i hripavca po isteku jedne godine od dana potpune imunizacije. Druga ponovna imunizacija obavlja se protiv difterije i tetanusa u prvom razredu osnovne škole ili pri upisu u prvi razred osnovne škole Treća ponovna imunizacija protiv difterije i tetanusa obavlja se u završnom razredu osnovne škole. Četvrta ponovna imunizacija protiv difterije i tetanusa obavlja se u završnoj godini srednje škole, odnosno u 18. godini života.

Imunizacija protiv difterije, tetanusa i hripavca obavlja se davanjem triju doza, a protiv difterije i tetanusa davanjem dviju doza odgovarajućeg cjepiva. Razmak između dvaju cijepljenja ne smije biti kraći od jednog mjeseca niti duži od tri mjeseca. Iznimno razmak između druge 1 treće doze ne smije biti duži od pet mjeseci.

Ako neka osoba ne primi propisane doze cjepiva u razmacima iz stavka 1. i 2. ovog članka cijepit će se iznova. Ponovna imunizacija (revakcinacija) protiv difterije, tetanusa i hripavca obavlja se davanjem jedne doze odgovarajućeg cjepiva.

Osim kontraindikacija predvidenih u članku 12. ovog pravilnika, kontraindikacijama za imunizaciju protiv hripavca smatraju se još nekontrolirana epilepsija, infantilni spazmi i pro resivna encefalopatija. .

3. Imunizacija protiv dječje paralize

Imunizaciji protiv dječje paralize obvezatno podliježu djeca u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih 14 godina.

Imunizacija protiv dječje paralize počinje odmah po navršenju tri mjeseca života i mora se potpuno završiti do navršenih 12 mjeseci života. Imunizaciji protiv dječje paralize podliježu i djeca od navršenih 12 mjeseci do navršenih 14 godina, ako prije nisu cijepljena ili nisu potpuno cijepljena ili ako nema dokaza o obavljenom cijepljenju.

Imunizacija protiv dječje paralize obavlja se živim oralnim ili inaktiviranim cjepivom.

Imunizacija se obavlja trima dozama tritipnog živog atenuiranog ili inaktiviranog cjepiva protiv dječje paralize.

Kod primjene živog oralnog cjepiva razmak izmedu dviju doza ne smije biti kraći od 42 dana, a kod aplikacije lnaktiviranog cjepiva taj razmak ne smije biti kraći od 2 dana.

Ponovna imunizacija se obavlja davanjem jedne doze tritipnog živog oralnog cjepiva. Prvoj ponovnoj imunizaciji protiv dječje paralize podliježu djeca iz članka 29. ovog pravilnika u dobi između 12 i 24 mjeseca starosti od dana završetka potpune imunizacije. Druga ponovna imunizacija protiv dječje paralize obavlja se u prvom razredu osnovne škole ili pri upisu u prvi razred osnovne škole, treća u završnom razredu osnovne škole, odnosno u četrnaestoj godini.

4. Imunizacija protiv ospica, zaušnjaka i crvenke

lmunizacija protiv ospica, zaušnjaka i crvenke podliježu obvezno djeca u dobi od navršenih 12 mjeseci do navršenih 14 godina. Imunizacija protiv ospica, zaušnjaka i crvenke započinje s navršenih 12 mjeseci i mora biti obavljena do navršenih 18 mjeseci. Djeca koja se iz bilo kojeg razloga nisu cijepila u tom roku moraju se cijepiti kasnije. Imunizacija protiv ospica. zaušnjaka i crvenke obavlja se jednokratnim cijepljenjem, davanjem jedne doze kombiniranog cjepiva. Ponovnoj imunizaciji protiv ospica. zaušnjaka i crvenke, podliježu djeca pri upisu u prvi razred osnovne škole. a najkasnije u prvom razredu osnovne škole. Ponovnoj imunizaciji protiv crvenke podliježu ženska djeca starija od 10 godina, a do navršene 14 godine, odnosno u završnom razredu osnovne škole, ako prethodno nisu cijepljena.

5. Imunizacija protiv hepatitisa

Imunizacija protiv hepatitisa B je obvezatna za sve osobe u zdravstvenim i drugim ustanovama, kao i za zdravstvene djelatnike u privatnoj praksi, koji su pri obavljanju svog posla izloženi zarazi, odnosno pri obavljanju svog posla dolaze u neposredan dodir sa zaraženim osobama i zaraženim materijalom (krv, ekskreti. sekreti). Osim osoba iz 1. stavka ovog članka imunizacija protiv hepatitisa B je obvezatna također i za: 1. novorođenčad HBsAg pozitivnih majki; 2. bolesnike na hemodijalizi; 3. spolne partnere HBsAg pozitivnih osoba; 4. osoblje zavoda za duševno zaostale osobe; 5. intravenske narkomane; 6. bolesnike koji boluju od hemofilije.

lmunizacija protiv hepatitisa B obavlja se cjepivom dobivenim genetskim inženjeringom iz površnog antigena virusa hepatitisa B. Za imunizaciju bolesnika na hemodijalizi i osoba s oštećenjem imunskog sistema daje se dvostruka doza za određenu starost.

Imunizacija protiv hepatitisa B obavlja se trima dozama cjepiva protiv hepatitisa B, koje se daju intramuskularno po shemi prvi, trideseti i stoiosamdeseti dan po utvrđivanju indikacije (0,1,6 mjesec).

Imunizacija novorodenćadi HBsAg pozitivnitr rnajki i osoba koje su imale akcident sa zaraženim materijalom obavlja se s četiri doze po shemi 0.,1., 2., 12. mjeseci, osoba prije počatka dijalize po shemi 0., 1., 2., 6. mjeseci.

Ponovna imunizacija osoba iz članka 32. ovog pravilnika obavlja se po isteku 3 godine s jednom dozom cjepiva.

6. Imunizacija protiv bjesnoće

Članak 35. Imunizaciji protiv bjesnoće podliježu obvezatno sve osobe izložene zarazi virusom bjesnoće i to:

1. osoba koju je ugrizla ili na drugi način ozlijedila bijesna i na bjesnoću sumnjiva divlja ili domaća životinja;

2. osoba koju je ugrizao pas ili mačka nepoznata vlasnika, a koji se ne mogu podvrgnuti desetodnevnoj veterinarskoj kontroli;

3. osoba koju je ugrizao pas ili mačka koji u roku od 10 dana od dana ozljede pokažu znakove bjesnoće, uginu, budu ubijeni ili odlutaju;

4. osoba koja se mogla zaraziti virusom bjesnoće preko sluznice ili oštećene kože;

5. osoba ozlijedena pri radu s materijalom kontaminiranim virusom bjesnoće.

Imunizacija protiv bjesnoće obavlja se davanjem koncentriranih cjepiva protiv bjesnoće s kulture stanica i to

1. s pet doza cjepiva odmah nakon utvrđivanja indikacija u nultom, trećem, sedmom, ćetrnaestom i tridesetom danu ili

2. s ćetiri doze cjepiva nakon utvrđivanja indikacije u nultom s 2 doze te u sedmom i dvadesetprvom s po jednom dozom cjepiva. Osobama koje su imunizirane protiv bjesnoće u slučaju ponovne ozljede daju se tri doze cjepiva protiv bjesnoće u nultom, trećem i sedmom danu ako je prošlo manje od tri godine, uz primjenu seroprofilakse prema indikaciji, a ako je prošlo više od tri godine, mora se obaviti potpuna imunizacija uz seroprofilaksu prema indikaciji. Istovremeno sa imunizacijom protiv bjesnoće obavlja se imunizacija i protiv tetanusa, cijepljenjem odnosno ponovnim cijepljenjem.

Preekspozicijska imunizacija protiv bjesnoće obvezna je također za osobe koje su po naravi svog posla ugrožene sa zarazom virusa bjesnoće kao što su: laboratorijski djelatnici, veterinari, lovni čuvari, preparatori. Imunizacija se obavlja tako da se daju tri doze cjepiva nulti, sedmi i 30 dan. Održavajuće doze se daju svake treće godine.

Odredbe članka 11. i 12. ovog pravilnika ne odnose se na imunizaciju protiv bjesnoće.

7. Imunizacija protiv žute groznice, kolere i trbušnog tifusa

lmunizaciji protiv žute groznice podliježu obvezatno osobe koje putuju u zemlju u kojoj postoji ta bolest ili u zemlju koja zahtijeva imunizaciju protiv te bolesti. a obavIja se davanjem jedne doze cjepiva najkasnije 10 dana prije polaska na put.

lmunizaciji protiv kolere podliježu obvezatno osobe koje putuju u zemlju koja zahtijeva imunizaciju te bolesti, a obavlja se davanjem dviju doza cjepiva u razmaku od najmanje osam dana.

Imunizaciji protiv trbušnog tifusa podliježu obvezatno sve oksobe prema ovim epidemiološkim indikacijama:

1. osobe zaposlene na čišćenju kanalizacije, čišćenju septićkih jama, uklanjanju smeća i drugih otpadnih tvari iz naselja:

2. eksobe koje žive u zajedničkom kućanstvu s kliconošom trbušnog tifusa. Osim osoba iz stavka 1. ovog članka imunizaciji podliježu obvezatno i osobe prema epidemiološkim indikacijama.

Prema epidemiološkim indikacijama provodit će se cijepljenje i protiv: krpeljnog meningoencefalitisa, bolesti uzrokovane s Haemophilus influenzae tip B, meningokokne bolesti, pneumokokne bolesti, varićela, zostera, hepatitisa A i gripe.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo dužan je prema epidemiološkim indilcacijama provjeravati stanje kolektivnog imuniteta pučanstva za bolesti protiv kojih se provodi imunizacija.

1. Seroprofilaksa protiv tetanusa

Seroprofilaksa protiv tetanusa obvezatna je za sve ozlijedene osobe koje nisu cijepljene protiv tetanusa, koje su nepotpuno cijepljene i za koje nema dokaza da su cijepljene te ako je od posljednjeg cijepljenja prošlo više od 10 godina. Seroprofilaksa protiv tetanusa daje se odmah nakon utvrđivanja indikacije, uz istovremeno davanje prve doze antitetanusnog cjepiva.

Seroprofilaksa protiv tetanusa obavlja se tako što se ozlijeđenoj osobi daje odgovarajuća doza humanog antitetanusnog imunoglvbulina.

2. Seroprofilaksa protiv bjesnoće

Seroprofilaksa protiv bjesnoće obvezatna je za sve osobe iz članka 36. ovog pravilnika.

Seroprofilaksa protiv bjesnoće obavlja se odmah nakon utvrđivanja indikacije uz istovremeno davanje prve doze cjepiva protiv bjesnoće.

Seroprofilaksa protiv bjesnoće obavlja se davanjem ozlijedenoj osobi odgovarajuće doze humanog antirabičnog imunoglobulina.

3. Seroprofilaksa protiv virusne žutice tipa A i B

Seroprofilaksa protiv virusne žutice tipa A obvezatna je za:

1. trudnice i osobe s prethodno oštećenom jetrom ako su bile u dodiru s oboljelim od zarazne žutice tipa A;

2. osobe koje na poslovima prerade krvi i proizvodnje krvnih preparata rade na mjestima gdje dolaze u neposredan dodir s krvlju u slučaju povrede (ubod i slićne povrede) ili usisivanja krvnog seruma.

Obvezna zaštita imunim serumom provodi se prilikom pojave oboljenja od zarazne žutice tipa A kud djece sa smetnjama u psihofizićkom razvoju koja su smještena u ustanovama socijalne zaštite. Iznimno u slučaju progresivnog porasta oboljenja od zarazne žutice i unatoć provedenih higijensko-sanitarnoprotuepidemijskih mjera provest će se zaštita imunim serumom djece i mladeži koja se nalaze u ustanovama za smještaj djece i mladeži. Primjena imunog seruma provodi se na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo

Seroprofilksa protiv virusne žutice tipa B obvezatna je za:

1. Trudnice s prethodno oštećenom jetrom, ako su bile u dodiru s oboljelim od virusne žutice;

2. Novorođenčad HBsAg pozitivnih majki;

3. Osobe koje su bile izložene izravnom dodiru sa zaraznim materijalom. Seroprofilaksa se obavlja inramuskularnim davanjem hamanog hepatitisa B imunoglobulina.

1. Kemoprofilaksa protiv kolere

Zaštita lijekovima (kemoprofilaksa) protiv kolere obvezatna je za sve osobe za koje se utvrđi da su bile u obiteljskom kontaktu.

Kemoprofilaksa protiv kolere obavlja se davanjem odgovarajuće doze tetraciklina.

2. Kemoprofilaksa protiv tuberkuloze

Kemoproflaksa protiv tuberkuloze obvezatna je:

1. za osobe u dobi do navršene treće godine koje nisu bile cijepljene protiv tuberkuloze, a na tuberkulin reagiraju pozitivnom tuberkulinskom reakcijom u promjeru većem od 6 mm (spontani tuberkulinski reaktor);

2. za osobe u dobi od 14 godina koje burno reagiraju na tuberkulin (induracija preko 20 mm), a žive u kontaktu s aktivnim truberkuloznim bolesnikom;

3. za osobe koje bilo iz kojih razloga rimaju kortikosteroide duie od 30 dana, a imaju sekvele tuberkulozne bolesti; 4. za osobe zaražene HIV virusom.

Kemoprofilaksa tuberkuloze obavlja se davanjem odgovarajućih doza lijekova šest mjeseci.

3. Kemoprofilaksa protiv malarije

Kemoprofilaksa protiv malarije obvezna je za sve osobe koje odlaze u zemlje ili na podrućja u kojima postoji endemija malarije. Kemoprofilaksa protiv malarije obavlja se davanjem odgovarajućih doza lijekova za kemoprofilaksu malarije, vodeći računa o rezistenciji uzročnika - sedam dana prije odlaska osobe u zemlju odnosno na podrućje gdje postoji endemija malarije, dok ona tamo boravi i šest tjedana nakon njezina povratka.

4. Kemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti

Kemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti provodi se davanjem potrebnih doza penicilina kroz 10 dana. Kemoprofilaksa je obvezatna:

1. za osobe koje u anamnezi imaju reumatsku groznicu;

2. za djecu u obiteljskom kontaktu;

3. kod pojave streptokokne bolesti u školama ili dječjim ustanovama po prethodnoj konzultaciji s epidemiologom higijensko-epidemiološke ispostave

U slučaju preosjetljivosti može se primijeniti neki drugi antibiotik.

5. Kemoprofilaksa protiv meningokokne bolesti

Kemoprofilaksa protiv meningokokne bolesti obvezatna je za osobe koje žive u uskom dodiru ili istom prostoru s bolesnikom. Indikaciju za kemoprofilaksu odreduje epidemiolog higijensko-epidemiološke ispostave županijskog zavoda Kemoprofilaksa se obavlja sulfanimidskim preparatima (sulfadijazin, sulfasol i sl.), a u slučaju rezistencije na te preparate primjenom preparata kojeg je djelatnost utvrđena antibiogramom. Kod zaštite pojedinca može se primijeniti i preparat penicilinske grupe.

Godišnji plan imunizacije protiv odredenih zaraznih bolesti provodi se po programu imunizacije, što ga donosi ministar zdravstva na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Zdravstvene ustanove. odnosno zdravstveni djelatnici u privatnoj praksi donose na početku svake godine godišnji plan imunizacije za podrućje na kojem provode imunizaciju. Plan obveznih imunizacija zdravstvena ustanova odnosno zdravstveni djelatnik u privatnoj praksi donosi najkasnije do 1. veljaće tekuće godine i dostavlja ga nadležnoj higijensko-epidemiološkoj ispostavi. Nadležna higijensko-epidemiološka ispostava objedinjuje sve planove obveznih imunizacija za svoje podrućje i dostavlja ih najkasnije do 1. ožujka tekuće godine nadležnoj županijskoj epidemiološkoj službi. Planiranje obveznih imunizacija obavlja se na obrascu broj 3 koji je sastavni dio ovog pravilnika.

Zdravstvene ustanove odnosno zdravstveni djelatnici u privatnoj praksi koji obavljaju imunizaciju dužni su odrediti mjesto i vrijeme obavljanja imunizacije i pojedinaćnim pozivima pozvati sve obveznike na imunizaciju. Za maloljetnike poziv se upućuje roditelju ili staratelju uz naznaku prezimena i imena maloljetnika koji podliježe imunizaciji. Iznimno, pozivi se neće dostavljati učenicima osnovnih i srednjih škola. Zdravstvena ustanova odnosno zdravstveni djelatnik u privatnoj praksi dužni su pismeno izvijestiti školu o polaznicima odredenih razreda koji podliježu imunizaciji te o mjestu i vremenu obavljanja imunizacije. Imunizacija učenika pojedinih razreda obavlja se u pravilu za vrijeme trajanja nastave u prostorijama zdravstvene ustanove odnosno zdravstvenog djelatnika u privatnoj praksi ili u prikladnim prostorijama škole. Škole su dužne na temelju primljene obavijesti dovesti na imunizaciju sve učenike koji podliježu imunizaciji od odredenih zaraznih bolesti. Poziv za imunizaciju dostavlja se na obrascu broj 4 koji je sastavni dio ovog pravilnika.

Nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je dostaviti zdravstvenoj ustanovi odnosno zdravstvenom djelatniku u privatnoj praksi koji obavlja imunizaciju svaka dva mjeseca spisak osoba upisanih u matićne knjige rode nih i umrlih za sve osobe do navršene 18. godine života. Isto tako nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je zdravstvenoj ustanovi, odnosno zdravstvenom djelatniku u privatnoj praksi iz stavka 1. ovog članka svakih šest mjeseci dostaviti spisak osoba do navršene 18. godine života. koje su prijavile ili odjavile prebivalište ili preseljenje unutar istog mjesta. Spisak mora sadržavati prezime i ime osobe, datum rođenja i adresu u mjestu prebivališta.

Zdravstvene ustanove, koje obavljaju obveznu imunizaciju, kao i zdravstveni djelatnik u privatnoj praksi dužni su voditi evidenciju o izvršenoj imunizaciji za svaku osobu koja podliježe toj imunizaciji. Svi podaci o izvršenoj imunizaciji unose se u obrazac "karton cijepljene osobe".

Zdravstvena ustanova odnosno zdravstveni djelatnik u privatnoj praksi dužni su unijeti podatke o obavljenoj imunizaciji u iskaznicu imunizacije koja se izdaje svakoj osobi kod koje je obavljena imunizacija. Iskaznica imunizacije izdaje se prema obrascu broj 5. koji je sastavni dio ovog pravilnika. Iskaznica imunizacije urućuje se cijepljenoj osobi odnosno njegovom roditelju ili staratelju.

Zdravstvene ustanove koje obavljaju obveznu imunizaciju, kao i zdravstveni djelatnik u privatnoj praksi dužni su dostaviti godišnji izvještaj o izvršenim imunizacijama nadležnoj higijensko-epidemiološkoj ispostavi i to najkasnije do 1. veljaće za proteklu kalendarsku godinu. Nadležna higijensko-epidemiološka ispostava sastavlja zbirni godišnji izvještaj o provedenom cijepljenju na cijelom njenom području te ga dostavlja nadležnom županijskom zavodu kao i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo najkasnije do 1. ožujka za proteklu kalendarsku godinu. Izvješćuje se na obrascu broj 6. koji čini sastavni dio ovog pravilnika.

Na dan stupanja na snagu ovog pravilnika prestaju važiti Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja obvezne imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti ("Narodne novine", br.19/77,12/88) i Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja obavezne imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje podliježu toj obavezi ("Narodne novine". br 53/91 ).

Ovaj pravilnik stupa na snagu oslnog dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 011-02/94-03/II

Urbroj : 534-02-22/94-0001

Zagreb, 1. ožujka 1994.