USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, odlućujući o ustavnoj tužbi I. G. iz O., na sjednici 23. veljače 1994. godine, donio je ovu

ODLUKU

1. Djelomice se usvaja ustavna tužba i ukida stavak 1. presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev707/1992 od 3. lipnja 1992. godine.

2. U preostalom dijelu ustavna tužba se odbija.

3. Vraća se predmet Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

4. Odluka će se objaviti u "Narodnim novinama".

Ustavna tužba je podnesena u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-707/1982 od 3. lipnja 1992. godine, kojom su djelomično preinačene presuda Okružnog suda u S. broj: Gž-3044/91 od 13. 09.1991. godine i presuda Opčinskog suda u O. broj: P-386/90 od 25. 01. 1991. godine. u dijelu kojim je udovoljeno djelomično tužbenom zahtjevu i utvrđeno da je tužitelj suvlasnik ćest. zem. 3638 k.o. Kostanje u predjelu Vinica-Brabaća u Kostanjima i na njoj izgrađene obiteljske kuće za 1/2 dijela, tako da se i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija. Podnositelj ustavne tužbe pak smatra da mu je naznačenim presudama povrijeđeno pravo vlasništva, zajamčeno u odredbi članka 48. Ustava Republike Hrvatske, jer je odbijen sa tužbenim zahtjevom da mu je tužena M. F. dužna priznati pravo vlasništva na cijeloj čestici zem. broj 3638 k.o. Kostanje i na njoj izgrađene obiteljske kuće, koju nekretninu je on kupio ugovorom od 5. lipnja 1985. godine od I. M. pokojnog oca tužene.

Povodom ove tužbe tužena M.F. ustala je protutužbom sa zahtjevom da sud utvrdi da je sporna nekretnina tećevina njenog pokojnog oca i njene pokojne majke i da ji ništav kupoprodajni ugovor od 5 lipnja 1985. godine zakluljućen izmedu prodavatelja njenog pokojnog oca I. M. i tuženoga I. G. U ovoj parnici povodom tužbe i protutužbe Općinski sud u O. donio je naznaćenu presudu kojom je dejlomično usvojio tužbeni zahtjev i utvrdio da je tužitelj I. C. suvlasnik sporne nekretnine u 1/2 dijela i da mu je tužena dužna izdati ispravu za uknjižbu prava vlasništva u nevedenom suvlasnićkom dijelu. U preostalom dijelu tužbeni je zahtjev odbijen. Djelomično je usvojen i protutužbeni zahtjev, M. F. te sud utvrdio da je djelomično ništav kupoprodajni ugovor zaključen 5. lipnja 1985. godine izmedu prodavarelja I.M. i I. G. i to u dijelu kojim je kupac I. G. utvrđen suvlasnikom preko 1/2 dijela zem. čest. 3638 k.o. Kostanje i na njoj izgrađene kuće. U preostalom dijelu protutužbeni zahtjev je odbijen. Protiv ove presude Opčinskog suda u O. žalbu je iziavio samo I. G.. dok se M. F. zadovoljila presudom.

Okružni sud u S. naznaćenom presudom odbio je žaibu tužitelja I. G. i potvrdio u cijelosti presudu Opčinskog suda. Reviziju protiv presude Okružnog suda izjavio je samo I. G. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješavajući reviziju tužitelja I. G. presudom Rev-707/92 od 3. fipnja 1992. godine djelomično preinačuje presudu Okružnog suda u S. broj Gž-3044/91 od 13. 09. 1991. i presudu Opčinskog suda u C. broj P-386/90 od 21. siječnja 1991. godine u dijelu kojim je udovoljeno djelomično tužbenom zahtjevu i utvrđeno da je tužitelj suvlasnik u 1/2 dijela ćestice zem. 3638 k.o. Kostanje i na njoj izgrađene kuće tako da se u tom dijelu zahtjev odbija. U ostalom dijelu revizija je odbijena kao neosnuvana.

Podnositelj ustavne tužbe ističe da je ugovor kojim je on kupio sporne nekretnine u svemu valjan jer je pismen i u cijelosti ispunjen isplatom kupoprodajne cijene i predajom nekretnine njemu u posjed. Kako je ugovor u cijelosti ispunjen obveznopravni odnos između ugovornih stranalsa prešao je u stvarnopravni odnos s učinkom i prema tuženoj kao nasljednici prodavatelja njenog oca. Stoga tužena nije mogla naslijediti ono što njezin predak nije ni imao i što je za života valjanim ugovorom prodao. Smatra da je nezakonito postupio i Vrhovni sud Republike Hrvatske kada je povodom revizije tužitelja - podnositelja ustavne tužbe, protivno izričitoj odredbi članka 374. a u svezi odredbe članka 391. Zakona o parničnom postupku, preinačio presude nižih sudova na štetu revidenta, odbivši ga i s dijelom tužbenog zahtjeva s kojim je pred nižim sudovima uspio. Počinjenom povredom zakona, tvrdi podnositelj ustavne tužbe, povrijeđeno je njegovo pravo vlasništva zajamčeno odredbom članka 48. Ustava Republike Hrvatske.

Ustavna je tužba djelomično osnovana. Na osnovi činjenićnog stanja utvrđenog u provedenom postupku Opčinski sud u O. i Okružni sud u S. utvrdili su da prodavatelj (otac tužene) nije mogao raspolagati i s dijelom braćne tečevine supruge (majke tužene), jer taj dio nekretnine nije bilo njegovo vlasništvo. Stoga su ovi sudovi djelomično udovoljili (protu)tužbi tužene i utvrdili ništavim ugovor od 5. lipnja 1985. godine u 1/2 dijela. Iz istih razloga niži su sudovi odbili i dio zahtjeva tužitelja za izdavanjem tabularne isprave sa 1/2 dijela nekretnine, jer je to logična posljedica poništenja spornoga ugovora u 1/2 dijela.

Navodima ustavne tužbe nisu dovedena u sumnju ni utvrđenja ni pravni zaključci nižih sudova u ovome dijelu, razmatrajući stanje stvari s ustavnopravnog aspekta. Utemeljeno, medutim. podnosilac ustavne tužbe istiće da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije imao osnova za preinačenje presude nižih sudova na njegovu štetu. Vrhovni je sud, naime, odlućivao samo o reviziji tužitelja. U takovoj procesnoj situaciji Vrhovni sud Republike Hrvatske nije mogao preinačiti presude nižih sudova tako da odbije tužitelja i sa dijelom zahtjeva kojim je djelomično udovoljeno njegovom tužbenom zahtjevu i utvrđeno da je suvlasnik u 1/2 dijela čestice zem. 3638 k. o. Kostanje i na njoj izgrađene kuće. Odbivši podnositelja ustavne tužbe u povodu njegove revizije i s dijelom tužbenog zahtjeva s kojim je uspio pred nižim sudovima Vrhovni sud Republike Hrvatske povrijedio je odredbe stavka 1. članka 365. i članka 374. a u svezi sa člankom 399. Zakona o parnićnom postupku. Revizijski sud (kao ni žalbeni) ne može naime, kao što je rečeno, preinačiti presudu na štetu stranke koja je izjavila reviziju, ako je samo ona podnijela reviziju. Zbog počinjene bitne povrede navedenih zakonskih odredaba osporena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije utemeljena na zakonu, što je dovelo do povrede odredbe stavka 3. članka 115. Ustava Republike Hrvatske, a time i do povrede Ustavom zajamčenog prava vlesništva iz članka 48. Ustava. Iz navedenih razloga Ustavni sud je djelomično udovoljio ustavnoj tužbi i ukinuo u navedenom dijelu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Odluka o objavi ove odluke temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine". broj 13/91).

Broj : U-III-89/1993.

Zagreb, 23. veljače 1994.