USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 2. ožujka 1994. godine, donio je

RJEŠENJE

1. Pokreće se postupak za ocjenu ustavnosti odredaba članka 5. stavak 2. te članka 7. stavak 1. i 2. Zakona o utvrđivanju ratnih i poratnih žrtava II. svjetskog rata ("Narodne novine". broj 53A/1991).

2. Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama"

Zakon o utvrđivanju ratnih i poratnih žrtava II. svjetskog rata - kako slijedi iz njegova članka 1. - uređuje pitanja važna za ustanovljenje povijesne istine o broju osoba koje su smrtno stradale kao ratne i poratne žrtve u II. svjetskom ratu i nakon njega. o okolnostima i mjestima njihove smrti, o načinu kako ta mjesta obilježiti; Zakon, dalje, određuje tijelo mjerodavno za te poslove i način njegova rada. Tijelo kojem to Zakon povjerava je - prema članku 4. stavku 1. Zakona - Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava (u nastavku: Komisija). Prijedlogom, što ga je podnio Živko Juzbašić iz Zagreba, osporavaju se odredbe članka 5. stavak 2. te članka 7. stavak 1. i 2. Zakona. Prema osporenoj odredbi članka 5. stavak 2. Zakona Komisija će, polazeći od činjenice da ratni zloćini ne zastarijevaju, utvrditi i počinioce ratnih zločina gdje je to moguće. Prema osporenoj odredbi članka 7. stavak 1. i 2. Zakona Komisija je ovlaštena pozivati građane i primati njihove izjave, a građani su dužni odazvati se pozivu Komisije i dati joj obavijesti od značenja za njezin rad. Prijedlogom za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba predlaže se da se citirane odredbe ocijene sa stajališta odredaba članaka 4. 28. i 29. stavak 1. alineja prva. te članaka 35. i 115. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske Prema tim odredbama u Republici Hrvatskoj državna vlast ustrojena je na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, s tim da sudbenu vlast obavljaju sudovi; dalje, svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja, a svatko tko je osumnjičen ili optužen zbog kaznenog djela ima - pored ostalog - pravo na pravićno suđenje pred nadležnim sudom ustanovljenim zakonom; svakom se građaninu - dalje - jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Ustavni sud Republike Hrvatske prihvatio je prijedlog za ocjenu ustavnosti zaključivši da prijedlog sadrži osnovane razloge da se ispita usuglašenost osporenih zakonskih odredaba s Ustavom Republike Hrvatske i donese odluka o njihovoj ustavnosti. Pokrečući ovaj ustavnosudski postupak Sud drži da u njemu treba naroćito ispitati: - je li utvrđivanje počinitelja ratnih zločina po svojoj prirodi sadržaj o kojem mogu odlučivati samo sudovi, držeći se pritom načela i metoda nezaobilaznih u kaznenom sudskom postupku. Neka od tih načela citirana su kao ustavne odredbe za koje je prijedlogom zatraženo da se osporene zakonske odredbe ocijene u odnosu na njih, a stajalište, dosljedno izvedeno iz njih, glasi: nikog se ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se krivnja ne utvrdi sudskom presudom, i to pravomoćnom sudskom presudom, koja je takvom postala nakon što su u postupku iscrpljene mogućnosti podnošenja pravnih lijekova; -govori li činjenica da je Konvencija o nezastarijevanju ratnih zločina i zločina protiv ćovjećnosti (Sl. 1., broj 50/70). koje je Republika Hrvatska stranka - na temelju notifikacije o sukcesiji, kako to slijedi iz Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 12/93, v. toč. 31. Odluke) - u prilog stajalištu da je riječ o sadržaju koji ulazi u nadležnost sudova; - da li se vrijeđaju ustavna prava i slobode građana time što je Komisija, ustanovljena ovim Zakonom, ovlaštena da ih poziva radi davanja izjava, a posebno time da su se gradani dužni odazvati pozivu Komisije i "dati joj obavijesti od znaćenja za njezin rad": da li se takva dužnost koja se tiče savjesti građana, slobode savjesti zajamčene člankom 40. Ustava, i slobode građana da se ponašaju u skladu sa svojom sevješću, odnosno njihova prava da ih se ne prisiljava da čine nešto što možda pretpostavlja uvjerenje koje nije njihovo - može gradanima nametnuti u postupak pred tijelom koje nije sud, nema sudbenu vlast, odnosno ne postupa po pravilima postupka po kojima je sud dužan postupati. O pokretanju ustavnosudskog postupka ovaj Sud obavještava Sabor Republike Hrvatske kao donositelja Zakona ustavnost odredaba kojeg je pred njim osporena, kako bi u roku od 60 dana odgovorio na pitanja što se postavljaju u svezi s ustavnošću tog zakona.

Objava ovog rješenja temelji se na odredbi članka 20 stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/1991)

Broj : U-I-348/I 993.

Zagreb, 2. ožujka 1994.