USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, odlučujući o ustavnoj tužbi A. G. iz K. S. na sjednici održanoj 16. veljače 1994. godine donio je ovu

ODLUKU

I. Usvaja se ustavna tužba i ukidaju se:

1. presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-3357/92. od 8. listopada 1992. godine;

2. rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske - Centralne službe u Zagrebu, brojKlasa: 140-04/90-01/2-289087. Ur.br: UPII-34199-03/1-90 od 16. srpnja 1992. godine.

II.Predmet se vraća Centralnoj službi na ponovni postupak.

III. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama"

Podnositelj ustavne tužbe ističe da je presudom navedenom u točki 1. pod 1. izreke odluke odbijena njegova tužba podnesena protiv rješenja navedenog u točki 1. pod 2. izreke odluke, a kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske - Područna služba u Splitu broj : IN-47337 od 25. travnja 1990. godine. Ovim rješenjem podnositelju je od 21. 11. 1989. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti uslijed bolesti. Podnositelj ustavne tužbe smatra da je kod njega do gubitka radne sposobnosti došlo uslijed profesionalnog oboljenja zbog utjecaja kemijskih tvari, posebice monomera vinil-klorida (V.C.M.) iz PVC praha, kojima je bio izložen dugi niz godina na radnome mjestu. Trovanje kloriranim ugljikovodicima, kojima bez sumnje pripada i V.C.M. priznato je kao profesionalno oboljenje točkom 14. Liste profesionalnih bolesti ("Narodne novine", broj 53/91). Podnositelj ustavne tužbe nadalje ističe da uslijed povreda postupka počinjenih od nadležnih tijela Fonda i Upravnog suda Republike Hrvatske, i pored pribavljenih stručnih medicinskih mišljenja, nije nedvojbeno i sigurno otklonjena moguća profesionalna etiologija oboljenja tužitelja od kronične bolesti krvi tj. od kroničnog mijelitisa. Podnositelj ustavne tužbe zaključuje da je neotklanjanjem navedene dvojbe, što je posljedica postojanja dva bitno suprotna medicinska stručna mišljenja, u ovome slučaju počinjena je povreda postupka, posebice članka 191. stavak 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku. Prema navedenim zakonskim odredbama ako se mišljenja vještaka bitno razlikuju (što je ovdje slučaj) odnosno kad zbog složenosti slučaja ili potrebe obavljanja analize (što je ovdje također slučaj) obnovit će se vještačenje, a može se zatražiti i mišljenje koje znanstvene ili stručne ustanove. U provedenom postupku nije postupljeno po navedenim zakonskim odredbama, čime je učinjena gruba povreda postupka. Posljedica počinjene povrede postupka je neutemeljenost na zakonu osporenog drugostepenog rješenja Republičkog fonda mirovinskog osiguranja radnika Hrvatske (dalje: Republički fond) i presude Upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: Upravni sud). Time je počinjena povreda odredbe stavka 1. članka 19. Ustava Republike Hrvatske. prema kojoj pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljena na zakonu. Zbog počinjenih povreda Zakona i Ustava onemogućeno mu je da ostvari pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalnog oboljenja, tvrdi podnositelj ustavne tužbe. Ustavna tužba je pravodobna, a iscrpljen je i pravni put u smislu odredaba članka 28. stavak 2. i 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91). Ustavna tužba je osnovana. Iz presuda Upravnog suda Us-194/92 i Us-3357/92 proizlazi da je taj sud uvažavajući tužbe dva puta ukidao rješenja Republičkog fonda kojima su odbijene žalbe tužitelja. Sud je, naime, ocijenio da činjenično stanje u provedenom postupku nije pravilno ni potpuno utvrđeno. Tuženi organ temeljio je svoja rješenja na nalazu i mišljenju Više invalidske komisije, koja nije prihvatila navode o profesionalnoj etiologiji oboljenja tužitelja jer da (do sada) nije nedvojbeno dokazano da izloženost monomerima vinil-klorida može biti uzrok navedene bolesti tužitelja. Medutim, po pravnom shvaćanju Upravnog suda izraženom u presudi Us-1688/91 od 27. 7.1991. u postupku je trebalo, suprotno shvaćanju Više invalidske komisije, a imajući u vidu najnovija dostignuća medicinske znanosti utvrditi da li se sa sigurnošću može potvrditi profesionalna etiologija bolesti tužitelja ili je sa sigurnošću isključiti. Uvažavajući tužbu po drugi puta Upravni sud u obrazloženju presude Us-194/92 od 23. 04. 1992. utvrdio je da i nakon ponovljenoga postupka nisu otklonjene proturječnosti u spisu jer i nadalje postoje bitno različita stručna mišljenja u odnosu na ocjenu da li se promjene u zdravstvenom stanju tužitelja, s obzirom na poslove koje je obavljao, mogu smatrati profesionalnom bolešću. Stoga sud naređuje da se u nastavku postupka zatraži mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu i da ta znanstvena ustanova, nakon pregleda postoječe po potrebi pribavi novu medicinsku dokumentaciju, te izvrši analizu stručnoga stajališta KBC "Firule" - Split (dr. Labud Kurajica) i Više invalidske komisije od 11. studenog 1991. godine, te s obzirom na postignuta znanstvena dostignuća, da mišljenje da li je bolest tužitelja mogla nastati i kao posljedica štetnog utjecaja sirovina čijem je utjecaju tužitelj bio dugotrajno izložen obavljajući poslove na svom radnom mjestu. Republički fond nije postupio po traženju suda, tj. pravnom shvaćanju suda i primjedbama suda u vezi sa dopunom postupka i nije zatražio mišljenje Medicinskog fakulteta kao relevantne znanstvene ustanove, već je pribavio mišljenje od 7. 7.1992. svoga konzultanta interniste hematologa dr. Marka Koprčine iz Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice". Zaključak konzultanta je da prema dosadašnjim saznanjima među kroničnim toksičkim učincima vinil-klorida se ne spominje i kronična mijeloza. Viša invalidska komisija prihvatila je zaključak konzultanta i ostala kod svoga ranije danog mišljenja da je uzrok gubitka radne sposobnosti tužitelja bolest, a ne profesionalna bolest uslijed trovanja vinil-klorida djelovanju kojega je tužitelj, što je nedvojbeno, bio izložen dugi niz godina na njegovom radnom mjestu. Osporenom (trećom) presudom Us-3357/92 od 8. 10. 1992. Upravni je sud odbio tužbu protiv osporenog rješenja Republičkog fonda broj UP/II-341-99-03/1-90 od 16. srpnja 1992. godine kojim je odbijena žalba tužitelja protiv rješenja Područne službe u Splitu broj IN-47337 od 25. travnja 1990. godine kojim je utvrđeno da tužitelj ima pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti. Upravni je sud naime, sada prihvatio mišljenje Više invalidske komisije, koje ranije nije prihvaćao, prema kojem za sada nije nedvojbeno utvrđeno da bi izloženost vinil-kloridu moglo prouzročiti kroničnu bolest mijelozu kao profesionalno oboljenje. Upravni sud pri tome ističe kako je Viša invalidska komisija u nastavku postupka postupila u skladu s Pravilnikom o organizaciji, sastavu i radu stručnih organa vještačenja i mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 45/83 i 32/84), ali zanemaruje činjenicu da Komisija ni u ponovljenom postupku ne postupa prema pravnom shvaćanju suda, dapače postupa protivno primjedbama suda, o čemu će kasnije biti još riječi.

Prihvaćanjem mišljenja Više invalidske komisije, kojeg ranije nije prihvaćao, a koje je bitno suprotno od stručnog mišljenja specijaliste medicine rada prema kojem bolest tužitelja ima profesionalnu etiologiju u ovome je slučaju činjenično stanje ostalo i dalje sporno i nepotpuno utvrđeno. U predmetu, naime, i dalje postoje dva bitno suprotna stručna mišljenja. Bez novoga stručnog mišljenja koje treba biti rezultat znanstvenih saznanja o sadašnjim dostignućima medicine kao i stručne analize postojećih suprotnih mišljenja još uvijek nije utvrđen uzrok bolesti tužitelja. Ovo posebice zato jer u stručnom mišljenju KBC -"Firule" Split izričito stoji da VCM pripada kloriranim ugljikovodicima i da je trovanje istima priznato Listom profesionalnih bolesti kao profesionalna bolest, pod rednim brojem 14. Liste. Stoga je i utvrđenje i zaključak da uzrok bolesti tužitelja nije utjecaj kemijskih tvari kojima je dugotrajno bio izložen, preuranjen i nije utemeljen na zakonu.

Pričinjena je time povreda postupka iz odredbe članka 191. stavak 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku. Posebice povrede stavka 2. kada nije postupljeno po presudi i uputi suda tj. da se zbog složenosti slučaja zatraži stručna analiza, ocjena i mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Ne postupajući po pravnom shvaćanju suda i njegovim primjedbama u vezi s postupkom nadležno tijelo Republičkog fonda počinilo je i povredu odredbe članka 62. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91). Prema toj zakonskoj odredbi to je tijelo, naime, vezano pravnim shvaćanjem suda i njegovim primjedbama u vezi s postupkom.

Ni osporena presuda Upravnog suda nije utemeljena na zakonu. Naime, prema odredbi članka 63. istoga zakona taj je sud osporeni akt, koji je donesen protivno pravnom shvaćanju ili protivno primjedbama suda u vezi s postupkom, trebao poništiti ako sam nije mogao stvar riješiti presudom.

Takvim postupanjem, neutemeljenim na zakonu, kako Republičkog fonda tako i Upravnog suda, po ocjeni Ustavnog suda Republike Hrvatske, povrijedene su odredbe članka 19. posebice stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, što je imalo za posljedicu usvajanje tužbe, ukidenje osporenih akata i vraćanje predmeta nadležnom tijelu na ponovni postupak (čl. 30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske - "Narodne novine", broj 13/91). U nastavku postupka nadležno će tijelo ponovno razmotriti žalbu tužitelja i ujedno postupiti po primjedbama i u skladu s pravnim shvaćanjima Upravnog suda navedenim u presudi toga suda od 23. travnja 1992. broj: Us-194/92-6 imajući u vidu (i) obvezatnost odluka ovog Ustavnog suda (čl. 25. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske).

Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvstske.

Broj : U-III-6/1993.

Zagreb, 16. veljače 1994.