USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske odlučujući po ustavnoj tužbi M. P. iz S. na sjednici održanoj 2. veljače 1994. godine, donio je

ODLUKA

1.Usvaja se ustavna tužba te se ukida - rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. siječnja 1992. godine broj Gž 11/91.

2. Predmet se vraća nadležnom sudu na ponovni postupak.

3. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

Okružni sud u S. svojim rješenjem od 8. studenog 1991. godine broj R 39/91 odbio je prijedlog M. P. za ponavljanje postupka dovršenog rješenjem Suda udruženog rada Hrvatske od 22. svibnja 1988. broj Sž 2042/88. Prema prijedlogu razlozi za ponavljanje postupka ostvareni su tijekom postupka pred Sudom udruženog rada Hrvatske koji je preinačio odluku nižeg suda - Osnovnog suda udruženog rada u S. Odlučujući o žalbi M. P. protiv navedenog rješenja Okružnog suda u S. Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem, navedenim u točci 1. izreke istu je odbacio kao nedopuštenu. Prema obrazloženju tog rješenja tako je postupljeno budući su prema odredbama čl. 2. st. 3. Zakona o prestanku rada sudova udruženog rada ("Narodne novine". br. 53/90), u predmetima sudova udruženog rada pravomoćno dovršenim pred tim sudovima do 31. prosinca 1990. godine, dozvoljena samo ona pravna sredstva koja su bila dozvoljena u vrijeme vođenja postupka pred sudovima udruženog rada. Predmet u kojem je bio stavljen prijedlog za ponavljanje postupka bio je dovršen 20. svibnja 1988. godine odlukom Suda udruženog rada Hrvatske u drugom stupnju. Žalba protiv spomenutog rješenja Okružnog suda u S., po tom obrazloženju, nije dopuštena, jer protiv odluka Suda udruženog rada Hrvatske kao suda drugog stupnja daljnji pravni lijek nije bio dopušten. Svojom dopuštenom i pravodobno podnesenom ustavnom tužbom M. P. tvrdi da mu je navedenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske povrijeđeno pravo na žalbu zajamčeno odredbama čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

Odredbama čl.18. st.1. Ustava Republike Hrvatske zajamčeno je pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.

Uvidom u predmet Okružnog suda u S. R 39/91 utvrđeno je da se razlozi za ponavljanje postupka u sporu koji je prethodio podnošenju ustavne tužbe odnose na dio postupka koji se je vodio pred Sudom udruženog rada Hrvatske, koji je kao viši sud odlučio o sporu koji je bio vođen pred Osnovnim sudom udruženog rada u S.

Prema odredbama čl. 428. st. 1. Zakona o parničnom postupku, ukoliko se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom, odluku o prijedlogu donosi taj viši sud. U tom slučaju taj viši sud odlučuje o prijedlogu kao sud prvoga stupnja.

Nije stoga zakonito postupao Vrhovni sud Republike Hrvatske, kada je odbacio Žalbu podnositelja ustavne tužbe pozivajući se na odredbe čl. 2. st. 3. Zakona o prestanku rada sudova udruženog rada. Naime, ove odredbe Zakona o prestanku rada sudova udruženog rada treba interpretirati polazeći od spomenutog ustavnog prava na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom, iz čl.18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

Budući je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim postupanjem povrijedio pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom zajamčenog odredbama čl.18. st.1. Ustava Republike Hrvatske odlučeno je kao u točci 1. i 2. izreke.

Dio odluke u točci 3. o objavi ove odluke, zasniva se na odredbama čl. 20. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj : U-III-198/1992.

Zagreb, 2. veljače 1994.