USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, povodom prijedloga "Inženjerski biro" d.d. iz Zagreba za ocjenu suglasnosti odredbi čl. 6. st. 2. Zakona o reviziji s Ustavom Republike Hrvatske na sjednici održanoj 5. siječnja 1994. godine, donio je

RJEŠENJE

Ne prihvaća se prijedlog "Inženjerski biro" d.d. iz Zagreba za ocjenu suglasnosti odredbi čl. 6. st. 2. Zakona o reviziji s odredbama Ustava Republike Hrvatske.

Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama", službenom listu Republike Hrvatske.

"Inženjerski biro" d.d. iz Zagreba predložio je Ustavnom sudu Republike Hrvatske da pokrene postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske odredbi čl. 6. st. 2. Zakona o reviziji ("Narodne novine", broj 90/92). Glede ovih odredbi spomenutog zakona, podnositelj prijedloga tvrdi da je ograničenje udjela osnivača revizorske tvrtke, koji je osnivač pravna osoba bez statusa revizorske tvrtke, odnosno fizička osoba bez statusa ovlaštenog revizora, a koje je ograničenje propisano navedenom odredbom Zakona o reviziji, u suprotnosti s odredbama čl. 48. i 49. Ustava Republike Hrvatske jer se osporenom odredbom tog Zakona ograničava poduzetnička sloboda i pravo vlasništva. Djelatnost revizorske tvrtke, uz ostalo, sastoji se u ispitivanju i ocjeni financijskih izvještaja, te podataka i metoda koje se primjenjuju pri sastavljanju financijskih izvještaja, kao i u ispitivanju i ocjeni poslovanja, organiziranosti poslovnih funkcija i načina donošenja poslovnih odluka (čl. 2. Zakona o reviziji). Po ispitivanju i ocjeni naprijed rečenog revizorska tvrtka daje izvješće sa stručnim mišljenjem, koje može biti pozitivno, s rezervom ili negativno (čl. 13-15. Zakona o reviziji). Izvješće revizorske tvrtke, po odredbama čl. 28. st. 3. Zakona o računovodstvu, poduzetnik objavljuje zajedno s objavom svog financijskog izvještaja, a zakonski predstavnici poduzetnika ga s financijskim izvještajima i godišnjim izvješćem predočavaju vlasnicima temeljem odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o računovodstvu. Financijski izvještaji po odredbama čl. 14. st. 6. Zakona o računovodstvu moraju pružiti istinit, fer, pouzdan i nepristran pregled poslovanja. Da li je pojedini izvještaj takav, odnosno poslovanje istinito, fer, pouzdano i nepristrano prikazano u izvještaju razabrat će se iz izvješća revizorske tvrtke. Iz svega navedenog proizlazi da revizorska tvrtka, a i ovlašteni revizor, u svom djelovanju mora biti samostalna i neovisna. U protivnom, njihova izvješća ne bi ostvarila svrhu revizije. Samostalnost i neovisnost revizorske tvrtke, uz ostalo, postiže se i ograničenjem propisanim u osporenim odredbama Zakona o reviziji. Slijedom toga navodi prijedloga ne izazivaju ni sumnju u nesuglasnost odredbi čl. 6. st. 2. Zakona o reviziji s odredbama čl. 49. Ustava u dijelu u kojem te odredbe Ustave jamče slobodu poduzetništva. Ovo i stoga što je u odredbama čl. 50. st. 2. Ustava propisana mogućnost ograničenja poduzetničkih sloboda, uz ostalo, radi zaštite interesa Republike. Propisanim ograničenjem štiti se vladavina prava, jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske (čl. 3. Ustava Republike Hrvatske) a time i pravna sigurnost te poslovni moral u pravnom prometu u kojem sudjeluju poduzetnici glede čijih izvještaja i poslovanja revizorske tvrtke obavljaju svoje funkcije. Zbog svega izloženog Ustavni sud Republike Hrvatske nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti odredbi čl. 6. st. 2. Zakona o reviziji s odredbama čl. 49. Ustava Republike Hrvatske. Ne nalazi se ni osnova sumnji u nesuglasnost istog zakonskog propisa niti s odredbama čl. 48. Ustava Republike Hrvatske jer se tim odredbama Zakona o reviziji ne dira u ničije vlasništvo. Odluka o objavi ovog rješenja temelji se na odredbama čl. 20. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U-I-144/1993.

Zagreb, 5. siječnja 1994.