USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, odlučujući o ustavnoj tužbi F. K. iz S., na sjednici održanoj 1. prosinca 1993. godine, donio je ovu

ODLUKU

1. Odbija se ustavna tužba.

2. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama".

F. K podnio je ovom Sudu pravovremenu ustavnu tužbu u kojoj navodi da su mu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. siječnja 1993. I Kž-401/92 (u daljnjem tekstu Vrhovni sud) povrijeđena ustavna prava iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske a jer mu je uskraćeno pravo na obranu time da u krivičnom postupku nije kao osnovana prihvaćena njegove obrana da je krivično djelo počinio u nužnoj obrani, kao i pravo da prisustvuje sjednici Vrhovnog suda Hrvatske na kojoj se odlučivalo o njegovoj žalbi, te da je pogrešno utvrđen stupanj njegove uračunljivosti u trenutku izvršenja djela. S obzirom na to predlaže da se presuda Vrhovnog suda ukine. Tijekom postupka utvrdeno je slijedeće. Presudom Okružnog suda u S. od 12. ožujka 1992. godine br. K-37/91 osuđen je F. K. na kaznu zatvora u trajanju od osam godina zbog krivičnog djela ubojstva iz članka 35. st. 1. KZH. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. siječnja 1993. godine br. I Kž-401/92 odbijena je kao neosnovana žalba optuženika, a tužitelja u ovom ustavno-pravnom postupku, i potvrđena je presuda suda prvog stupnja. Ustavna tužba nije osnovana. Odredba članka 29. Ustava Republike Hrvatske jamči da: Svatko tko je osumnjičen ili optužen zbog kaznenog djela ima pravo: - na pravično suđenje pred nadležnim sudom ustanovljenim zakonom; - u najkraćem roku biti izvješten o razlozima optužbe što se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete; - na branitelja i nesmetano općenje s braniteljem, i s tim pravom mora biti upoznat; - da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, ukoliko je dostupan sudu, te da se brani sam ili uz pomoć branitelja kojega je sam izabrao. Okrivljenik i optuženik ne smije se siliti da iskazuje protiv sebe ili da prizna krivnju. Dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u sudskom postupku. Ova navedena prava nisu povrijeđena u toku krivičnog postupka niti presudama Okružnog suda S. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a u smislu navoda ustavne tužbe F. K., iz razloga koji slijede. Svi dokazi u krivičnom postupku, pa i u pogledu nužne obrane i utvrđivanja uračunljivosti u predmetu optuženika F. K. izvedeni su po odredbama Zakona o krivičnom postupku. Krivični postupak protiv F. K. proveden je pred stvarno i mjesno nadležnim Okružnim sudom u S. i pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, a prema propisima članka 21. i 22. Zakona o krivičnom postupku. Okružno državno odvjetništvo S. podnijelo je optužnicu nakon završene istrage. Optužnica sa potrebnim obrazloženjem dostavljena je i optuženiku i njegovu branitelju. Tijekom krivičnog postupka F. K. imao je branitelja s kojim je nesmetano komunicirao pa nije povrijeđeno ni to njegovo pravo. Nazočnost okrivljenika u toku cjelokupnog krivičnog postupka bila je osigurana te je u potpunosti poštovano načelo neposrednosti vođenja krivičnog postupka. Time što F. K. i njegov branitelj nisil bili pozvani na sjednicu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iako su to tražili, nije povrijeđeno njegovo ustavno pravo na suđenje u njegovoj nazočnosti uz prisutnost branitelja, jer je u vrijeme održavanja sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svezi predmeta tužitelja bila na pravnoj snazi Uredba o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", br 73/91 i 25/92), čiji članak 20. određuje da se propis čl. 371. ZKP (u pročišćenom tekstu ZKP - "Narodne novine", br. 34/93 - taj propis je oznaćen kao čl. 361. ZKP) neće primjenjivati u vrijeme važenja Uredbe. Iz sadržaja predmeta spisa se može zaključiti da tužitelj u tijeku krivičnog postupka nije bio prisiljavan da iskazuje protiv sebe niti da prizna svoju krivicu, nego je ona utvrđivana na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nakon provedenog dokaznog postupka. Dokazi nisu pribavljeni na nezakoniti način, nego prema propisima Zakona o krivičnom postupku te je u toku istrage izdvojen zapisnik o iskazu okrivljenika, na kojem se ne može utemeljiti sudska odluka (čl. 76 ZKP - "Narodne novine", br. 34/93). Kako nije utvrđeno da bi bilo povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe iz čl. 29. Ustava, to je primjenom članka 19. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske odlučeno kao u izreci. Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/1991).

Broj : U-III-239/1993.

Zagreb, 1. prosinca 1993.