USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

RJEŠENJE

Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-197/1992. od 28. rujna 1993.

Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici 28. rujna 1993. godine, donio je ovo

1. Pokreće se postupak za ocjenu ustavnosti odredaba članka 392. st. 1. toč. 4. i članka 393. st. 2. Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 34/93 - pročišćeni tekst):

2. Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama".

Odvjetnici mr. Šime Pavlović i Predrag Jošanović podnijeli su ovom Sudu prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba navedenih u izreci. U prijedlozima se navodi da su te odredbe u suprotnosti sa odredbama članka 31. čl. 2. i 3. Ustava RepubIike Hrvatske, jer da vrijedaju temeljna ustavna prava i slobode čovjeka i građanina, a također da su u suprotnosti i sa člankom 14.toč. 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Ustavnost odredaba članka 392/ čl. 1. toč. 4. članka 393. st. 2. Zakona o krivičnom postupka osporava se u dijelu koji predviđa da se krivični postupak završen pravomoćnom presudom može ponoviti ako se iznesu nove činjenice ili dokazi koji su sami za sebe ili u švezi s prijašnjim dokazima prikladni da uzrokuju osudu osobe koja je bila oslobođena optužbe. Ponavljanje krivičnog postupka na štetu osuđene ili oslobođene osobe nije dopušteno ako je proteklo više od šest mjeseci od dana kad je tužitelj saznao ža nove činjenice ili dokaze. Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici 28. rujna 1993. godine. prihvatio je prijedloge za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba u navedenom dijelu i pokrenuo taj 'postupak iz slijedećih razloga. Razmatrajaći sadržaj osporenih odredaba, kao i pravne posljedice do kojih dolazi njihovom primjenom, Sud je zaključio da postoji veoma razložna sumnja u njihovu ustavnost. Te odredbe, naime, predviđajući mogućnost ponavljanja krivičnog postupka završenog pravomočnom, oslobađajučom presudom, dovode u pitanje ostvarivanje, temeljnih ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina. Konkretno, ustavna prava lz članka 31. čl. 2. i 3. Ustava koja glase: "Nitko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio suđen i ze koje je donesena pravomoćna Sudska odluka. Ne može se ponoviti Kazneni postupak protiv osube koja je oslobodena pravomočnom presudom". Valja istaći, Republika se je Hrvatska obvezala Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica i manjina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 34/92 - proćišćeni tekst) na poštivanje i zaštitu nacionalnih i drugih tenkeljnih prava i sloboda čovjeka i građanina, vladavine prava i svih ostalih najviših vrednota svog ustavnog i međunarodnog poretka svim svojim državljanima. Prema članku 4. Sedmog protokola uz Konvenciju o zaštiti prava čovjeka i temeljnih sloboda (1950. godina) i član ku 14. toč. 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (1966. godina), nitko neće biti ponovno progonjen ili kažnjen u krivičnim poštupcima za djelo za koje je već bio konačno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i kaznentm postupkom bilo koje zemlje. Stoga se osnovaao može sumnjati i u suglasnost osporenih odredaba s odredbama navedenih međunarodnih akata koji čine prema odredbi članka 134. Ustava sastavni dio unutarnjeg pravnog poretka, a koji su po pravnoj snazi iznad zakona. Sve su to razlozi zbog kojih je Ustavni sud Republike Hrvatske pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti odredaba članka 392. st.1. toč: 4. i članka 393. st.1. Zakona o krivičnom postupku. Objava ovog rješenja u.Narodnim novinama" temelji se na odredbi članka 20. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj : U-I-197/ 1882.

Zagreb, 28. rujna 1993.