USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, odlučujući o ustavnoj tužbi mr. D. V. iz D., na sjednici 7. srpnja 1993. godine, donio je ovu

ODLUKU

1. Odbija se ustavna tužba.

2. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

Mr. D. V. iz D., podnio je ovom Sudu ustavnu tužbu s prijedlogom da Sud ukine rješenje Upravnogsuda Republike Hrvatske br. Us-1241/92 od 1. studenoga 1992. godine. U tužbi iznosi mišljenje da je ovim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo vlasništva, zajamčeno člankom 48. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske time što u postupku koji je prethodio ovom rješenju, kao i u postupku čije je ponavljanje predlagao, činjenično stanje nije pravilno utvrđeno.

Tijekom postupka je utvrđeno da je rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske, povodom kojeg je podnesena ustavna tužba, odbačen prijedlog mr. D. V. za ponavljanje postupka, okončanog presudom Upravnog suda br. Us-2517/82 od 8. rujna 1982. godine. Ovom je presudom odbijena tužba podnesena protiv Zajednice općina Split, Sekretarijata za upravno-pravne poslove br. UP/II-05/2751/1-1982. od 2. travnja 1982. godine, kojim je poništeno rješenje Komiteta za komunalne i stambene poslove izgradnju i prostorno uređenje općine Dubrovnik br. UPI-05/5-4440-80 od 7. siječnja 1982. te je odbijen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju prizemne stambene zgrade Put V. B. 37. radi odvajanja sustanarskih dijelova stana.

Ustavna tužba nije osnovana.

Ustav Republike Hrvatske člankom 48. stavak 1. jamči građanima pravo vlasništva. Ovo temeljno ustavno pravo nije, međutim, navedenim rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske povrijeđeno iz ovih razloga:

Prema odredbi članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91), u postupku pred Ustavnim sudom, a povodom ustavne tužbe, predmetom raspravljanja i odlučivanja mogu biti samo povrede Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina počinjene pojedinačnim odlukama - u ovom slučaju - rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske.

Nadalje, ponavljanje postupka pred Upravnim sudom je izvanredni pravni lijek utvrđen odredbama Zakona o upravnim sporovima, koji je preuzet temeljem članka 1. i 2. Zakona o preuzimanju zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91). Razlozi za ponavljanje postupka taksativno su određeni člankom 52. toga Zakona, a postupanje Upravnog suda povodom prijedloga propisano je člankom 56. Zakona.

Kako je u okviru razloga utvrđenih člankom 56. citiranog Zakona, u postupku pred Upravnim sudom ocijenjeno da mr. D. V. nije udovoljio zakonskim pretpostavkama za ponavljanje postupka osnove za ponavljanje postupka, ono nije moglo biti dozvoljeno.

Prigovor tužitelja da činjenično stanje u postupku koji je prethodio osporenom rješenju Upravnog suda nije pravilno utvrđeno, nije prihvaćen, jer osnovanost navoda o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju nije učinjeno vjerojatnim.

Iz navedenih razloga, primjenom članka 19. i 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske odlučeno je kao u izreci.

Broj: U-III-369/1992

Zagreb, 7. srpnja 1993.