USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, odlučujući o prijedlogu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, na sjednici održanoj 7. srpnja 1993. donio je

ODLUKU

1. U Rješenju o utvrđivanju zgrada koje se smatraju atraktivnim, Izvršno vijeće SO Split ("Službeni glasnik općine Split", broj 8/92) ukida se dio odredbe u točki I. podtočka d) koja glasi: "70, 70a, 70b, 72, 72a i 72b".

2. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama" i "Službenom glasniku općine Split".

Temeljem ovlaštenja iz odredbe članka 3. stavak 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92, 69/92, 25/93 i 48/93 - pročišćeni tekst) Izvršno vijeće SO SpIit donijelo je rješenje navedeno u izreci kojim je na području Općine Split utvrdilo zgrade koje se smatraju atraktivnima u kojima stanovi ne mogu biti predmetom kupoprodaje po odredbama stavka 1. točke 5. članka 3. istoga zakona.

Lucija Krstulović iz Splita podnijela je Sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti u izreci navedene odredbe zbog njene suprotnosti sa odredbom točke 5. stavka 1. članka 3. istoga zakona. Prema ovoj zakonskoj odredbi, ne prodaju se stanovi u samostojećim ili dvojnim zgradama - vilama visine do P+2 (prizemlje + 2 kata) s pripadajućim okolnim zemljištem, a nalaze se u prvoj zoni u naselju ili u zoni uz more do 300 m (atraktivne zone).

Zgrade koje su utvrđene osporenim rješenjem kao atraktivne i ne podliježu prodaji u Ulici put Meje na brojevima 70, 70a, 70b, 72, 72a i 72b ne mogu se podvesti pod navedenu zakonsku odredbu jer to nisu ni samostojeće ni dvojne zgrade. Svih šest navedenih zgrada, čine jedan niz zgrada, tvrdi predlagateljica. Stoga je taj dio rješenja suprotan zakonu smatra predlagateljica. Prijedlogu je priložila fotokopiju plana u mjerilu 1:5000 i fotokopiju projekta navedenog niza zgrada sa tehničkim opisom idejnog rješenja dijela stambenog niza na Mejama u Splitu napravljenim po Urbanističkom zavodu u Splitu broj SP-001/53/To.

Sud je 29. siječnja 1993. prijedlog dostavio Izvršnom vijeću SO Split i sa zahtjevom da se u roku od 20 dana očituje na navode iznesene u prijedlogu. Ne dobivši odgovor Sud je 10. ožujka 1993. požurio odgovor. Izvršno vijeće SO Split nije odgovorilo na prijedlog.

Sud je ocijenio da je prijedlog osnovan.

Iz dokumenata priloženih uz prijedlog Sud je utvrdio da je zaista niz stambenih zgrada označenih brojevima u izreci ove odluke u Ulici put Meje utvrđen zgradama koje se smatraju atraktivnim, a na koje se ne odnose odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Utvrđujući da se atraktivnim u smislu istog Zakona smatraju zgrade navedene u nizu zgrada u Ulici put Meje broj 70, 70a, 70b, 72, 72a i 72b, Izvršno vijeće SO Split prekoračilo je granice zakonskog ovlaštenja iz odredbe članka 3. stavak 2. navedenoga zakona. Ovaj niz zgrada, naime, ne može se podvesti pod odredbe točke 5. stavka 1. članka 3. Zakona, kojom je utvrđeno koje se stambene zgrade smatraju atraktivnim.

Stoga je Sud osporeni dio odredbe navedene u izreci ukinuo zbog njegove suprotnosti sa zakonom.

To su razlozi zbog kojih je Sud odlučio kao u izreci.

Odluka o objavljivanju temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91).

Broj: U/II-3/1993.

Zagreb, 7. srpnja 1993.