USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici 23. lipnja 1993. godine, donio je ovu

ODLUKU

1. Ukida se odredba članka 50. stavak 1. točka 2. Statuta Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske ("Narodne novine", broj 31/83. 53/85, 23/86, 52/86. 32/89. 48/89 i 57/89).

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Osporena odredba članka 50. stavak 1. točka 2. Statuta navedenog u izreci odnosi se na uvjete za stjPcanje prava na invalidsku mirovinu; ona propisuje da osiguranik, kada je invalidnost prouzročena bolešću ili povredom izvan rada, stječe pravo na invalidsku mirovinu, ako mu jedna trećina radnoga vijeka iznosi do 3 godine. a nema ni 3 godine mirovinskog staža i invalidnost nastane prije navršene 30 godine života, uz uvjet da je na dan nastanka invalidnosti bio u radnom odnosu, odnosno imao drugo svojstvo na temelju kojega je osiguran, i da je navršio staž osiguranja najmanje od jedne godine.

Citirana odredba na snazi je na temelju članka 43 stavak 1. Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske ("Narodne novine". broj 58/90, 21/92) prema kojem je stupanjem tog Statuta na snagu prestao važiti Statut Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske (naveden u izreci ove odluke, koji sadrži osporenu odredbu) "osim u dijelu kojim se uređuju prava i obveze iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, postupak za ostvarivanje praila i druga pitanja u vezi s ostvarivanjem prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja."

Prema istom članku 43. stavku 2. Statuta Republićkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, odredbe koje su ostale na snazi primjenjivat će se do donošenja novog zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, uz uvjet da nisu u suprotnosti sa Zakonom i tim Statutom.

Prijedlogom Tomislava Barića iz Splita tražilo se pokretanje postupka za oojenu ustavnosti osporene odredbe sa stajališta odredaba članaka 61-64. Ustava Republike Hrvatske, koje se odnose na zaštitu obitelji, materinstva, djece, mladeži, maloljetnika, te nemoćnih i invalidnih osoba. Ocjena zakonitosti osporene odredbe predlagala se u odnosu na članak 66. stavak 2. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju radnika Hrvatske ("Narodne novine", broj 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/80, 9/91).

Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) prihvatio je prijedlog i pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti osporene odredbe, te osporenu odredbu nakon provedenog postupka ukinuo.

Donoseći odluku Sud je u prvom redu polazio od odredbe članka 57. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav) prema kojoj Republika posebnu skrb posvećuje zaštiti invalidnih osoba, te od odredbe članka 56. stavak 1. Ustava prema kojoj se pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje zakonom i kolektivnim ugovorom.

Već navedeni Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju radnika (dalje: Zakon) u članku 66. stavak 1. propisuje da osiguranik, kada je invalidnost prouzročena bolešću ili povredom izvan rada, stječe pravo na invalidsku mirovinu ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu razdoblja od navršenih najmanje 20 godina života do dana nastanka invalidnosti (radni vijek). računajući i radni vijek na pune godine, a u stavku 2. - u odnosu na koji se osporena statutarna odredba ocjenjuje - propisuje da se osiguraniku, kod kojega invalidnost nastane prije nego što je navršio 30 godina života, osigurava stjecanje prava na invalidsku mirovinu uz povoljnije uvjete od uvjeta propisanih u stavku 1. istog članka Zakona, s tim da te uvjete utvrđuje samoupravnim općim aktom sama zajednica. Dakle, citirana zakonska odredba propisuje da se putem akta zajednice, konkretno: Statuta, osigurava stjecanje prava na invalidsku mirovinu, i to pod povoljnijim uvjetima od onih što su navedeni u članku 66. stavak 1. Zakona.

Osporena odredba. međutim. za osobe za koje je bila dužna utvrditi povoljnije uvjete od onih što su navedeni u Zakonu, utvrdila je uvjet o navršenom stažu osiguranja najmanje od jedne godine, bez postojanja kojeg se pravo na invalidsku mirovinu uopće ne može steći, čime je - umjesto propisivanja povoljnijih uvjeta - propisala eliminacijski kriterij u stjecanju tog prava: Takvo ovlaštenje Zakon zajednici nije dao: kad zakon odredi da se neko pravo određenoj kategoriji osoba osigurava, a sam pritom ne utvrdi eliminacijske kriterije pri stjecanju tog prava. donositelj podzakonskog akta nije ovlašten takve kriterije uvoditi.

U skladu s navedenim odlučeno je kao u izreci.

Broj: U/II-176/1991

Zagreb, 23. lipnja 1993.