USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSK

Ustavni sud Republike Hrvatske, odlučujući o ustavnoj tužbi S. Š. iz K., na sjednici 15. lipnja 1993. godine donio je ovu

ODLUKU

1. Odbija se ustavna tužba.

2. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

S. Š. iz K. podnio je ovom Sudu ustavnu tužbu s prijedlogom da se ukine presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Už-23/1991 od 28. siječnja 1992. godine. On smatra da su tom presudom povrijeđena njegova ustavna prava, budući da nisu provedeni svi dokazi koje je tijekom postupka predlagao, pa činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Spomenutu presudu S. Š. je primio 13. 7.1992. godine, a tužbu ovom Sudu je podnio 8. 8. 1992. godine. Dopušten pravni put je iskoristio. Time je udovoljio odredbama članaka 28. i 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/92), koji određuju pretpostavke za podnošenje ustavne tužbe. Tijekom postupka je utvrđeno da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, povodom koje je podnesena ustavna tužba, odbijena žalba S. Š. uložena protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, a ovom presudom je odbijena tužba protiv zaključka Republičkog komiteta za boračka i invalidska pitanja. Ovim je pak zaključkom odbačen Š. prijedlog da mu se u ponavljanju postupka prizna svojstvo mirnodopskog vojnog invalida po osnovi bolesti, kao posljedice pretrpljene traume u bivšoj JNA. Ustavna tužba nije osnovana. Ustav Republike Hrvatske člankom 14. stavkom 1. jamči građanima Republike Hrvatske sva prava i slobode neovisno o njihovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama, a stavkom 2. jamči jednakost pred zakonom. Jednakost pred sudovima i drugim državnim tijelima koji imaju javne ovlasti zajamčena je građanima člankom 26. Ustava. Citirana temeljna ustavna prava nisu navedenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske povrijeđena iz ovih razloga: Prigovori tužitelja da činjenično stanje u postupku pred navedenim organima nije pravilno utvrđeno, a na čemu tužitelj temelji i tvrdnju o povredi njegovih ustavnih prava i o neustavnosti presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu se razmatrati u ustavnosudskom postupku. Naime, prema odredbama članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, povodom ustavne tužbe u postupku pred Ustavnim sudom, predmetom razmatranja i rasprave mogu biti samo povrede Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina, počinjene pojedinačnim odlukama, donesenim na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku pred nadležnim sudom, upravnim organom ili drugim tijelom koje ima javne ovlasti. Nadalje, ponavljanje postupka je izvanredni pravni lijek utvrđen Zakonom o upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91). Razlozi za ponavljanje postupka taksativno su određeni člankom 249. tog zakona. Postupanje organa nadležnog za rješavanje prijedloga za ponavljanje postupka propisano je člankom 256. Zakona. Tom je odredbom dato ovlaštenje organu nadležnom za rješavanje o prijedlogu da ispita da li su nove činjenice odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za ponavljanje takvi da bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja. Ako utvrdi da nisu, taj organ će prijedlog svojim rješenjem odbiti. Kako je u okviru razloga utvrđenih zakonom u postupku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske i Vrhovnim sudom Republike Hrvatske ocijenjeno da S. Š. nije pridonio novi dokaz, koji bi bio - da je bio upotrijebljen ili iznesen u ranijem postupku - doveo do drugačijeg rješenja, odlukama tih sudova nije povrijeđeno njegovo ustavno pravo na jednakost pred zakonom i pred sudovima i drugim državnim tijelima koja imaju javne ovlasti. Temeljem članka 20. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske odlučeno je kao u točki 2. izreke ovog rješenja.

Broj : U-III-237/ 1992.

Zagreb. 15. lipnja 1993.