USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske je, na sjednici održanoj 9. lipnja 1993. godine, donio ovo

RJEŠENJE

1. Ne prihvaća se prijedlog Višnje Zorman iz Zagreba za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti članaka 160. i 161. Statuta Odvjetničke komore Hrvatske.

2. Odbcuje se prijedlog Višnje Zorman iz Zagreba za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti zaključka Upravnog odbora Odvjetničke komore Hrvatske od 25. svibnja 1991. godine o upisnini u Imenik odvjetnika u visini od 3.000 DEM.

3. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

Višnja Zorman osporava ustavnost i zakonitost - odredaba Statuta Odvjetničke komore Hrvatske (dalje: Komora) i - odluke Komore, kojom je određena upisnina u Imenik odvjetnika u dinarskoj protuvrijednosti od 3.000 DEM. Predlaže da se pokrene postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti ovih odredaba. jer da su njima povrijeđene odredbe - članka 54. Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav), koji jamči svakom da slobodno bira poziv i zaposlenje i - članka 31. Zakona o odvjetništvu i službi pravne pomoći koji medu pretpostavkama za upis u Imenik odvjetnika ne navodi i plaćanje upisnine. Tijekom postupka je utvrdeno da se prijedlogom osporavaju članci 160 i 161. Statuta Komore, kojima je određeno da se pri upisu u Imenik odvjetnika plaća upisnina, koja ulazi u proračunske prihode kojima Komora ostvaruje svoje zadatke. Također je utvrđeno da se osporava Zaključak Upravnog odbora Komore od 25. svibnja 1991. godine, prema kojem upisnina u Imenik odvjetnika iznosi 3.000 DEM u dinarskoj protuvrijednosti srednjeg tečaja Zagrebačke banke u času davanja svečane izjave kandidata za upis u Imenik odvjetnika. Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje Ustavni sud) nije prihvatio prijedlog pod 1. izreke iz cvih razloga Ustav u odredbi članka 22. utvrduje da je odvjetništvo samostalna i neovisna služba. Ovakav ustavni položaj odvjetništva dolazi do izražaja u Zakonu o odvjetništvu i službi pravne pomoći ("Narodne novine")", broj.53/72, 8/90 ,31/90) među ostalim i kroz odredbe kojima se određuje udruživanje odvjetnika u Komoru, samostalnu organizaju s pravnom osobnošću, te pravo i dužnost Komore da donosi svoj Statut. Statutom prema izričitoj odredbi članka 18. stavak 3. Zakona, Komora uređuje prava i dužnosti odvjetnika. Komori se ne može stoga osporiti pravo da osigura sredstva za svoje djelovanje i izvršavanje zadataka povjerenih joj zakonom. U tom smislu Komora je bila ovlaštena svojim Statutom propisati i obvezu plaćanja upisnine, kao sastavni dio svojih prihoda, a time nije povrijedila ni odredbe članka 31. Zakona o odvjetništvu i službi pravnoj pomoći, a niti odredbu članka 54. Ustava. Ustavni sud je odbacio prijedlog pod 2. izreke iz ovih razloga. Odluka o visini upisnine nije predmet ustavno-sudske ocjene ustavnosti i zakonitosti, jer nije propis, a samo takve akte je Ustavni sud nadležan ocjenjivati, u smislu svoje nadležnosti određene člankom 125. alineje 2 Ustava Takvo je stajalište Ustavni sud već zauzeo u predmetu broj U- I 313/1990, na sjednici 28. ožujka 1991. godine raspravljajući o pravnoj naravi akta Komore o određivanju visine upisnine u Imenik odvjetnika. Nema razloga odstupiti od tog motrišta jer od vremena raspravljanja u tom predmetu nije se ništa odlučno zbilo, ni pravno ni činjenično, što bi moglo biti od značaja za odluku u ovom predmetu Iz navedenih razloga, primjenom članaka 19, 20 i 26 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91), odlučeno je kao u izreci

Broj : U-II-271/ 1992,

Zagreb, 9. lipnja 1993.