USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavi sud Republike Hrvatske odlučujući o ustavnoj tužbi J. M., G. D. i V. D. iz S., na sjednici održanoj dana 26. svibnja 1993. godine, donio je

ODLUKU

Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-334/1992. od 26. svibnja 1993.

1. Odbija se ustavna tužba.

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama" službenom glasilu Republike Hrvatske.

J. M., G. D. i V. D. pravodobno su podnijeli ustavnu tužbu u povodu postupka koji je pravomoćno okončan rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i stambeno-komunalne djelatnosti Republike Hrvatske broj : Klasa br. UP-II-371-01/92-06/221; Ur. br. 531-05/2-91-2 od 13. ožujka 1992. godine, te presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-1836/1992 od 24. rujna 1992. godine. Tužitelji navode da su u konkretnoj upravnoj stvari povrijeđena njihova ustavna prava i to ona koja se odnose na pravo građanina da se sa svojim, na zakonu osnovanim, zahtjevima obraća državnim organima, da dokazuje u postupku određene činjenice i da za slučaj odbijanja zahtjeva može izjaviti žalbu, odnosno voditi upravni spor. U toku postupka, tvrde dalje tužitelji, navedena prava su samo formalno bila priznata, dok su u suštini bila potpuno zanemarena, što se posebno odnosi na izvođenje dokaza u upravnom postupku i ocjenu relevantnih činjenica. Ustavna tužba nije osnovana. Iz sadržaja spisa Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-1936/92 vidljivo je da je rješenjem Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo, imovinskopravne i stambene poslove općine S. Klasa: UP-II-371-03/91-02/87 Rž/EK Urbr. 2181-08-06-03-91-5 od 24. prosinca 1991. godine naloženo tužiteljima u roku od tri dana i pod prijetnjom prinudnog izvršenj iseliti iz stana u S., te ga slobodnog od osoba i stvari predati na raspolaganje Složenom poduzeću "Jugoplastika", S., time da žalba ne odlaže izvršenje rješenja. Žalba na ovo rješenje je odbijena navedenim rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i stambeno-komunalne djelatnosti Republike Hrvatske. U upravnom postupku kao i u upravnom sporu ocijenjeno je da činjenice na kojima tužitelji grade svoj zahtjev za stjecanje stanarskog prava nisu relevantne. Na temelju odredbe članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 13/91) svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da je odlukom sudbene, upravne vlasti, ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti povrijeđeno jedno od Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina ustavno pravo. Štite se, dakle, temeljne slobode i prava čovjeka i građanina uređeni prvenstveno u glavi III. Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav). Iz sadržaja tužbe proizlazi stajalište tužitelja da su uvodno opisanim rješenjima i presudom Upravnog suda Republike Hrvatske povrijeđena prava iz članka 18. i članka 19. Ustava. Tužitelji ne osporavaju činjenicu da su ta prava i bila osigurana, ali smatraju da u suštini nisu poštivana i to argumentima koji se svode na izbor i ocjenu izvedenih dokaza. Člankom 18. Ustava jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom. Nije sporno da su tužitelji imali i, u skladu s korektnom uputom o pravnom lijeku, koristili pravo na žalbu. Člankom 19. Ustava određuje se da akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, te se jamči sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Iz sadržaja predmetnih spisa ne proizlazi da je došlo do povrede navedenog jamstva za ostvarivanje temeljnih prava građana. Tužitelji ustraju u svojoj ocjeni izvedenih dokaza što je njihovo pravo. Osobno stajalište tužitelja, kako je izraženo ustavnom tužbom u konkretnom slučaju, ne daje osnove za zaključak da je u ovom postupku doista i došlo do povrede ustavnih prava građana u smislu odredbe članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Kako u konkretnoj pravnoj stvari nije došlo do povrede ustavnih prava tužitelja ustavna je tužba neosnovana. Rješenje o objavljivanju ove odluke zasniva se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Na temelju izloženoga odlučeno je kao u izreci.

Broj : U-III-334/ 1992.

Zagreb, 26. svibnja 1993.