USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatskc, rješavajući o ustavnoj tužbi Ž. M. iz B. na sjednici održanoj dana 2. lipnja 1993. godine donio je

RJEŠENJE

1. Ustavna tužba se odbacuje

2. Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama", službenom glasilu Republike Hrvatske.

Z. M. je podnio Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu kojom traži ustavnosudsku zaštitu u ostvarivanju prava na invalidsku mirovinu, a povodom konačnog i pravomoćnog rješenja Prvostepene zdravstvene komisije Ministarstva unutarnjih poslova broj: 55/1992 od 12. svibnja 1992. godine. Komisija je utvrdila da tužitelj nije sposoban za obavljanje poslova ovlaštene službene osobe. Tužba nije dopuštena. Na temelju odredbe članka 28. stavka 2. i 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/1991) ako je zbog povrede ustavnih prava dopušten drugi pravni put, ustavna tužba može se podnijeti tek nakon što je taj pravni put iscrpljen. U stvarima u kojima je dopušten upravni spor, odnosno revizija u parničnom ili izvanparničnom postupku pravni put je iscrpljen nakon što je odlučeno o tim pravnim sredstvima. U konkretnoj pravnoj stvari o sposobnosti tužitelja za obavljanje poslova ovlaštene službene osobe rješavala je Prvostepena i Drugostepena zdravstvena komisija Ministarstva unutarnjih poslova na temelju odredbe članka 106. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (čNarodne novine", broj 26/1983) a po postupku utvrđenom Pravilnikom o sastavu i radu komisije za utvrđivanje nesposobnosti radnika za vršenje određenih i poslova u organima unutrašnjih poslova i organima pravosuđa ("Narodne novine", broj 26/1973). Zahtjev tužitelja odnosi se na prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja o kojima se odlučuje na temelju odredbe članka 163. stavka 6. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju u upravnom postupku, te je dopušten upravni spor. Iz sadržaja spisa nedvojbeno proizlazi da nije iscrpljen dopušteni pravni put. Ovo zato jer tužitelj nije podnio tužbu po uputi koja je uredno dana u rješenju Drugostepene zdravstvene komisije broj: 6/1992 od 7. srpnja 1992. godine. Konkretna rješenja u povodu kojih tužitelj podnosi ustavnu tužbu odnose se na sposobnost tužitelja za vršenje odredenih poslova u organima unutrašnjih poslova. Tužitelj, međutim, smatra da je kod njega došlo do gubitka, odnosno smanjenja radne sposobnosti u smislu članka 40. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, a kako ostvarenje tih prava nije tražio u zakonom predviđenom postupku, valja zaključiti da nije iscrpljen redovni pravni put u smislu uvodno ćitirane odredbe članka 28. stavka 2. i 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Iz navedenoga proizlazi da nisu ostvarene zakonom utvrđene pretpostavke za podnošenje ustavne tužbe u konkretnoj pravnoj stvari, te je riješeno kao u izreci. Rješenje o objavljivanju ove odluke zasniva se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-244/1992.

Zagreb, 2. lipnja 1993.