USTAVNI SUD REPUBLIKEV HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana 24. ožujka 1893. godine, donio je

RJEŠENJE

1. Ne prihvaća se prijedlog Saveza udruženja stanara Hrvatske i prijedlog Drage Visin iz Splita za ocjenu ustavnosti Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike, odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine". broj 53/90 i 61/91).

2. Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama".

Savez udruženja stanara Hrvatske (dalje u tekstu: Savez) predložio je pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i ukidanje Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike, odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (dalje u tekstu: Zakon) jer nalazi da je suprotan odredbama Ustava Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Ustav) i to članovima 14. stavak 2. te 16. i 50. stavak 1. Draga Visin iz Splita predlaže pokretanje postupka i ukidanje Zakona smatrajući da je sam sebi kontradiktoran u članku 4. i 5. te suprotan članku 48. Ustava. S obzirom da se oba prijedloga odnose na isti Zakon Sud je odlučio o prijedlozima raspraviti i riješiti u jedinstvenom postupku. Prijedlog Saveza udruženja stanara Hrvatske nije osnovan. Prijedlog Drage Visin nije osnovan. Zakon o kojem je riječ privremenog je karaktera. U prvobitnom tekstu Zakon je bio izričito ograničene važnosti - do 31. prosinca 1991. godine. Nakon izmjene od 9. studenoga 1991. godine ova zabrana traje, kako se to navodi u članku 1. stavak 2. i članku 6. Zakona do donošenja odgovarajućih zakona o pretvorbi društvenog vlasništva i o ustanovljenju (vraćanju) vlasništva fizičkih i pravnih osoba ili plaćanja naknade za nekretnine oduzete temeljem zakonskih propisa navedenih u članku 1. Zakona. Ustav, naime, ne poznaje kategoriju društvenog vlasništva, a to znači da se zakoni, drugi propisi i opći akti koji su uredivali institute društvenog vlasništva koje se smatra sljedništvom tzv. općenarodne imovine, odnosno, državnog vlasništva (članak 1. stavak 1. Zakona) moraju uskladiti s Ustavom do 31. prosinca 1993. godine (članak 4. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske - "Narodne novine", broj 34/92 i 91/92). Uskladivanje, dakle, upućuje na pretvorbu društvenog vlasništva i na privatizaciju kao dijela tog prooesa. U te procese nedvojbeno spada, naprimjer, i reprivatizacija gradevinskog zemljišta, prestanak društvenog vlasništva na stambenim zgradama, prodaja stanova na kojima postoji stanarsko pravo, vraćanje nekretnina ili plaćanje naknade za oduzete nekretnine u procesu stvaranja državnog vlasništva odnosno općenarodne imovine, kao ekonomske podloge politićkog sistema, koji se je stvarao nakon drugog svjetskog rata. Svi ti i drugi procesi imaju za svrhu da pripomognu što skladnijem uspostavljanju najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske - slobode, jednakosti, poštivanja prava čovjeka nepovredivosti vlasništva, vladavine prava i dr. kako je utvrđeno člankom 3. i dalje Ustava. Jedna od navedenih temeljnih vrednota je i načelo jednakosti svih pred zakonom, utvrđeno člankom 14. stavak 2. Ustava. Pogrešno, medutim, smatra Savez da se time što Zakon (privremeno) priječi prodaju dijela društvenih stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a stanarima u tim stanovima za sada ne omogućuje kupnja stana prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92 i 69/92 - dalje u tekstu: Zakon o prodaji stanova) vrijeđa ustavno pravo jednakosti pred Zakonom. Ne postoji ustavao pravo na kupnju stana u društvenom vlasništvu. Svi društveni stanovi i nisu izloženi prodaji (u objektima namijenjenim rušenju, tzv. službeni stanovi, u atraktivnim zonama, u bivšem vlasništvu bivše SFRJ i bivše JNA itd.) što proizlazi iz članka 3. Zakona o prodaji stanova. Jednako tako niti većina gradana ne može doći u priliku da kupi društveni stan, jer nemaju stanarsko pravo. Zakonom se ne vrijeđa ni načelo iz članka 16. Ustava prema kojem se slobode i prava mogu ograničiti isključivo da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, i to samo zakonom. Kako ne postoji ustavno pravo na kupnju stana u društvenom vlasništvu to se Zakonom (koji do daljnjega zabranjuje prijenos prava raspolaganja i prava korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge društvene pravne osobe odnosno u vlasništvo fizičkih i pravriih osoba) niti ne mogu vrijeđati ustavna prava, jer ona ne postoje. Zabrana prijenosa nedvojbeno je uvedena (i) u korist bivših vlasnika nekretnina, ali njome nisu povrijeđena potencijalna prava stanara u društvenim stanovima koji, za sada, nisu izloženi prodaji. Ne stoji ni tvrdnja da je Zakon suprotan i određbi članka 50. stavka 1. Ustava prema kojem je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo samo uz naknadu tržišne vrijednosti, jer da ograničava postojećeg (društvenog) vlasnika svih nekretnina na koje se odnosi, a da mu za to ne osigurava naknadu. Već je, naime, rečeno da Ustav ne poznaje kategoriju društvenog vlasništva, da je Zakon privremenog karaktera i da mu je svrha upravo u tome da se pretvorba i privatizacija društvenog vlasništva provede na što bolji način. Iz navedenih razloga prijedlog Saveza nije osnovan. U povodu prijedloga Drage Visin valja navesti da eventualna međusobna kontradiktornost određbi nekog zakona nije predmet ustavnosudske ocjene. Ustavni sud Republike Hrvatske odlučuje samo o suglasnosti zakona s Ustavom te drugih propisa s Ustavom i zakonom (članak 125. alineja 1. i 2. Ustava). Eventualne kontradiktornosti može otkloniti zakonodavac, a iznači odnosno protumačiti pravi smisao zakonske odredbe organ koji primjenjuje taj zakon. Određbom članka 5. Zakona, koja ovlašćuje Vladu Republike Hrvatske da od zabrane pod određenim uvjetima izuzme pojedine nekretnine koje bi inače podlijegale zabrani, nije povrijedena određba članka 48. stavak 1. Ustava prema kojoj se jamći pravo vlasništva. Naime, i najširim tumačenjem pojma prava vlasništva i određbe članka 48. stavak 1. Ustava ne može se doći do tumačenja da ona obuhvaća i vlasništvo nekretnina bivših vlasnika, kojima su te nekretnine oduzete temeljem nekog od zakona navedenih u članku 1. Zakona. Zakon u članku 5. obvezuje zainteresiranu osobu da dade osiguranjo za punu isplatu naknade za oduzete, a Odlukom Vlade Republike Hrvatske izuzete od zabrane, nekretnine prema tržišnim cijenama u vrijeme plaćanja naknade. Dakle, zainteresirana osoba mora rezervirati sredstva za punu isplatu. Time je osigurana eventualna buduća odgovarajuća primjena načela da se vlasništvo može oduzeti ili ogranićiti samo uz naknadu tržišne vrijednosti. Iz navedenih razloga prijedlog Drage Visin nije osnovan. Na temelju izloženoga Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu ostvarene pretpostavke za pokretanje postupka ocjene ustavnosti uvodno citiranog Zakona, te je riješio kao u izreci. Objavljivanje ovog rješenja u "Narodnim novinama". službenom glasilu Republike Hrvatske, temelji se na određbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91). Na temelju izloženoga riješeno je kao u izreci.

Broj : U-I-122/ 1992.

Zagreb, 24. ožujka 1993.