USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici 24. ožujka 1993. godine, donio je

ODLUKU

1. Ukida se odredba članka 7. stavak 1. Odluke o ugostiteljskoj i turističkoj djelatnosti i o radnom vremenu u ugostiteljstvu Općine Donja Stubica ("Službene novine", Općine Donja Stubica, broj 3/1989).

2. Ova Odluka objavit će se u " Narodnim novinama " i u "Službenim novinama" Općine Donja Stubica.

Odredbom članka 7. stavak 1. Odluke o ugostiteljskoj i turističkoj djelatnosti i o radnom vremenu u ugostiteljstvu Općine Donja Stubica propisano je da se usluge pokretne ugostiteljske radnje mogu pruzati u mjestima van područja mjesta: Marija Bistrica, Gornja Stubica, Donja Stubica, Stubičke Toplice, Oroslavlje, uz autoput i u Jakovlju centar, uz prethodno pribavljeno odobrenje nadležnog organa. Ustanvi sud Republike Hrvatske je, u povodu prijedloga Branke Habajec iz Zaboka, rješenjem o pokretanju postupka od 9. prosinca 1992. godine, izrazio osnovnu sumnju u ustavnost i zakonitost navedene odredbe Odluke. Kako Skupština općine Donja Stubica do danas nije izmijenila odredbu članka 7. stavak 1. Odluke, Sud je, nakon provedenog postupka, ukinuo tu odredbu Odluke iz slijedećih razloga. Prema članku 75. stavak 3. Zakona o ugostiteljskoj i turističkoj djelatnosti općinska skupština ili organ koji ona odredi utvrđuje prostore na kojima se mogu pružati usluge pokretne ugostiteljske radnje. Člankom 49. Ustava Republike Hrvatske jamči se poduzetnička i tržišna sloboda kao temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. Dreva osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu, te ona potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana. Budući se osporenom odredbom Odluke ne dopušta obavljanje usluge pokretne ugostiteljske radnje u mjestima Marija Bištrica, Gornja i Donja Stubica, Stubičke Toplice, Oroslavlje, uz autoput, i u mjestima Jakovlju-centar, Sud ocjenjuje da je takvo propisivanje nesuglasno kako s člankom 75. štavak 3. Zakona o ugostiteljskoj i turističkoj djelatnosti tako i s člankom 49. Ustava Republike Hrvatske. Naime, iz odredbe članka 75, stavak 3. Zakona o ugostiteljskoj i turističkoj djelatnosti proizlazi da je općinska skupština ovlaštena odrediti prostore na kojima se mogu pružati usluge pokretne ugostiteljske radnje, dakako na području svoje općine. Pod prostorom u smislu citirane odredbe Zakona podrazumijevs se površina na kojoj se može smjestiti pokretna ugostiteljska radnja, dakle, prostor na kojem se ta djelatnost može obavljati. Namjere zakonodavca, a to nedvojbeno iz teksta Zakona proizlazi, jest da je obavljanje i te ugostiteljske djelanosti dopušteno - jasno pod uvjetom da udovoljava higijensko-tehničkim i sanitarnim uvjetima, te da se obavlja na mjestima koje za to odredi općinska skupština ili organ koji ona odredi. Stoga po ocjeni Suda zabrana obavljanja te djelatnosti u cijelim mjestima, kako je to učinjeno osporenom odredbom, nije suglasna Zakonu. Nadalje, Sud ocjenjuje da takvo ograničenje poduzetničke slobode nije suglasno ni članku 49. Ustava Republike Hrvatske, koji jamči slobodu poduzetništva i dopušta njeno ogranićenje iskljućivo u cilju zaštite interesa i sigurnosti Republike, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja i to isključivo zakonom. To su razlozi zbog kojih je Sud odlučio kao u izreci. Objava ove odluke u "Narodnim novinama" i u "Službenim novinama" Općine Donja Stubica, temelji se na odredbi članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/1991).

Broj : U-II-239/1992.

Zagreb, 24. ožujka 1993.