USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku ocjene suglasnosti propisa sa zakonom, na sjednici održanoj dana 10. ožujka t993. godine, donio je

RJEŠENJE

1. Ne prihvaća se prijedlog poduzeća "Zelendvor" Lovno-uzgojno turističko i ugostiteljsko poduzeće Varaždin, za pokretanje postupka za ocjenu zakonitosti Odluke o ustanovljenju lovišta ("Službeni vjesnik općine Varaždin", broj 3/92).

2. Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama".

"Zelendvor" Lovno-uzgojno turističko i ugostiteljsko poduzeće, Varaždin, kojega zastupa generalni punomoćnik Vinko Rogina, odvjetnik iz Varaždina, podnijelo je prijedlog za ocjenu zakoikitosti Odluke o ustanovljenju lovišta koju je donijela Skupština općine Varaždin, na sjednici od 27. ožujka 1992. godine. Odluka je objavljena u "Službenom vjesniku općine Varaždin", broj 3. od 27. ožujka 1992. godine, a stupila je na snagu dana 5. travnja 1992. godine, Podnositelj prijedloga Odluku smatra suprotnom Zakonu o lovstvu ("Narodne novine", broj 25/76) jer je njome umanjena površina lovišta "Zelendvor" radi osnivanja novoga lovišta, a prije isteka desetogodišnjega roka na koji je rok bio zakupio lovište i zaključio ugovor temeljem ranije Odluke o lovištima Skupštine općine Varaždin ("Službeni vjesnik općine Varaždin", broj 7/88). lstiče, da zbog toga trpi veliku štetu. Odluka je po stanovištu podnositelja prijedloga suprotna odredbi članka 7., članka 12. stavka 1. i članka 14 stavka 4. Zakona o lovstvu. Prijedlog se ne prihvaća. Na temelju odredbe članka 12. stavka 1. Zakona o lovstvu, lovište se daje na korištenje na vrijeme od deset godi na. Člankom 14. stavkom 4. određeno je da se lovnogospodarska osnova donosi za razdoblje od deset godina, a mort biti donesena u roku od šest mjeseci od dana dodjele lovišta na gospodarenje., Odredbom članka 7. Zakona o lovstvu određeno je da se površina lovišta, koja je dana na gospodarenje može mijenjati - uz pristanak organizacije koja gospodari lovištem; - nakon isteka vremena na koje je lovište dano na gospodarenje ili nakon što je lovište oduzeto njegovom korisniku; - ako je zemljište ili njegov dio, odnosno voda na kojima se prostire lovište, potrebno za svrhe koje isključuju mogućnost lovstva; - kada su se izmijenili prirodni i drugi uvjeti lovstva ili kad to zahtijevaju drugi opravdani razlozi. Iz odredbe članka 1. Odluke o ustanovljenju lovišta proizlazi da je Skupština općine Varaždin osporenu Odluku zasnovala na odredbi članka 7. stavka 1. točka d) Zakona o lovstvu, prema kojoj se površina lovišta može mijenjati, između ostalog, kad to zahtijevaju drugi opravdani razlozi. Ti razlozi su u toj odredbi i navedeni te se obrazlaže, da se lovište "Zelendvor" i 6 (šest) drugih lovišta ustanovljava radi unapređenja i razvoja lovstva. Slijedom citiranih odredbi Zakona o lovstvu nedvojbeno je da Skupština općine ima ovlaštenje mijenjati površinu lovišta koja je dana na korištenje kad to zahtijevaju opravdani razlozi i prije isteka roka na koji je bio zaključen ugovor o korištenju lovišta. Valja, međutim, istaknuti da na tome se insistira u prijedlogu - ovaj Sud nije ovlašten ocjenjivati da li su razlozi, izneseni kao opravdanje za promjenu (unapređenje i razvoj lovišta), doista utemeljeni i opravdani razlozi u smislu odredbe članka 7. Zakona o lovstvu. I o tome, da li i koliku eventualnu štetu trpi ili je izvjesno da će je podnositelj prijedloga pretrpjeti, nije nadležan odlučivati ovaj Sud. Naime, Sud je ocjenjivao suglasnost Odluke u okviru ovlaštenja utemeljenih na odredbi članka 125. alineja 2. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj Ustavni sud Republike Hrvatske odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, a u ta ovlaštenja ne ulazi ocjena o tome da li se (novom) Odlukom doista unapređuju i razvijaju lovišta ili nekom nanosi šteta. Ovo zato jer je unapređenje i razvoj lovišta stvar općinske skupštine, a o odgovornosti za štetu odlučuju redovni sudovi. Na temelju odredbe članka 2. stavka 1. Ustavnoga zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješeno je da se ovo rješenje objavi u "Narodnim novinama". Slijedom izloženoga, odlučeno je kao u izreci.

Broj: U-II-93/ 1992

Zagreb, 10. ožujka 1893.