USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvetske, na sjednici 24. veljače 1993. godine, donio je

RJEŠENJE

1. Ne prihvaća se prijedlog Petra Kljajića iz Osijeka za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članaka 80. stavak 2. i 87. stavak 2. točka 7. Zakona o redovnim sudovima ("Narodne novine", br. 32/88 proć. tekst, 16/90, 14/91 i 66/91),

2. Ovo rješenfe objavit će še u "Narodnim novinama",

Petar Kljajič iz Osijeka podnio je Ustavnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člsnaka 80. stavak 2. i 87. stavak 2. točka 7. Zakona o redovnim sudovima. U prijedlogu navodi da su navedene odredbe Zakona, prema kojima suci ne smiju biti članovi političke stranke, nesuglasne s Ustavom Republike Hrvatske, posebno s člankom 43. koji građanima jamći pravo na slobodno osnivanje, uključivanje i istupanje iz političkih stranaka.

Prijedlog nije osnovan

Osporenom odredbom članka 80. stavka 2. navedenoga Zakona, propisano je da sudsc ne može biti član političke organizacije niti obavljati drugu službu ili posao ili poduzimati aktivnosti koje bi mogle utjecati na njegovu samostalnost, nezavisnost ili nepristranost ili su inače nespojivi s obavljanjem sudačke funkcije.

Odredbom članka 87. stavka 2. točke 7. Zakona, propisano je da će sudae biti razriješen dužnosti ako je član političke organizacije ili ako obavlja službu ili posao ili poduzima aktivnost koji su nespojivi sa sudaćkom funkcijom ili ako na drugi način nanese štetu ugledu suda, odnosno sudačke dužnosti.

Ustav Republike Hrvatske člankom 43. jamči građanima pravo na slobodno udruživanje, osnivanje političkih stranaka sindikata i drugih udruga, uključivanje u njih i istupanje.

Ustav Republike Hrvatske, istovremeno, u razradi ustavnoga principa iz članka 4. Ustava, prema kojem je u Republici Hrvatskoj državna vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakondavnu, izvršnu i sudbenu, te osiguranja ustavnoga načela iz članka 14. stavka 2. Ustava utvrđuje da je sudbina vlasti samostalna i n e o v i s n a.

U skladu s tim Sabor Republike Hrvatske je osporenim odredbama Zakona, u provedbi Ustavom zajamčene neovisnosti sudova, utvrdio nespojivost sudačke dužnosti s pripadnošću nekoj od političkih stranaka. Takvim propisivanjem zakonodavac nije doveo u pitanje prava građana na slobodno udruživanje budući je slijedom ustavnoga načela iz članka 115. stavka 2. Ustava o neovisnosti sudova imao ustavne ovlasti utvrditi da je sudaćka dužnost nespojiva sa stranačkom pripadnošću. Naime, kod obnašatelja pravosudnih dužnosti Zakon je dao, temeljem ovlaštenja iz članka 115. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, prednost zaštiti ustavne odredbe o neovisnosti sudbene vlasti.

Kako dakle, po ocjeni Ustavnog suda, osporene odredbe Zakona nisu nesuglasne s Ustavom Republike Hrvatske, doneseno je rješenje kao u izreci.

Objava ovoga rješenja u "Narodnim novinama" temelji se na odredbi članka 20. Ustavnoga zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br.13/91),

Broj: U-I-302/1992.

Zagreb, 24. veljače 1993.