USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj 27. siječnja 1993. godine, donio je

ODLUKU

1. Ukidaju se odredbe članka 76. Pravilnika o pravima, uvjetima i postupku za ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 32/92 - pročišćeni tekst i 64/92), 2. Ova če se Odluka objaviti u "Narodnim novinama",

Odredbom članka 76. stavka 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i postupku za ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: Pravilnik), propisano je da se osiguranicima Republičkoga fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske, u smislu članka 64. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 8/89, 33/89, 31/90 i 12/91 - pročišćeni tekst) ne smatraju djeca osiguranika, koja se nalaze privatno na školovanju u inozemstvu. Stavkom 2. članka 76. utvrđuje se da osobe iz stavka 1. po prestanku školovanja stjeću svojstvo osiguranika Republičkog fonda, ako se u roku od 30 dana od izvršene nostrifikacije svjedodžbe o završenom školovanju, prijave Zavodu za zapošljavanje. Odredbom stavka 3 navedenoga članka propisano je da djeca lsorisnika iz stavka 1. ovoga članka stječu svojstvo osiguranika, prema odredbama članka 76. Zakona. Ustavni sud Republike Hrvatske je rješenjem o pokretanju postupka od 28. studenoga 1991. godine, izrazio osnovanu sumnju u zakonitost navedenih odredaba Pravilnika. Ocjenjujuči zakonitost osporenih odredaba, Sud je pošao od odredaba navedenoga Zakona i to onih kojima se utvrđuje tko se smatra članovima obitelji osiguranika radnika i koja su njihova prava - odredbe članaka 58. do 62. Zakona. Utvrdio je sljedeće: Djeca osiguranika - radnika imaju prava utvrđena Zakonom do navršene 15. godine života, kako je to izričito propisano odredbom članka 61. stavka 1. Zakona (ranije, članak 64), Nakon navršene 15. godine života ta prava, prema istoj odredbi, imaju i djeca koja su na srednjem, odnosno trisokom obrazovanju "do završetka redovnog obrazovanja propisanog općim aktom odgovarajuće organizacije srednjeg odnosno visokog obrazovanja" - kako se izričito utvrđuje tom odredbom. Takvom se odredbom, smatra Sud, djeci do navršene 15. godine života osiguravaju sva prava, bez obzira da li se školuju i gdje se školuju, a nakon toga samo ako su na srednjem ili visokom obrazovanju, uz vremensko ograničenje, do završetka redovnog obrazovanja. Osporenom odredbom stavka 1. Pravilnika iz ovih zakonskih prava isključuju se djeca osiguranika koja se školuju u inozemstvu, pa čak i ona koja nisu navršila 15 godina života, što je suprotno navedenoj zakonskoj odredbi. U odnosu na ostalu djecu, kada bi i bilo točno da se pod redovnim obrazovanjem podrazumijeva samo školovanje u Republici, tada je to Zakonom, a ne Pravilnikom trebalo jasno odrediti. Sud je pritom imao u vidu da je za vrijeme trajanja ovog ustavno-sudskog postupka, Zakon a zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju, kako je to već navedeno, nekoliko puta mijenjan, pa i odredba članka 61. stavka 1. i to baš u dijelu koji se odnosi na "samoupravni opći akt", Međutim, samo su brisane riječi "samoupravni" i "udruženog rada", dok bit odredbe, nije mijenjana. Odredbama članka 61. Zakona, a ni drugim odredbama, Republički fond nije ovlašten da propisuje tko se smatra odnosno ne smatra, "djecom - osiguranika radnika" niti je imao ovlaštenje da toj djeci uskraćuje prava utvrđena Zakonom. Na propisivanje mora biti izričito ovltašten, kao što je, primjerice, ćlarlkom 62. Zakona ovlašten propisati "uvjete pod kojima se snkatra da osiguranik - radnik uzdržava djecu uzetu na uzdr-žavanje", Jednkako tako nije imao zakonsko ovlaštenje osporenom odrebom stavka 3. Pravilnika djeci koja su na školovanjem u inozernstvu utvrditi drukčiji status osiguranika od onoga utvrđenog člankom 73 (ranije 76) Zakona i na taj ih način svr-stati među osobe (članak 99 Zakona) koje su dkržne sanke osiguravati i plaćati Fond sredstva za zdravstvenu zaštitu. Na osnovi iznesenoga, Sud je utvrdio da je Republički fond osporene odredbe donio neovlašteno i da je njima za određenu kategoriju osiguranika ograničio prava, suprotno odredbama Zakona. Stoga su osporene odredbe nezakonite, pa je u skladu s odredborn članka 126. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, valjalo odlučiti kao u izreci.

Broj: U-I-76/1991.

Zagreb, 27. siječnja 1992.