USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 7. listopada 1992. godine, donio je

ODLUKU

1. Odbija se ustavna tužba V. K. iz Kapele.

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama."

V. K. podnijela je ovom Sudu ustavnu tužbu protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, br P-1074/87 od 3. lipnja 1988. godine, i Okružnog suda u Bjelovaru, br. Gž-1949/88 od 15. rujna 1988. godine, te rješenja Vrhovnog suda Hrvatske br. Rev 2836/1990 od 27. ožujka 1991. godine kojima je, kako tvrdi tužiteljica, povrijeđeno jedno od temeljnih ustavnih prava - pravo vlasništva, i pravo obrane u sudskom postupku. Tužiteljica, naime, smatra da joj je nezakonito oduzeto pravo vlasništva na zemljištu, k. ć. br. 700/2, upisanog u z. k. ul. br. 437 k. o. Kobasičari.

Uvidom u pobijane odluke i spise predmeta u kojem su donesene, Sud je ustanovio slijedeće:

- presudom Općinskog suda u Bjelovaru br.P-1074/87 od 3. lipnja 1988, tužiteljici je naređeno da je dužna F. H. iz Starčevljana priznati pravo vlasništva na zemljištu k ć. br. 700/2 upisanog u z. k. ul. br. 437 k. o. Kobasičari, te da mu je, slijedom toga, dužna izdati valjanu tabularnu ispravu za prijenos navedene nekretnine u zemljišnim knjigama na ime i vlasništvo F. H. Iz obrazloženja presude proizlazi da je u postupku utvrđeno da je F. H. već duže od 20 godina u neprekinutom; mirnom i savjesnom posjedu te nekretnine, pa je tako stekao i pravo vlasništva;

- zakonitost ove presude potvrđena je presudom Okružnog suda u Bjelovaru, br. Gž-1949/88 od 15. rujna 1988. godine, kojom je odbijena žalba V. K. kao neosnovana;

- tužiteljica je uložila i reviziju, ali je ona pravomočnim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, br. P-1074/87 od 24. studenoga 1988. godine, odbačena kao nedopuštena, što je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem br. Rev 2836/1990 od 27. ožujka 1991. godine.

Na osnovi iznesenog, Sud je utvrdio da tužba nije osnovana. Naime, tuženim odlukama sudova nije oduzeto, dakle nije povrijeđeno, pravo vlasništva tužiteljice, jer ga, prema činjeničnom i pravnom stanju utvrđenom u sudskom postupku, ona nije mogla ni steći. Prigovor tužiteljice da činjenično stanje na tom postupku nije pravilno utvrđeno, na kojem temelji i tvrdnju o nezakonitosti sudskih odluka, ne mogu se razmatrati u ustavnosudskom postupku u kojem je, u skladu s odredbama članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, predmet razmatranja samo povreda Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i gradanina. Osnovanost tih prigovora može se ocjenjivati a ocjenjivana je samo u postupku kod navedenih sudova. Stoga je neosnovana tvrdnja tužiteljice, iznesena u tužbi da joj je povrijeđeno ustavno pravo obrane u sudskom postupku, jer je ostvarivala to pravo sudjelovanjem u prvostepenom postupku te ulaganjem žalbe i izvanrednih pravnih sredstava.

Slijedom iznesenog Sud je odlučio kao u dispozitivu.

Broj: U-III-169/1991.

Zagreb, 7. listopada 1992.