MINISTARSTVO FINANCIJA

Na temelju članka 48. i 291. stavak 2. Carinshog zahona ("Narodne novine", br. 53A/91, 33/92, 40/92 i 61/92), ministar financija donosi

PRAVILNIK

o uvjetima i načinu utvrđivanja carinske osnovice

Ovim pravilnihom se sukladno člancima 36. do 47. Carinskog zakona propisuju potanji uvjeti i način utvrđivanja carinske osnovice.

Sukladno članku 36. stavak 1. i 2. Carinskog zakona carinska osnovica je ugovorena cijena robe (transakcijska vrijednost), kojom se smatra stvarno plaćena cijena ili cijena koju treba platiti za robu kupljenu radi uvoza u Republiku Hrvatsku.

Stvarno plaćena cijena ili cijena koju treba platiti za robu koja se uvozi u Republiku Hrvatsku, obuhvaća sva plaćanja koja je kupac izvršio ili treba izvršiti prema prodavatelju, izravno ili neizravno.

Plaćanja izvršena prema stavku 2. ovoga članka mogu biti u obliku novčanih ili robnih transakcija.

U carinsku osnovicu uračunavaju se novčani rabat i druga sniženja ugovorena prije obavljenog uvoza robe, a ostvarena poslije toga uvoza.

U carinsku osnovicu uračunavaju se i sve pristojbe i takse koje se plaćaju izvan područja Republike Hrvatske, osim ako se prodavatelju prema propisima zemlje na čijem su području odgovarajuće pristojbe ili takse plaćene, priznaje pravo na povraćaj tih pristojbi i taksa.

Ugovorena cijena robe koja se uvozi predstavlja carinsku osnovicu neovisno o vremenu u kojemu je ugovor o kupoprodaji zaključen, odnosno neovisno o bilo kakvoj fluktuaciji nastaloj na tržištu poslije zaključenja ugovora.

Sukladno članku 36. Carinskog zakona u carinsku osnovicu ne uračunavaju se slijedeći troškovi i izdaci, ako su ugovorno razgraničeni od stvarno plaćene cijene ili cijene koju treba platiti za uvezenu robu kao što su na primjer izdaci za izgradnju, postavljanje, sklapanje, održavanje ili tehničku pomoć, izvršenu poslije uvoza, u svezi s uvezenom robom.

Kao ograničenja za kupce sukladno članku 36. stavak 3. točka 3. Carinskog zakona koja bitno ne utječu na vrijednost robe koja se uvozi, a odnose se na pravo raspolaganja ili korištenja robom, smatra se ograničenje kupca da do određenog roka ne može obavljati reklamiranje, izlaganje ili prodaju robe.

Sukladno članku 36. stavak 3, točka 4. Carinskog zakona ugovorena cijena za robu koja se uvozi neće se prihvatiti kao carinska osnovica:

1) ako prodavatelj uvjetuje ugovorenu cijenu uvezene robe obvezom kupca da kupi i drugu robu u određenim količinama;

2) ako cijena uvezene robe ovisi od cijene ili cijena po kojoj kupac prodaje drugu robu prodavatelju uvezene robe;

3) ako se cijena uvezene robe pod određenim uvjetima utvrđuje ovisno o drugim poslovnim odnosima izmedu kupca i prodavatelja.

Ugovorena cijena će se prihvatiti kao carinska osnovica i aho postoje ograničenja iz članka 36. stavak 3. točka 5. Carinskog zakona, ako se carinska osnovica poveća za odgovarajući dio svote ostvarene preprodajom, ustupanjem ili uporabom uvezene robe koja se sukladno članku 41. stavak 1. točka 10. Carinskog zakona izravno ili neizravno plaća prodavatelju.

Sukladno članku 36. stavak 3. točka 6. Carinskog zakona smatrat će se da su kupac i prodavatelj uzajamno povezani:

1) ako jedan od njih pripada grupi poslovodnih djelatnika ili direktora drugog poduzeća i obrnuto,

2) ako su zakonom priznati poslovni partneri,

3) ako su u odnosu poslodavca i zaposlenog djelatnika,

4) ako bilo koja osoba, izravno ili neizravno, posjeduje, kontrolira ili drži 5% ili više dionica ili glasova. jednog i drugog,

5) ako jedno od njih, izravno ili neizravno kontrolira drugo,

6) ako obje osobe, izravno ili neizravno kontroliraju neku treću osobu,

7) ako su članovi iste obitelji.

Osobe koje su međusobno povezane poslovno tako što je jedna od njih isključivi zastupnik, distributer ili isključivi koncesionar drugog, smatrat će se uzajamno povezanim u svrhu primjene ovoga članka.

lako je kupoprodaja zaključena između uzajamno povezanih osoba prema članku 9. ovoga pravilnika, ugovorena cijena prihvatit će se kao carinska osnovica ako kupac dokaže da se takva cijena približava jednoj od slijedećih cijena. koje se javljaju u isto ili približno isto vrijeme:

1) ako odgovara ugovorenoj cijeni istovjetne ili slične robe između kupaca i prodavatelja kod kojih nije postojala uzajamna povezanost;

2) ako odgovara carinskoj osnovici istovjetne ili slične robe utvrđenoj sukladno članku 38. Carinskog zakona.

Prilikom uporedbe vrijednosti roba iz stavka 1. ovoga članka uzet će se u obzir oblik kupoprodaje i količina roba, kao i troškovi iz članka 41. Carinskog zakona.

Ako se carinska osnovica uvezene robe ne može utvrditi sukladno odredbama članka 36. Carinskog zakona, carinskom osnovicom smatrat će se ugovorena cijena iste ili slične robe kupljene radi uvoza u Republiku Hrvatsku, i uvezene u isto ili približno isto vrijeme kao i roba koja se carini.

Kao istovjetna roba prema članku 38. stavak 1. Carinskog zakona smatra se roba koja je u svakom pogledu. po svojim svojstvima, kvaliteti i trgovačkom ugledu istovjetna s robom koja je uvezena u isto ili približno isto vrijeme.

Neznatne razlike u izgledu neće utjecati da se roba koja odgovara toj definiciji smatra istovjetnom.

Kao slična roba prema članku 38. stavak 2. smatra se roba koja ima slična svojstva i sastav materijala koji omogućuje da se koristi za iste svrhe kao i roba koja se uvozi i da u komercijalnom smislu zamijeni tu robu u isto ili približno isto vrijeme.

Prilikom utvrđivanja carinske osnovice istovjetne ili slične robe, uzet će se ugovorena cijena robe koju je proizveo isti proizvođač, a ako ta cijena ne postoji može se uzeti cijena robe koju je proizveo drugi proizvođač.

Ne raspolaže li se prilikom utvrđivanja carinske osnovice, sukladno članku 38. stavak 3. Carjnskog zakona ugovorenom cijenom istovjetne ili slične robe prodate u istom obliku kupoprodaje i u približno istoj količini kao i roba koja se uvozi, koristit će se ugovorena cijena istovjetne ili slične robe prodate u različitom obliku kupoprodaje ili različitim količinama, i to:

1) u istom obliku kupoprodaje, a u različitim količinama;

2) u različitom obliku kupoprodaje, a u približno istim količinama;

3) u različitom obliku kupoprodaje i različitim količinama

Ugovorena cijena istovjetne ili slične robe usklađuje se s obzirom na različite oblike prodaje ili količine robe, kao i različite troškove i druge izdatke propisane člankom 41. Carinskog zakona.

Kao cijena po mjernoj jedinici po kojoj se uvezena roba, odnosno istovjetna ili slična uvezena roba prodaje u Republici Hrvatskoj u najvećoj ukupnoj količini, prema članku 39. stavak 1. točka 1. Carinskog zakona, smatra se cijena po kojoj se najveći ukupan broj jedinica robe prodaje osobama uzajamno nepovezanim s osobama od kojih takovu robu kupuju, pri prvoj kupoprodaji poslije obavljenog uvoza.

Za utvrđivanje carinske osnovice, prema stavku 1. ovoga članka neće se uzeti u obzir cijena po mjernoj jedinici po kojoj je uvezena roba odnosno istovjetna ili slična roba ako kupac osigurava prodavatelju izravno ili neizravno, besplatno ili po sniženoj cijeni robu ili usluge navedene u članku 41. točka 6. do 8. i 11. Carinskog zakona.

Kao prodaja istovjetne ili slične robe u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se prodaja koja je obavljena u isto ili približno isto vrijeme kada se uvozi roba za koju se utvrđuje carinska osnovica.

Prilikom utvrđivanja troškova prometa i dobiti koji se izuzimaju iz cijene robe koja se uvozi (članak 39. stavak 1. točka 1. alineja prva Carinskog zakona), uzimaju se prometni i drugi troškovi iskazani od strane carinskog obveznika, ako su iskazani u primjerenoj visini.

Kao prometni troškovi iz stavka 1. ovoga članka ne smatraju se troškovi reklame i prodaje robe.

Utvrđuje li se carinska osnovica na temelju obračunate vrijednosti, prema članku 39. stavak 1. točka 2. Carinskog zakona, podaci o troškovima koji određuju obračunatu vrijednost pribavit će se od proizvođača putem carinskog obveznika.

Carinska osnovica propisana u članku 40. Carinskog zakona temelji se u najvećoj mogućoj mjeri na raspoloživim podacima o prethodno uvezenim i ocarinjenim robama.

Kod utvrđivanja carinske osnovice treba koristiti postupke u člancima 36, 38 i 39. Carinskog zakona s razumnim odstupanjima predviđenim tim člancima.

Kod utvrđivanja carinske osnovice carinarnica utvrđuje da li su iskazani svi troškovi i izdaci nastali u svezi s prodajom i isporukom robe do granične luke ili drugog mjesta ulaska robe u carinsko područje Republike Hrvatske, sukladno članku 36. stavak 3. točka 1. Carinskog zakona.

Prevozi li se roba pomorskim ili zračnim putem, kao mjesto ulaska robe u carinsko područje Republike Hrvatske smatra se mjesto iskrcaja robe u luci otvorenoj za međunarodni promet, a u slučaju korištenja drugih sredstava prijevoza - granični prijelaz otvoren za međunarodni promet.

Ako su troškovi prijevoza u dokumentima za carinjenje robe obračunati do mjesta predaje robe unutar carinskog područja Republike Hrvatske, troškovi prijevoza od mjesta ulaska u carinsko područje Republike Hrvatske do mjesta predaje ne uračunavaju se u carinsku osnovicu.

Ako su troškovi prijevoza do mjesta predaje robe i obračunati na temelju posebne tarife prema kojoj troškovi prijevoza opadaju zavisno od dužine puta i težine robe, troškovi prijevoza od mjesta ulaska robe u carinsko područje Republike Hrvatske do mjesta predaje obračunavaju se prema toj tarifi.

Ako su troškovi prijevoza ugovoreni do mjesta predaje robe i ako se visina tih troškova od mjesta ulaska u carinsko područje Republike Hrvatske do ugovorenog mjesta predaje iz ugovora i drugih podnijetih isprava ne može utvrditi, u carinsku osnovicu uračunava se ukupna svota troškova prijevoza.

Kada se za prijevoz robe koriste prometna sredstva koja nisu u javnom prometu (vlastita vozila i dr.), troškovi prijevoza obračunavaju se prema prijevoznim tarifama koje se koriste za tu vrstu robe u javnom prometu. Podnositelj deklaracije dužan je podnijeti dokaze o tako obračunatim troškovima.

Pri uvozu robe koju prodavatelj prodaje po jedinstvenim cijenama neovisno od udaljenosti mjesta predaje, za carinsku osnovicu uzet će se jedinstvena cijena bez odbitka troškova prijevoza od mjesta ulaska u carinsko područje Republike Hrvatske do mjesta predaje.

Pri uvozu robe koju su domaća poduzeća kupila u inozemstvu i koristila na gradilištima u inozemstvu, u troškove prijevoza koji se uračunavaju u carinsku osnovicu uzimaju se samo troškovi prijevoza od gradilišta u inozemstvu s kojeg se roba upućuje u Republiku Hrvatsku do mjesta ulaska roba u carinsko područje Republike Hrvatske.

Prilikom uvoza brodova i zrakoplova u carinsku osnovicu uračunavaju se samo stvarni troškovi potrebni za dopremanje broda odnosno zrakoplova i to od luke preuzimanja do mjesta ulaska u carinsko područje Republike Hrvatske.

U carinsku osnovicu uračunavaju se troškovi osiguranja sukladno članku 41. stavak 1. točka 2. Carinskog zakona.

Ako se iz ugovora o osiguranju ili iz drugih isprava ne može utvrditi svota troškova osiguranja do ulaska u carinsko područje Republike Hrvatske u carinsku se osnovicu uračunava cijela svota troškova osiguranja.

U carinsku osnovicu uračunavaju se sve posredničke provizije koje nastanu u svezi s prodajom, osiguranjem i dopremanjem robe te sličnim uslugama koje se plaćaju posrednicima u inozemstvu, ako nisu uračunate u plaćenu cijenu ili cijenu koju treba platiti.

Provizije koje kupac plaća za posredovanje pri kupovini robe ne uračunavaju se u carinsku osnovicu.

Troškovi za vanjsku i unutarnju ambalažu uračunavaju se u carinsku osnovicu robe koja se uvozi, pa i ako je ambalaža besplatna.

Troškovi za vanjsku i unutarnju ambalažu koja se šalje odvojeno i troškovi za ambalažu koja je izrađena od neuobičajenog, odnosno specijalno naručenog materijala (ambalaža od plemenitog i drugog specijalnog materijala, specijalne izrade i sl.) ne uračunavaju se u carinsku osnovicu robe koja se prodaje u toj ambalaži.

Doprema li se roba u ambalaži koja nije prodana s robom i koja se vraća u inozemstvo, troškovi prijevoza, osiguranja, amortizacije i drugi troškovi u svezi s vraćanjem ambalaže u inozemstvo uračunavaju se u carinsku osnovicu robe koja je isporučena u toj ambalaži.

Troškovi nastali na ime kolske odnosno brodske dangube, ne uračunavaju se u carinsku osnovicu.

Osigurava li kupac prodavatelju proizvode iz članka 41. stavak 1. točka 6. Carinshog zakona besplatno, u carinsku osnovicu robe koja se uvozi uračunava se cijena po kojoj su ti proizvodi nabavljeni.

Ako kupac osigurava prodavatelju proizvode po sniženoj cijeni, u carinsku osnovicu robe koja se uvozi uračunava se i svota koja čini razliku između cijene po kojoj su ti proizvodi nabavljeni i cijene po kojoj su ti proizvodi ustupljeni prodavatelju.

Ako kupac osigurava prodavatelju proizvode iz članka 41. stavak 1. točka 7. Carinskog zakona, u carinsku osnovicu robe koja se uvozi uračunava se i vrijednost proizvoda sukladno prema odredbama stavka 1. i 2. ovog članka.

Srazmjerni dio vrijednosti proizvoda koji su korišteni u proizvodnji uvezene robe, a koji se uračunavaju u carinsku osnovicu robe koja se uvozi prema članku 41. stavak 1. točka 8. Carinskog zakona predstavlja svota prenesene vrijednosti tih proizvoda na robu koja se uvozi.

Smatrat će se da je kupac osigurao proizvode iz članka 41. stavak 1. točke 6, 7 i 8. Carinskog zakona ako je roba nabavljena u bilo kojoj zemlji, uključujući i zemlju prodavatelja.

Sukladno članku 41: stavak 1. točka 9. Carinskog zakona, naknade i troškovi uračunavaju se u carinsku osnovicu uvezene robe, pod uvjetom sa se odnose na robu koja se uvozi, i da ih kupac plaća izravno ili neizravno kao uvjet za prodaju te robe.

Isplate kupca za pravo distribucije i preprodaje uvezene robe, neće se uračunavati u carinsku osnovicu, ako takve isplate nisu uvjet za prodaju uvezene robe radi izvoza, u zemlju uvoza.

Kao srazmjerni dio vrijednosti usluga izvršenih u inozemstvu prema članku 41. stavak 1. točka 11. Carinskog zakona koje su potrebne za proizvodnju robe koja se uvozi, smatra se vrijednost usluge inžinjeringa, razvoja, umjetničkog oblikovanja, izrade planova, crteža i slično.

Za robu koja se uvozi bez plačanja protuvrijednosti, sukladno članku 4. stavak 1. Carinskog zakona carinska osnovica utvrđuje se temeljem cijene istovrsne ili slične robe u skladu s odredbama članka 36. do 39. Carinskog zakona.

Carinska osnovica rabljene robe sukladno članku 47. stavak 1. Carinskog zakona utvrđuje se na temelju stvarno plaćene cijene takove robe (članak 36. stavak 2. i 3. Carinskog zakona).

Ne može li se carinska osnovica utvrditi na temelju stvarno plaćenecijene iskazane u računu sukladno članku 44. stavak 3. Carinskog zakona, carinska osnovica uvezene robe utvrdit će se primjenom ostalih metoda prema propisanom redoslijedu.

Ne može li se carinska osnovica rabljene robe utvrditi sukladno stavku 2. ovog članka, utvrdit će se na temelju cijene istovjetne ili slične nove robe umanjene za utvrđeni postotak istrošenosti.

Ošteti li se roba za vrijeme prijevoza i dopreme, odnosno dok se nalazi pod Carinskim nadzorom, vrijednost te robe utvrđuje se sukladno članku 47. stavak 2. Carinskog zakona umanjenjem odgovarajuće ugovorene cijene zapostotak oštećenja.

Postotak oštećenja robe iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje carinarnica procjenom. Carinarnica može prihvatiti i postotak priznat u postupku za ostvarivanje naknade na temelju osiguranja.

Carinska osnovica robe koja se privremeno uvozi po osnovi najma utvrđuje se sukladno članku 38. i 39. Carinshog zahona.

Ne može li se carinska osnovica robe iz stavka 1. ovog članka utvrditi sukladno odredbama članka 38. i 39. Carinskog zakona, utvrđuje se na temelju članka 40. Carinskog zakona, na slijedeći način:

1) ako je u ugovoru o najmu predviđena mogućnost kupnje robe koja je predmet najma, prihvatit će se ponuđena kupoprodajna cijena iz ugovora, pod uvjetom da odgovara odredbama Carinskog zakona koje se odnose na ugovorenu cijenu;

2) za robu koja se ne pojavljuje u prometu kao predmet kupoprodaje carinsku osnovicu ćini svota najamnine obračunata za petogodišnje razdoblje. Tako utvrđena svota umanjuje se za svotu troškova iz članka 38. stavak 3. točka2. Carinskog zakona te za svotu troškova kamata i troškova osiguranja novčanih sredstava iz članka 45. stavak 1. točka 2. Carinskog zakona, za koje se u postupku carinjenja utvrdi da se ne uračunavaju u carinsku osnovicu.

Danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje važiti Pravilnik o uvjetima i načinu utvrđivanja carinske osnovice ("Službeni list". br. 16/82 i 29/83 i "Narodne novine", br. 53A/91, 33/92, 40/92 i 61/92).

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 413-01/92-01/71

Urbroj: 513-01/92-1

Zagreb, 5. listopada 1992.