VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 2. Zakona o određivanju kada prestaju vrijediti uredbe Vlade Republike Hrvatske donesene na osnovi zakonske ovlasti i ovlaštenju Vlade da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Sabora Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 38/82), a u svezi sa člankom 77. Zakona o deviznom poslovanju ("Službeni list", broj 66/85, 71/86, 3/88, 58/88 i 82/80 i "Narodne novine", broj 53/91) Vlada Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 2. listopada 1882. godine. donijela je

UREDBU

o uvjetima uz koje ovlaštene banke mogu prodavati devize domaćim fizićkim osobama

Ovlaštene banke mogu prodavati devize domaćim fizičkim osobama samo uz ove uvjete:

1) za plaćanje troškova bolničkog liječanja u inozemstvu koji su nastali zbog nepredviđenih okolnosti za vrijeme boravka u inozemstvu - do iznosa stvarnih troškova liječenja. Pod nepredviđenim okolnostima, u smislu stavka 1. ovog članka razumijevaju se slučajevi u kojima je domaća fizička osoba, za vrijeme službenog puta ili turističkog putovanja u inozemstvo bila prisiljena zatražiti bolničko liječenje zbog akutne bolesti nesretnog slučaja ili na drugi način dobivene ozljede. Dokazom da je riječ o bolničkom liječenju jest potvrda organa nadležnog za zdravstvenu zaštitu općine na teritoriju koje domaća fizička osoba ima prebivalište, izdana na temelju otpusne liste zdravstvene ustanove u inozemstvu u kojoj je građanin bio na liječenju;

2) za plaćanje sudskih i drugih taksa i troškova pravne pomoći inozemnim pravosudnim organima ako domaća fizička osoba odnosno pravosudni organ zatraži pravnu pomoć od inozemnih pravosudnih organa u povodu građanskih sporova uz uvjete da se podnese zahtjev inozemnog organa za naplatu tih taksa i troškova ili potvrda domaćeg suda da inozemni pravosudni organ traži naknadu troškova za pružanje pravne pomoći - do iznosa stvarnih troškova;

3) za plaćanje troškova za prometne prekršaje i druge prekršaje počinjene u inozemstvu, ako se naplata traži preko nadležnih organa u Republici Hrvatskoj ili preko diplomatskih odnosno konzularnih predstavništva Republike Hrvatske u inozemstvu - do iznosa stvarnih troškova;

4) za plaćanje putnih i selidbenih troškova hrvatskih državljana ili osoba bez državljanstva koje se iseljavaju na temelju isprave o stalnom boravku u inozemstvu. Dokaz za kupnju deviza za te namjene jest potvrda nadležnog organa za prijevozne linije na kojima prijevoz ne obavljaju domaća poduzeća - do iznosa stvarnih troškova što ih utvrdi nadležni organ općine na teritoriju koje osoba ima prebivalište;

5) za plaćanje kotizacije za članstvo u međunarodnim organizacijama i troškova zaštite patenata u inozemstvu, za troškove autorskih prava i njihovu zaštitu uključivši i najam izvedbenih notnih materijala po odobrenju republičkog organa nadležnog za poslove znanosti - do iznosa stvarnih troškova što ih utvrdi taj organ;

6) za plaćanje troškova liječenja u inozemstvu bolesti koje se ne mogu uspješno liječiti u Republici Hrvatskoj, troškova prijevoza i boravka osoba koje su određene za praćenje teških bolesnika i troškova nabave ortopedskih sprava pomagala i lijekova što se ae proizvode u Republici Hrvatskoj, po odobrenju nadležnog, a republičkog organa - do iznosa stvarnih troškova što i utvrdi taj organ;

7) za plaćanje troškova prijenosa posmrtnih ostataka iz inozemstva, pogrebnih troškova i troškova održavanja grobova u inozemstvu, na temelju potvrde nadležnog organa općine na teritoriju koje domaća fizička osoba ima prebivalište - do iznosa stvarnih troškova.

Stupanjem na snagu ove uredbe prestaje važiti Uredba o uvjetima uz koje ovlaštelne banke mogu prodavati devize domaćim fizičkim osobama ("Narodne novine", broj 24/92).

Ova uredba stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 440-01/92-01/06

Urbroj: 5030114-92-1

Zagreb, 2. listopada 1992.