MISTARSTVO ENERGETIKE I INDUSTRIJE

Na temelju članka 6. Zakona o preuzimanju saveznih Zakona iz područja organizacije i poslovanja gospodarskih subjekata koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni ("Narodne novine" br. 53/91), članka 7. Zakona o jedinstvenom načinu utvrđivanja, evidentiranja i prikupljanja podataka o rezervama mineralnlh sirovina i: podzemnih voda i o bilanci tih rezervi ("Službeni list SFRJ" br. 53/77, 24/85 i 17/90 i "Narodne novine" br. 53/91), članka 58. stavka 2. Zakona o rudarstvu ("Narodne novine" br. 27/91) te odredbe članka 91. Zakona o upravi ("Narodne novine" br.16/78, 50/79, 29/85, 48/85, 41/90, 47/90 i 56A/91) ministar energetike i industrije donosi

PRAVILNIK

o prikupljanju podataka, načinu evidentiranja i utvrđivanja rezervi mineralnih sirovina te o izradi bilance tih rezervi

Ovim se pravilnikom propisuju jedinstveni kriteriji za utvrđivanje, evidentiranje i prikupljanje podataka o rezervama mineralnih sirovina u Republici Hrvatskoj.

Mineralne sirovine za koje se u smislu odredbi ovoga pravilnika utvrđuju, evidentiraju i prikupljaju podaci o rezervama i izraduje bilanca jesu:

1. energetske mineralne sirovine: nafta, kondenzat, prirodni plinovi, sve vrste fosilnog ugljena, bituminozne i uljne stijene te radioaktivne mineralne sirovine;

2. mineralne sirovine iz kojih se mogu proizvoditi metali i njihovi spojevi;

3. nemetalne mineralne sirovine: grafit, sumpor, magnezit, fluorit, barit, azbest, tinjac, fosfat, gips, kalcit, kreda, bentonitna glina, kremen, kremeni pijesak, kaolin, keramička i vatrostalna glina, feldspat, talk, tuf, sirovine za proizvodnju cementa i vapna, te karbonatne i silikatne sirovine za industrijsku preradu;

4. arhitektonski građevni kamen;

5. sve vrste soli i solnih voda;

6. mineralne i geotermalne vode iz kojih se mogu prldobivati mineralne sirovine ili koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe, osim mineralnih i termalnih voda koje se koriste u ljekovite, balneološke i rekreativne svrhe ili kao vode za piće (u daljeni tekstu: mineralne i geotermalile vode);

7. tehnički građevni kamen, gradevni pijesak i šljunak te opekarska glina.

Rudarska poduzeča i samostalni poduzetnlci, nositelji prava istraživanja i eksploatacije mineralnih sirovina, dužni su podatke o rezervama mineralnih sirovina iz članka 2. ovoga pravilnika utvrđivati i evidentirati na način određen ovim pravilnikom za ležišta kod kojih je istraživanje prekinuto, za ležišta čije je istraživanje završeno, za ležišta u eksploataciji i za ležišta izvan eksploatacije koja nisu iscrpljena.

Rudarska poduzeća i samostalni poduzetnici duini su Ministarstvu energetike i industrije dostaviti podatke o rezervama mineralnih sirovina na obrascima broj 1. i 2. te, zavisno o mineralnoj sirovini, na obrascima broj 3, 4, 5 6. i 7. koji su tiskani uz ovaj pravilnik i čine njegov sastavni dio.

II-1 Osnovne odredbe

Ukupne rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina utvrđuju se i razvrstavaju prema stupnju istraženosti i stupnju poznavanja kakvoče na: utvrđene rezerve kategorije A, B i C, te potencijalne rezerve kategorija C2, D1, i D2.

Utvrđene rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina kategortja A, B i C, svrstavaju se u klase: bilančne i izvanbilančne.

Utvrđene i svrstane rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina iskazuju stupanj njihove istraženosti i pripremljenosti za eksploataciju i to:

1. bilančne rezerve kategorija A i B - kao osnova za projektiranje razrade ležišta i pripremu za eksploataciju;

2. rezerve kategorije C1 - kao podloga za izradu projekta istražnih radova u svrhu prevodenja rezervi kategorije C1 u kategoriju A i B, kao podloga za pokusnu eksploataciju radi ispitivanja proizvodnih mogučnostl ležišta;

3. potencijalne rezerve kategorije C2, - kao osnova za izradu projekata detaljnih istražnih radova;

4. potencijalne rezerve kategorije D1 - kao osnova za izradu programa ili projekata detaljnih istraživanja u prognoznim zonama nakupljanja nafte i prirodnog plina i na novim lokalitetima u okviru eksploatacionih regija;

5. potencijalne rezerve kategorije D2 - kao osnova za programiranje radova odnosno izradu projekata namjenskih regionalnih istraživanja i procjenu potencijalnosti istražnog prostora.

Utvrđene rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina kategorije A, B i C, izračunavaju se za:

1. naftu;

2. kondenzat;

3. prirodni plin.

Pod naftom, prema ovom pravilniku razumijeva se sirova nafta koja se dobiva iz ležišta.

Pod kondenzatom, prema ovom pravilniku, razumijevaju se ugljikovodici u plinovitom stanju podležišnim uvjetima koji prelaze u tekuče štanje zbog smanjena tlaka:

Pod prirodnim plinom, prema ovom pravilniku, razumijeva se smjesa ugljikovodičnih plinova, ugljikovodičnih plinova s primjesama ostalih prirodnih plinova i smjesa ostalih prirodnih plinova.

Rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina kategorija A, B i C izračunavaju se posebno za:

1. naftno ležište;

2. plinsko ležište;

3. plinsko-kondenzatno ležište;

4. otopljeni plin u naftnom ležištu;

5. plinsku kapu naftnog ležišta.

Rezerve nafte i prirodnog plina kategorija C2, D1 i D2 izračunavaju se:

1. za kategoriju C2 - posebno za svako perspektivno naftno ili plinsko ležište;

2. za kategoriju D1 - za prognoznu zonu nakupljanja (iskazano u uvjetnoj nafti);

3. za kategoriju D2 - za istražni prostor, sedimentni bazen ili za regionalno rasprostiranje prirodnog rezervoara (iskazano u uvjetnoj nafti).

Prvom izračunavanju rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina pristupa se u fazi istraživanja kad se na osnovi istraživanja odrede parametri predviđeni ovim pravilnikom.

Ponovnom izračunavanju rezervi pristupa se:

a) u fazi istraživanja:

1. nakon realiziranja projekata istraživanja predviđeni člankom 6. točke 2. do 5. ovoga pravilnika;

2. u fazi istraživanja ili u fazi pripreme ležišta za eksploataciju kada izvedeni istražni radovi ukažu na bitne promjene količina rezexvi, odnosno na potrebu za novom kategorizacijom rezervi;

b) u fazi eksploatacije ležišta:

1. kada se, nakon analize dinamike iskorištenja ležišta ili preispitivanjem utvrđenih parametara, zaključi da njihove vrijednosti treba mijenjati;

2. kada se bitno promijene raspoloživi podaci dobiveni izradom novih bušotina;

3. kada se, primjenom metoda razrade ležišta radi povećanja iskorištenja, bitno promijene ležišni uvjeti.

II-2. Kategorizacija rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina

Prema stupnju istraženosti ležišta, stupnju poznavanja kvalitete sirovine i poznavanja parametara za utvrđivanje rezervi, ukupne rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina svrstavaju se u:

a) utvrđene rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina:

1. kategorije A;

2. kategorije B;

3. kategorije C;

b) potenctjalne rezerve nafte i prirodnog plina:

1. kategorije C2;

2. kategorije D1

3. kategorije D2;

Za svaku kategoriju iz stavka 1. ovoga članka utvrđeni su, u člancima 11. do 17. ovoga pravilnika, kriteriji, karakteristike i uvjeti za razvrstavanje rezervi. Neudovoljenje bilo kojeg od utvrđenih uvjeta uzrokuje svrstavanje rezervi u odgovarajuču nižu kategoriju.

Rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina razvrstavaju se u kategorije prema osnovnim uvjetima:

1. u kategoriju A uvrštavaju se rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina u ležištu ili dijelu ležišta koje su potpuno utvrdene bušotinama s pritokom fluida dobivenim osvajanjem bušotina i kod kojih su potpuno utvrđeni: geološka građa, oblik i veličine ležišta ili dijela ležišta, kolektorska svojstva, hidrodinamićki odnosi i fizikalno kemijske karakteristike fluida, te obavljena potpuna hidrodinamična ispitivanja na proizvodnim bušotinama;

2. u kategoriju B uvrštavaju se rezerve nafte kondenzata i prirodnog plina u ležištu ili dijelu ležišta koje su utvrđene s nekoliko bušotina iz kojih je pritok fluida dobiven osvajanjem i potvrđen hidrodinamičkim mjerenjem ili pokusnom proizvodnjom. U ostalim bušotinama prisutnost fluida odredena je na temelju podataka karotažnih mjerenja, jezgrovanja ili testiranja u procesu izrade bušotina. Za rezerve kategorije B određeni su: geološka građa, oblik i velićina ležišta ili dijela ležišta, kolektorska svojstva, ležišni uvjeti, fizikalne i kemijske karakteristike fluida;

3. u kategoriju C, uvrštavaju se rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina u letištu ili dtjelu ležišta koje su utvrdene bušotinama. Pritok fluida ostvaren je osvajanjem i hidrodinamičkim ispitivanjima najmanje na jednoj bušotini. Granice ležišta određuju se na temelju podataka geološko-geofizičkih istraživanja i hidrodinamičkih ispitivanja. Za rezerve kategorije C, djelomično su poznati parametri ležišš, ležišni uvfeti i kvaliteš fluida;

4. u kategoriju C2 uvrštvaju se perspektivne rezerve nafte i prirodnog plina čija se prisutnost procjenjuje na temelju detaljnih geološko-geofizičkih podataka a parametri prirodnih rezervoara i fluida se pretpostavljaju analogijom s postoječim ležištima i bušotinama:

- u odvojenim strukturno-tektonskim ili lftofacijesnim cjelinama - u nastavku pružanja ili vertikalnog razvoja prije utvrđenih naftnih i plinskfh ležišta ili samo plinskih ležišta;

- na novim lokalitetima koji se nalaze u granicama zona nakupljanja ugljikovodika u kojima su u istim prirodnim rezervoarima otkrivena naftna i plinska ležišta ili samo plinska ležišta;

5. u kategoriju D, uvrštavaju se rezerve nafte i prlrodnog plina koje se mogu prognozirati na osnovi regionalnih geoloških, geokemijskih i geofizičkih istraživanja. Stupanj istraženosti područja treba omogućiti dovoljno poznavanje: rasprostranjenosti i debljine zastupljenih sedimenata, vrste kolektora i pokrovnih stijena, strukturno-tektonske građe, postojanja naftogenih sredina i indikacija o prisutnosti nafte ili prirodnog plina. Parametri za izrađunavanje rezervi kategorije D, prognoziraju se.

Za rezerve kategorije D,:

- približno je razjašnjeno: prisućnost prirodnog rezervoara na prognoziranom lokalitetu rezervi, njegov strukturni oblik i način zatvaranja;

- prisutnost nafte i plina mora biti indicirana na istražnom području;

6. u kategorilu D2 uvrštavaju se rezerve nafte i prirodnog plina koje se mogu pretpostaviti na temelju osnovnih geoloških, geokemijskih i geofizičkih istraživanja.

Za svrstavanje rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina u kategoriju A, osim osnovnim uvjetima iz članka 11. točke 1. ovoga pravilnika, mora biti udovoljeno i ovim uvjetima:

1. ležište ili dio ležišta mora po cijeloj površini biti dokazano bušotinama čiji broj i raspored osigurava pouzdanost utvrđivanja rezervi kategorije A;

2. prostiranje rezervi kategorije A ograničeno je tektonskim, litološkim i stratigrafskim ekranilna i faznim granicama fluida;

3. fazne granice fluida potpuno su određene;

4. efektivna debljina kolektora mora biti odredena kvantitativnom interpretacijom karotažnih mjerenja na svim bušotinama na podruđju rezervi kategorije A i uspoređena s podacima jezgrovanja kolektora ležišta;

5. fizikalna svojstva kolektorskih stijena, kao što su šupljlkavost, propusnost i zasičenje vodom, moraju biti određene laboratorijskim analizama uzoraka jezgara i interpretacijom karotažnih mjerenja.

6 ležišta ili skupine ležišta koja predstavljaju eksploatacijsku cjelinu moraju se:

1. odrediti fizikalna i kemijska svojstva fluida;

2. odrediti poćetni ležišni uvjeti (statički tlak i temperatura) utvrđeni dubinskim mjerenjima;

3. odrediti PVT odnosi fluida;

4. obaviti hidrodinamićka ispitivanja proizvodnih bušotina.

Ako u ležištu postoje i rezerve niže kategorije, osim rezervi kategorije A, granica između rezervi kategorije A i rezervi niže kategorije određuje se prema geološkim i proizvodnim karakteristikama ležišta.

Za svrstavanje rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina u kategoriju B, osim osnovnim uvjetima iz članka t 1. toćke 2. ovog pravilnika, mora biti udovoljeno i ovim uvjetima:

1. ležište ili dio ležišta mora biti dokazano bušotinama čiji broj i raspored omogućavaju da se utvrdi geološka građa, oblik, velićina i njegove granice;

2. da je prostiranje rezervi kategorije B ogranićeno tektonskim, litološkim i stratigrafskim ekranima i faznim granicama fluida;

3. fazne granice fluida moraju biti određene;

4. efektivna debljina kolektora mora biti određena kvantitativnom interpretacijom karotažnih mjerenja na svim izradenim bušotinama na području rezervi kategorije B i uspoređena s podacima uzetih jezgri iz kolektora ležišta najmanje na jednoj bušotini;

5. fizikalna svojstva kolektorskih stijena, kao što su šupljikavost, propusnost i zasićenje vodom, moraju biti odredena laboratorijskim analizama raspoloživih uzoraka jezgara i interpretacijom karotažnih mjerenja.

Za ležišta ili skupinu ležišš koja predstavljaju eksploatacijski objekt moraju se:

1. odrediti i fizikalna i kemijska svojstva fluida;

2. odrediti i početni ležišnl uvjeti (statički tlak i temperatura) utvrđeni dubinskim mjerenjima;

3. odrediti i PVT odnosi fluida;

4. obaviti i hidrodinamička ispitivanja nekoliko bušotina.

Ako, osim rezervi sirovina kategorije B, u ležištu postoje i rezerve kategorije C" granica izmedu njih određuje se prema geološkim i proizvodnim karakteristikama ležišta

Za svrstavanje rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina u kategoriju C1 osim osnovnim uvjetima iz članka 11.

točka 3. ovoga pravilnika; mora biti udovoljeno i uvjetima za slijedeće slučajeve izračunavanja rezervi:

a) ako u ležištu postoje i rezerve svrstane u više kategorije od kategorije C1:

1. područje koje obuhvaća rezerve kategorije C1, mora biti određeno granicom prema višoj kategoriji rezervi i konturom ležišta;

2. kao fazne granice fluida usvajaju se fazne granice određene pri izračunavanju rezervi viših kategorija;

3. za fizikalne karakteristike kolektora i fluida, a i ležišne uvjete, uzimaju se vrijednosti koje su određene pri izračunavanju rezervi viših kategorija u istom ležištu;

b) ako u ležištu postoje uvjeti za svrstavanje rezervi samo u kategoriju C,:

1: područje koje obuhvaća rezerve kategorije C, proteže se po cijelom ležištu do određenih odnosno pretpostavljenih granica;

2. ako kontakt s vodom nije utvrđen, konturu ležišta predstavlja projekcija izolinije donje granice intervala s kojega je dobiven pritok nafte ili plina na strukturnu kartu krovine ležišta, koja je izradena na temelju podataka detaljnih geoloških i geofizičkih istražnih radova i bušotina;

3. za fizikalne karakteristike kolektora i fluida, a i ležišne uvjete uzimaju se vrijednosti s najbližih sličnih ležišta, ako vrijednosti tih parametara nisu određene izravnim mjerenjima na bušotini ili u bušotinama na samom ležištu.

U oba slućaja izračunavanja rezervi iz stavka 1. odredbe pod a) i b) ovoga članka:

1. prostiranje rezervi kategorije C1, ograničeno je i indiciranim tektonskim, litološkim i stratigrafskim ekranima i faznim granicama fluida, odnosno granicom viših kategorija;

2. efektivna debljina kolektora mora biti određena kvantitativnom interpretacijom karotažnih mjerenja svih bušotina na području rezervi kategorije C1.

Ako između dva bloka s rezervama sirovina viših kategorija postoji blok na kojem nema bušotina, a u okviru ležišta postoji međusobna hidrodinamička veza; rezerve u tom bloku mogu se uvrstiti u kategoriju C1.

Za svrstavanje rezervi nafte i plina u kategoriju C2, osim osnovnim uvjetima navedenim u članku 11. točka 4. ovoga pravilnika mora biti udovoljeno i ovim uvjetima:

1. strukturni oblik perspektivnog ležišta mora biti dovoljno razjašnjen za mogućnost postojanja zamki za akumulaciju nafte i plina;

2. da se rasprostiranje kolektorskih i zaštitnih stijena pretpostavlja na temelju strukturno i facijesne analize istražnog područja ili na temelju podataka prethodnih bušenja;

3. da se perspektivno ležište nalazi u projekciji konture pretpostavljene zamke za akumulaciju nafte i plina.

U naftnim i plinskim poljima u kojima postoje rezerve nafte i plina višlh kategorija, u rezerve kategorije C2 uvrštavaju se rezerve u ležištima koja se nalaze iznad ili ispod ležišta s rezervama viših kategorija ako u tim ležištima postoje pozitivne indikacije nafte i plina.

Za fizikalne karakteristike kolektora perspektivnog ležišta uzimaju se vrijednosti dobivene na temelju analiza jezgara i kvantitativne interpretacije karotažnih mjerenja iz istražnih bušotina na lokalitetu ili istražnom podrućju u kojem je izdvojeno perspektivno ležište.

Fizikalna i kemijska svojstva fluida, ležišni uvjeti i proizvodne karakterištike perspektivnog ležišta pretpostavljaju se na osnovi istih podataka iz poznatih ležišta u kolektorima istog tipa i stratigrafske pripadnosti u granicama istražnog područja, ovisno o dubini perspektivnog ležišta i njegovu položaju u prostoru.

Za svrstavanje rezervi nafte i plina u kategoriju D1 osim osnovnim uvjetima iz članka 11. točke 5. ovoga pravilnika, mora biti udovoljeno i ovim uvjetima:

1. da se postojanje zamke za akumulaciju nafte i plina u prognoznom ležištu, tip i veličina zamke (konture prognoznog ležišta) te vrsta kolektorskih i pokrovnih stijena pretpostavljaju na osnovi interpretacije podataka regionalnih geoloških i geofizičkih istržanih radova i bušotina na istražnom području:

2. da se fizikalna svojstva kolektora, te fizikalna i kemijska svojstva kolektora, te fizikalna i kemijska svojstva fluida i ležišni uv)eti prognoznog ležišta, usvajaju na temelju podataka istoga prirodnog rezervoara iz istražnog podrućja ili da se fizikalna i kemijska svojstva fluida i ležišni uvjeti prognoziraju na osnovi lnterpretacije organsko-geokemijskih analiza i paleogeološke rekonstrukcije razvoja istražnog prostora.

Za svrstavanje rezervi nafte i plina u kategoriju D2, osim osnovnim uvjetima iz članka 11. točke 5. ovoga pravilnika, mora biti udovoljeno i ovim uvjetima:

1. da su za istražno područje orijentacijski poznati prostiranje i debljina naslaga u kojima je moguće postojanje prirodnog rezervoara;

2. da se prostiranje prirodnog rezervoara, njegove karakteristike i mogućnosti formiranja i oćuvanja ležtšta samo pretpostavljaju;

3. da se parametri potrebni za izračunavanje rezervi pretpostavljaju.

Mogućnost postojanja nafte i plina pretpostavlja se na osnovi geološke analogije sa slićnim istražnim područjima u kojima su pronađena naftna i plinska ležišta ili na osnovi povoljnih rezultata organsko-geokemijskih analiza i povoljnih alnbljentalnih uvjeta sedimentacije bazena u dijelu sedimentnog redoslijeda.

II-3. Klasifikacija rezervi nafte, kondenzata i prirodnih plinova

U bilance rezerve iz članka 5. stavka 2. ovoga pravilnika uvrštavaju se utvrđene količine nafte, kondenzata i prirodnog plina u ležištu koje se poznatom tehnikom i tehnologijom mogu rentabilno eksploatirati.

U izvanbilančne rezerve iz članka 5. stavka 2. ovoga pravilnikaivrštavaju se utvrđene rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina:

1. koje se poznatom tehnikom i tehnologijom ne mogu eksploatirati (u daljem tekstu: nepridobive);

2. koje se poznatom tehnikom i tehnologijom ne mogu rentabilno eksploatirati (u daljem tekstu: nerentabilne).

Bilančnost rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina utvrđuje se tehničko-ekonomskom ocjenom.

Tehničko-ekonomska ocjena rezervi nafte. kondenzata i prirodnog plina temelji se na naturalnim i vrijednosnim pokazateljima.

Naturalni pokazatelji jesu: količina rezervi i mogučnosti njihovog iscrpka, kakvoča sirovine i tehnološke mogučnosti njezine eksploatacije.

Vrijednosni pokazatelji jesu: financijska sredstva potrebna za razradu eksploatacionog polja, troškovi za investicijsku izgradnju (sistema za sabiranje, pripremu i otpremu sirovine, te pratećih objekata), troškovi eksploatacije, tržna vrijednost sirovine, te odgovarajući troškovi istraživanja.

Tehničko-ekonomska ocjena iz članka 20. stavka 1. ovoga pravilnika za ležišta u istraživanju ima orjentacijski karakter, a naturalni i vrijednosni pokazatelji mogu se preuzeti iz najbližih sličnih dovoljno poznatih ležišta nafte, kondenzata i prirodnog plina.

Za ležišća nafte, kondenzata i prirodnog plina koja su u eksploataciji ili koja se pripremaju za eksploataciju izrađluje se tehničko-ekonomska ocjena na osnovi utvrđenih i izračunatih naturalnih i vrijednosnih pokazatelja.

II-4. Metode izračunavanja rezervi nafte, kondenzata i prirodnih plinova

Za izračunavanje rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina kategorije A; B i C, primjenjuju se ove metode:

1. volumetrijska metoda;

2. metoda materijalnog balansa;

3. statistička metoda;

4. metoda matematičkog modeliranja.

Izbor metode uvjetovan je količinom i pouzdanošću raspoloživih podataka u vrijeme izračunavanja rezervi.

Potencijalne rezerve nafte, i prirodnog plina kategorija C2 i D1 izračunavaju se volumetrijskom metodom.

Potencijalne rezerve nafte i prirodnog plina kategorije D2 izračunavaju se metodom geološke analogije, geostatističkom metodom ili drugom metodom.

Rezerve nafte, kondenzata i prirodnih plinova iskazuju se, pri standardnim uvjetima 288,15 K (15"C) i 101,325 kPa (1,01325 bar), na ovaj način:

1. nafta (N) - u kubičnim metrima (m'), a prikazuje se u tisućama kubičnih metara (10'm');

2. kondenzat (L) - u kubičnim metrima (m'), a prikazuje se u tisućama kubičnih metara (10m');

3. prirodni plinovi (G) - u kubičnim metrima (m'), a prikazuju se u milijunima kubičnih metara (10m');

4. rezerve kategorije D1 i D2 iskazuju se uvjetnom naftom u kubičnim metrima (m'), a prikazuju se u tisućama kubičnih metara (10'm'). Jedan kubični metar (m') uvjetne nafte je ekvivakent tisuću kubičnih metara (10'm') ugljikovodičnog plina.

Utvrđene rezerve stabilnog kondenzata kategorije A B i C izračunavaju se množenjem prethodno izračunatih rezerve prirodnog pllna srednjim početnim sadržajem stabilnog kondenzata u plinu, iskažnog u cm'/m' pri standardnim uvjetima.

Izračunate rezerve prirodnog plina smanjuju se za ekvivalentnu količinu plina iz rezervi stabilnog kondenzata.

Za svako ležište s rezervama prirodnog plina kategorije A, B i C, prikazuju se, osim rezervi ugljikovodičnih plinova, i rezerve drugih prirodnih plinova iz članka 7. stavka 4. ovoga pravilnika, a izračunavaju se prema njihovu postotnom udjelu u utvrđenim rezervama prirodnog plina.

Utvrđene rezerve kategorija A, B i C otopljenog prirodnog plina u nafti izračunavaju se množenjem prethodno izračunatih rezervi nafte, srednjim sadržajem otopljenog prirodnog plina u nafti pri početnim ležišnim uvjetima, iskazanog u omjeru kubičnih metara prirodnog plina (m') prema kubičnim metrima (m') nafte pri standardnim uvjetima.

Pri izračunavanju rezervi nafte, kondenzata i prirodnih plinova kategorija A, B i C, moraju se poznavati ovi parametri:

1. za naftna ležišta:

- ukupna površina ležišta (A, m');

- srednja efektivna debljina kolektora (hn m);

- ukupni obujam kolektora (V, m');

- prosječna šupljikavost kolektora (u dijelovima jedinice);

- prosječno početno zasićenje kolektora vodom (Swi, u dijelovima jedinice);

- obujamski faktor za naftu pri početnim ležišnim uvjettma (Boi" m'/m');

- faktor otopljenog prirodnog plina u naftipri početnim ležišnimuvjetima (Bsi m'/m'),

2. za ležišta prirodnog plina i plinske kape traftnih ležišta:

- ukupna površina ležišta (A, m');

- srednja efektivna debljina kolektora (h, m);

- ukupni obujam kolektora (V, m');

- prosječna šupljikavost kolektora ( u dijelovima jedinice);

- prosjećno početno zasičenje kolektora vodom (S u dijelovima jedinice);

- obujamski faktor za plin pri početnim ležišnim uv jetima (Bqi m'/m');

- analiza sastava prirodnog plina (u molnim postocima),

3. za plinsko-kondenzatna ležišta, osim parametara navedenih za naftna i ležišta prirodnog plina treba poznavati i fazne odnose (plin-kondenzat), njihov komponentni sastav u molnim postocima, te početni sadržaj stabilnog kondenzata u prirodnom plinu pri standardnim uvjetima (CL, cm'/m').

Pri izračunavanju gupljikavosti kolektora razlikuju se tri slučaja;

1. kod intergranularne šupljikavosti prosječna vrijednost šupljikavosti kolektora dobiva se izračunavanjem srednje vrijednosti iz podataka kvantitativne interpretadje karotažnih mjerenja i laboratorijskih analiza uzoraka jezgara,

2. kod kolektora s isključivo sekundarnim tipom šupljikavosti vrijednost šupljikavosti kolektora dobiva se iz podataka interpretacije karotažnih mjerenfa (dijagrama). Ako su ti podaci nepouzdani, za prosječnu vrijednost šupljikavosti kolektora usvaja se iskustvena vrtjednost 0,02 difelova jedinice,

3. kod kolektora s kombiniranom šupljikavošću (integranularna i sekundarna) ukupna šupljikavost dobiva se interpretacijom karotažnih mjerenja, dok se šupljikavost matriksa dobiva iz karotažnih mjerenja i laboratorijskih analiza na uzorcima jezgara. Odnos sekundarne prema integranularnoj šupljikavosti ocjenjuje se na temelju rezultata hidrodinamičkih mjerenja.

Ako se izračunava šupljikavost iz članka 29. točke 1. i 3. ovoga pravilnika, efektivne debljine kolektora po bušotinama, na temelju kojih se izrađuju karte efektivnih debljina, dobivaju se isključivanjem intervala ćija je propusnost niža od propusnosti koja još osigurava dotok fluida u bušotinu.

Ako ne postoje podaci o vrijednosti sekundarne šupljikavosti dobivene interpretacijom karotažnih mjerenja (kad se vrijednost šupljikavosti uzima 0,02 dijelova jedinice), efektivne debljine kolektora po bušotinama jednake su ukupnim debljinama.

Prosječna vrijednost zasičenja kolektora vodom s isključivo sekundarnim tipom šupljikavosti određuje se interpretacijom karotažnih mjerenja. Ako je ta interpretacija nepouzdana, za prosječna zasićenja kolektora vodom usvaja se iskustvena veličina od 0.1 dijelova jedinice.

Pridobive rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina izračunavaju se množenjem utvrdenih rezervi s koeficijentom iskorlštenja.

Koeficijent iskorištenja naftnih, plinskih i plinsko-kondenzatna ležišta pri prvom izračunavanju, ako nisu poznati energetski uvjeti, izračunava se uzimanjem u obzir najnepovoljnijih režima metodom materijalnog balansa ili se usvaja na temelju korelacijskih ovisnosti.

Za određivanje koeficijenta iskorištenja naftnih ležišta kao najnepovoljniji uzima se režim otopljenog plina. Pretpostavlja se da je tlak napuštanja proizvodnje 20% od tlaka zasičenja.

Pridobive rezerve otopljenog plina iz nafte dobivaju se istovremeno s izračunavanjem koeficijenta iskorištenja i pridobivih rezervi nafte pri određenom režimu.

Koeficijent fskorlštenja prirodnog plina iz plinske kape odreduje se prema tlaku napuštanja ležišta, kao i za plinska ležišta.

Za plinska f plinsko-kondenzatna ležišta, pri prvom izračunavanju pridobivih rezervi, pretpostavlja se vodonaporni režim i usvaja se iskustveni koeficijent iskorištenja 0.6 od utvrđenih rezervi.

Za plinska ležišta s ekspanzijskim režimom, kao tlak napuštanja ležišta uzima se tlak koji če vladati u ležištu kad na ušću bušotine, u slučaju kompresorske eksploatacije, vrijednost tlaka bude jednaka 1000 kPa (10 bar).

Pridobive rezerve kondenzata iz plinsko-kondenzatnih ležišta dobivaju se množenjem prethodno izračunatih pridobivih rezervi prirodnog plina prosječnim sadržajem kondenzata tijekom eksploatacije. Pritom moraju biti poznati fazni odnosi fluida (plin-tekućina) u funkciji tlaka i temperature, utvrđeni eksperimentalnim laboratorijskim ispitivanjem na uzorcima fluida ili, ako to nije moguće, analitički.

Rezerve kondenzata kategorije C1 u ležištu, uz uvjet poznavanja ležišta, mogu se iskazivati kao plinovita faza uglfikovodika.

Koeficifenti iskorištenja, odnosno pridobive rezerve nafte, kondenzata i prlrodnog plina korigiraju se, ako je potrebno, u kasnijoj fazi razrade ležišta, kad se utvrdi stvarni režim ležišta, ponovnim izračunavanjem metodom materijalnog balansa ili statističkom metodom (za ležišta koja su duže u eksploataciji) ili metodom matematičkog modeliranja.

Koeficijent iskorištenja, odnosno pridobive rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina korigiraju se i u slučaju primjene neke od metoda razrade naftnog ili plinsko-kondenzatnog ležišta radi povećanja stupnja njegova iskorištenja.

Parametri za izračunavanje potencijalnih rezervi nafte i prirodnog plina kategorije C2. D1 i D2 analogni su parametrima navedenim u članku 28. ovoga pravilnika.

Parametri za izračunavanje rezervi nafte i prirodnog plina kategorije C2 procjenjuju se prema odredbama članka 15. ovoga pravilnika.

Parametri za izračunavanje nafte i prirodnog plina kategorije D1, pretpostavljaju se prema odredbama članka 16. ovoga pravilnika.

Parametri za izračunavanje rezervi nafte i prirodnog plina kategorije D2 pretpostavljaju se prema odredbama članka 17. točke 3. ovoga pravilnika, uz obrazloženje za njihovu primjenu.

Potencijalne rezerve nafte i prirodnog plina kategorije D2 pretpostavljaju se prema odredbama članka 23. stavka 2. ovoga pravilnika, ovisno o geološkim karakteristikama područja i raspoloživim podacima.

Primijenjena metoda za izračunavanje rezervi nafte i prirodnog plina mora biti obrazložena u elaboratu, a parametri potvrđeni potrebnom dokumentacijom.

II-5. Elaborat o rezervama nafte, kondenzata i prirodnog plina

Ukupne rezerve nafte, kondenzata i prirodnog plina te njihova kategorizacija i klasifikacija prikazuju se elaboratom o rezervama (u daljem tekstu: elaborat).

Elaborat, bez obzira na kategorije i klase rezervi, sastoji se od:

1. tekstovnog dijela;

2. tablica;

3. grafičkih priloga.

Tekstovni dio elaborata, iz članka 37. točke 1. ovoga pravilnika za rezerve kategorije A, B i C, sadrži:

1. uvod;

2. zemljopisni položaj istražnog prostora ili eksploatacionog polja (koordinate točaka, topografske značajke, glavne komunikacije i pripadnost jedinici lokalne uprave);

3. kratak pregled izvedenih istražnih radova na istražnom prostoru ili eksploatacionom polju (opseg i vrste);

4. prikaz geološke građe istražnog prostora ili eksploatacionog polja (stratigrafski i strukturno-tektonski odnosi);

5. geološko-tehnološke karakteristike ležišta i fluida (fizikalne karakteristike kolektorskih stijena, tip ležišta, veličinu ležišta, ležišne tlakove i temperature, komponentni sastav piina, fizikalna svojstva nafte, analize ležišne vode i PVT odnose fluida);

6. tehnološko-tehničke mogućnosti eksploatacije ležišta (proizvodne karakteristike ležišta);

7. prikaz izračunatih rezervi, njihovu kategorizaciju i klaslfikaciju (metoda izračunavanja rezervi, stupanj iskorištenja ležišta);

8. tehničko-ekonomsku ocjenu rezervi (dinamika rudarskih radova, investicijskih ulaganja, proizvodnje i proizvodnih troškova);

9. zaključak (opća ocjena ležišta i perspektive).

Tablični prilozi elaborata iz članka 37. točke 2. ovoga pravilnika, za rezerve kategorija A, B i C sadrže:

1. tablične preglede svih bušotina na istražnom prostoru ili eksploatacionom polju, s podacima o konačnim dubinama, namjeni i proizvodnim sposobnostima;

2. tablični pregled analiza šupljikavosti, propusnosti i zasičenja kolektora vodom;

3. tablični pregled analiza prosječnoga granulometrijskog sastava kolektora;

4. tabliđne preglede laboratorijskih analiza nafte, kondenzata, plina i ležišne vode;

5. tabllčni pregled izmjerenoga statičkog ležišnog tlaka i temperature;

6. tablični pregled podataka o godišnjoj proizvodnji nafte, kondenzata, plina i ležišne vode ako su letišta u proizvodnji;

7. tablične preglede utvrđenih, bilančnih i izvanbilanćnih rezervi po kategorijama;

8. ispunjene obrasce broj 1, 2, 3. i 4. prIdobivih, nepridobivih i nerentabilnih rezervi.

Grafički prilozi elaborata, iz članka 37. točke 3. ovoga pravilnika, za rezerve kategorija A, B i C sadrže:

1. topografsku kartu s ucrtanim granicama odobrenog istražnog prostora ili eksploatacionog polja;

2. strukturne karte po krovini ležišta s unesenlim bušotinama, faznim granicama i granicama ležišta;

3. uzdužne i poprečne geološke profile ležišta, s naznačenim faznim i stratigrafskim granicama;

4. karte efektivnih debljina svakog ležišta s naznačenim površinaina pojedinih kategorlja rezervi;

5. reprezentativni karotažni dijagram karakteristične bušotine na ležištu;

6. dijagramski prikaz PVT odnos nafte i plina pri ležišnim uvjetima.

Grafički prilozi iz stavka 1. ovoga članka izrađuju se, ovisno o namjeni, u mjerilu pogodnom za prikazivanje njihovog sadržaja.

Tekstovni dio elaborata iz članka 37. točke 1. ovoga pravilnika za rezerve kategorija C2, D1 i D2 sadrži:

a) za rezerve kategorije C2;

1. uvod;

2. zemljopisni položaj istražnog područja (glavne komunikacije t pripadnost jedinici lokalne uprave);

3. kratki pregled obavljenih istražnih radova na istražnom području (opseg i vrste);

4. prikaz geološke grade istražnog područja (stratigrafska osnova s opisom očekivanoga stratigrafskog stupa i strukturno-tektonska osnova);

5. geološku interpretaciju perspektivnog ležišta (kgrakteristike kolektorskih i zaštitnih stijena i očekivane karakteristike fluida i ležišnih uvjeta);

6. prikaz izračunavanja rezervi;

7. zaključak;

b) za rezerve kategorije D1:

1. uvod ;

2. zemljopisni položaj istražnog područja (glavne komunikacije i pripadnost jedinici lokalne uprave);

3. prikaz istražnih radova koji su osnova za izradu elaborata;

4. prikaz geološke grade istražnog područja (stratigrafska i strukturno-tektonska osnova);

5. prikaz prognoza postojanja nafte i plina s opisom izdvojenih prognoznih zamki za svaki regionalni prirodni rezervoar;

6. prikaz izračunavanja rezervi;

7. zaključak;

c) za rezerve kategorije D2;

1. uvod;

2. zemljopisni položaj istražnog područja (glavne komunikacije i pripadnost jedinici lokalne uprave);

3. prikaz obavljenfh istražnih radova koji su osnova za izradu elaborata;

4. osnovne stratigrafske i strukturno-tektonske karakteristike istražnog područja i usporedbu sa sličnim područjem večeg stupnja istraženosti;

5. prognoziranje parametara za procjenu rezervi;

6. procjenu prognoznih rezervi;

7. zaključak:

Tablični prllozi elaborata iz članka 37. točke 2. ovoga pravilnika za rezerve kategorija C2, D1, i D2, sadrže:

1. tablični prikaz istražnih radova (opseg i vrste);

2. tablični prikaz parametara za izračunavanje rezervi ;

3. tablični prikaz reprezentativnih organsko-geokemijskih analiza s oznakom stratigrafske pripadnosti uzoraka;

4. tablični prlkaz rezervi.

Grafički prilozi elaborata iz članka 37. točke 3. ovoga pravilnika za rezerve kategorija C2, D1, i D2 sadrže:

a) za rezerve kategorije C2:

1. indeksnu kartu istražnog područja;

2. karakteristični stratigrafski stup;

3. strukturne karte po krovini perspektivnih prirodnih rezervoara i/ili ležišta;

4. karakterlstične geološke profile;

5. karte debljina perspektivnih prirodnih rezervoara i/ili ležišta;

b) za rezerve kategorije D1:

1. indeksnu kartu istražnog područja;

2. karakteristični stratigrafski stup;

3. strukturne karte po krovini prognoziranih prirodnih rezervoara;

4. karte debljina i litofacijesnih karakteristika prirodnfh rezervoara;

5. karakteristične geološke profile;

6. pojednostavljeni prikaz palegeološke rekonstrukcije istražnog prostora;

7. migracijske karte ugljikovodika za svaki regionalni rezervoar;

8. kartu prognoznih zamki;

c) za rezerve kategorije D2:

1. indeksnu kartu istražnog područja;

2. karakteristični stratigrafski stup istražnog područja;

3. prognozne karte debljina sedimenata ili debljina objekata istraživanja;

4. prognozne karte debljina potencijalnih matičnih stijena;

5. karte rajonizacije istražnog podrućja po stupnju perspektivnosti.

Svaki elaborat, osim sadržaja propisanog u članku 37. ovoga pravilnlka, sadrži:

1. naslovnu stranicu na kojoj je dan puni naziv poduzeća odnosno samostalnog poduzetnika koji je izradio elaborat o kategorizaciji i klasifikaciji rezervi nafte i prirodnog plina, naziv istražnog prostora ili eksploatacionog polja, naziv ležišta te vrijeme i mjesto izrade elaborata;

2. potpis odgovornih osoba poduzeća odnosno samostalnog poduzetnika, ovjeren pečatom;

3. ime i potpis ovlaštene stručne osobe za izradu elaborata i imena i potpise sudionika u izradi elaborata;

4. sadržaj elaborata s popisom priloga;

5. popis korištene dokumentacije i literature.

Tekstovni dio elaborata i njegovi grafički i tablični prilozi moraju biti numerirani i uvezani.

Ako je za neko ležište, u istražnom prostoru ili eksploatacionom polju prethodno izrađen elaborat, u slijedećim elaboratima treba obraditi samo izmijenjeni ili dopunjeni dokumentacijski materijal s tim da se posebno naznaći koji su dijelovi ispušteni.

II-6. Evidenaja rezervi nafte, kondenzata i prirodnog plina

Utvrđene rezerve nafte kondenzata i prirodnog plina evidentiraju se posebno po kategorijama A, B i C, te po klasama u bilančne i izvanbilančne za naftu, kondenzat, otopljeni plin u nafti, plin u plinskoj kapi naftnih ležišta, plin iz plinskih i plinsko-kondenzatnih ležišta. Rezerve neugljikovodičnih plinova evidentiraju se posebno, po kategorijama i klasama.

Potenci)alne rezerve evidentiraju se samo po kategorijama C1, D1, i D2.

Rezerve kategorije C1 evidentiraju se za naftu i prirodni plin, a rezerve kategorije D1 i D2 kao uvjetna nafta.

Evidencija o rezervama nafte, kondenzata i prirodnog plina vodi se na obrascima br.1, 2, 3 i 4.

III. KATEGORIZACIJA, KLASIFIKACIJA I EVIDENCIJA REZERVI ČVRSTIH MINERALNIH SIROVINA

III-1. Osnovne odredbe

Utvrđivanje i evidentiranje rezervi čvrstih mineralnih sirovina te određivanje uvjeta za razvrstavanje rezervi u kategorije i klase obavlja se prema zajedničkim kriterijima

iz članka 50. do 76. ovoga pravilnika i prema posebnim kriterijima, utvrđenim u člancima 77. do 143. ovoga pravilnika, za pojedinu mineralnu sirovinu.

III-2. Zajednički kriteriji za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi čvrstih mineralnih sirovina u kategorije i klase te način evidentiranja rezervi

Ležišta čvrstih mineralnih sirovina dijele se na skupine i podskupine na temelju:

1. veličine i složenosti oblika (morfoloških obilježja);

2. pripadnosti određenim genetskim tipovima odnosno rudonosnim formacijama;

3. mineralnog sastava i njegovih obilježja;

4. karaktera raspodjele korisnih komponenti;

5. strukturno-tektonskih obilježja;

6. zahvačenosti postrudnim tektonskim pokretima. Pripadnost ležišta odredenoj skupini i podskupini odreduje optimalnu vrstu i gustoću (međusobnu udaljenost) istražnih radova kojima se utvrduje određen stupanj istraženosti i poznavanja ležišta.

Ako za ležište nije utvrđen stupanj poznavanja jednog od elemenata iz stavka 1. ovoga članka, ono se razvrstava u iduću nižu skupinu odnosno podskupinu, iako na osnovi ostalih elemenata udovoljava uvjetima za razvrstavanje u višu skupinu odnosno podskupinu.

Stupanj istraženosti ležišta mineralne sirovine utvrđuje se na temelju stupnja poznavanja njihovih obilježja i to:

1. elemenata prostiranja, veličine, oblika i građe ležišta njihove veze s određenim stratigrafskim horizontima, tektonskim strukturama i postrudnom tektonikom;

2. pripadnosti ležišta određenim genetskim tipovima odnosno rudonosnim-formacijama;

3. mineralnog i kemijskog sastava mineralne sirovine;

4. srednjeg sadržaja korisnih i štetnih komponenti mineralne sirovine:

5. strukturno-teksturnih značajki mineralne sirovine (granulometrijskog sastava, načina srastanja korisnih mlnerala odnosno korisnih minerala i minerala jalovine i dr);

6. karaktera promjenljivosti korisnih i štetnih komponenti mineralne sirovine;

7. prostornog rasporeda različitih tipova mineralne sirovine ;

8. fizičko-kemijskih i fizičko-mehaničkih značajki mineralne sirovine i okolnih stijena;

9. prirodnih faktora (strukturno-geoloških, hidrogeoloških, inženjersko-geoloških) i drugih parametara (plinonosnost, geomehaničke karakteristike i dr.) koji određuju uvjete izvodenja rudarskih radova;

10. tehnoloških svojstava, odnosno mogućnosti i uvjeta oplemenjivanja i prerade mineralne sirovine.

Istraženost ležišta čvrstih mineralnih sirovina utvrđuje se: svim metodama geoloških, geofizičkih, geokemijskih, hidrogeoloških i inženjersko-geoloških istraživanja: svim vrstama površinskih i podzemnih istražnih rudarskih radova te površinskim i jamskim istražnim bušenjem.

Za svaku čvrstu mineralnu sirovinu utvrdene su po skupinama, odnosno podskupinama ležišta (čl. 77 do 140.),

Vrste istražnih radova i maksimalne udaljenosti između njih, kojimse osigurava utvrđivanje dimenzija ležišta odnosno rudnog tijela i dokazivanje rezervi kategorija A, B i C.

Iznimno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka, odstupanja od utvrđenih vrsta istražnih radova ili maksimalllih udaljenosti između istražnih radova dozvoljena su:

1. kad se utvrdi da bi primjena propisanih vrsta istražnih radova ili maksimalnih udaljenosti izmedu istražnih radova dovelo do neracionalnog trošenja financijskih sredstava;

2. kad različita primjena iste mineralne sirovine iziskuje različit stupanj istraženosti ležišta odnosno poznavanja osobina mineralne sirovine;

3. kad se ležište, zbog svojih specifičnosti ne mogu uvrstiti ni u jednu skupinu ili podskupinu.

Odstupanja 12 stavka 2. ovoga članka moraju se obrazložiti i biti u granicama najveće dopuštene greške odnosno vjerojatnosti utvrđivanja rezervi kategorija A, B i C navedene u članku 73. ovoga pravilnika.

Pri istraživanju mineralne sirovine istražnim bušenjem. linijški postotak izvadene jezgre mora iznositi:

1. najmanje 75% jezgre od svakoga dužinskog intervala pri bušenju kroz mineralnu sirovinu odnosno rudnu masu;

2. najmanje 75% jezgre zajedno s talogom ako je izvršena karotaža bušotine;

3. najmanje 65% jezgre zajedno s talogom iz (jalovog) materijala.

Eventualno izostavljanje jezgre iz jalovog materijala utvrđeno je posebnim kriterijima za pojedine čvrste mineralne sirovine (ćl. 77. do 143.).

Mjerenje iskrivljenja (devijacije) istražne bušotine obavlja se :

1. kod vertikalnih bušotina dubine veće od 200 m na svakih 100 m dubine;

2. kod kosih i horizontalnih bušotina na svakih 50 m dubine.

Kakvoća mineralne sirovine u ležištu određuje se analiziranjem uzoraka.

Za svako ležište ili njegov dio određuje se putem optimalnih metoda (eksperimentalno, iskustveno ili na osnovi propisa) način uzimanja uzoraka.

Kakvoča mineralne sirovine određuje se kemijskim sastavom te određivanjem fizičko-kemijskih, fizičko-mehaničkih i drugih svojstava u skladu s propisanim standardima.

Rezultati ispitivanja mineralne sirovine iskazuju se za korisnu supstanciju u prirodnom stanju.

Prostorna masa određuje se u prirodnom stanju za svaku vrstu - tip mineralne sirovine za koju se posebno proračunavaju rezerve

Tehnološka ispitivanja mineralne sirovine obavljaju se na reprezentativnim uzorcima.

Za rezerve kategorija A i B tehnološka svojstva mineralne sirovine utvrđuju se u laboratorijskom ili poluindustrijskom opsegu ispitivanja. Slučajevi u kojima se tehnološka ispitivanja mineralne sirovine obavljaju u industrijskom opsegu utvrđeni su posebnim kriterijima za pojedine čvrste mineralne sirovine (čl. 77. do 143.). Ako je za neko rudno tijelo izvršeno tehnološko ispitivanje mineralne sirovine u industrijskom ili poluindustrijskom opsegu i u praksi potvrđeno da između njega i ostalih rudnih tijela u istom ležištu nema bitnih razlika, za ostala rudna tijela u istom ležištu dovoljno je obaviti tehnološka ispitivanja u laboratorijskom opsegu.

Za rezerve kategorije C, tehnološka svojstva mineralne sirovine utvrđuju se u laboratorijskom opsegu ispitivanja.

Ako je u ležištu odnosno rudnom tijelu zastupljeno više prirodnih tipova i vrsta mineralnih sirovina, tehnološka ispitivanja se obavljaju. u pravilu, za svaki tip posebno.

III-2.1. Kategorizacija rezervi vrstih mineralnih sirovina

Prema stupnju istraženosti i stupnju poznavanja kakvoće, rezerve mineralnih sirovina razvrstavaju se u kategorije A, B, C1, C2, D1 i D2.

Rezerve čvrstih minerainih sirovina razvrstavaju se u kategorije A, B i C, prema zajedničkim kriterijima i uvjetima (čl. 50. do 75.) i prema posebnim kriterijima i uvjetima za pojedine Čvrste mineralne sirovine navedenim u čl. 77 do 143. ovoga pravilnika.

U A-kategoriju uvrštavaju se rezerve ćvrstih mineralnih sirovina kod kojih su:

1. na temelju neposrednih opažanja, obavljenih istražnih rudarskih radova ili istražnih bušenja, potpuno upoznati: ležišni uvjeti, zalijeganje, prostiranje, velićina, oblik i građa ležišta sve korisne mineralne supstancije i njihov međusobni odnos i prostorna razmještenost;

2. potpuno utvrđena kakvoča i tehnološka svojstva za njihovo oplemenjivanje i preradu;

3. potpuno utvrđeni prirodni tipovi te njihov međusobni odnos i prostorni razmještaj;

4. detaljno okontureni i izdvojeni jalovi dijelovi u okviru rudnih tijela;

5. utvrđeni tektonski, hidrogeološki, inženjersko-geološki i drugi prirodni uvjeti u opsegu koji omogućuje izbor metode eksploatacije.

Za rezerve kategorije A nije dozvoljena ekstrapolacija.

U B-kategoriju uvrštavaju se rezerve mineralne sirovine kod kojih su:

1. na temelju neposrednih opažanja, obavljenih istražnih rudarskih radova ili istražnih bušenja upoznati i utvrdeni: ležišni uvjeti, zalijeganje, prostiranje, veličina, oblik i grada ležišla korisne mineralne supstancije i njihov medusobni odnos i prostorni razmještaj;

2. utvrđene značajke i osnovna tehnološka sbojstva za njihovo oplemenjivanje i preradu;

3. utvrđeni prirodni tipovi i industrijske vrste mineralnih sirovina i zakonitosti njihova razmještaja;

4. utvrđeni odnosi i karakter nerudnih dijelova u okviru rudnog tijela bez potanko utvrđenih njihovih granica;

5. utvrđeni tektonski, hidrogeološki, inženjersko geološki i drugi prirodni uvjeti u opsegu koji omogućuje dobivanje osnovnih elemenata za izbor metode eksploatacije.

Za rezerve kategorije B dozvoljena je, pod određenim uvjetima, ekstrapolacija. Stupanj dozvoljene ekstrapolacije određen je odredbama članka 72. ovoga pravilnika.

U C1-kategoriju uvrštavaju se rezerve mineralne sirovine kod kojih su:

1. upoznati ležišni uvjeti, zalijeganje i prostiranje, oblik i grada ležišta, korisna mineralna supstancija i njezin prostorni razmještaj ;

2. utvrđene značajke i tehnološka svojstva za njihovo oplemenjivanje i preradu;

3. utvrđeni tipovi i industrijske vrste mineralne sirovine;

4. razjašnjeni tektonski hidrogeološki, inženjersko-geološki i drugi prirodni uvjeti za njihovu eksploataciju.

Za rezerve kategorije C dozvoljena je, pod određenim uvjetima, ekstrapolacija. Stupanj dozvoljene ekstrapolacije određen je odredbama članka 72. ovoga pravilnika.

U C2-kategoriju uvrštavaju se perspektivne rezerve mineralnih sirovina čiji su uvjeti zalijeganja, veličina, oblik i položaj određeni na temelju geoloških i geofizičkih podataka te djelomično provjereni istražnim radovima odnosno

određeni analogijom s proučenim dijelovima ležišta. Kakvoća mineralne sirovine određena je prema pojedinačnim probama uzoraka ili prema podacima najbližih istraženih ležišta odnosno istraženih dijelova ležišta. Opseg rezervi kategorije C2 procjenjuje se u okviru geološki povoljnih struktura i stijenskih kompleks u kojima je koncentrirana mineralna sirovina.

U D1-kategoriju uvrštavaju se rezerve mineralnih sirovinakojese prognoziraju na temelju analize općih geoloških uvjeta i usporedbe podataka detaljne prospekcije, istražnih i eksploatacijskih radova u određenom području.

Rezerve kategorije D1, nalaze se u neistraženim dijelovima poznatih ležišta (u pretpostavljenim novim rudnim tijelima, horizontima, dijelovima rudnih polja i dr.).

U D2-kategoriju uvrštavaju se rezerve mineralnih sinvina koje su pretpostavljene na osnovi podataka o geološkom razvoju i specifičnostima geološke građe određenog područja, koji su dobiveni kompleksnim geološkim, geofizičkim i geokemijskim istraživanjima i ispitivanjima te analizom litološko-stratigrafskih, mineralno-petrografskih, strukturno-tektonskih paleogeografskih i drugih faktora koji određuju uvjete lokalizacije orudnjenja mineralne sirovine. Kategoriji D2 pripadaju pretpostavljene rezerve, područja (oblasti, rajona, formacije, bazena,magimatskog masiva ili kompleksa) na kojima su otkrivena ležištali pojave određen mineralne sirovine, a i područja nakojima nisu otkrivenani ležišta ni pojave mineralne sirovine, ali se njihovo postojanje može pretpostaviti.

Rezerve kategorija D1 i D2 razlikuju se od rezervii kategorije C2 po tome što su za rezerve kategorija D1 i D2 parametri za ocjenu (pružanja i debljine, veličine, tipa, srednjeg sadržaja korisne komponente i dr.) pretpostavljeni i određeni posredno.

III-2.2. Klasifikacija rezervi čvrstih mineralnih sirovina

Rezerve mineralnih sirovina kategorija A, B i C, ovisno o mogućnostima njihove eksploatacije, razvrstavaju se u bilančne i lzvanbilančne rezerve.

Rezerve mineralnih sirovina kategorija C2, D1 i D2 smatraju se potencijalnim i ne razvrstavaju se u klase (bilančne i izvanbilančne).

U bilančne rezerve mineralnih sirovina uvrštavaju se utvrđene mase mineralnih sirovina u ležištu koje se postojećom tehnikom i tehnologijom eksploatacije i prerade mogu rentabilno koristiti.

Stupanj rentabilnosti eksploatacije i prerade bilančnih rezervi mora biti u skladu s općeprihvačenim gospodarskim i društvenim kriterijima, a može biti različit za različite genetske i industrijske tipove ležišta istih mineralnih sirovina ovisno o prirodnim, tehničko-eksploatacijskim regionalnim i drugim činiteljima.

Pri ocjenjivanju stupnja rentabilnosti eksploatacije i prerade bilančnih rezervi, u određenim slučajevima, mogu se upotrebljavati i metode analogije.

Pri utvrđivanju bilančnih rezervi osnovne mineralne sirovine utvrđuju se i sve prateće mineralne komponente u ležištu, koje se na suvremenoj razini znanosti i tehnike mogu rentabilno koristiti, a eventualno i određene mineralne sirovine koje se nalazi u podini i krovini ležišta ili bokovima rudnih tijela, a mogu se ekonomično upotrebljavati.

Na temelju proračunatih bilančnih rezervi mineralnih sirovina, smanjenih za gubitke pri eksploataciji, utvrđuju se eksploatacijske rezerve.

U izvanbilančne rezerve čvrstih mineralnih sirovina uvrštavaju se mase mineralnih sirovina u ležištu koje se postoječom tehnikom i tehnologijom eksploatacije i prerade ne mogu rentabilno eksploatirati te mineralna sirovina u zaštitnim stupovima i završnim kosinama površinskih kopova.

Bilančne rezerve mineralnih sirovina utvrđuju se tehničko-ekonomskom ocjenom. Tehničko-ekonomska ocjena obuhvaća analizu osnovnih faktora, od kojih su najznačajniji ovi:

1. geološki faktori: tip ležišta, stupanj koncentracije rezervi i morfološke karakteristike rudnih tijela;

2. genetski faktori (utvrdivanje potencijalnosti ležišta i njegova šireg područja);

3. tehničko-eksploatacijskl faktori (opći uvjeti buduće eksploatacije, hidrogeološki i inženjersko-geološki uvjeti, plinonosnost, geomehaničke karakteristike i dr.);

4. tehnološki faktori (tehnološki tip rude, osnovni uvjeti oplemenjivanja i prerade mineralne sirovine, mogućnost kompleksnog tretmana mineralnih sirovina, mogućnost supstitucije i dr.);

5. regionalni faktori (transportni uvjeti, reljef područja, klimatski uvjeti, uvjeti opskrbe vodom i energijom, opće gospodarske karakteristike područja i dr.);

6. tržišni faktori (opći uvjeti ponude i potražnje određene mineralne sirovine, cijene. njihova perspektiva i dr.);

7. društveno-gospodarski faktori (ekonomsko značenje određene mineralne sirovine za određeno područje i zemlju, njezino strategijsko značenje, utjecaj eksploatacije mineralne sirovine na okolište mogućnost rekultiviranja zemljišta poslije završene eksploatacije).

Utjecaj faktora navedenih u članku 70. ovoga pravilnika na utvrđivanje bilančnih rezervi mineralnih sirovina iskazuje se naturalnim i vrijednosnim pokazateljima.

Naturalni su pokazatelji: količina rezervi, srednji sadržaj korisne komponente, minimalni ekonomski sadržaj mineralne sirovine, minimalna debljina ležišta. kapacitet postrojenja za preradu mineralnih sirovina s godišnjom proizvodnjom koncentrata, iskorištenje mineralne sirovine pri oplemenjivanju i dr.

Vrijednosni su pokazatelji: troškovi istraživanja, proizvodnje, oplemenjivanja i prerade mineralne sirovine, transportni troškovi, ukupne investicije potrebne za izgradnju rudnika, postrojenja za preradu mineralnih sirovina i sličnih objekta, specifične investicije i dr.

Na temelju naturalnih i vrijednosnih pokazatelja obavlja se ekonomska klasifikacija rezervi i utvrđuje vrijednost ležišta (ne uzimajuči u obzir vremenski faktor).

Na temelju svih pokazatelja i proračunate rentabilnosti, utvrđuje se bilančnost rezervi mineralne sirovine.

Za utvrđivanje određenih faktora i pokazatelja tehničko-ekonomske ocjene može se upotrebljavati i metoda analogije.

Kompletna tehničko-ekonomska ocjena obavlja se samo za ležišta u eksploataciji. U ostalim slučajevima, pojedini faktori i pokažatelji tehničko-ekonomske ocjene imat će orijentacijski karakter, ovisno o stupnju istraženosti i poznavanju ležišta te njegovoj veličini i raspolaganju tehničko-ekonomskim parametrima.

III-2.3. Proračunavanje rezervi čvrstih mineralnih sirovina

Rezerve čvrstih mineralnih sirovina proračunavaju se primjenom optimalnih metoda koje osiguravaju dovoljnu točnost proračuna. Posebno se mora voditi računa o obliku i veličini ležišta odnosno rudnog tijela, karakteru promjenljivosti pojedinih parametara pa i o tome kako je rudno tijelo obuhvaćeno istražnim radovima (raspored, gustoča, vrsta istražnih radova i dr.).

Pri proračunavanju rezervi ležišta jednostavne građe i ujednaćenog sastava dopuštena je ekstrapolacija za rezerve kategorija B i C1 pod uvjetom da se ekstrapolacijom izračunate rezerve bočno nastavljau na utvrđene rezerve iste ili više kategorije.

U kategoriju B uvrštavaju se i rezerve mineralne sirovine dobivene ekstrapolacijom izvan utvrđenih kontura A i B kategorije, najviše do 25% maksimalnih udaljenosti između istražnih radova propisanih za odgovarajuču sirovinu B kategorije, ako to dopuštaju karakteristike ležišta.

U kategoriju C uvrštavaju se rezerve mineralne sirovine dobivene ekstrapolacijom izvan utvrđenih kontura A, B i C kategorija, najviše od 25% maksimalnih udaljenosti između istražnih radova propisanih za odgovarajuču sirovinu C1, kategorije, ako to dopuštaju karakteristike ležišta.

Najveća dopuštena greška parametara pri utvrđivanju rezervi kategorija A, B i C1 iznosi:

_________________________________________
Kategorija      Dopuštena greška%
_________________________________________
A                       +- 10
B                       +- 20
C                       +- 40
_________________________________________

Ako postoji sumnja da su u obračunu rezervi proračunati parametri, metode ispitivanja, kemijske i druge analize nedovoljno točni, dobiveni se podaci mogu korigirati popravnim koeficijentima.

Popravni se koeficijenti mogu odnositi na sadržaj korisnih i štetnih komponenti, prostornu masu, vlažnost, površinu, volumen rudnog tijela i dr.

III-2.4. Elaborat o rezervama čvrstih mineralnih sirovina

Proračunate rezerve mineralnih sirovina i njihova kategorizacija i klasifikacija prikazuju se elaboratom o rezervama koji sadrži:

1. tekstovni dio;

2. grafičku dokumentaciju;

3. dokumentacijski materijal.

Tekstovni dio elaborata iz stavka 1. točka 1. ovoga članka sadrži:

a) uvod;

b) opći dio i to:

1. zemljopisno-gospodarske karakteristike područja;

2. morfološko-hidrogeološke i klimatske prilike područja:

3. historijat i geološko-ekonomske karakteristike prijašnjih istraživanja područja i postignute rezultate;

4. geološke karakteristike šireg područja;

c) geološke karakteristike ležišta i to:

1. geološku građu ležišta;

2. opis ležišta;

3. genezu ležišta;

4. tektoniku ležišta;

5. hidrogeološke karakteristike ležišta;

6. inženjersko-geološke karakteristike ležišta;

d) istražne radove, i to:

1. metode istraživanja;

2. opis istražnih radova:

3. analizu ostvarene efektivnosti istraživanja;

e) određivanja kakvoće mineralne sirovine, i to:

1. metode uzorkovanja;

2. rezultate laboratorijskih ispitivanja;

3, proračun srednjeg sadržaja korisne mineralne sirovine i koeficijenta varijacije;

4. analizu mogućnosti i uvjeta oplemenjivanja i prerade mineralne sirovine;

f) proračun rezervi, i to:

1. metode proračunavanja rezervi;

2. postupka proračunavanja rezervi;

3. prikaz popravnih koeficijenata;

4. tablični pregled ukupnih i eksploatacijskih rezervi;

g) tehničko-ekonomsku ocjenu, i to:

1. geološke, genetske, tehničko-eksploatacijske tehnološke, regionalne, tržišne i društveno-gospodarske faktore;

2. naturalne i vrijednosne pokazatelje;

3. gospodarsko-vrijednosnu ocjenu ležišta;

h) zaključak;

1) popis upotrijebljene literature i dokumentacije.

Grafička dokumentacija elaborata iz stavka 1. točka 2. ovoga članka sadrži:

1. preglednu zemljopisnu kartu mjerila do 1:100.000 s prikazanim istražnim prostorom odnosno eksploatacionim poljem;

2. geološku kartu mjerila do 1:100.000;

3. geolosku kartu ležišta mjerila do 1:1.000;

4. geološke profile ležišta mjerila do 1:1.000 iznimno do 2.500;

5. geološke profile istražnih bušotina s rezultatima uzorkovanja, mjerila do 1:500;

6. pregledne i detaljne karte ispitivanja geofizičkim, geokemijskim i drugim metodama;

7. situacijski plan površinskih i jamskih radova, mjerila do 1:1.000 iznimno do 2.500;

8. geološku kartu horizonata, mjerila do 1:1.000 iznimno do 2.500;

9. karte površine blokova ili profila za proračun rezervi, mjerila do 1:1.000;

10. karte uzorkovanja, mjerila do 1:2.500.

Dokumentacijski materijal elaborata iz stavka 1. točka 3. ovoga članka sadrži:

1. rezultate kemijskih analiza mineralne sirovine;

2. rezultate određivanja prostorne mase mineralne sirovine;

3. rezultate mineraloških i drugih ispitivanja;

4. rezultate laboratorijskog, poluindustrijskog ili industrijskog ispitivanja prerade i primjene mineralne sirovine (opis postupka, normative utrošenog materijala, opis sheme tehnološkog postupka, bilancu masa i dr.);

5. rezultate inženjersko-geoloških, geomehaničkih i drugih istraživanja koji utjeću na uvjete eksploatacije;

6. tablice rezervi za svaki proračunati dio ležišta ili cijelo ležište;

7. rekapitulaciju rezervi po kategorijama, klasama i kvaliteti;

8. ispunjene obrasce broj 1, 2. i 5.

Elaborat o rezervama, osim sadržaja iz članka 74. ovoga pravilnika, sadrži:

1. naslovnu stranicu na kojoj je dan puni naziv poduzeča odnosno samostalnog poduzetnika koji je obavio istraživanje i proračun rezervi, naziv ležišta, eksploatacionog polja ili istražnog prostora, vrijeme i mjesto izrade elaborata.

2. potpis odgovornih osoba poduzeća odnosno samostalnog poduzetnika, ovjeren pećatom;

3. ime i potpis ovlaštene stručne osobe za izradu elaborata, imena i potpise sudionika u izradi elaborata;

4. sadržaj elaborata s popisom priloga.

III-2.5. Evidencija o rezervama čvrstihmineralnih sirovina

Poduzeća i samostalni poduzetnici koji se u okviru svoje djelatnosti bave istraživanjem ili eksploatacijom čvrstih mineralnih sirovina dužni su ustanoviti i voditi knjigu evidencije o rezervama mineralnih sirovina (u nastavku teksta "knjiga evidencije") na obrascima broj 1, 2. i 5.

III-3. Posebni kriteriji ze utvrđivanje i razvrstavanje rezervi pojedinih vrstih mineralnih sirovina u kategorije i klase

III-3.1. Ugljen

Podjela ležišta ugljena na skupine i podskupine

Prema složenosti geološke grade, stupnju tektonske poremečenosti te promjenljivosti slojeva ugljena (morfologije, debljine i kvalitete) ležišta ugljena razvrstavaju se u skupine i podskupine.

Prema složenosti geološke grade ležišta ugljena razvrstavaju se u tri skupine:

1. u prvu skupinu uvrštavaju se ležišta ugljena karakterizirana jednostavnom geološkom građom s horizontalnim ili blago nagnutim slojevima do 15";

2. u drugu skupinu uvrštavaju se ležišta ugljena karakterizirana složenijom geološkom građom sa slojevima nagnutim više od 15" i mjestimice ispresijecana rasjedima;

3. u treću skupinu uvrštavaju se ležišta ugljena karakterizirana vrlo složenom geološkom građom jako naborana, rasjednuta i ćesto razlomljena na manje blokove.

Prema promjeni debljine i kakvoće slojeva ugljena svaka skupina ležišta iz stavka 2. ovoga članka dijeli se na tri podskupine ležišta:

1. u prvu podskupinu uvrštavaju se ležišta karakterizirana postojanom debljinom i kakvoćom ugljena, odnosno malom promjenljivošću slojeva ugljena na večem prostranstvu u ležištu;

2. u drugu podskupinu uvrstavaju se ležišta karakterizirana većom promjenljivošću slojeva koji uglavnom ne gube svoju proizvodnu debljinu i kakvoču;

3. u treću podskupinu uvrštavaju se ležišta karakterizirana velikom promjenljivošću ugljenih slojeva odnosno nepostojanom debljinom slojeva koji mogu na relativno kratkoj udaljenosti izgubiti svoju proizvodnu debljinu ili kakvoću.

Istraživanje ležišta ugljena

Ležišta ugljena istražuju se prema odredbama članaka 52. do 54. ovoga pravllnika pri ćemu se istražna bušenja ili istražni rudarski radovi za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi ugljena kategorija A, B i C1 obavljaju u okviru najvećih udaljenosti koje, za pojedine podskupine u okviru skupina ležišta, iznose:

Tablica 1

_________________________________________________________________________________
                                        Najveće udaljenosti između istražnih radova u m
Skupine i               A-kategorija                    B-kategorija                    C-kategorija
podskupine              smjerom pravcem smjerom pravcem smjerom pravc.
ležilšta                        nagiba          pružnja         nagiba          pružanja        nagiba          pružan.
_________________________________________________________________________________
prva skupina
I podskupina            250             250             500             500             1000            1000
II podskupina           175             175             350             350             750             750
III podskupina          125             125             250             250             500             500

druga skupina
I podskupina            175             250             350             500             750             1000
II podskupina           125             175             175             350             500             750
III podskupina          65              125             125             250             250             500

treća skupina
I podskupina            125             250             250             350             500             750
II podskupina           65              125             175             250             350             500
III podskupina u procesu eksploat.                      125             175             175             350
_________________________________________________________________________________

U dislokacijskim zonama u ležištu te zonama isklinjavanja slojeva ugljena, udaljenosti izmedu istražnih radova moraju blti dva puta manje od udaljenosti danih u tablici 1.

Za ležišta ugljena s površinom večom od 10 km' udaljenosti izmedu istražnih radova mogu biti i veće od udaljenosti danih u tablici 1, ako se utvrdi da su te udaljenosti dovoljne za poznavanje ležišta i razvrstavanje rezervi ugljena u odgovarajuče kategorije.

Određivanje kakvoće rezervi ugljena

Kakvoća ugljena određuje se prema zajedničkim kriterijima navedenim u čl. 55 do 57 ovoga pravilnika pri ćemu za određivanje kakvoće ugljena rezervi kategorija A, B i C1 mora biti udovoljeno i slijedećim uvjetima:

1. da se određivanje kakvoće ugljena u ležištu obavlja ispitivanjem fizičko-kemijskih i tehnoloških svo)stava ugljene tvari na uzorcima dobivenim sustavnim uzimanjem uzoraka iz ugljenog sloja;

2. da se gustoča uzimanja uzoraka ugljena određuje ovisno o načinu istraživanja i o promjenljivosti sloja ugljena;

3. da se i iz jalovih proslojaka u ugljenom sloju, koji se pri masovnoj eksploataciji ne mogu odstraniti, uzimaju uzorci radi određivanja njihove volumne mase i litološkog sastava;

4. da se na uzetim uzorcima ugljena, odnosno ugljenog sloja; načine odgovarajuća kemijska ispitivanja;

5. da se za rezerve kategorije A na reprezentativnom uzorku ugljena načine petrografske analize i analize sadržaja ksilita, a na reprezentativnom uzorku ugljenog sloja imedijatna analiza te ispitivanje meljivosti, plamišta, sastava pepela i tališta pepela.

Na temelju parametara iz tehničke analize odnosno podataka o ukupnoj vlazi, toplinskoj vrijednosti ugljena bez vlage i pepela, hlapivim tvarima, izgledu i svojstvima koksnog ostatka, ugljen se razvrstava u slijedeće vrste:

Tablica 2

_______________________________________________________________________________
                Ukupna  Donja toplinska Hlapive
Vrsta           vlaga u         vrijednost bez          tvari u         Koksni          Simbol
ugljena         %               vlage i pepela u        %               ostatak         uglj.
                                kJ/kg
_______________________________________________________________________________
lignit          više od 40      23.000-25000            -               prah            L
smedi           30-40           25.000-26.000           -               prah            P
(mrki) lignit
_______________________________________________________________________________
smed            10-30           26.000-30,000           -               prah            S
(mrki) lignit
_______________________________________________________________________________
kameni          manje                                                   praškast
dugoplameči     od 10           30.000-31.500           40              dozrnast        KD
_______________________________________________________________________________
kameni          manje
plinski         od 10           32.500-35.000           32 do 40        stopljen        KP1
_______________________________________________________________________________
Kameni  manje           34.000-35,000           do 32           staljen,                KM
masni           od 10                                                   porozan
_______________________________________________________________________________
kameni          manje           34,000-35,000           18 do 26        staljen         KK
koksni          od 10
_______________________________________________________________________________

Za istraživana ležište mora se, prema parametrima danim u tablici 2 odrediti vrsta ugljena.

Kategorizacija rezervi ugljena

Za razvrstavanje rezervi ugljena u kategorije A, B i C uz uvjete iz članaka 58. do 61. te uvjeta iz članka 72. ovoga pravilnika, mora biti udovoljeno i slijedećim posebnim uvjetima:

1. rezerve ugljena kategorije A smatraju se dokazanim, ako su istražene bušotinama prema mreži u tablici 1 s tim što ugljeni sloj mora biti na jednom karakterističnom mjestu presjećen rudarskim radom od krovine do podine, radi uzimanja uzoraka za kompleksna ispitivanja kvalitete ugljena;

2. rezerve ugljena kategorije B i C, smatraju se dokazanim ako su istražene i samo istražnim bušotinama prema mreži u tablici 1.

III-3.2 Bituminozne i uljne stijene

Podjela ležišta bituminoznih i uljnih (kerogenih) stijena na skupine i podskupine

Prema veličini i geološkoj složenosti ležišta bituminoznih i uljnih stijena razvrstvaju se u tri skupine:

1. u prvu se skupinu uvrštavaju ležišta bituminoznih i uljnih stijena jednostavne geološke građe, horizontalnih ili blago nagnutih slojeva, do 15", i s rezervama većim od 20.10' tona;

2. u drugu se skupinu uvrštavaju ležišta bilunkinoznih i uljnih stijena složene geološke građe, djelomičo poremečena rasjedima i podijeljena na veče samostalne blokove slojeva nagiba načelno od 15" do 45' i s rezervama većim od 20.10' tona;

3. u treću se skupinu uvrštavaju ležišta bituminoznih i uljnih stijena vrlo složene geološke građe, zahvačena izrazitim radijalnim i tangencijalnim deformacijama, podijeljena rasjedima na više manjih samostalnih blokova, deniveliranih i različito orijentiranih, slojeva nagnutih više od 45 ili ležlšta s rezervama manjim od 20.10' tona.

Prema promjenjivosti debljine i kakvoče bituminoznih i uljnih stijena svaka od skupina ležišta iz savka 1. ovoga članka dijeli se na tri podskupine:

1. u prvu podskupinu uvrššvaju se ležišta postojane debljine i kakvoće na cijelom prostoru ležišta;

2; udrugupodskupinu uvrštavaiu se ležišta srednje promjenjljivosti debljine i kakvoće;

3. u treču podskupinu uvrštavaju se ležišta velike promjenjljivosti debljina i kakvoče.

Debljina slojeva bituminoznih i uljnih stijena za sve skupine i podskupine iz stavaka 1. i 2. ovoga lanka može biti: mala od 1,00 do 10,00 m, srednja od 10,00 do 30,00 m i velika više od 30,00 m.

Istraživanje ležišta bituminoznih i uljnih stijena

Ležišta bituminoznih i uljnih stijena istražuju se bušačim i rudarskim istražnim radovima prema odredbama članaka 52. do 54. ovoga pravilnika, pri čemu se istražni radovi (bušenje i rudarski radovi) za utvrdivanje i razvrstavanje rezervi kategorija A, B i C1 izvode u okviru najvećih udaljenosti koje za pojedine skupine i podskupine iznose.

Određivanje kakvoće bituminoznih i uljnih stijena

Kakvoča bituminoznih i uljnih stijena određuje se prema zajedničkim kriterijima navedenim u člancima 55. do 57. ovoga pravilnika, pri ćemu se za određivanje kakvoće bituminoznih i uljnih stijena uvrštenih u kategorije A, B i C1 mora obaviti:

1. pri istražnim:rudarskim radovima uzimanje uzoraka bituminoznih i uljnih stijena metodom brazde, i to: u smjernim hodnicima duljina brazda iznosi najmanje 3 m, a uzorci se u uzimaju u razmacima od 20 m. U prečnim hodnicima uzimaju se uzorci duž cijele duljine hodnika s tim što se srednji uzorak (kompozit) uzima zajedno s jalovim proslojcima tanjim od 0,10 m u intervalima do 0,50 m. Jalovi materijal, kao proslojak u bituminoznoj i uljnoj stijeru odbacuje se kod uzimanja uzoraka, ako je deblji od 0,10 m, a korisna se debljina za toliko umanjuje;

2. u istražnim bllšotinama kompletno uzimanje uzoraka bituminoznih i uljnih stijena (zajedno s tankim do 0.10 m jalovim proslojcima) po manevrima (dužini jezgrene cijevi). i srednji uzorak (kompozit) uzima se u intervalima do 1,00 m, ako je bituminozna stijena homogena. Jalovi proslojci deblji od 0,10 m odbacuju se kod uzimanja uzoraka, Jalovi proslojci deblji od 0,10 m odbacuju se kod uzimanja uzoraka, a korisna se debljina za toliko umanjuje;

3. odgovarajuča karotaža u svim istražnim bušotinama;

4. utvrđivanje genetskog tipa bituminožnih i kiljnih stijena prema podrijetlu i sastavu organske,ustupnju metamorfizma;

5. utvrđivanje kakvoće i tehnoloških svojstava bituminoznih i uljnih stijena i to:

a) petrografskog sastava;

b) postotnog sadržaja organske tvari;

c) sadržaja smole ili ulja;

d) sadržaja ukupne vlage;

e) sadržaja sumpora;

f) toplinske vrijednosti;

g) sastava i tipa kerogena;

h) postojanja rijetkih elemenata;

i) postojanja radioaktivnih elemenata u bituminoznim i uljnim te okolnim stijenama;

j) kemijskog sastava pepela bituminoznih i uIjnih stijena: SiO2, Fe2O2, Ca0, Mg0, K2O, Na2O, P2O5, SO2 i drugih primjesa, te taljivost pepela;

k) postojanje plina u bituminoznim i uljnim stijenama, njegov komponentni sastav, volumna masa i toplinska vrijednost;

l) industrijske klasifikacije bituminoznih i uljnih stijena po skupinama (energetska, plinsko-kerogenska, energetsko-kemijska);

m) uoprabivost pepela u cementnoj i građevnoj industriji.

Kategorizacija rezervi bituminoznih i uljnih stijena

Za uvrštavanje rezervi bituminoznih i uljnih stijena u kategorije A, B i C1 uz uvjete iz članaka 58. do 61. te uvjeta iz članka 72. ovoga pravilnika mora biti udovoljeno i slijedećim uvjetima:

1. za kategorlju A:

- za prvu skupinu ležišta rezerve bituminoznih i uljnih stijena smatraju se dokazanim, ako su istražene bušotinama prema mreži u tablici 3 za pojedine podskupine u prvoj skupini ležišta s tim što bituminozne i uljne stijene moraju biti istražene rudarskim radom najmanje na jednom karakterističnom mjestu;

- za drugu i treću skupinu ležišta rezerve bituminoznih i uljnih stijena smatraju se dokazanim ako su istražene bušotinama ili rudarskim radovima prema mreži u tablici br. 3 za pojedine podskupine u drugoj i trećoj skupini ležišta;

- tehnološka svojstva moraju biti utvrđena ispitivanjem u poluindustrijskom opsegu;

2. za kategoriju B:

- za prvu skupinu ležišta rezerve bituminoznih i uljnih stijena smatraju se dokazanim, ako su istražene bušotinama prema mreži u tablici 3;

- za drugu i treću skupinu ležišta rezerve bituminoznih i uljnih stijena smatraju se dokazanim ako su istražene bušotinama ili rudarskim radovima prema mreži u tablici 3.

3. za kategoriju C1:

- za prvu, drugu i treću skupInu ležišta rezerve bituminoznih stijena smatraju se dokazanim ako su istražene bušotinama prema mreži u tablici 3.

III - 3.3. Boksiti

Podjela ležišta boksita na skupine

Prema strukturno-morfološkim značajkama, velićini i ekonomskom značenju, ležišta boksita razvrstavaju se u četiri skupine;

1. u prvu skupinu uvrštavaju se ležišta boksita koja imaju određnu stratigrafsku razinu, površinu veću od 40.000 m (duljina pružanja pomnožena duljinom zalijeganja), nepravilnu slojevitost i prosjećnu debljinu veću od 1,8 m, a i ležišta otkrivena erozijom s površinom većom od 40.000 m;

2. u drugu skupinu uvrštavaju se ležišta boksita koja imaju određenu stratigrafsku razinu, površinu od 10.000 do 40.000 m', nepravilnu slojevitost i prosječnu debljinu veću od 1.8 m, a i ležišta otkrivena erozijom ako udovoljavaju uvjetima navedenim za uvrštavanje u drugu skupinu ležišta;

3. u treću skupinu uvrštavaju. se ležišta boksita koja imaju određenu stratigrafsku razinu. površinu od 2.000 do 10.000 m', gnjezdasto-lečast oblik i prosjećnu debljinu veću od 0,5 m a i ležišta otkrivena erozijom udovoljavaju uvjetima navedenim za uvrštavanje u treću skupinu ležišta;

4. u četvrtu skupinu uvrštavaju se ležišta boksita koja imaju određenu stratigrafsku razinu, površinu manju od 2.000 m', nepravilan oblik (gnijezda ili leče) i prosjećnu debljinu veću od 0,5 m, a i ležišta otkrivena erozijom ako udovoljavaju uvjetima navedenim za utvrštavanje u četvrtu skupinu ležišta, te sva detritična ležišta boksita.

Istraživanje ležišta boksita

Ležišta boksita istražuju se prema odredbama članaka 52. do 54. ovoga pravilnika, s tim što za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi kategorija A, B i C1 najveće udaljenosti izmedu istražnih radova, za pojedine skupine ležišta, iznose:

Tablica 4.

_______________________________________________________________________________
                                Najveće udaljenosti izmedu
Skupina                 istražnih radova u m
ležišta         A-kategorija            B-kategorija            C-kategorija
_______________________________________________________________________________

Prva                    40                      80                      160
druga                   20                      40                      80
treća                   10                      20                      40
četvrta                 5                       10                      20
_______________________________________________________________________________

Određivanje kakvoće rezervi boksita

Kakvoća rezervi boksita određuje se prema odredbama članaka 55. do 57. ovoga pravilnika, s tim što za određivanje kakvoće rezervi kategorija A, B i C, mora biti udovoljeno i slijedećim uvjetima:

1. da se uzimaju uzorci iz istražnih rudarskih radova u razmacima do 5 m neprekinuto, ovisno o stupnju ravnomjernosti rasporeda korisnih i štetnih komponenata te veličini ležišta;

2. da se odredi srednji sadržaj korisnih i štetnih komponenti: Al2O2, SiO2, Fe2O2, TiO2, Ca0 i gubitak žarenjem (Gž);

3. da se za veća ležišta, a i skupinemanjih ležišta odredi sadržaj: V, S, P, Pb, Zn, Cu, Ct; 'Mn, Mg, Ga, Ba, Sr, Li i drugih prisutnih elemenata;

4. da se odredi mineralni sastav boksita;

5. da se na temelju izvršenih kemijskih i mineraloških analiza odredi vrsta boksita prema tablici 5.

Tablica 5.
_______________________________________________________________________________
                Vrsta boksita prema kemijskom i mineralnom sastavu
_______________________________________________________________________________
        monohidroksidi          trihidroksidi                   miješani
_______________________________________________________________________________
        gubitak žarenjem                gubitak žarenjem                gubitak žarenjem
        do 15%                  do 27%                  od 15 do 27%
_______________________________________________________________________________
vrsta   Al2O2           SiO2            Al2O2           SiO2            Al2O2           SiO2
_______________________________________________________________________________
1       2               3               4               5               6               7
_______________________________________________________________________________
1       min.            maks.           min.            maks.           min.            maks.
        55              5.5             49              5               51              5.5
_______________________________________________________________________________
2       min.                            min.                            min.
        52              5,5 do 8        47              5 do 8          49              5,6 do 8
_______________________________________________________________________________
3       min.                            min.                            min.
        48              8 do 12 46              8 do 10 48              8 do 14
_______________________________________________________________________________
4       min                             min                             min
        44              12 do 18        45              10 do 12        48              12 do 18
_______________________________________________________________________________
5       ispod           iznad           ispod           iznad           ispod           iznad
        44              18              45              12              48              18
_______________________________________________________________________________

Uz brojčanu oznaku vrste boksita stavljaju se slova B, odnosno D, B + D, H ili B + H u ovisnosti od mineralskog sastava boksita (B = bemit; D = dijaspor; H = hidrargilit).

Kategorizacija rezervi boksita

Rezerve boksita uvrštavaju se u kategorije A, B i C, prema odredbama članaka 58. do 61. te uvjeta iz članka 72. ovoga pravilnika i prema slijedećim uvjetima:

1. u A-kategoriju uvrštavaju se rezerve boksita ćije su dimenzije u ležištu odgovarajuče skupine utvrdene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predvidenih za kategoriju A (tablica 4);

2. u B-kategoriju uvrštavaju se rezerve boksita čije su dimenzije u ležištu odgovarajuće skupine utvrdene istražnim radovima u granicama največih udaljenosti predviđenih za kategoriju B (tablica 4);

3. u C1-kategoriju uvrštavaju se rezerve boksita čije su dimenzije u ležištu odgovarajuče skupine utvrdene istražnim radovima u granicama največih udaljenosti predvidenih za kategoriju c1 (tablica 4);

III-3.4. Karbonatne sirovine za industrijsku preradu (dolomit, vapnenac i kreda)

Podjela ležišta dolomite vapnenca i krede na skupine i podskupine

Prema genetskim značajkama veličini i složenosti oblika; ležišta dolomita, vapnenca i krede (u nastavku teksta "karbonatne sirovine") razvrstavaju su četiri skupine;

1. u prvu skupinu uvrštavaju se marnska ijezerska sedimentna ležišta oblika bankova ili horizoritalnih do blago nagnutih slojeva, srednje debljine veće od 25 m i veličine iznad 30.000.000 tona rezervi;

2. u drugu skupinu utvrštavaju se marinska i jezerske sedimentna ležišta i metamorfna ležišta, oblika slojeva, nepravilnih masa; leća i skladova srednje duljine od 8 do 25 m i velićine od 10.000.000 do 30.000.000 tona rezervi;

3. u treću skupinu uvrštavaju se ležišta oblika slojev nepravilnih masa, leča, skladova, ili u obliku klastično materijala izgrađenog od karbonatnih stijena srednje debljine do 8 m, a velićfne od 1.000.000 do 10.000.000 tone rezervi.

4. u četvrtu skupinu uvrštavaju se ležišta nepravilni oblika te ležišta oblikha leća, ili u obliku klastičnog materi jala izgra8enog od karbonatnih stifena, srednje debljine ispod 8. metara, a veličine do 1.000.000 tona rezervi.

Svaka skupina iz stavka 1. ovoga članka; ovisno o ustaljenosti debljine, tektonskoj poremećenosti, ujednačenost kakvoće i sadržaju štetnih komponenti, dijeli se na dvije podskupine:

1. u prvu podskupinu uvrštavaju se ležišta karbonatnih sirovina tekstonski neporemećena i ustaljene debljini (promjenljivost debljine je postupna), sa sadržajem štetnih komponenti u granicama utvrđenim standardima;

2. u drugu podskupinu uvrštavaju se ležišta karbonatnih sirovina tektonski poremečena i neujednaćene debljine (promjena debljtne je brza i česta), s povećanim sadržajem štetnih komponenti (iznad granica dopuštenih standardima).

Istraživanje ležišta karbonatnih sirovina

Ležišta karbonatnih sirovina istražuju se prema odredbama čl. 52. do 54. ovoga pravilnika, pri ćemu za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi kategorije A, B i C1, najveće udaljenosti izmedu istražnih radova (po pravcu pružanja), za pojedine skupine i podskupine iznose:

Tablica 6.

_______________________________________________________________________________
Skupine i                               Najveće udaljenosti izmedu. istraž. rado
podskupine                              va po pravcu pružanja ležišta u m
ležišta                 A-kategorija            B-kategorija            C1-kategorija
_______________________________________________________________________________
prva skupina
I podskupina                    160                     320                     480
II podskupina                   80                      160                     240

druga skupina
I podskupina                    120                     240                     360
II podskupina                   60                      120                     180

treća skupina
I podskupina                    80                      160                     240
II podskupina                   40                      80                      120

Četvrta skupina
I podskupina                    60                      120                     180
II podskupina                   30                      60                      90
_______________________________________________________________________________

Pri istraživanju ležišta karbonatnih sirovina mora biti udovoljeno i slijedećim uvjetima:

1. istraživanja se izvode kombiniranjem raskopa s istražnim bušenjem ili oknima, iznimno s istražnim rudarskim radovima te neposrednim opažanjem otvorenih profila;

2. nahorizontalnim ili nagnutim (do 30") ležištima, istražnihe bušotine okna i raskopi izvode se po kvadratnoj mreži unajvećimudaljenostima između istražnih radova utvrđenim za pojedine kategorije po skupinama i podskupinama ležišta (tablica 6);

3. na ležištima koja imaju oblik žica, leča i slojeva s naglbom većim od 30", istrtažni radovi (bušotine, okna, raskopi) izvode se:

- po pravcu pružanja - na najvećim udaljenostima između istražnih radova utvrđenim za pojedine kategorije - po skupinama i podskupinama ležišta (tablica 6);

- smjerom nagiba - do 1/2 na)većih udaljenosti za istraživanje ležišta po pavcu pružanja (tablica 6).

4. na ležištima gdje se zbog vrlo složene geološke građe istraživanja izvode istražnim rudarskim radovima (smjerni hodnici, prečni hodnici, uskopi niskopi) najveće udaljenosti izmedu istražnih radova po kategorijama iznose:

- za A -kategoriju do 40 m;

- za B -kategoriju do 60 m;

- za C1 -kategoriju do 120 m.

Određivanje kakvoće rezervi karbonatnih sirovina

Kakvoća rezervi određuje se prema odredbama članaka 55. do 57. ovoga pravilnika, pri ćemu se odredivanje kakvoće rezervi kategorija A, B i C1 mora biti udovoljeno i slijedećim uvjetima:

1. uzimanje uzorka, u pravilu, obavlja se metodom brazde (iznimno točkastom metodom), i to:

a) uzimanje uzorka iz jezgre bušotine i na otvorenim profilima:

- za ležišta prve podskupine (svih skupina) u sekcijama do 2m;

- za ležišta druge podskupine (svih skupina) u sekcijama do 1 m;

b) uzimanje uzorka u istražnim rudarskim radovima, a i na površini terena, obavlja se za ležišta prve i druge podskupine (svih skupina) u sekcijama od 2 metra. Uzimanje uzoraka se obavlja kontinuirano - uzorci se uzimaju jedan iza drugog, bez međurazmaka;

2. djelomične kemijske analize obavljaju se na svakom pojedinaćno uzetom uzorku određivanjem CaO i MgO;

3. kompletne kemijske analize obavljaju se na kompozitnom uzorku određivanjem CaO,SiO2, Al2O2, Fe2O2, MgO, SO2, Na2O, Mn0 i P2O5, ovisno o zahtjevima utvrđenim standardima;

4. kompozitni uzorci sastavljeni su od pojedinačno, po sekcijama, uzetih uzoraka, i to:

a) za ležišta prve, druge i treće skupine od 10 m pojedinačno uzetih uzoraka;

b) za ležišta četvrte skupine od 5 m pojedinačno uzetih uzoraka;

5. za svaku vrstu i tip (varijetet) sirovine obavljaju se mineraloško-getrografska, a prema potrebi rentgenska i diferencijalno-termička ispitivanja te utvrđuje vlažnost, prostorna masa i kompletna fizičko-mehanička svojstva sirovine ;

6. tehnološka ispitivanja radi utvrđivanja mogučnosti primjene sirovine, za rezerve kategorija A i B, obavljaju se u laboratorijskom i poluindustrijskom opsegu, i to:

a) ako sirovina po kvaliteti u prirodnom obliku odgovara odredbama standarda, ispitivanja se obavljaju u laboratorijskom opsegu;

b) ako sirovina po kvaliteti u prirodnom obliku ne odgovara odredbama standarda, ispitivanja se obavljaju u poluindustrijskom opsegu.

Kategorizacia rezervi karbonatnih sirovina

Rezerve karbonatnih sirovina razvrstavaju se u kategorije A, B i C1, preme odredbama članaka 58. do st 1. članka 72. ovoga pravilnika i prema slijedećim uvjetima:

1. u A-kategorijuuvrštavaju se rezerve karbonatnih sirovina čije su dimenzije u ležištu odgovarajuče skupine i podskupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju A (tablica 6);

2. u B-kategoriju uvrštavaju se rezerve karbonatnih sirovina čije su dimenzije u ležištu odgovarajuće skupine i podskupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju B (tablica 6);

3. u C1-kategoriju uvrštavaju se rezerve karbonatnih sirovina čije su dimenzije u ležištu odgovarajuće skupine i podskupine utvrđene istražnim radovima, u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju C1. (tablica 6).

III-3.5. Barit

Podjela ležišta barita na skupine

Prema načinu pojavljivanja, veličini i mineralnom sastavu, ležišta barite razvrstavaju se u šest skupina:

1. u prvu skupinu uvrštavaju se ležišta barita žičnog i slojevitog oblika, monomineralnog sastava (sadržaj drugih mineralnih komponenti manje od 15%), s više od 30.000 tona

2. u drugu skupinu uvrštavaju se ležišta žićnog, slojevitog i lećastog oblika, monomineralnog sastava te ležišta prve skupine, veličine do 30.000 tona barita;

3. u treću skupinu uvrštavaju se ležišta žičnog, slojevitog, lećastog ili nepravilnog oblika, polimineralnog sastava (sadžaj drugih mineralnih komponenti veći je od 15%) i s više od 50.000 tona rude barita;

4. u četvrtu skupinu uvrštavaju se ležišta koja imaju oblik i mineralni sastav kao ležišta treće skupine i veličinu do 50.000 tona rude barita;

5. u petu skupinu uvrštavaju se sekundarna (pretaložena) ležišta koja se sastoje od odlomaka barita u glinovitim ili drugim površinskim rastresitim sedimentima s više od 20.000 tona barita;

6. u šestu skupinu uvrštavaju se sekundarna (pretaložena) ležišta istog sastava kao i ležišta pete skupine veličine do 20.000 tona barita.

Istraživanje ležište barita

Ležišta barita istražuju se prema odredbama članaka 52. do 54. ovoga pravilnika, pri čemu za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi kategorija A, B i C, najveće udaljenosti izmedu istražnih radova, za pojedine skupine ležišta iznose:

Tablica 7.

_______________________________________________________________________________
                        Najveće udaljenosti izmedu istražnih radova u m
        Vrsta           A-kategorija            B-kategorija            C-kategorija
        istraž.
        radova          prav. smjerom           pravcem smjerom pravcem smjerom
                        pruž.   nagiba          pruž.   nagiba          pruž.   nagiba
_______________________________________________________________________________
I bušotine              30      20              60      40              120     80
smjerni hodnic          -       30              -       30              -       60
prečni hodnici          20      -               40      -               80      -
uskopi                  50      -               -       -               -       -

II bušotine             20      20              40      40              80      60
smjerni hodnici -       30              -       30              -       60
prečni hodnici          15      -               30      -               60      -
uskopi                  30      -               -       -               -       -

III bušotine            25      20              50      40              100     80
smjerni hodnici -       30              -       30              -       60
prečni hodnici          15      -               30      -               -       60
uskopi                  30      -               -       -               -       -

IV bušotine             20      20              40      40              80      80
smjerni hodnici -       30              -       30              -       60
prećni hodnici          15      -               30      -               60      -
uskopi                  30      -               -       -               -       -

V bušotine              25      -               50      -               100     -
Okna i raskopi          15      -               30      -               60      -
hodnici i uskopi        25      -               50      -               -       -

VI bušotine             20      -               40      -               80      -
okna i raskopi          15      -               30      -               60      -

Određivanje kakvoće rezervi barita

Kakvoća rezervi barita odreduje se prema odredbama članka 55. do 57. ovoga pravilnika, pri čemu za određivanje kakvoće rezervi kategorija A, B i C1, mora biti udovoljeno i slijedećim uvjetima:

1. uzorci za kemijske analize užimaju se u svlm istražnim radovima koji su okomiti na rudno tijelo sa svakog dužinskog metra;

2. u istražnim radovima po pravcu pružanja ležišta, udaljenosti između mjesta uzimanja uzoraka iznose:

a) za ležišta prve i druge skupine najviše do 5 m;

b) za ležište treće i četvrte skupine najviše do 2 m;

3. za ležišta pete i šeste skupine, u svakom istražnom radu utvrđuje se količina barita u rudi;

4. kakvoča se određuje kompletnim i djelomičnim kemijskim analizama, i to:

a) kompletne kemijske analize obavljaju se na kompozitnim uzorcima, a djelomične na pojedinaćno uzetim uzorcima;

b) kompozitni uzorci sastoje se najviše od 10 kontinuirano uzetih pojedinačnih uzoraka odnosno najviše od 10 pojedinačnih uzoraka uzetih iz horizonata;

c) kompletnim kemijskim analizama određuje se BaO, (BaSO4), SrO, SiO2, Al2O2, Fe2O2, CaO, Mg0, alkalije i gubitak žarenjem (Gž) te Mn i Cu, ako je barit namijenjen za punila u kemijskoj industriji. Ovisno o mineralnom sastavu, za ležišta barita treće i četvrte skupine određuju se i druge komponente;

d) za sve kompozitne uzorke utvrđuju se zapreminske mase barita odnosno rude barita;

e) djelomičnim kemijskim analizama odreduju se BaO (BaSO,), Fe2O2 i SiO2.

Kategorizacija rezervi barita

Rezerve barita razvrstavaju se u kategorije A, B i C1, prema odredbama članaka 58. do sl. 1 članka 72. ovoga pravilnika te prema slijedećim uvjetima:

1. u A-kategoriju uvrštavaju se rezervre barita čije su dimenzije uležištu odgovarajuče skupina utvrđeneu istražnim radovima, u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju A. (tablica 7);

2. u B-kategoriju uvrštavaju se rezerve baritčije su dimenzije u ležištu odgovarajuče skupine utvrđene istražnim radovima u granicama največih udaljenosti predviđenih za kategoriju B (tablica 7);

3. u C1-kategoriju uvrštavaju se rezerve barita čije su dimenzije u ležištu odgovarajuče skupine utvrđene za kategoriju C1 (tablica 7).

III-3.6. Kremene sirovine (kremen, kremeni pješčenjaci i rožnaci)

Podjela ležišta kremenih sirovina na skupine

Prema genetskim značajkama, veličini, obliku i kemijsko-mineralnom sastavu, ležišta kremenih sirovina razvrstavaju se učetiri skupine:

1. u prvu skupinu uvrštavaju se ležišta kremenih pješćenjaka i kvarcita ujednačene debljine i kemijsko-mineralnog sastava čije rezerve iznose više od 1.000.000 tona;

2. u drugu skupinu uvrštavaju se ležišta kremenih pješčenjaka, kvarcita, pegmatitskih žica i leća, ujednačene debljine i kemijsko-mineralnog sastava čije rezerve iznose od 500.000 do 1.000.000 tona;

3. u treću skupinu uvrštavaju se ležišta kremenih pješčenjaka kvarcita, kremena, rožnaca i pegmatitskih žica i leća neujednađene debljine i promjenljivog kemijsko-mineralnog sastava čije rezerve iznose od 300.000 do 500.000 tona;

4. u četvrtu grupu uvrštavaju se ležišta kremenih sirovina neujednačene debljine i izrazito promjenljivog kemijsko-mineralnog sastava kao i ležišta čije rezerve iznose do

300.000 tona.

Istraživanje ležišta kremenih sirovina

Ležišta kremenih sirovina istražuju se prema odredbama članaka 52. do 54. ovoga pravilnika, pri čemu za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi kategorija A, B i C1 najveće udaljenosti izmedu istražnih radova za pojedine skupine ležišta iznose:

Tablica 8

_______________________________________________________________________________
                                Najveće udaljenosti izmedu
Skupina                 istražnih radova u m
ležišta         A-kategorija            B-kategorija            C-kategorija
_______________________________________________________________________________
I                       50                      100                     150
II                      40                      80                      120
III                     30                      60                      90
IV                      25                      50                      75
_______________________________________________________________________________

Određivanje kakvoće rezervi

Kakvoća rezervi kremenih sirovina određuje se prema odredbama članaka 55. do 57. ovoga pravilnika, pri čemu za određivanje kakvoće rezervi kategorija A, B i C1 mora biti udovoljeno i slijedečim uvjetima:

1. sadržaj kremena u sirovini određuje se na osnovi analiza iz uzoraka uzetih metodom brazde duljine do 2 m;

2. za sve pojedinačne uzorke određuje se SiO2. Ostale komponente određuju se prema odgovarajučim propisanim standardima, na kompozitnim uzorcima koji se sastoje od deset pojedinačnih uzoraka.

Kategorizacija rezervi kremenih sirovina

Rezerve kremenih sirovina razvrstavaju se u kategorije A, B i C1 prema odredbama članaka 58. do 61. i članka 72. ovoga pravilnika te prema slijedećim uvjetima:

1. U A-kategoriju uvrštavaju se rezerve kremenih sirovina čije su dimenzije u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama največih udaljenosti predviđenih za kategoriju A (tablica 8). Rezerve kategorlje A za ležišta I i II skupine utvrđuju se istražnim bušenjem, a za ležišta III i IV skupine istražnim bušenjem i istražnim rudarskim radovima;

2. u B-kategoriju uvrštavaju se rezerve kremenih sirovlna čije su dimenzije u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama maksimalnih udaljenosti previđenih za kategoriju B (tablica 8). Rezerve kategorije B za ležišta I i II skupine utvrđujuse istražnim bušenjem, a III i VI skupine istražnim bušenje i istražnim rudarskim radovima;

3. u C1-kategoriju uvrštavaju se rezerve kremenih sirovina čije su dimenzije u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim bušenjem u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju C1 (tablica 8).

III-3.7. Kremeni pijesak i kremeni šljunak

Podjela ležišta kremenog pijeska i kremenog šljunka na skupine

Ležište kremenog pijeska i kremenog šljunka koja genetski pripadaju sedimentnom tipu razvrstavaju se prema obliku, veličini i sastavu u tri skupine:

1. u prvu skupinu uvrštavaju se slojevita ležišta ujednačene debljine veča od 3.000.000 tona rezervi;

2. u drugu skupinu uvrštavaju se slojevita ležišta veličine od 1.000.000 do 3.000.000 tona rezervi;

3. u treću skupinu uvrštavaju se ležišta slojevitog, lećastog ili nepravilnog oblika, neujednačene debljine, veličine manje od 1.000.000 t. rezervi.

Istraživanje ležišta kremenog pijeska i kremenog šljunka

Ležišta kremenog pijeska i kremenog šljunka se istražuju prema odredbama članaka 52. do 54. ovoga pravilnika, pri čemu za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi kategorija A, B i C1, najveće udaljenosti između istražnih radova (istražna bušenja, raskopi, usjeci i okna), za pojedine skupine ležišta, iznose:

Tablica 9.

_______________________________________________________________________________
                                Najveće udaljenosti izmedu
Skupina                 istražnih radova u m
ležišta         A-kategorija            B-kategorija            C-kategorija
_______________________________________________________________________________
I                       60                      120                     240
II                      50                      100                     200
III                     30                      60                      120
_______________________________________________________________________________

Pri istraživanju ležišta istražnim bušenjem mora biti udovoljeno slijedećim uvjetima:

1. istražno bušenje kroz mineralnu sirovinu izvodi se bez isplake ili s upotrebom dvostruke sržne cijevi;

2. linijski postotak izvađene jezgre mora iznositi najmanje 85%.

Određivanje kakvoće rezervi kremenog pijeska i kremenog šljunka

Kakvoća rezervi kremenog pijeska i kremenog šljunka određuje se prema odredbama članaka 55. do 57. ovoga pravilnika, pri čemu za određivanje kakvoće rezervi kategorija A, B i C1 mora biti udovoljeno i slijedećim uvjetima:

1. uzorci se uzimaju u svim istražnlm radovima (istražno bušenje; raskopi, usjeci i okna) na udaljenosti 2 do 5 m u zavisnosti od litoloških promjena i ujednačenosti sastava kremenog pijeska odnosno kremenog šljunka;

2. na svim pojedinačnim uzorcima određuje se kemijski granulometrijski sastav;

3. kemijskim analizama određuju se sve osnovne (korisnje 1 štetne) komponente, ovisno o namjeni sirovine za korištenje u industrijske svrhe;

4. pri namjeni sirovine za korištenje u vatrostalnoj industriji, staklarskoj idustriji, elektroindustriji i građevinarstvu osnovne komponente određuju se prema važećim propisima i standardima;

5. za specifičnu namjenu sirovine za koju nije propisan standard osnovne komponente određuju se u skladu sa namjenom;

6. prostorna masa sirovine određuje se za svaki prirodnl tip mineralne sirovine.

Kategorizacija rezervi kremenog pijeska i kremenog šljunka

Rezerve kremenog pijeska i kremenog šljunka razvrstavaju se u kategorije A, B i C1 prema odredbama članaka 58. do 61. i članka 72. ovoga pravilnika te prema slijedećim uvjetima:

1. u A-kategoriju uvrštavaju se rezerve kremenog pijeska i kremenog šljunka utvrđene istražnim redovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za A-kategoriju i određenu skupinu (tablica 9).

2. u B-kategoriju uvrštavaju se rezerve kremenog pijeska i kremenog šljunka utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđnih za B-kategoriju i odredenu skupinu (tablica 9):

3. u C1 -kategoriju uvrštavaju se rezerve kremenog pijeska i kremenog šljunka utvrđene istražnim radovima u granicama največih udaljenosti predviđenih za C1-kategorlju i određenu skupinu (tablica 9).

III-3.8. Bentoniti

Podjela ležišta bentonita na skupine

Prema obliku, veličini, složenosti geološke građe, tektonskoj poremečenosti i ravnomjernosti raspodjele mineralnlh komponenti, ležišta bentonita razvrstavaju se u tri skupine:

1. u prvu skupinu uvrštavaju se letišta bentonita slojevitog i lećastog oblika, postojane debljine i ujednačenog sastava koja postrudnom tektonikom nisu razlomljena na manje blokove i čije su rezerve veće od 500.000 tona;

2. u drugu skupinu uvrštavaju se ležišta bentonita, koja su:

a) slojevitog i lećastog oblika, postojane debljine i ujednačenog sastava, s rezervama većim od 500.000 tona i koja su postrudnom tektonikom razlomljene na blokove, a pojedinačne su rezerve manje od 50.000 tona;

b) slojevitog, lećastog i nepravilnog oblika, promjenljive debljine i neujednačenog sastava, s rezervama večim od 500.000 tona;

c) slojevitog i lečastog obltka, s rezervama od 200.000 do 500.000 tona;

3. u treću skupinu uvrštavaju se ležišta bentonita koja su:

a) slojevitog i lećastog oblika, s rezervama većim od 500.000 tona i koja su postrudnom tektonlkom razlomljena na blokove, a pojedinane su rezerve manje od 100.000 tona;

b) slojevitog, lećastog i nepravilnog obllka, promjenljive debljine i neujednačenog sastava, s rezervama od 200.000 do 500.000 tona;

c) slojevitog, lećastog i nepravilnog oblika, s rezervama do 200.000 tona.

Istraživanje ležišta bentonita

I.ežišta bentonita istražuju se prema odredbama članaka 52. do 54. ovoga pravilnika, pri čemu za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi kategorija A, B i C1 najveće udaljenosti izmedu istražnih radova (bušenje, rudarski radovi, plitka okna i raskopi), za pojedine skupine ležišta iznose:

Tablica 10.

_______________________________________________________________________________
                                Najveće udaljenosti izmedu
Skupina                 istražnih radova u m
ležišta         A-kategorija            B-kategorija            C-kategorija
_______________________________________________________________________________
I                       50                      100                     200
II                      30                      50                      120
III                     20                      40                      80
_______________________________________________________________________________

Određivanje kakvoće rezervi bentonita

Kakvoča rezervi bentonita određuje se prema odredbama članaka 55. do 57. ovoga pravilnika, pri čemu za određivanje kakvoće rezervi kategorija A, B i C1 mora biti udovoljeno i slijedećim uvjetima:

1. uzorci se uzimaju u svim istražnim radovima, između kojih su največe udaljenosti jednake največim udaljenostima izmedu istražnih radova utvrđene za pojedine kategorije rezervi i skupine ležišta u tablici 10;

2. ispitivanje bentonita i određivanje njegove primjenljivosti, izvodi se:

a) utvrđivanjem mineralno-petrografskih karakteristika, i to:

-petrografskim analizama (petrografskog i granulometrijskog sastava);

- rentgenskim analizama;

- diferencijalno-termičkim analizama;

b) utvrđivanjem fizičko-kemijskih i kemijskih karakteristika, i to:

- za sirove bentonite određuju se prostorna masa i gustoča, granulometrijski sastav, stupanj bjeline, sposobnost lijepljenja, prisutnost topivih soli, bubrivost, plastičnost, viskoznost, pH i količina izmjenljivih kationa te kemijske karakteristike : H2O + H2O - ukupni SiO2, slobodni SiO2, Al2O2, Fe2O5, Fe0, Ca0, Mg0, Na2O, K2O, Mn0 i S;

- za alkalno aktivirane bentonite određuje se: bubrivost, plastičnost, viskoznost, filtracija, debljina filtarskog kolaa, pH, sposobnost kationske izmjene, čvrstoća tijela (za isplaćna svojstva), sposobnost vezivanja, vatrostalnost, čvrstoća na tlak, čvrstoča na smik, čvrstoća kondenzacijske zone i propusnost (za ljevarstvo);

- za kiselinski aktivirane bentonite određuje se: sposobnost razbjetjivanja, kiselost aktivirane gline, brzina fittracije i primjenljivost.

Kategorizacija rezerevi bentonita

Rezerve bentonita razvrstavaju se u kategorije A, B i C, p.ma odredbama članaka 58. do 61. i članka 72. ovoga pravilnika te prema slijedećim uvjetima:

1. u A-kategoriju uvrštavaju se rezerve bentonita čije su dimenzije u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama največih udaljenosti predviđenih u kategoriju A (tablica 10);

2: u B-kategorifu uvrštavaju se rezerve bentonita čije su dimenzije u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih u kategoriju B (tablica 10);

3. u C1-kategoriju uvrštavaju se rezerve bentonita čije su dimenzije u ležištu odgovarajuće skuptne utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju C1 (tablica 10).

III-3.9. Keramićke i vatrostalne gline

Podjela ležišta keramićkih i vatrostalnih glina na skupine

Prema geološkim prilikama i načinu pojavljivanja, složenosti građe, veličini, obliku, tektonskoj poremećenosti i tehnološkim značajkama, ležišta keramičkih i vatrostalnih glina (u nastavku teksta "gline") razvrstavaju se u dvije skupine:

1. u prvu skupinu uvrštavaju se ležišta gline slojevitog i lećastog oblika, postojane debljine i ujednačenog sastava, sa rezervama većim od 500.000 tona koja postrudnom tektonikom nisu razlomljena na manje blokove;

2. u drugu skuplnu uvrštavaju se ležišta, glina slojevitog, lećastog i nepravilnog oblika, promjenljive debljine i neujednaćenog sastava, kao i ležišta s rezervama glina manjima od 500.000 t.

Istraživanje ležišta glina

Ležišta glina ištražuju se prema odredbama članaka 52. do 54. ovoga pravilnika; pri ćemu za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi kategorija A, B i C1 največe udaljenosti između istražnih radova (istražna bušenja, plitka okna i drugi istražni rudarski radovi), za pojedine skupine ležišta iznose :

Tablica 11.

_______________________________________________________________________________
                                Najveće udaljenosti izmedu
Skupina                 istražnih radova u m
ležišta         A-kategorija            B-kategorija            C-kategorija
_______________________________________________________________________________
I                       60                      120                     240
II                      30                      60                      120
_______________________________________________________________________________

Određivanje kakvoće rezervi glina

Kakvoča rezervi glina određuje se premaodredbama članaka 55. do 57. ovoga pravilnika, pri čemu za određivanje kakvoče rezervi kategorija A, B i C1 mora biti udovoljeno i slijedečim uvjetima:

1. kakvoća gline određuje se analiziranjem pojedinaćnih i kompozitnih uzoraka;

2. pojedinačni uzorci se uzimaju iz svih istražnih radova i za sve vrste glina koje se makroskopski mogu razlikovati. Najveća dužina intervala koji predstavlja pojedinačni uzorak je 3 m; ;

3. na pojedinačnim uzorcima obavljaju se slijedeća određivanja:

- reakcija na karbonate;

- određivanje količine i makroskopska identifikacija ostatka na situ od 10.000 oč/cm';

- određivanje stezanja pri sušenju na 105"C;

- proba pečenja;

- stezanje pri pečenju;

4. kompozitni uzorci pripremaju se za svakih 100.000 rezervi glina. Kompozitni uzorci predstavljaju mješavine pojedinačnih uzoraka i pripremaju se po vrstamaglina koje su u ležištu prisutne;

5. na kompozitnlm uzorcima obavljaju se ispitivanja kakvoče u zavisnosti od primjene gline kao i slijedeće:

- određivanje mineralnog sastava (RTG i DTA);

- određivanje granulometrijskog sastava;

- određivanje ostatka na situ od 10.000 oč/cm';

- određivanje čvrstoče na lom u sirovom stanju;

- određivanje plastičnosti;

- određivanje osjetljivosti pri sušenju;

- probe pečenja;

- određivanje temperature klinkeriranja i sinteriranja;

- određivanje stezanja i upijanja vode nakon pećenja;

- određivanje vatrostalnosti;

- kvantitativna silikatna analiza.

Kategorizacija rezervi glina

Rezerve glina razvrstavaju se u kategorije A, B i C prema odredbama članaka 58. do 61. i članka 72. ovoga pravilnika te prema slijedećim uvjetima:

1. u A-kategoriju uvrštavaju se rezerve glina u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju A (tablica 11);

2. u B-kategoriju uvrštavaju se rezerve glina u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju B (tablica 11);

3. u C1-kategoriju uvrštavaju se rezerve glina u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju C1, (tablica 11).

III-3.10. Gips i anhidrit

Podjela ležišta gipsa i anhidrita na skupine

Prema genezi, morfološkim obilježjima, postojanosti građe i ujednačenosti kakvoće ležišta gipsa i anhidrita razvrsatavaju se u tri skupine:

1. u prvu skupinu uvrštavaju se singenetska i epigenetska sedimetna ležišta te infiltracijska ležišta gipsa i anhidrita koja se odlikuju postojanom građom i ujednaćenom kakvoćom;

2. u drugu skupinu uvrštavaju se epigenetska i infiltracijska ležišta nepravilnih kontura, neravnomjerne kakvoće osobito ako nije nastala potpuna transformacija anhidrita i gipsa. U naslagama gipsa česti su relikti anhidrita. Prema ujednačenosti kakvoće ležišta druge skupine mogu imati neravnomjernu raspodjelu sporednih sastojaka ili štetnih primjesa;

3. u treću skupinu uvrštavaju se metasomatska ležišta gipsa i anhidrita koja se odlikuju veoma nepravilnim oblicima i neravnomjernom kakvoćom korisne supstancije.

Istraživanje ležišta gipsa i anhidrita

Ležišta gipsa i anhidrita istražuju se prema odredbama članaka 52. do 54. ovog apravilnika. pri ćemu za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi kategorija A, B i C1 najveće udaljenosti izmedu istražnih radova (bušenje raskopi, plitka okna, a prema potrebi i drugi rudarski radovi), za pojedine skupine ležišta, iznose:

Tablica 12.

_______________________________________________________________________________
                                Najveće udaljenosti izmedu
Skupina                 istražnih radova u m
ležišta         A-kategorija            B-kategorija            C-kategorija
_______________________________________________________________________________
I                       50                      100                     200
II                      40                      80                      160
III                     25                      50                      100
_______________________________________________________________________________

Određivanje kakvoće rezervi gipsa i anhidrita

Kakvoća rezervi gipsa i anhidrita određuje se prema odredbama članaka 55. do 57. ovoga pravilnika, pri čemu za određivanje kakvoće rezervi kategorija A, B i C1 mora biti udovoljeno i slijedečim uvjetima:

1. srednji uzorci na kojima se obavljaju laboratorijska ispitivanja odnosno određivanje kakvoće gipsa i anhidrita uzimaju se s površine, iz istražnih raskope, okana i istražnih bušotina. Duljina sekcije uzimanja uzoraka u svim istražnim radovima ne može biti veće od 2 m;

2. pri uzimanju uzorka posebno se izdvajaju i analiziraju sve litološke promjene u gipsu te pojave gline, dolomita, vapnenca, klastita i relikata anhidrita;

3. kakvoća i tehnološka svojstva za građevni gips, a i za ostale namjene, određuju se u skladu s važećim standardima.

Kategorizacija rezervi gipsa i anhidrita

Rezerve gipsa i anhidrita razvrstavaju se u kategorije A, B i C1, prema odredbama članaka 58. do 61. i članka 72. ovoga pravilnika te prema slijedečim uvjetima:

1. u A-kategoriju uvrštavaju se rezerve gipsa i anhidrita čije su dimenzije u ležištu odgovarajuče skupine, utvrđene na temelju izdanaka, istražnih rudarskih radova i istražnih bušenja u granicama maksimalnih udaljenosti predviđenih za kategoriju A (tablica 12);

2. u B-kategoriju uvrštavaju se rezerve gipsa i anhidrita čije su dimenzije u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene na temelju izdanaka, istražnih rudarskih radova i istražnih bušenja, ili samo na temelju istražnih bušenja, u granicama maksimalnih udaljenosti predviđenih za kategoriju B (tablica 12);

3. u C1-kategoriju uvrštavaju se rezerve gipsa i anhidrita čije su dimenzije u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene na temelju izdanaka, istražnih rudarskih radova i istražnih bušenja, ili samo na temelju istražnih bušenja u granicama maksimalnih udaljenosti predviđenih za kategoriju C1, (tablica 12).

III-3.11. Sirovine za proizvodnju cementa

Podjela ležišta sirovina za proizvodnju cementa na skupine i podskupine

Prema genetskim značajkama, složenosti oblika i veličine ležišta sirovina za proizvodnju cementa (u nastavku teksta: lapori i vapnenci) razvrstavaju se u tri skupine:

1. u prvu skupinu uvrštavaju se marinska i jezerska sedimentna ležišta lapora i vapnenaca koja imaju oblik bankova i slojeva, horizontalna su ili blago nagnuta, srednje debljine veće od 25 m i s rezervama večim od 30.000.000 tona;

2. u drugu skupinu uvrštava)u se marinska i jezerska sedimentna ležišta lapora i vapnenaca koja imaju oblik bankova, leća, slojeva ili nepravilan oblik, debljine od 10 do 25 m i rezerve od 10.000.000 do 30.000.000 tona;

3. u treću skupinu uvrštavaju se marinska i jezerska sedimentna i nanosna ležišta lapora i vapnenaca slojevitog, lečastog i drugoga nepravilnog oblika, ili koja imaju oblik hrupnih blokova šljunka ili pijeska neujednačene klasiranosti, izgrađenih od fragmenata vapnenaca i lapora. Srednje su debljine do 10 m i s rezervama manjim od 10.000.000 tona.

Svaka skupina ležišta lapora i vapnenaca iz stavka I. ovoga članka, ovisno o ravnomjernosti i raspodjele osnovnih korisnih komponenti i o strukturno-tektonskim značajkama, dijeli se na dvije podskupine i to:

1. u prvu podskupinu uvrštavaju se ležišta lapora i vapnenaca postojane debljine, ujednačene kakvoće s niskim sadržajem štetnih komponenti;

2. u drugu podskupinu uvrštavaju se ležišta lapora i vapnenanca nepostojane debljine, neujednačene kakvoće i s povečanim sadržajem štetnih komponenti.

Istraživanje ležišta lapora i vapnenca

I.ežišta lapora i vapnenaca istražuju se prema odredbama članaka 52. do 54. ovoga pravilnika, pri čemu za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi kategorija A, B i C1 najveće udaljenosti izmedu istražnih radova (bušenje ili kombinacljabušenja i raskopa te promatranje otvorenih profila), za pojedine skupine i podskupine ležišta iznose:

Tablica 13

____________________________________________________________________________________
Skupina Podskupina              Najveće udaljenosti između
ležišta         ležišta                 istražnih radova u m
                                A-kategorija            B-kategorija            C-kategorija
____________________________________________________________________________________
I               prva                    100                     200                     400
                druga                   75                      150                     300
II              prva                    75                      150                     300
                druga                   50                      100                     200
III             prva                    40                      80                      160
                druga                   20                      40                      80
____________________________________________________________________________________

Određivanje kakvoće rezervi lapora i vapnenca

Kakvoča rezervi lapora i vapnenaca određuje se prema odredbama članaka 55. do 57. ovoga pravilnika, pri čemu za odreztivanje kakvoće rezervi kategorija A, B i C1 mora biti udovoljeno i slijedećim uvjetima:

1. uzorci se uzimaju iz jezgre bušotina i to:

- za djelomične kemijske analize, iz ležišta svih skupina i podskupina na svakih 1 do 2 metra duljine;

- za kompletne kemijske analize, iz ležišta prve i druge skupine, na svakih 10 metara, a za ležište treće skupine na svaki 5 metara duljine;

2. mineraloško-petrogrsfska i rendgenska ispitivanja obavljaju se na uzorcima uzetim iz istražnih bušotina, a fizičko-mehaničke ispitivanja i na uzorcima uzetim s otvorenih profila;

3. djelomičnom kemijskom analizom određuje se sadržaj CaCo2 i MgCO2 a kompletnom kemijskom analizom sadržaj osnovnih komponenata Ca0 SiO2 Al2O2 Fe2O5 i štetnih komponenata Mg0, SO2, Na2O, K2O, Mn0 i P2O3.;

4. radi ocjene kakvoće rezervi izračunavaju se i koeficijent zasičenja te aluminatni, silikatni i hidraulični modul.

Kategorizacija rezervi lapora i vapnenca

Rezerve lapora i vapnenca razvrstavaju se u kategorije A, B i C1 prema odredbama članaka 58. do 61. te članka 7 ovoga pravllnika te prema slijedećim uvjetima:

1. u A-kategorlju uvrštavaju se rezerve lapora i vapnenca čije su dimenzije u ležištu odgovarajuće skupine i podskupine utvrdene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predvidenih za kategoriju A (tablica 13);

2. u B-kategoriju uvrštavaju se rezerve lapora i vapnenca čije su dimenzije u ležištu odgovarajuće skupine i podskupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predvidenih za kategoriju B (tablica 13);

3. u C1-kategoriju uvrštavaju se rezerve lapora i vapnenca čije su dimenzije u ležištu odgovarajuče skupine i podskupine utvrđene istražnim radovima u granicama največih udaljenosti predviđenih za kategoriju C1 (tablica 13).

III-3.12. Tuf

Podjela ležišta tufa na skupine

Prema morfološkim značajkama, veličini, složenosti građe, ujednačenosti sastava i tektonskoj poremećenosti, letišta tufa (pucolanskoga) razvrstavaju se u tri skupine:

1. u prvu skupinu uvrštavaju se ležišta tufa pretežno slojevitog i lećastog oblika, ujednačene debljine i sastava, tektonski neporemećena i s rezervama većim od 600.000 tona;

2. u drugu skupinu uvrštavaju se ležišta tufa pretežno slojevitog i lečastog oblika. najčešće ujednačene debljine i sastava, s postrudnim deformacijama koje bitno ne utječu na uvjete eksploatacije i s rezervama manjim od 600.000 tona. Drugoj skupini pripadaju i ležišta tufa promjenljive debljine i sastava (ili samo promjenljivog sastava) po vertikali ili horizontali, s postrudnim deformacijama koje bitno utječu na uvjete eksploatacije ili bez tih deformscija i s rezervama većim od 600.000 tona;

3. u treču skupinu uvrštavaju se ležišta tufa pretežno slojevitog i lećastog oblika, promjenljive debljine i sastava, s postrudnim deformacijama koje bitno utječu na uvjete eksploatacije ili bez tih deformacija i s rezervama manjim od 600.000 tona.

Istraživanje ležišta tufa

Ležišta tufa istražuju se prema odredbama članaka 52. do 54. ovoga pravilnika, pri čemu za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi kategorija A, B i C1 najveće udaljenosti izmedu istražnih radova (bušenje, rudarski istražni radovi) za pojedine skupine ležišta iznose:

Tablica 14.

_______________________________________________________________________________
                                Najveće udaljenosti izmedu
Skupina                 istražnih radova u m
ležišta         A-kategorija            B-kategorija            C-kategorija
_______________________________________________________________________________
I                       40                      80                      120
II                      30                      60                      100
III                     20                      40                      80
_______________________________________________________________________________

Određivanje kakvoće rezervi tufa

Kakvoća rezervi tufa određuje se prema odredbama članaka 55. do 57. ovoga pravilnika, pri čemu za određivanje kakvoće rezervi kategorija A, B i C1, mora biti udovoljeno i slijedećim uvjetima:

1. kakvoća se ispituje na pojedinačnim uzorcima uzetim metodom brazde iz istražnih rudarskih radova ili iz jezgre prt istrenom bušenju iz svalsog intervala u sekcijama duljine do 5 m;

2. analiziraju se svi pojedinačno uzeti uzorci i kompozitni uzorci;

3. opseg i vrsta laboratorijskih ispitivanja uzoraka aktivnog tufa utvrđuju se prema propisanim standardima;

4. kvaliteta tufa određuje se i mineraloško-petrografshim, termičkim i rendgenskim ispitivanjima;

5. tehnološka ispitlvanja obavljaju se na kompozitnim uzorcima koji su sastavljeni od pojedinačnih uzoraka po tipovima tufa odnosno na svakih 100.000 t. rezervi obavlja se po jedna tehnološka analiza.

KategorizacIja rezervi tufa

Rezerve tufa razvrstavaju se u kategorije A, B i C1, prema odredbama članaka 58. do 61. i članka 72. ovoga pravilnika te prema slijedećim uvjetima:

1. u A-kategoriji uvrštavaju se rezerve tufa čije su dimenzije u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju A (tablica 14);

2. u B-kategort)u uvrštavaju se rezerve tufa čije su dimenzije u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama največih udaljenostl predviđenih za kategoriju B (tablica 14);

3. u C1-kategoriju uvrštavaju se rezerve tufa čije su dimenzije u ležištu odgovarajuče skupine utvrđene istražnim radovima u granicama največih udaljenosti predviđenih za kategoriju C1 (tablica 14).

III-3.13. Arhitektonski građevni kamen

Podjela ležišta arhitektonskoga građevnog kamena na skupine

Prema vrsti stijena, obliku pojavljivanja, veličini i oštećenosti stijenske mase, tektonskim pokretima, hidrotermalnim procesima i drugim utjecajima, ležišta arhitektonskoga-građevnog kamena razvrstavaju se u četiri skupine:

1. u prvu skupinu uvrštavaju se ležišta arhitektonskog građevnog kamena sedimentnih stijena oblika slojeva ili leća. Zahvaćenost tektonskim pokretima je neznatna i bitno ne utječe na iskorištenje stijenske mase;

2. u drugu skupinu uvrštavaju se ležišta arhitektonskoga građevnog kamena sedimentnih stijena oblika slojeva ili leča. Zahvaćenost tektonskim pokretima je znatna i bitno utječe na iskorištenje stijenske mase;

3. u treču skupinu uvrštavaju se ležišta arhitektonskoga građevnog kamena magmatskih i metamorfnih stijena oblika leča i drugih nepravilnih oblika. Zahvaćenost tektonskim pokretims je neznatna i bitno ne utječe na iskorištenje stijenske mase;

4. u četvrtu skupinu uvrštavaju se ležišta arhitektonskoga građevnog kamena magmatskih i metamorfnih stijena oblika leća i drugih nepravilnih oblika. Zahvaćenost tektonskim pokretima je znatna i bitno utječe na iskorištenje stijenske mase.

Istraživanje ležišta arhitektonskoga građevnog kamena

Ležišta arhitektonskoga građevnog kamena istražuju se prema odredbama članaka 52. do 54. ovoga pravilnika, pri čemu za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi kategorija A, B i C1 treba biti udovoljeno i slijedećtm uvjetima:

1. najveće udaljenosti između istražnih radova za pojedine skupine ležišta iznose:

Tablica 15

_______________________________________________________________________________
                                Najveće udaljenosti izmedu
Skupina                 istražnih radova u m
ležišta         A-kategorija            B-kategorija            C1-kategorija
_______________________________________________________________________________
I                       60                      120                     240
II                      50                      100                     200
III                     40                      80                      160
IV                      30                      60                      120
_______________________________________________________________________________

2. za razvrstavanje rezervi arhitektonskoga građevnog kamena u kategoriju A i B treba probnom eksploatacijom utvrditi mogučnost pridobivanja komercijalnih blokova.

Određivanje kakvoče arhitektonskoga građevnog kamena

Kakvoča arhitektonskoga građevnog kamena određuje se prema odredbama članaka 55. do 57. ovoga pravilnika, pri ćemu za određivanje kakvoće rezervi kategorija A, B i C1, mora biti udovoljeno i slijedećim uvjetima:

1. uzorci za kompletna ispitivanja fizičko mehaničkih svojstava uzimaju se najmanje na dva mjesta u istraživanom dijelu stijenske mase. Ako istraženi dio ležišta sadrži više od 1,000.000 m' stijenske mase uzimaju se tri uzorka; ako u ležištu postoje dvije ili više vrsta arhitektonskoga građevnog kamena, broj uzoraka povećava se prema broju vrsta;

2. uzorci za djelomična fizičko-mehanička ispitivanja uzimaju se iz jezgre bušotina radi usporedbe rezultata dobivenih kompletnom analizom;

3. fizičko mehanička svojstva ispituju se na svim uzorcima prema propisanim standardima i na temelju njih se daje ocjena o kakvoči i upotrebljivosti arhitektonskoga građevnog kamena;

4. prilikom probne eksploatacije potrebno je, na raskrivenom dijelu ležišta, obaviti detaljno snimanje svih pukotina i razmaka među njima, izraditi strukturni plan u mjerilu 1:100 i utvrditi mogućnost i količinu postojanja zdravih blokova;

5. tehnološka ispitivanja arhitektonskoga građevnog kamena izvode se po režimu redovne proizvodnje, odnosno svi uzeti uzorci režu se u ploče, glaćaju i oblikuju. Analizira se ponašanje arhitektonskoga građevnog kamena pri obradi i proračunava postotak iskorištenja sirovih blokova pri preradi.

Kategorizacija rezervi arhitektonskoga građevnog kamena

Rezerve arhitektonskoga građevnog kamena razvrstavaju se u kategorije A, B i C1, prema odredbama članaka 58. do sl. i članka 72. ovoga pravilnika te prema slijedečim uvjetima:

1. u A-kategoriju uvrštava)u se rezerve. arhitektonskoga građevnog kamena u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju A (tablica 15);

2. u B-kategoriju uvrštavaju se rezerve arhitektonskoga građevnog kamena u ležištu odgovarajuače skupine utvrđene istratnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju B (tablica 15);

3. u C1-kategoriju uvrštavaju se rezerve arhitektonskoga građevnog kamena u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predvidenih za kategoriju C1 (tablica 15).

III-3.14. Silikatne sirovine za industrijsku preradu

Podjela ležišta silikatnih sirovina za industrIjsku preradu na skupine

Prema veličini, složenosti oblika mineralnom sastavu i strukturno tektonskim karakteristikama, ležišta silikatnih sirovina za industrijsku preradu (u nastavku teksta: silikatne sirovine) razvrstavaju se u tri skupine:

1. u prvu skupinu uvrštavaju se ležišta silikatnih sirovina slojevitog, lečastog ili žićnog oblika, postojane debljine i ujednačenog sastava;

2. u drugu skupinu uvrštavaju se ležišta silikatnih sirovina slojevitog lećastog i žičnog oblika, promjenljive debljine ili neujednaćenog sastava;

3. u treću skupinu uvrštavaju se ležišta silikatnih sirovina slojevitog lećastog i žičnog oblika, promjenljive debljine ili neujednačenog sastava koja su postrudnom tektonikom razlomljena u manje blokove.

Istraživanje ležišta silikatnih sirovina

Ležišta silikatnih sirovina istražuju se prema odredbama članaka 52. do 54. ovoga pravilnika, pri čemu za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi kategorija A, B i C1 najveće udaljenosti izmedu istražnih radova za pojedine skupine ležišta iznose :

Tablica 16.

_______________________________________________________________________________
                                Najveće udaljenosti izmedu
Skupina                 istražnih radova u m
ležišta         A-kategorija            B-kategorija            C1-kategorija
_______________________________________________________________________________
I                       50                      100                     150
II                      40                      80                      120
III                     25                      50                      75
_______________________________________________________________________________

Određivanje kakvoče rezervi silikatnih sirovina

Kakvoča rezervi silikatnih sirovina određuje se prema odredbama članaka 55. do 57. ovoga praivlnika, pri čemu za određivanje kakvoće rezervi kategorija A, B i C1, mora biti udovoljeno i slijedećim uvjetima:

1. pojedinačni uzroci za određivanje kakvoće silikatnih sirovina uzimaju se iz istražnih radova metodom brazde duljine do 2 m;

2. kakvoća silikatnih sirovina odreduje se analizira uzimanjem pojedinačnih i kompozitnih uzoraka koji se uzimaju za svakih 100.000 t rezervi sirovine;

3. određivanje kakvoče i primjenjivosti silikatne sirovine izvodi se:

- utvrđivanjem mineraloško-petrografskog sastava;

- utvrđivanjem kemijskih i fizičko-kemijskih značajki ;

- provođenjem i drugih ispitivanja specifičnih za pojedine tehnologije u kojima će se upotrebljavati silikatna sirovina;

- poluindustrijskim i industrijskim ispitivanjlma primjenjivosti.

Kategorizacija rezervi silikatnih sirovina

Rezerve silikatnih sirovina svrstavaju se u kategorije A, B i C1 prema odredbama članaka 58. do 61. i članka 72. ovoga pravilnika te prema slijedečim uvjetima:

1. u A-kategoriju uvrštavaju se rezerve silikatnih sirovina u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granisma najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju A (tablica 16);

2. u B-kategorlju uvrštavaju se rezerve silikatnih sirovina u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju B (tablica 17);

3. u C1-kategoriju uvrštavaju se rezerve silikatnih sirovina u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju C1, (tablica 16)

III - 3.15: Tehničkii građevni kamen

Podjela ležišta tehničkoga građevnog kamena na skupine i podskupine

Prema složenosti građe, debljini, značajkama i kakvoči ležišta tehničkoga građevnog kamena razvrstavaju se u dvije skupine:

1. u prvu skupinu uvrštavaju se ležišta tehničkoga građevnog kamena jednostavne građe, postojane debljine i ujednačene kakvoće koja su neznatno poremečena;

2. u drugu skupinu uvrštavaju se ležišta tehničkoga građevnog kamena složene grade, promjenljive debljine i neujednaćene kakvoće koja su tektonski znatnije poremečena.

Prema sastavu i genetskim značajkama ležišta tehničkoga građevnog kamena, svaka skupina iz stavka 1. ovoga članka dijeli se na dvije podskupine:

1. u prvu podskupinu uvrštavaju se sedimentna i metamorfna ležišta karbonatnog sastava;

2. u drugu podskupinu uvrštavaju se magmatska, sedimentna i metamorfna ležišta silikatnog sastava.

Istraživanje ležišta tehničkoga građevnog kamena

Ležišta tehnićkoga građevnog kamena istražuju se prema odredbama članaka 52. do 54. ovoga pravilnika, pri čemu za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi kategorija A, B i C1 najveće udaljenosti izmedu istražnih redova za pojedine skupine i podskupine ležišta iznose:

2 Tablica 17.

____________________________________________________________________________________
Skupina Podskupina              Najveće udaljenosti između
ležišta         ležišta                 istražnih radova u m
                                A-kategorija            B-kategorija            C-kategorija
____________________________________________________________________________________
I               prva                    100                     200                     300
                druga                   80                      160                     240
II              prva                    60                      120                     180
                druga                   50                      100                     150
____________________________________________________________________________________

Određivanje kakvoće tehničkoga građevnog kamena

Kakvoća tehničkoga građevnog kamena određuje se prema odredbama članaka 55. do 57. ovoga pravilnika, pri čemu za određivanje kvalitete rezervi kategorija A, B i C1 mora biti udovoljeno i slijedećim uvjetima:

1. kakvoća ležišta tehničkoga gređevnog kamena određuje se:

- djelomično laboratorijskim analizama kojima se određuje: čvrstoća na pritisak u suhom stanju, upijanje vode, prostorna masa, porozitet i brzina prostiranja longitudinalnih valova;

- kompletnim laboratorijskim analizama kojima se određuje: čvrstoća na pritisak u suhom i vodom zasićenom stanju te nakon 25 ciklusa smrzavanja, upijanje vode, gustoća, prostorna masa, porozitet, mineralno petrografski sastav, brzina prostiranja longitudinalnih valova;

2. otpornost na habanje struganjem i los angeles agregata određuje se ako se tehničko građevni kamen upotrebIjava u cestogradnji;

3. ako se tehničko građevni kamen upotrebljava za proizvodnju betona određue se i sadržaj pirita, sulfata te alkalno silikatna reakcija (ako je petrografskom analizom utvrđeno učešče alkalno-silikatno reaktivnih sastojaka), te alkalno-dolomitna reakcija (ako je petrografskom analizom utvrđeno da je ležište izgrađeno od dolomitičnog vapnenca ili vapnenačkog dolomita);

4. ovisno o veličini, skupini ležišta i kategoriji rezervi, broj djelomičnth i kompletnih analiza iznosi:

Tablica 18.

________________________________________________________________________________
                                                Broj analiza
Rezerve Skupna  A-kategorija            B-kategorija            C1-kategorija
u m3            ležišta         kom-    djelomič-       kom-    djelomić-       kom-    djelomić-
                                pletne  ne              pletne  ne              pletne  ne
_______________________________________________________________________________
do 3            I               1       5 do 10 1       5 do 8          -       3 do 5
milijuna        II              1       10 do 15        1       10 do 15        -       5 do 10
od 3 do 5       I               1       5 do 10 1       8 do 12 -       5 do 8
milijuna        II              1       10 do 15        1       10 do 20        -       8 do 10
preko 5 I               2       10 do 20        2       12 do 15        1       8 do 10
milijuna        II              2       15 do 25        2       15 do 20        1       10 do 15
_______________________________________________________________________________

Kategorizacija rezervi tehničkoga građevnog kamena

Rezerve tehničkoga građevnog kamena razvrstavaju se u kategorije A, B i C1, prema odredbama članaka 58. do 61. i članka 72. ovoga pravilnika te prema slijedećim uvjetima:

1. u A - kategoriju uvrštavaju se rezerve tehničkoga građevnog kamena u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predvidenih za kategoriju A (tabIica 17);

2. u B - kategoriju uvrštavaju se rezerve tehničkoga građevnog kamena u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predvidenih za kategoriju B (tablica 17);

3. u C1, - kategoriju uvrštavaju se rezerve tehničkoga građevnog kamena u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predvidenih u kategoriju C1, (tablica 17).

III - 3.16. Opekarske gline

Podjela ležišta opekerskih glina na skupine

Prema obliku, veličini, složenosti građe i ujednačenosti sastava, ležišta opekarskih glina razvrstavaju se u dvije skupine:

1. u prvu skupinu uvrštavaju se slojevita i lećasta ležišta opekarskih glina konstantne debljine i ujednačenog sastava;

2. u drugu skupinu uvrštavalu se slojevit i lećasta ležišta opekarskih glina promjenljive debljine ili neujednačenog sastava.

Istraživanje ležišta opekarskih glina

Ležišta opekarskih glina istražuju se prema odredbama članaka 52. do 54. ovoga pravilnika, pri čemu za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi kategorija A, B i C1, največe udaljenosti, između istražnih radova, za pojedine skupine ležišta iznose:

Tablica 19.

_______________________________________________________________________________
                                Najveće udaljenosti izmedu
Skupina                 istražnih radova u m
ležišta         A-kategorija            B-kategorija            C1-kategorija
_______________________________________________________________________________
I                       60                      120                     240
II                      30                      60                      120
_______________________________________________________________________________

Određivanje kakvoće opekarsklh glina

Kakvoča rezervi opekarskih glina određuje se prema odredbama članaka 55. do 57. ovoga pravilnika kod čega za rezerve kategorija A, B i C1. treba biti udovoljeno i slijedećim uvjetima:

1. kakvoća opekarskih glina određuje se analiziranjem pojedinačnih i kompozitnih uzoraka;

2. pojedinačni uzorci uzimaju se iz svih istražnih radova i za sve vrste glina koje se makroskopski mogu razlikovati. Največa dužina intervala koji predstavlja pojedinačni uzorak je 3 m;

3. na pojedinačnim uzorcima obavljaju se slijedeča određivanja:

- reakcija na karbonate;

- ostatak na situ 4.900 oč/ca';

- stezanje pri sušenju na 105"C;

- proba pečenja;

- stezanje kod pečenja;

4. kompozitni uzorci pripremaju se za svakih 100.000 m' rezervi opekarskih glina. Kompozitni uzorci predstavIjaju mješavine pojedintenih uzoraka, pripremaju se po vrstama glina koje su u ležištu prisutne;

5. na kompozjtnim uzorcima obavljaju se slijedeća određivanja:

- mineralni sastav (RTO i DTA);

- granulometrijski sastav;

- ostatak na situ 4.900 oč/cm' i njegova identifikacija;

- prostorna mase;

- čvrstoča na 10 m u sirovom stanju;

- plastičnost;

- stezanje i osjetljivost kod sušenja;

- količina vode potrebne za plastičnu obradu;

- probe pečenja;

- temperatura klinkeriranja i sinteriranja;

- stezanje kod pečenja;

- upijanje vode nakon pečenja;

- čvrstoča na 10 m nakon pečenja;

- vodopropušnost nakon pečenja (kod gline za proizvodnju crljepa);

- otpornost na mraz (kod gline ze proizvodnju fsadne opeke i crijepa).

Kategorizacija rezervi opekarske gline

Rezerve opekarske gline razvrstavaju se u kategorije A, B i C1, prema odredbama članaka 58. do 57. članka 72. ovoga pravilnika te prema slijedečim uvjettma:

1. u A - kategoriju uvrštavaju ·se rezerve opekarskih glina u ležištu odgovarajuče skupine utvrđene istražnim radovima u granicama največih udaljenosti predviđenih za kategoriju A (tablica 19);

2. u B -·kategoriju uvrštavaju se rezerve opekarskih glina u ležištu odgovarajuče skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju B (tablica 19);

3. u C1 - kategoriju uvrštavaju se rezerve opekarskih glina u ležištu odgovarajuče skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju C1 (tablica 19).

III - 3.17. Građevni pijesak i šljunak

Podjela leiišta građevnog pljeska i šljunka na skupine

Prema načinu sedimentacije, vremenu nastanka i veličini, ležišta građevnog pijeska i šljunka (u daljem tekstu: pijesak i šljunak) razvrstavaju se u četiri skupine:

1. u prvu skupinu uvrštavaju se ležišta pijeska i šljunka koja se u obliku slojevitih ili lečastih naslaga nevezanoga stijenskog materijala nalaze na mjestima gdje je sedimentacija odnosno odlaganje završeno ili je u završnoj fazi, a količine rezervi premašuju 5.000.000 m':

2. u drugu skupinu uvrštavaju se ležišta pijeska i šljunka koja se u obliku slojevitih ili lečastih naslaga nevezanoga stijenskog materijala nalaze na mjestima gdje je sedimentacija, odnosno odlaganje žavršeno ili je u završnoj fazi, a količine rezervi su od 1,000.000 do 5,000.000 m';

3. u treću skupinu uvrštavaju se ležišta pijeska i šljunka koja se u obliku slojevitih ili lečastih naslaga nevezanoga stijenskog materijala nalaze na mjestima gdje je sedimentacija odnosno odlaganje materajala završeno ili je u završnoj fazi, a količine rezervi su do 1,000.000 m';

4. u četvrtu skupinu uvrštavaju se ležišta pijeska i šljunka odloženog u vodenoj sredini ili obalnoj zoni rijeka i jezera, gdje odlaganje još traje.

Istraživanje ležišta pijeska i šljunka

Ležišta pijeska i šljunka istražuju se prema odredba ma članaka 52. do 54. ovoga pravilnika, pri čemu za utvrđivanje i razvrstavanje rezervi kategorija A, B i C1, največe udaljenosti između istražnih radova za pojedine skupine ležišta iznose :

Tablica 20.

_______________________________________________________________________________
                                Najveće udaljenosti izmedu
Skupina                 istražnih radova u m
ležišta         A-kategorija            B-kategorija            C1-kategorija
_______________________________________________________________________________
I                       80                      160                     240
II                      60                      120                     180
III                     40                      80                      120
IV                      40                      80                      120
_______________________________________________________________________________

Određivanje kakvoće pijeska i šljunka

Kakvoća pijeska i šljunka određuje se prema odredbama članaka 55. do 57. ovoga pravilnika, pri čemu za odredivanje kakvoće rezervi kategorija A, B i C1 treba biti udovoljeno i slijedećim uvjetima:

1. uzorci se uzimaju iz svih istražnih radova po debljini naslaga u najvećem intervalu od 5 m;

2. kakvoča pijeska i šljunka određuje se djelomičnim i kompletnim analizama:

- djelomične analize obavljaju se na svim uzorcima;

- kompletne analize obavljaju se na uzorcima fornliranim od najviše 4 uzorka uzetih za djelomične analize iz jednog ili najviše 4 susjedna istražna rada;

3. kakvoća pijeska i šljunka ispltuje se prema njihovoj namjeni;

4. kao agregat za beton, pijesak i šljunak se ispituje:

a) kompletnom analizom prirodne mješavine pijeska i šljunka koja obuhvača slijedeća ispitivanja:

- oblika zrna;

- prostorne mase ;

- sadržaja muljevitih sastojaka;

- sadržaja organske tvari;

- sadržaja trošnih zrna;

- sadriaja S i SO2;

- određivanja granulometrijskog sastava;

- određivanja petrografskog sastava;

- postojanosti na mrazu;

- alkalne reaktivnosti agregata (po potrebi);

b) djelomičnom analizom prirodne mješavine pijeska i šljunka koja obuhvača slijedeča ispitivanja:

- prostorne mase;

- sadržaja muljevitih sastojaka;

- određivanja granulometrijskog sastava;

- sadržaja gruda glina;

c) poluindustrljskom izradom betona i određivanjem marke;

5. kao agregat za gradnju cesta, pijesak i šljunak se ispituje:

a) kompletnom analizom prirodne mješavine pijeska i šljunka koja obuhvaća slijedeća ispitivanja;

- otpornosti na habanje;

- otpornosti na udarce;

- drobljivosti pod tlakom;

- sadržaja čestica manjih od 0,02 mm;

- postojanosti na mrazu;

- određivanja oblika i izgleda zrna;

- sadržaja mekih zrna;

- određivanja granulometrijskog sastava;

- određivanja prionjivosti za bitumen;

- određivanja petrografskog sastava;

b) djelomičnom analizom prirodne mješavine pijeska i šljunka koja obuhvaća slijedeća ispitavanja;

- otpornost na habanje;

- otpornost na udarce.

Kategorizaclja rezervi pijeska i šljunka

Rezerve pijeska i šljunka razvrstavaju se u kategorije A, B i C1 prema odredbama članaka 58. do sl. i članka 72. ovoga pravilniks te prema slijedečim uvjetima:

1. u A - kategoriju uvršavaju se rezerve pijeska i šljunka u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenostl predviđenih za kategorlju A (tablica 20);

2. u B - kategoriju uvrštavaju se rezerve pijeska i šljunka u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju B (tablica 20);

3. u C1 - kategoriju uvrštavaju se rezerve pijeska i šljunka u ležištu odgovarajuće skupine utvrđene istražnim radovima u granicama najvećih udaljenosti predviđenih za kategoriju C1, (tablica 20).

IV. KATEGORIZACIJA, KLASIFIKACIJA I EVIDENCIJA REZERVI MINERALNIH I GEOTERMALNIH VODA

IV -1. Osnovne odredbe

Ovim se pravilnikom propisuju jedinstveni kriteriji za kategorizaciiju i klasifikaciju podzemne mineralne i geotermalne vode.

Pod mineralnim vodama iz stavka 1. ovoga članka podrazumijevaju se vode iz kojih se mogu pridobivati i koristiti mineralne sirovine u gospodarske svrhe.

Pod geotermalnim vodama iz stavka 1. ovoga članka podrazumijevaju se geotermalne vode koje se mogu koristiti u energetske svrhe.

Pod podzemnim mineralnim i geotermalnim vodama podrazumijevaju se vode koje se nalaze u podzemnim ležištima koja se ne napajaju, vode koje prolaze kroz podzemna ležišta koja se napajaju prirodno ili umjetno utiskivanjem.

Pod podzemnim ležištem podrazumijeva se prirodna ili umjetno stvorena šupljikava sredina u podzemlju, koja ima povoljna protočna svojstva, te povoljan geotermijski gradijent.

Ukupne rezerve mineralne i geotermalne vode razvrstavaju se prema stupnju istraženosti i stupnju poznavanja ležišnih parametara na: utvrđene rezerve kategorija A, B i C1 te potencijalne rezerve kategorija C1, D1, i D2z.

Utvrđene rezerve mineralne i geotermalne vode kategorija A, B i C1 svrstavaju se u klase: bilančne i izvanbilančne.

Svrstane i evidentirane rezerve mineralne i geotermalne vode iskazuju stupanj istraženosti i pripremljenosti za njihovu eksploataciju ili za daljnja istraživanja:

1. bilančne rezerve kategorija A i B kao osnova za projektiranje razrade ležišta i pripreme za eksploataciju;

2. rezerve kategorije C1 - kao podloga za izradu projekta istražnih radova u svrhu prevođenja rezervi kategorije C1, u A i B kategoriju, kao podloga za izradu projekata za pokusnu eksploataciju čija je svrha utvrđivanje neophodnih parametara potrebnih za odredivanje proizvodnih mogučnosti ležišta i rezervi viših kategorija;

3. potencijalne rezerve kategorije C1 - kao osnova za izradu projekta detaljnih istražnih radova;

4. potencijalne rezerve kategorije D1, - kao osnova za izgradu programa ili projekata detaljnih geoloških istraživanja u prognoznim područjima akumulacije mineralnih i geotermalnih voda;

5. potencijalne rezerve kategorije D2 - kao osnova za programiranje radova odnosno izradu projekata namjenskih regionalnih istraživanja i procjenu potencijalnosti istratnog područja.

Rezerve mineralne i geotermalne vode kategorija A i B izračunavaju se za ležište ili dio ležišta koji je istražen bušotinama i hidrodinamićkim ispitivanjima.

Rezerve mineralne i geotermalne vode kategorije C1, izraćunavaju se za pojedino ležište odnosno pretpostavljenu hidrodinamičku cjelinu.

Rezerve kategorije C2, D1 i D2 izračunavaju se:

1. za kategoriju C2 - posebno za svako perspektivno ležište;

2. za kategoriju D1, - za prognozno područje akumulacije mineralne i geotermalne vode;

3. za kategoriju D2z - za regionalno rasprostiranje akumulacije mineralne i geotermalne vode.

Prvom izračunavanju rezervi mineralnih i geotermalnih voda pristupa se u fazi istraživanja kad se na istražnom području odrede parametri predviđeni ovim pravilnikom.

Ponovnom izračunavanju rezervi pristupa se:

a) tijekom istraživanja:

1. nakon realizacije projekata istraživanja predvidenih člankom 147. točke 2. do 5. ovog pravilnika;

2. tijekom istraživanja ili pripreme ležišta za eksploataciju kada izvedeni istražni radovi ukažu na bitne promjene količine rezervi, odnosno na potrebu za novom kategorizacijom ili klasifikacijom rezervi;

b) tijekom eksploatacije:

1. kada se, nakon analize dinamike iskorlštavanja ležišta ili preispitivanjem utvrđenih parametara, zaključi da njihove vrijednosti treba mijenjati;

2. kada se promijene raspoloživi podaci dobiveni izradom novih bušotina ili novoprovedenim hidrodinamićkim i termodinamičkam ispitivanjima;

3. kada se projektira promjena dugoroćne dinamike iskorištavanja, promjenom broja i rasporeda bušotina, promjenom dinamike crpljenja (utiskivanja) za pojedine bušotine.

IV-2. Kategorizacija rezervi mineralne i geotermalnevode

Prema stupnju istraženosti ležišta, stupnju poznavanja kemijskog sastava, fizikalnih svojstava, poznavanja parametara za utvrđivanje rezervi i pripremljenosti za eksploataciju, ukupne rezerve mineralne igeotermalne vode svrstavaju se u:

a) utvrđene rezerve mineralne i geotermalne vode:

1. kategorije A;

2. kategorije B;

3. kategorije C1,

b) potencijalne rezerve mineralne i geotermalne vode:

1. kategorije C1

2. kategorije D1

3. kategorije D2

Ukupne rezerve mineralne i geotermalne vode iskazuju se:

- za ležišta koja se ne napajaju u 10' m';

- za ležišta koja se napajaju prirodno ili umjetno u 1/s.

Kroz ukupne rezerve geotermalne vode iskazuje se i količina topline koja se može pridobiti promjenom stanja na ušću bušotine do stanja u okolišu (srednja godišnja temperatura i atmosferski pritisak).

Za svaku kategoriju iz stavka 1. ovoga članka utvrđeni su u člancima 151. do 156. ovoga pravilnika kriterlji, značajke i uvjeti za razvrstavanje rezervi. Neudovoljavanje bilo kojeg od utvrđenih uvjeta uzrokuje uvrštavanje rezervi u odgovarajuću nižu kategoriju.

U kategoriju A uvrštavaju se rezerve mineralne i geotermalne vode u ležištu ili dijelovima ležišta kod kojih su istražena i utvrđena geološka građa i hidrogeološki parametri, rasprostranjenost, uvjeti prlrodnog ili umjetnog napajanja, stupanj povezanosti s vodama susjednih vodonosnih sredina ili ležišta ugljikovodika.

Kemijski sastav i fizikalna svofslva mineralne i geotermalne vode i u njoj otopljenih plinova moraju biti poznata u stupnju koji omogućuje njihovo korištenje za određene namjene.

Odnos stvarne statičke temperature i dubine ud površine do ležišta, a gdje tehničke mogućnosti dozvoljavaju i ispod ležišta, mora biti poznat na svim bušotinama.

Gustoća stijena od površine do ležišta, te gustoća matriksa ležišnih stijena, a gdje tehničke mogučnosti dozvoljavaju i stijena ispod ležišta mora biti određena laboratorIjskim ili karotažnim mjerenjima u bušotinama ležišta ili užeg istražnog prostora.

Početni ležišni tlak, transmisivnost i koeficijent uskladištenja moraju biti utvrđeni.

Toplinski parametrl stifena i fluida određuju se neposredno ispitivanjima i mjerenjima na uzorcima stijena i fluida.

Prostiranje rezervi kategorije A ograničeno je tektonskim, litološkim i stratigrafskim ekranima, zonom napajanja i rasporedom bušotina ili granicama utvrđenim hidrodinamičkim mjerenjima.

Efektivna debljina kolektora i šupljikavost mora biti određena kvantitativnom interpretacijom karotažnih ili drugih geofizičkih mjerenja.

Protočna debljina letišta mora biti provjerena dubinskim mjerenjem profila pritoka ili utiskivanja, te uspoređena sa koeficijentom uskladištenja.

Kod kolektora kombiniranog tipa šupljikavosti, odnos sekundarne i intergranularne šupljikavosti ocjenjuje se na temelju rezultata hidrodinamićkih mjerenja.

Razdoblje provedbe hidrodinamičkih mjerenja i pokusne eksploatacije mora se prilagoditi specifičnostima ležišta. Kod ležišta koja mogu imatt hidrodinamićku povezanost sa drugim nalazištima pitkih, mineralnih i termalnih voda ili ležištima uglfikovodika, pokusna eksploatacija mora se obavljati najmanje jednu godinu neprekidno, ako se planira iskorištavanje bez umjetnog napajanja.

Da bi se rezerve mineralne i geotermalne vode u ležištu ili u dijelu ležišta svrstale u kategoriju A, moraju na tom dijelu ležišta postojati najmanje dvije bušotine između kojih je detaljno izučena hidrodinamička povezanost te na kojima su detaljno utvrđeni hidrodinamički i termodinamički parametri.

U kategoriju B uvrštavaju se rezerve mineralne i geotermalne vode u ležištu ili dijelovima ležišta kod kojih su istražena geološka građa, hidrogeološki parametri, rasprostranjenost i mogućnost prirodnog ili umjetnog napajanja odnos prema drugim vodonosnim sredinama ili ležištima ugljikovodika.

Kemijski sastav i fizikalna svojstva mineralne i geotermalne vode i u njoj otopljellih plinova, moraju biti poznata u stupnju koji omogućuje njihovo korištenje za određene namjene.

Odnos stvarne statičke temperature i dubine mora biti poznat od površtne do ležišta, a gdje tehničke mogučnosti dozvoljavaju i ispod letišta.

Gustoča stijena od površine do ležišta, te gustoča matriksa ležišnih stijena, a gdje tehničke mogućnosti dozvoljavaju i stijena ispod ležišta mora biti određena laboratorijskim ili karotažnim mjerenjima na bušotinama ležišta ili uieg istražnog prostora. Početni ležišni tlak, transmisivnost i drugi hidrodinamički parametri ležišta moraju biti utvrđeni.

Toplinski parametrl stifena i fluida određuju se neposredno mjerenjima i ispitivanjima stijena i fluida.

Prostiranje rezervi kategorije B ograničeno je tektonskim, mitološkim i stratigrafskim ekranima, te zonom napajanja, rasporedom bušotina, granicama procjenjenim na temelju hidrodinamičkih mjerenja.

Efektivna debljina kolektora i šupljikavost mora biti utvrđena kvantitativnom interpretacijom karotažnih ili drugih geofizičkih mjerenja.

Protočna debljina ležišta mora biti provjerena dubinskim mjerenjima profila dotjecanja ili utiskivanja.

Kod kolektora kombiniranog tipa šupljikavosti, odnos sekundarne i intergranularne šupljikavosti ocjenjuje se na temelju rezultata hidrodinamičkih mjerenja.

Razdoblje provedbe hidrodinamičkih mjerenja i pokusne eksploatacije mora se prllagoditi specifičnostima ležišta. Kod ležišta koja mogu imati hidrodinamičku povezanost sa drugim nalazištima pitkih, mineralnih i geotermalnih voda ili ležištima ugljikovodika, pokusna eksploatacija mora se obavljati najmanje jednu godinu neprekidno, ako se planira iskorištavanje bez umjetnog napajanja.

Da bi se rezerve mineralne i geotermalne vode u ležištu ili u dijelu ležišta mogle svrstati u kategoriju B mora postojati barem jedna bušotina na kojoj su obavljena detaljna termodinamIčka i hidrodinamička ispitivanja s kojima su utvrđeni parametrl letišta.

U kategoriju C1, uvrsavaju se rezerve mineralne i geotermalne vode u ležištu kod kojih su djelomično istraženi i utvrđni: geološka građa i filtracijska svojstva, rasprostranjenost i mogućnost prirodnog ili umjetnog napajanja, veze s drugim vodonosnim sredinama ili letištima ugljikovodika.

Kemijski sastav i fizikalna svojstva vode i u njoj otopljenih plinova moraju biti poznati.

Odnos stvarne statičke temperature i dubine mora biti poznat od površine do ležišta, a gdje termičke mogučnosti dozvoljavaju i ispod ležišta.

Gustoća stijena od površine do ležišta, te gustoča matriksa ležišnih stijena, kao i gustoča stijena ispod ležišta može se preuzeti od drugih bušotina šireg istražnog područja, ako su one utvrdile iste litostratigrafske jedinice, u približno jednakoj debljini, te ako su za nfih gustoće određene karotatnim ili laboratorijskim mjerenjima.

Početni ležišni tlak i filtracijska svojstva moraju biti utvrđena dovoljno točna.

Toplinski parametri stijena i fluida gu se odrediti posredno na temelju poznavanja fizikalnih svojstava stijena i fluida.

Prostiranje rezervi kategorije C1, ograničeno je indiciranima litološkim, tektonskim i stratigrafshim ekranima i zonom napajanja, te granicama rasprostiranja rezervi viših kategorija.

Efektivna debljina kolektora i šupljikavost mora biti utvrđena kvantitativnom interpretacijom karotažnih ili drugih geofizičkih mjerenja.

Protočna debljina ležišta treba biti procijenjena.

Kod kolektora kombiniranog tipa šupljikavosti, odnos sekundarne i intergranularne šupljikavosti ocjenjuje se ne temelju rezultata hidrodinamičkih mjerenja.

Razdoblje provedbe hidrodinamičkih mjerenja i pokusne eksploatacije treba trajati najmanje 10 dana i mora se prilagoditi specifičnostima ležišta.

Da bi se rezerve mineralne i geotermalne vode u ležištu mogle svrstati u kategoriju C1, mora postojati barem jedna bušotina na kojoj su obavljena osnovna hidrodinamička i termodinamička ispitivanja.

U kategoriju C2 uvrštavaju se rezerve mineralne i geotermalne vode perspektivnog ležišta, kod kojeg su orjentacijski istraženi i utvrdeni: geološka građa, rasprostranjenost, filtracijska svojstva, uvjeti napajanja, veze s drugim vodonosnim sredinama i ležištima ugljikovodika.

Kemijski sastav i fizikalna svojstva mineralne i geotermalne vode i u njoj otopljeni plinovi, efektivna debljina ležišta, geometrijski gradijent, fizikalna svojstva stijena i fluida pretpostavljaju se analogijom s drugim bušotinama šireg istražnog područja, na kojima su ti podaci utvrđeni karotažnim i laboratorijskim mjerenjima.

U kategoriju D1, uvrštavaju se mineralne i geotermalne vode u prognoznom području njene akumulacije, ćiji su parametri procijenjeni na temelju geoloških i geofizičkih istraživanja te analogije sa susjednim istražnim područjima višeg stupnja istraženosti.

U kategoriju D2 uvrštavaju se rezerve mineralne i geotermalne vode u regionalnom rasprostiranju njene akumulacije za koju se parametri pretpostavljaju na temelju geoloških i geofizičkih istraživanja te općegpoznavanja geotermijskih karakteristika istražnog područja.

IV-3. Klasifikacija rezervi mineralne i geotermalne vode

Rezerve mineralne i geotermalne vode svrstavaju se u klase:

- bilančne;

- izvanbilančne.

U bilančne rezerve uvrštavaju se utvrđene rezerve mineralne i geotermalne vode kategorija A, B i C1 koje se zavisno od kemijskih i fizikalnih svojstava te ležišnih uvjeta, mogu poznatom tehnikom i tehnologijom eksploatacije rentabilno koristiti.

Mogućnost rentabilnog korištenja utvrđenih rezervi A, B i C1 kategorije mineralne i geotermalne vode utvrđuje se tehničko-ekonomskom ocjenom.

U izvanbilančne rezerve uvrštavsju se utvrđene rezerve mineralne i geotermalne vode A, B i C1 kategorije:

1. koje se poznatom tehnikom i tehnologijom ne mogu eksplatirati (u daljem tekstu: nepridobive).

2. koje se poznatom tehnikom i tehnologijom ne mogu rentabilno eksploatirati (u daljem tekstu: nerentabilne).

Tehničko-ekonomska ocjena iz članka 158. stavka 2. ovoga pravilnika temelji se na naturalnim i vrijednosnim pokazateljima.

Naturalni pokazatelji jesu: količina rezervi i mogučnost njihovog korištenja ovisno o ležišnim uvjetima, kemijskom sastavu i fizikalnim svojstvima, te tehnološkim mogučnostima eksploatacije ležišta i uporabe pridobivene mineralne i geotermalne vode.

Vrijednosni pokazatelji jesu: potrebna financijska ulaganja u razradu ležišta, te izgradnju sustava za pridobivanje, sabiranje, pripremu i utiskivanje vode, ovisno o mjestu i načinu dalje prerade mineralne vode i korištenja geotermalne vode, te ulaganja u druge uređaje i postrojenja. Na odgovarajući način se uključuju i prolzvodni troškovi, troškovi istražnih radova, te tržna vrijednost sirovine.

Tehničko ekonomska ocjena rezervi kategorija C1 ima orijentacijski karakter.

IV-4, Metode izračunavanja rezervi mineralne i geotermalne vode

Pri izračunavanju rezervi zavisno radi li se o mineralnoj ili geotermalnoj vodi moraju biti utvrđeni za kategorije A, B i djelomično C1 odnosno procjenjeni za kategorije C2, D1, D2 i djelomično za C1 ovi parametri:

- površina ležišta (A u m2)

- srednfa efektivna debljina ležlšta (ho u m);

- srednja protočna debljina ležišta (hP u m);

- srednja šupljikavost u odnosu na efektivnu i protočnu debljinu (u dijelovima jedinica);

- obujamska specifična toplina stijena iznad i ispod ležišta (u J m-3 K-1);

- obujamska specifična toplina matriksa ležišnih stijena (u J m-3 K-1);

- koeficijenttoplinske vodljivosti stijena iznad i ispod ležišta, te čelika i cementnog kamena (u Wm-1 K-1);

- gustoća vode kod ležišnih uvjeta te uvjeta koji vladaju na ušću bušotine (u kg m-3);

- obujamska specifična toplina geotermalne vode u uvjetima ležišta te uvjetima koji vladaju u ušću bušotine (J m-3 K-1);

- početni ležišni tlak (u Pa);

- početna ležišna temperatura te temperatura vode na dnu utisnih bušotina (u K);

- dinamika promjene temperature na dnu i ušču proizvodnih bušotina (u K);

- dinamički tlak ušća bušotine (u Pa) ili/i dinamička razina (u m);

- dinamika pridoblvanja te dinamika i raspored utiskivanja termalne vode po bušotlnama (u m3 s-1);

- transmisivnost ležišta (u m3 Pa-1 s-1);

- koeficijent uskladištenja (bezdimenzionalna orljednost).

Pri izračunavanju rezervi mineralne i geotermalne vode svih kategorija primjenjuju se ove metode:

1. za hidrodinamičke pokazatelje:

- metoda tipskih krivulja;

- grafičke i analitičke metode;

- numeričke metode;

2. za termodinamičke pokazatelje;

- analitičke metode;

- numeričke metode.

Izbor metode uvjetovan je specifičnostima geološke grade ležišta, režimom protoka, kao i količinom i pouzdanošču podataka u vrijeme izračunavanja rezervi.

Za svako ležište s utvrđenim rezervama mineralne i geotermalne trode kategorija A, B i C1 prikazuju se i rezerve prirodnih plinova ako su u njima otopljeni, a izračunavaju se prema njihovom postotnom udjelu u pridobivanoj vodi.

IV-5. Elaborat o rezervama mineralne i geotermalne vode

Izračunate rezerve mineralne i geotermalne vode, te njihova hategorizacija i klasifikacija prikazuju se elaboratom o rezervama (u daljem tekstu: elaborat).

Sadržaj elaborata uvjetovan je kategorijom rezervi mineralne i geotermalne vode.

Utvrđene rezerve kategorije A, B i C1, prikazuju se elaboratom za istražni prostor ili eksploataciono polje u kojem se rezerve izračunavaju, a prlkazuju posebno za svako ležište.

Potencijalne rezerve kategorije C2, D1, i D2 prikazuju se elaboratom za perspektivno ležište, prognoznu zonu akumulacije odnosno za regionalno rasprostiranje akumulacije mineralne i geotermalne vode.

Elaborat o rezervama, bez obzira na kategorije i klase sastoji se od:

1. tekstovnog dijela;

2. tablica;

3. grafičkih priloga.

Tekstovni dio elaborata iz članka 166. točke 1. ovoga pravilnika za rezerve kategorija A, B i C1, sadrži:

1. uvod;

2. zemljopisni položaj istražnog prostora ili eksploatacionog polja (koordinate točaka, topografske i klimatske prilike, glavne komunikacije i pripadnost jedinici lokalne uprave, lokacije potrošača);

3. kratak pregled tzvedenih istražnih radova na istražnom prostoru ili eksploatacionom polju (opseg i vrste istražnih radova);

4. prikaz geološke građe ležišta (stratigrafski i strukturno-tektonski odnosi, povezanost sa drugim vodonosnim sretiinama i zonom prihranjivanja, povezanost s ležištima ugljikovodika);

5. geotermijska obilježja ležišta i šireg istražnog područja (utjecaj konvekcije, kodukcije, radioaktivnosti i dr. na geotermalnu akumulaciju);

6. geološko-tehnološke karakteristike ležišta i fluida (fizikalne karakteristike kolektorskih stijena, tip ležišta, veličina ležišta. ležišni tlakovi i temperature, kemijski sastav i fizikalna svojstva mineralne i geotermalne vode i u njoj otopljenih plinova);

7. tehnološko-tehničke mogućnosti eksploatacije ležišta (proizvodna obllježja ležišta) i zaštita okoliša;

8. prikaz izračunatih rezervi, njihovu kategorizaciju i klasifikacifu (metode izračunavanja rezervi);

9. tehničko-ekonomsku ocjenu rezervi (dinamika rudarskih radova, investicijskih ulaganja, proizvodnje i proizvodnih troškova);

10. zaključak (opća ocjena ležišta i perspektive s posebnim osvrtom na prevođenje izvanbilančnih u bilančne rezerve).

Tablični prilozi elaborata iz članka 186. točka 2. ovoga pravilnika za rezerve kategorija A, B i C1 sadrže:

1. tablične preglede svih bušotina na polju s podacima o konačnim dubinama, namjeni i proizvodnim sposobnostima;

2. tablični pregled analiza šupljikavosti, propusnosti, gustoće stijena t njihovlh toplinskih svojstava;

3. tablični pregled analiza prosječnoga granulometrijskog sastava kolektora;

4. tablične preglede laboratorijskih analiza sastava vode i plinova, te njihovih fizikalnih i kemijskih svojstava;

5. tablični pregled izmjerenoga statičkog ležišnog tlaka i odnosa stvarne statičke temperature i dubine;

6. tablični pregled podataka o proizvodnji mineralne i geotermalne vode;

7. tablične preglede bilančnih i izvanbilančnih rezervi po kategorijama;

8. ispunjene obrasce broj 1, 2. i 6.

Grafički prilozi elaborata iz članka 166. točka 3. ovoga pravilnika sadrže:

1. topografsku kartu s ucrtanom granicom odobrenog istražnog prostora ili eksploatacionog polja;

2. strukturne karte po krovini ležišta s označenim lokacijama bušotina i granicama ležišta;

3. uzdužne i poprečne geološke profile polja, s naznačenim stratigrafskim granicama;

4. karte efektivnih debljina svakog ležišta s naznačenim površinama pojedinih kategorija rezervi;

5. reprezentativni karotažni dijagram karakteristične bušotine na polju;

6. dijagramski prikaz PVT odnosa termalne vode i plina

7. odnos stvarne statičke temperature i dubine za karakteristične bušotine;

Grafički prilozi iz stavka 1. ovoga članka izrađuju se, ovisno o namjeni, u mjerilu pogodnom za prikazivanje njihovog sadržaja.

Tekstovni dio elaborata iz članka 166. točke 1. ovoga pravilnika za potencijalne rezerve kategorija C2, D1, i D2 sada) za rezerve kategorije C2;

1. uvod;

2. zemljopisni položaj istražnog područja (glavne komunikacije i pripadnost jedinici lokalne uprave, lokacije potencijalnih potrošača);

3. kratki pregled istražnih radova na istražnom području (opseg i vrste geoloških, geofizičkih i dr. metoda);

4. prikaz geološke građe istražnog područja (stratigrafska osnova s opisom oćekivanoga stratigrafskog stupa i strukturno-tektonska osnova);

5. geološku i geometrijsku interpretaciju perspektivnog ležišta (značajke kolektorskih i zaštitnih stijena i oćekivane značajke mineralne i geotermalne vode te ležišnih uvjeta);

6. prikaz izračunavanja rezervi;

7. zaključak;

b) za rezerve kategorije D1

1. uvod;

2. zemljopisni položaj istražnog područja (glavne komunikacije i pripadnost jedinici lokalne uprave);

3. prikaz geoloških, geofizičkih i dr. istražnih radova koji su osnova za izradu elaborata;

4. prikaz geološke građe istražnog područja (stratigrafska i strukturno-tektonska osnova);

5. prikaz prognoze postojanja akumulacija mineralne ili geotermalne vode;

6. prikaz izračunavanja rezervi;

7. zaključak;

c) za rezerve kategorije D2:

1. uvod ;

2. zemljopisni položaj istražnog područja (glavne komunikacije i pripadnost jedinici lokalne uprave);

3. prllaz geoloških, geofizfčkih i dr. istražnih radova koji su osnova za izradu elaborata;

4. osnovne geotermijske, stratigrafske i strukturno-tektonske karakteristike istražnog područja i uspoređivanje sa sličnim područjem većeg stupnja istraženosti;

5. prognoziranje parametara za procjenu rezervi;

6. procjenu prognoznih rezervi;

7 zaključak.

Tabližni prilozi elaborata iz članka 166. točke 2. ovoga pravilnika za potencijalne rezerve kategorije C2, D1, i D2 sadrže:

1. tablični prikaz istražnih radova (opseg i vrste);

2. tablični prikaz parametara za izračunavanje rezeri

3. ispunjen obrazac broj 7.

Grafički prilozi elaborata iz članka 166. točke 3. ovoga pravilnika za potencijalne rezerve kategorije C2, D1, i D2 sadrže:

a) ze rezerve kategorije C2:

1. indeksnu kartu istražnog područja;

2. karakteristični stratigrafski stup;

3. strukturne karte po krovini perspektivnih prirodnih rezervoara i/ili ležišta;

4. karakteristične geološke profile;

5. karte debljina perspektivnih prirodnih rezervoara i/ili ležišta.

b) za rezerve kategorije D1

1. indeksnu kartu istražnog područja;

2. karakteristični stratigrafski stup;

3. strukturne karte po krovini prognoziranih prirodnih rezervoara;

4. karte debljina i litofacijesnih karakteristika prirodnih rezervoara;

5. karakteristične geološke profile;

6. pojednostavljeni prikaz paleogeološke i geotermijske rekonstrukcije istražnog prostora.

c) za rezerve kategorlje D2:

1. indeksnu kartu istražnog područja;

2. karakteristični stratigrafski stup istražnog područja;

3. prognozne karte debljina sedimenata ili debljina objekata istraživanja:

4. karte rajonizacije istražnog područja po stupnju perspektivnosti.

Elaborat o rezervama, osim sadržaja iz članka 166. ovoga pravilnika, sadrži:

1. naslovnu stranicu na kojoj je dan puni naziv poduzeča odnosno samostalnog poduzetnika koji je obavio istraživanje i proračun rezervi, naziv ležišta, naziv istražnog prostora ili eksploatacionog polja, vrijeme i mjesto izrade elaborata;

2. potpis odgovornih osoba poduzeća odnosno samostalnog poduzetnika, ovjeren pećatom;

3. ime i potpis ovlaštene stručne osobe za izradu elaborata i imena i potpise sudionika u izradi elaborata;

4. sadržaj elaborata s popisom priloga;

5. popis korištene dokumentacije i literature.

Tekst elaborata i njegovi grafički i tablični prilozi moraju biti numerlrani i uvežani.

Aklo je za neko ležište, istražni prostor ili eksploataciono polje prethodno izrađen elaborat, u slijedećim elaboratima treba dati smo izmijenjeni ili dopunjeni dokumentacijski materijal s tim da se posebno naznači koji su dijelovi ispušteni.

IV - 6. Evidencija rezervi mineralne i geotermalne vode

Utvrđene rezerve mineralne i geotermalne vode evidentiraju se posebno po kategorijama A, B i C1, te po klasama u bilančne i izvanbilančne.

Potencijalne rezerve mineralne i geotermalne vode evidentiraju se po kategorijama C2, D1, i D2.

Rezerve mineralne i geotermalne vode evidentiraju se na obrascima br: 1, 2, 6. i 7.

Obrasci iz stavka 1. ovoga članka ulažu se u knjigu evidencije rezervi mineralnih sirovina.

V. BILANCA REZERVI MINERALNIH SIROVINA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na osnovi podataka o stanju rezervi mineralnih sirovina koje dostavljaju rudarska poduzeča i samostalni poduzetnici, Ministarstvo energetike i industrije izrađuje svake godine do 30. lipnja bilancu stanja rezervi mineralnih sirovina u Republici Hrvatskoj sa stanjem 31. prosinca prethodne godine.

Bilancom rezervi mineralnih sirovina treba obuhvattti sve utvrđene rezerve mineralnih sirovina u ležištima koja se istražuju, u ležištima u eksploataciji, u ležištima u rezervnim eksploatacionim poljima te preostale rezerve u ležištima koja se više ne eksploatiraju.

Uz brojčani iskaz stanja rezervi pojedine mineralne sirovine po kategortjama i klasma, bilanca sadrži i kratak tekstovni prikaz problematike vezane uz istraživanje i eksploataciju određene mineralne sirovine.

Bilanca rezervi mineralnih sirovlna dostavlja se zainteresiranim drevnim organima u Republici Hrvatskoj.

Podaci iz bilance mineralnih sirovina za svako pojedino ležište poslovna su tajna rudarskog poduzeća ili samostalnog poduzetnika i bez njihove suglasnosti, ne smiju se javno objavljivati.

VI. ZAVRŠNE ODREDBE

Danom stupanja na snagu ovoga pravilnika prestaje važiti Pravilnik o klasifikaciji i kategorizaciji rezervi čvrstih mineralnih sirovina i vođenju evidencije o njima ("Službeni list SFRI" br. 53/79 i "Narodne novine" br. 53/91), Pravilnik o klasifikaciji i kategorizaciji rezervi nafte, kondenzata i prirodnih plinova te o vođenju evidencije o njima ("Službeni list SFRJ" br. 60/87 i "Narodne novine" br. 53/91), a odredbe Pravilnika o klasifikaciji i kategorizaciji rezervi podzemnih voda i vođenju evidencije o njima ("Službeni list SFRJ" br. 34/79 i "Narodne novine" br. 53/91) ne primjenjuju se na mineralne i geotermalne vode iz kojih se mogu pridobivati mineralne sirovine ili koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe.

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 310-01/92-3/04

Urbroj: 526-01-92-04

Zagreb, 17. srpnja 1992.