USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske na sjednici 24. srpnja 1992. godine donio je ovo

RJEŠENJE

1. Odbija se prijedlog Hrvatske narodne stranke da se ponište "Zajedničke upute o izradbi popisa za glasovanje u inozemstvu" koje su 10. srpnja 1992. pod Urbroj: 56605-92126, Klasa: 013-03/82-01/05 dali ministar pravosuđa i uprave i predsjednik Izborne komisije Republike Hrvatske, kao i rješenja Izborne komisije Republike Hrvatske od 15. srpnja 1992. Klasa: 013-03/92-01/05, Urbroj: 56605-92-PZ-23 i od 17. srpnja 1992. Klasa: 013-03/92-01/05, Urbroj: 58605-92-PZ-26.

2. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama".

Rješenjima Izborne komisije Republike Hrvatske navedenim u izreci odbijeni su kao neosnovani prigovori Hrvatske narodne stranke (HNS) podnijeti istoj komisiji protiv "Zajedničkih uputa o izradbi popisa za glasovanje u inozemstvu" (dalje: Upute). Protiv tih rješenja HNS podnescima od 17. srpnja 1992. i 20. srpnja 1992. nazvanim žalbom predlaže poništenje navedenih rješenja Izborne komisije Republike Hrvatske i navedenih "Zajedničkih uputa." HNS tvrdi da zakon ne poznaje takve Upute; da su ih izdala nenadležna tijela i da obvezatne upute može davati samo Izborna komisija Republike Hrvatske temeljem članka 22. stavak 1. točka 2. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 22/92 - u nastavku teksta: ZIPRH) odnosno članka 31. stavak.1. točka 2. Zakona o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske ("Narodne novine". br. 22/92 - u nastavku teksta: ZIZSRH). HNS smatra da se to odnosi i na sastavljanje popisa birača, kao i radnje u vezi s tim popisima. Podnesci predlagateljice HNS, iako nazvani žalbom, nemaju svojstvo tog pravnog lijeka predviđenog odredbama članka 43. u svezi sa člankom 46. ZIPRH odnosno članak 53. u svezi sa člankom 57. ZIZSRH. Time nije, međutim Ustavom Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Ustav) isključena nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske utvrđena u članku 125. alineja 7. Ustava o nadzoru ustavnosti i zakonitosti izbora i članku 39. i 40. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 13/91). Stoga Ustavni sud smatra navedene podneske HNS prijedlozima za nadzor nad ustavnošću i zakonitošću osporenih Uputa.

U tom postupku utvrdio je Ustavni sud da prijedlozi HNS nisu osnovani iz slijedečih razloga:

1. Nije u pravu podnositeljica prijedloga kada smatra da su Upute dala nenadležna tijela. Zakonita priprema izbora ne otklanja pravo predsjednika Izborne komisije Republike Hrvatske da daje upute. Odredbe članka 34. Zakona o popisima birača ("Narodne novine". br. 19/92 - u nastavku teksta: ZPB) izrekom ovlašćuju Ministarstvo pravosuđa i uprave da provodi nadzor nad provođenjem tog zakona. Provođenje nadzora kao i pračenje stanja u oblastima za koje je ministarstvo ustrojen i ovlaštenje ministra proizilaze i iz Zakona o upravi ("Narodne novine".br. 16/78 do 53A/91), pa svi ovi propisi ovlašćuju ministra pravosuđa i na davanje uputa u skladu sa njegovim pravom i dužnosti da nad Zakonom o popisima birača provodi nadzor. Stoga iako Upute koje je u pripremi izbora supotpisao predsjednik Izborne komisije Republike Hrvatske nemaju značaj obvezatnih uputa iz članka 22. stavak 1. točka 2. ZIPRH odnosno članka 31. ZIZSRH, one nisu donijete nenadležno. već na temelju zakonskih ovlaštenja.

2. Predlagateljica u podnesku istiće da su osporene Upute suprotne članku 20. stavak 3. i 4. ZPB jer dozvoljavaju da se hrvatski državljanin koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj može na osobni zahtjev upisti u popis za glasovanje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima i inozemnim uredima Republike Hrvatske (točka IIa. Uputa). Prijedlog ni u tom dijelu nije osnovan. U razmatranju ove tvrdnje predlagatelja valja poči od odredbe članka 45. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj u izborima za Sabor i predsjednika Republike ostvarivanje biračkog prava Republika osigurava i svojim državljanima koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica tako da mogu glasovati i u državama u kojima se nalaze. Ustavna odredba ne dijeli hrvatske državljane koji se u vrijeme izbora zateknu u inozemstvu na one koji imaju i one koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. Naprotiv, jamči im jednako pravo i jednaku zaštitu njihovog ustavnog biračkog prava. Tumačenje Zakona o popisima birača, kakvo daje predlagateljica, polazi od različitih pravila za upis u popis birača, pa i u popis za glasovanje (članak 4. u svezi sa člankom 20. ZPB) ali propušta uočiti da odredbe Zakona o popisima birača utvrđuju jedan popis za glasovanje temeljem kojeg će se glasovati na dan izbora (članak 21. ZPB) Odredbe Zakona o popisima birača valja tumačiti temeljem članka 45: Ustava. u kome odredba stavka 2. sprečava svaku razliku u ostvarivanju ustavnog biračkog prava Kada bi se prihvatio stav predlagatelja, povrijedila bi se ustavna odredba o jednakosti biračkog prava (članak 45. stavak 1. ustava), jer bi se privilegirali oni hrvatski državljani koji imaju prebivalište u Repubiici Hrvatskoj, a koji ne bi biti upisani u popis birača u Republici Hrvatskoj već bi bio dovoljan u inozemstvu njihov osobni zahtjev za upis u popis za glasovanje. Naprotiv oni koji nemaju prebivalište u domovini morali bi prethodno biti upisani u popis biraća koji se vodi u gradu Zagrebu, a uskrati bi im se osobni zahtjev na upis u popis za glasovanje u inozemstvu. Dopuštajući svim hrvatskim državljanima koji se zeteknu u inozemstvu po bilo kojem osnovu da i na osobni zahtjev ostvare svoje biračko pravo, građani se izjednačavaju u pravima i obvezama, ostvaruje se ustavna odredba o jednakom biračkom pravu svih državljana Republike Hrvatske s navršenih 18 godina, ostvaruje se pravo svakog državljanina Republike Hrvatske koji se u doba izbora za Sabor i predsjednika Republike Hrvatske zatekne izvan njezinih granica, da glasuje u državi u kojoj se nalazi ako dotična država takvo glasovanje dopušta. Time se ne narušava ustavnost i zakonitost već se naprotiv povećava mogučnost ostvarenja Ustavom utvrđenog biračkog prava hrvatskog državljana u izborima

3. Predlagateljica nadalje tvrdi da točke II. stavak 4. Uputa suprotno članku 20. stavak 4. ZPB proširuje krug dokaza o hrvatskom državljanstvu i biračkom pravu. Smatra da ZPB pozna samo tri dokaza za takav upis: domovnica, putovnica, osobna iskaznica. Ta tvrdnja nema osnova u slogu članka 20. stavak 4. ZPB. Navođenje dokaza o hrvatskom državljanstvu i biračkom pravu kako je uređeno u članku 20. stavak 4. ZPB stsvIjanjem u zagradu izraza "domovnica, putovnica, osobna iskaznica", dakle (domovnica, putovnica, osobna iskaznica), nema značaj taksativnog navođenja tih isprava kao isključivih dokaza hrvatskog državljanstva i biračkog prava, već se na taj način propisuje tek primjerice koje su isprave dokaz o hrvatskom državljanstvu i biračkom pravu. O taksativnom izricaju moglo bi biti riječi tada kada spomenute riječi ne bi bile navedene u zagradi već kadbi se na njih uputilo tako da su one jedini mogući dokaz. Stoga nema zapreke, kako to navode i osporene Upute da dokazom o hrvatskom državljanstvu i biračkom pravu budu i druge isprave npr. uvjerenje o državljanstvu (kako se posebno izdavalo prije no što je propisan obrazac domovnice) i drugi vjerodostojni dokazi. Hrvatskom državljaninu koji o svom državljanstvu, a time i biračkom pravu ima vjerodostojni dokaz ne može se uskratiti ostvarivanje njegovog ustavnog biračkog prava.

4. Predlagateljica zatim tvrdi da osporene Upute, suprotno članku 21. ZPB koji određuje zaključivanje popisa za glasovanje, a uz opći rok iz članka 24. ZPB od osam dana prije dana određenog za održavanje izbora za zaključivanje popisa birača, predviđaju da se i na sam dan izbora mogu upisivati hrvatski državljani sa biračkim pravom u popis za glasovanje (točka III, stavak 2. osporenih Uputa). Ni u tom dijelu prijedlog nije osnovan. Naime, u članku 21. ZPB propisano je da popise za glasovanje temeljem kojih će se na dan izbora glasovati u diplomatsko-konzularnim predstavništvima i inozemnim uredima Republike Hrvatske. zaključuje i ovjerava svojim potpisom ovlašteni predstavnik predstavništva ili ureda. Pogrešno smatra žaliteljica da je upis u popis za glasovanje ograničen rokom iz članka 24. stavak 1. ZPB - zaključenje popisa birača i dostavljanje na potvrdu komisiji za popis birača najkasnije osam dana prije dana određenog za održavanje izbora. Pravo hrvatskog državljanina na osobni zahtjev za upis u popis za glasovanje nije ograničeno bilo kojim rokom niti je, a to navodi i sama predlagateljica. za zaključivanje i ovjeravanje popisa za glasovanje propisan bilo koji rok. Predlagateljica smatra da bi stoga trebalo uzeti da se to ima učiniti najkasnije 24 sata prije vremena određenog za otvaranje biračkih mjesta u inozemstvu na dan izbora Kraj odsutnosti propisanog roka za zaključenje i ovjeru popisa za glasovanje, a imajući na umu upravo posebnosti zbog kojih se izrađuje popis za glasovanje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima i inozemnim uredima Republike Hrvatske, dakle posebnosti koje proistjeću iz glasovanja u inozemstvu, hrvatski državljani koji se zateknu u inozemstvu mogu pozivom na članak 45. stavak 2. Ustava upisati se u popis za glasovanje i glasovati onog dana u koji je određeno glasovanje, neprekidno od 7 do 19 sati time da se biračima koji se zateknu na biralištu omogućava da se upišu i glasuju i nakon zatvaranja birališta (članak 31. ZIPRH odnosno članak 42. stavak 1. ZIZSRH) Uostalom propisano je (članak 31. Zakona o popisima birača) da hrvatski državljani koji imaju biračko pravo, a nisu upisani u izvode zaključenih i potvrđenih popisa birača dostavljenih na biračko mjesto, mogu na dan izbora dokazivati pravo na glasovanje i glasati (članak 31. Zakona o popišima birača), pa se ne vidi opravdan razlog zašto bi se to pravo uskratilo onim hrvatskim državljanima koji se zateknu u inozemstvu.

5. Ponavljajući pretežan dio navoda iz svog podneska od 17. srpnja 1992. (na koje je u ovom rješenju Ustavnog suda u do sada navedenim razlozima odgovoreno), predlagateljica u podnesku od 20. srpnja 1992. dodatno dovodi u pitanje zakonitost Obvezatnih uputa broj III. koje je izdala Izborna komisija Republike Hrvatske 26. lipnja 1992. ("Narodne novine", br. 44/92) stoga što one ne spominju javnu objavu u inozemstvu liste kandidata za izbor zastupnika u izbornim jedinicama. Smatra da se zbog toga ne mogu na zakonit način provesti u inozemstvu izbori za one zastupnike u Sabor koji se biraju pojedinačno po izbornim jedinicama. Ta tvrdnja nije osnovana. Ni zakonom ni Obvezatnim uputama nije predviđeno da se liste kandidata za izborne jedinice dostave i objave u inozemstvu. Navedenim izbornim zakonima nije propisano da se hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima i inozemnim uredima Republike Hrvatske dostave liste kandidata izborne jedinice, kao što je to određeno za prihvačene državne liste. Medutim svi birači uvidom u glasačkilistić neposrdno saznaju tko su predloženi kandidati u izbornoj jedinici, što u slučaju državne liste ne bi bilo moguče. Stoga činjenica što nije naložena zakonom, a u skladu s time i Obvezatnim uputama, objava liste kandidata izborne jedinice, kada je riječ o glasovanju u inozemstvu, ne dovodi u pitanje ustavnost i zakonitost izbora. Iz ovlh razloga Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je oba prijedloga HNS. Kako se zahtjev tih prijedloga odnosi i na poništaj rješenja Izborne komisije Republike Hrvatske navedenih u izreci ovog rješenja. Ustavni sud - ne nalazeći da u tim aktima nazvanim rješenjima ima neustavnih navoda - odbija poništiti i upute koje, u biti ponavljajući osporene "Zajednićke upute", sadrže ta rješenja Izborne komisije.

Odluka o objavljivanju ovog rješenja u "Narodnim novinama", službenom glasilu Republike Hrvatske, temelji se na članku 20. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U/VII-202/1992: i U/VII-208/1992

Zagreb, 24. srpnja 1992.