Zakoni i propisi - Pravni savjeti 45 20.07.1992 Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-137/1991. od 16. lipnja 1992.
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici 16. lipnja 1992. godine. donio je

RJEŠENJE

1. Pokreće se postupak za ocjenu zakonitosti odredaba Pravilnika o pravima, uvjetima i postupku za ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 55/90, 5/91, i 27/91), i to:

a) odredbe članka 7. stavka 1. u dijelu kojim je određeno da osiguranici - radnici imaju pravo na naknadu osobnog dohotka zbog privremene spriječenosti - nesposobnosti za rad do dana kad navrše 40 godina staža osiguranja ili 65. godina života;

b) odredaba članka 25. stavaka 2, 3, 4. i 5. u dijelu koji se odnosi na osiguranike - radnike koji su zaposleni kod osoba koje osobnim radom samostalno obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost ili kod drugih privatnih poslodavaca.

2. Ne prihvaća se prijedlog Saveza udruženja samostalnih privrednika Hrvatske za pokretanje postupka za ocjenu zakonitosti odredaba istog Pravilnika, i to:

a) odredbe članka 7. stavka 1. u dijelu kojim je određeno da osiguranici koji osobnim radom samostalno obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost imaju pravo na naknadu osobnog dohotka zbog privremene spriječenosti - nesposobnosti za rad do dana kad navrše 40. godina staža osiguranja ili 65. godina života;

b) odredaba članka 25. stavka 2, 3, 4. i 5. u dijelu koji se odnosi na osiguranike koji osobnim radom samostalno obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost.

3. Ovo Rješenje objavit će s u "Narodnim novinama".

Obrazloženje

U članku 7. Pravilnika određeno je od kada i do kada osiguranici koji osobnim radom samostalno obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost imaju pravo na naknadu osobnog dohotka zbog privremene spriječenosti nesposobnosti za rad. Tako je u stavku 1. članka 7. Pravilnika, između ostalog, određeno da ti osiguranici imaju pravo na naknadu osobnog dohotka do dana kada navrše 40 godina staža osiguranja ili 65. godina života. U članku 25. stavcima 2, 3, 4. i 5. Pravilnika uređen je način utvrdivanja osnovice za naknadu osobnog dohotka osiguranicima koji osobnim radom samostalno obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost i osiguranicima - radnicima zaposlenim kod tih osoba i drugih privatnih poslodavaca, koji nisu po istoj osnovici bili zdravstveno osigurani najmanje šest mjeseci. Njima osnovicu za naknadu osobnog dohotka ne čini osobni dohodak koji je osiguraniku isplaćen za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio slučaj na temelju kojeg se stječe pravo na naknadu, već se kao osnovica za naknadu uzima prosječna osnovica osiguranja na koju je osiguranik bio prijavljen u određenom vremenskom razdoblju prije stjecanja prava na naknadu. Ujedno je određen i najviši iznos osnovice za naknadu osobnog dohotka ovih osiguranika. Prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu zakonitosti navedenih odredaba članka 7. stavka 1. i članka 25. stavaka 2, 3, 4. i 5. Pravilnika podnijeli su Savez samostalnih sindikata Hrvatske - u dijelu koji se odnosi na osiguranike radnike - i Savez udruženja samostalnih privrednika Hrvatske - u dijelu koji se odnosi na osiguranike koji osobnim radom samostalno obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost i osiguranike - radnike zaposlene kod

tih osoba ili kod drugih privatnih poslodavaca. Podnositelji prijedloga smatraju da osporene odredbe Pravilnika nisu u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju. Po ocjeni ovoga Suda postoji osnovana sumnja da osporene odredbe članka 7. stavka 1. i članka 25. stavaka 2, 3, 4. i 5. Pravilnika - u dijelu koji se odnosi na osiguranike - radnike - nisu u skladu s odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 12/91 - pročišćeni tekst, te 19/91. i 53A/91). Tim Zakonom svi su radnici obuhvaćeni obaveznim zdravstvenim osiguranjem neovisno o tome gdje su zaposleni i neovisno o dužini njihova radnog staža i godina njihova života. Svi oni imaju status osiguranika - radnika. U Zakonu je izričito određeno da se u Republičkom fondu zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske (u daljem tekstu: Republički fond) osiguranicima - radnicima obavezno osigurava naknada osobnog dohotka za vrijeme privremene spriječenosti za rad u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite (čl. 40), te da ta naknada pripada od prvog dana privremene spriječenosti za rad i traje za sve vrijeme takve spriječenosti (čl. 41. st. 1). Zakon nije ovlastio Republički fond da na drukčiji naćin uređuje pitanje trajanja prava osiguranika - radnika na naknadu osobnog dohotka za vrijeme privremene spriječenosti za rad u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite.

Stoga postoji osnovana sumnja da Republički fond, bez izričitog zakonskog ovlaštenja, ne bi mogao na drukčiji način uređivati pitanje trajanja prava osiguranika - radnika na tu naknadu, pogotovo što je u članku 8. stavku 1. Zakona određeno da nitko ne može smanjiti niti ograničiti prava koja osiguranicima pripadaju prema odredbama Zakona. Iz navedenog bi proizlazilo da se osiguranicima radnicima mora osigurati pravo na naknadu osobnog dohotka za vrijeme privremene spriječenosti za rad u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite za sve vrijeme dok se nalaze u radnom odnosu, neovisno o dužini njihovog radnog staža i godina njihova života. U pogledu osporenih odredaba članka 25. stavaka 2, 3, 4. i 5. Pravilnika Sud ocjenjuje da postoji osnovana sumnja da te odredbe - u dijelu koji se odnosi na osiguranike radnike koji su zaposleni kod osoba koje osobnim radom samostalno obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost ili kod drugih privatnih poslodavaca - nisu u skladu s odredbom članka 49. stavka 1. Zakona prema kojoj osnovicu za naknadu osobnog dohotka čini osobni dohodak koji je osiguraniku isplaćen za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem nastupi slučaj na temelju kojeg se stječe pravo na naknadu. Tom zakonskom odredbom određen je način utvrđivanja osnovice za naknadu osobnog dohotka za sve osiguranike kojima Zakon jamči pravo na tu naknadu, a to su svi radnici neovisno o tome gdje su zaposleni. Stoga Sud ocjenjuje da postoji osnovana sumnja da Republički fond, bez izričitog zakonskog ovlaštenja, nije mogao u članku 25. stavovima 2, 3, 4. i 5. Pravilnika propisati za jednu kategoriju radnika drukčiji način utvrdivanja osnovice za naknadu osobnog dohotka od onog utvrđenog Zakonom. Na ocjenu zakonitosti ovih odredaba ne utječe činjenica što je člankom 12. stavkom 2. Uredbe o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 55/91) određeno da osnovicu za naknadu osobnog dohotka za vrijeme privremene sprijećenosti za rad čini prosječni iznos osobnog dohotka koji je osiguranik ostvario u posljednjih šest mjeseci.

Stupanjem na snagu ove odredbe nisu prestale važiti odgovarajuće odredbe zakona i Pravilnika već se one samo privremeno ne primjenjuju. Ove će se odredbe ponovno početi primjenjivati kad se prestane primjenjivati Uredba.

U pogledu osporenih odredaba članka 7. stavka 1. i članka 25 stavaka 2, 3, 4. i 5. Pravilnika - u dijelu koji se odnosi na osiguranika koji osobnim radom samostalno obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost - Sud je utvrdio da te odredbe nisu nesuglasne Zakonu. Za te osiguranike u Zakonu nije utvrđeno pravo na naknadu osobnog dohotka za vrijeme privremene spriječenosti za rad u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite. Njima se to pravo može, ali i ne mora utvrditi u Republičkom fondu. Stoga, ako se to pravo samostalno utvrdi u Republičkom fondu, nema zakonske zapreke da se u Republičkom fondu samostalno utvrde i uvjeti pod kojima ti osiguranici ostvaruju pravo na novčanu naknadu, uključujući i to do kada im to pravo pripada i kako se utvrđuje osnovica za naknadu. Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci.

Broj: U-II-137/1991

Zagreb, 16. lipnja 1992.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

Jadranko Crnić, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.