USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 8. srpnja 1992. godine, donio je ovo

RJEŠENJE

1. Pokreće se postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Uredbe o pretvaranju deviznih depozita građana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine". broj 71/91, 3/92 i 12/92). 2. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama".

Uredbom navedenom u izreci, koju je Vlada Repubiike Hrvatske donijela 19. prosinca 1991, a mijenjala je i dopunjavala 21. siječnja i 8. ožujka 1992. godine, pretvoreni su devizni depoziti građana kod banaka koje su poslovale na teritoriju Republike Hrvatske na dan 27. travnja 1991. godine u javni dug Republike Hrvatske. Uredba se odnosi kako na devizne depozite kod Narodne banke Jugoslavije, tako i na devizne depozite kod banaka izvan teritorija Republike Hrvatske. Uredba također uređuje uvjete i način korištenja tih deviznih depozita. Primjerice: prema članku 9. stavku 1. Uredbe devizna štednja po viđenju i oročena devizna štednja građana, te stanje na deviznim računima građana na dan 27. travnja 1991. godine; uvečani za pripadajuće kamate za 1991. godinu, pretvaraju se u oročeni depozit koji će še isplaćivati na20 polugodišnjih rata od kojih prva dospijeva 30. lipnja 1995. godine. Prema članku 11. stavku 1. građanin može zatražiti da mu se u zamjenu za devizni depozit predaju obveznice koje izdaje Republika Hrvatska. Prema članku 14. stavku 1. ovim se obveznicama mogu - po njihovoj nominalnoj vrijednosti pretvorenoj u domaću valutu povećau na dan kupnje - kupovati stanovi u skladu s odredbema Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, počevši od 1. srpnja 1992. odnosno kupovati dionice i udjeli poduzeća u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, člankom 17a. Uredbe propisani su slučajevi u kojima Republika Hrvatska može odmah otkupiti od građana obveznice po nominalnoj vrijednosti. Ustavnom sudu podneseno je dvadeset i šest prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Uredbe, s tim de je neke prijedloge potpisalo i više građana. Prigovori iz prijedloga prvenstveno ukazuju da devizni štediše; na koje se Uredba odnosi;ne mogu slobodno raspolagati svojim uštedevinama. To se smatra povredom prava vlasništva, oduzimanjem privatne imovine i ograničenjem poduzetnićke slobode. Takoder se smatra da je razlićit položaj štediša i onih koji su to postali do 27. travnja 1991. te onih nakon toga. Izraz neravnopravnosti i nejednakosti građana. Daljnji se prigovori odnose na izmjenu ugovornog odnosa i unatržno djelovanje Uredbe poslovnica, politika banaka u raspolaganju - i deponiranju deviznih sredstava te na socijalne situacije u kojima su se pojedinipodnositelji prijedloga za pokretanje ustavnosudskog postupka našli.

Vlada Republike Hrvatske u opširnom odgovoru Suda istaknula je - izmedu ostalog - da je Uredba donijeta u interesu sačuvanja imovine građana predstavljene u potraživanjima prema bankama koja se inače ne bi mogla realizirati. Vlada smatra da je donošenjem Uredbe u stvari stvorila mogućnost da devizni štediše ponovno dobiju svoju ušteđevinu, no to nije mogla učiniti ne određujući uvjete uz koje će moći ispuniti svoje obveze preuzete s javnim dugom. Uvjeti su određeni Uredbom, s tim da je Vlada u okviru materijalnih mogućnosti, ocjenjujući urgentnim rješavanje pojedinih socijalnih problema, izmjenama i dopunama Uredbe djelomice udovoljila zahtjevima građana. Ustavni sud Republike Hrvatske riješio je prihvatiti prijedloge i pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Uredbe. ocijenivši da neki od razloga izneseni u prijedlozima opravdavaju izricanje sumnje u usuglašenost Uredbe s Ustavom i Zakonom, koja se u daljem postupku mora ispitati. Sud smatra da u tom postupku treba odgovoriti slijedeće: 1. Uredba ustanovljuje dvije kategorije deviznih štediša, one koji su to bili na dan 27. travnja 1991. te one koji su deviznim štedišama postali nakon toga. S tim u svezi postavlja se pitanje je li njihovim posve različitim položajem u pogledu raspolaganja uloženim deviznim iznosima povrijedeno načelo jednakosti, koja je utvrđena kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i kao jedno od temeljnih prava čovjeka i građanina u člancima 3. i 14. Ustava Republike Hrvatske.

2. Prema odredbi čl. 88. st. 1 -Ustava Republike Hrvatske, Zastupnički dom može; najviše na vrijeme od godinu dana ovlastiti Vladu Republike, Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela i lokalne samouprave. Uredbom je utvrđen različiti pravni položaj (u pogledu raspolaganja, uloženim devizama) deviznih štediša koji sa to bili na dan 27. travnja 1991. godine i onih koji su deviznim štedišama postali nakon tog dana. 5 tim u svezi postavlja se i pitanje ,je li Vlada Republike Hrvatske, uređujući na takav način;pitanje pravnog položaja deviznih štediša, urediIa pitanje koje se odnosi na razradu Ustavom utvrđenog pravnog načela, u jednakosti građana u pravima i pred iekonom (čl, 3. i čl.14. Ustava) - a za što nije imala ovlaštenje (čl. 88: st. I. Ustava).

3. Uredba je izmijenila ugovorne odnose građana i banaka sklopljene prije njezina stupanja na snagu. Postavlja se pitanje je li time povrijeđena ustavna zabrana unatražnog djelovanja uredaba što ih dbnosi Vlada na temelju zakonske ovlasti, sadržana u članku 88: stavak 2. Ustava.

4. Sudionici u prometu (građani-deponenti i banke-depozitari) slobodno su uredili svoje obvezne odnose (čl. 10. Zakona o obveznim odnosima - dalje: ZOO, koji je preuzet u pravni sustav Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 i 73/91) sklapajuči, između ostalih i ugovore o ulogu na štednju (u stranoj valuti) po viđenju. Kad se radi o takvim ugovorima, građani - deponenti imaju pravo raspolagati dijelom ili cijelim iznosom deviznih sredstava u svakom trenutku: Postoječe obveze banaka - depozitara (vraćanje deviznih sredstava u svakom trenutku na zahtjev građana - deponenata) su prestale, jer su Uredbom zamijenjene novima: banke-depozitari dužne su devizna sredstva (uvećana za kamate) isplačivati u 20 polugodišnjih rata, od kojih prva dospijeva, 30 lipnja 1995. godine. Nove obveze banaka imaju različitu, pravnu osnovu od ranijih (ranije ulog na štednju, a sadoročeni depozit). Medutim, obveza prestaje ako se vjerovnik i dužnik suglase da postojeću obvezu zamijene novom i ako nova obveza ima različit predmet ili različitu pravnu osnovu (čl. 348. st.1. ZOO). Ugovorom o obnovi prijašnja obveza prestaje, a nova nastaje (čl. 350. st.1. ZOO). Učinak obnove (novacije) - prestanak prijašnje obveze i nastanak nove - nastupa, dakle. voljom ugovornih strana, a ne aktom Vlade, pa je pitanje je li Uredba u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima (čl. 348. i čl. 350).

5. Ustavni sud nije prihvatio one prigovore prema kojima se Uredbom građane, kao vlasnike uloženih deviznih sredstava bez njihove suglasnosti ograničava u raspolaganju tim sredstvima, dakle prigovore u svezi sa čl. 48. stavak 1. i čl. 50. stavak 1. Ustava. Sud, naime smatra da se ovdje ne radi o vlasničkom već o obveznom odnosu između građana i banaka Sklapanjem ugovora o ulogu na štednju u stranoj valuti. odnosno ugovora o novčanom (deviznom) depozitu. dolazi do prijenosa prava vlasništva deponiranog novca s deponenta na banku - depozitara (čl. 557. st. 2. u vezi sa čl. 722. i čl. 1035 - 1046. ZOO).

Banka - depozitar ovlaštena je kao vlasnik raspolagati deponiranim novcem. s tim da je dužna u određenom trenutku vratiti deponentu isti novčani iznos - dakle istu količinu stvari iste vrste, a ne istu stvar koja joj je predana u depozit (iste komade novca koji su bili uloženi) - čl. 722.,

Ocjenjujuči da navedeni razlozi opravdavaju izricanje sumnje u usuglašenost Uredbe s Ustavom i Zakonom, a što će biti predmetom daljnjeg ispitivanja i rasprave u pokrenutom postupku Sud je riješio kao u izreci.

Broj : U-I-178/ 1991

Zagreb, 8. srpnja 1992.