USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici 16. lipnja 1992. godine, donio je ovu:

ODLUKA

1. Odbija se ustavna tužba A.P. i D.K. iz Siska.

2. Ova će se Odluke objaviti u "Narodnim novinama".

A.K. i dr. podnijeli su ovom Sudu ustavnu tužbu protiv rješenja Odsjeka za imovinsko-pravne poslove Općine Sisak, KlasaČ943-02-/91-01/04 od 15. ožujka 1991., rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za imovinskopravne poslove, Klasa: Up/II-944-05-04/1-91-2 od 11. lipnja 1991. i presude Upravnog suda Hrvatske, broj: Us-416/1991-4 od 20. studenoga 1991., kojima je odbijen njihov zahtjev, odnosno tužba u upravnom sporu. Navode da im je tim odlikama povrijeđeno jedno od temeljnih prava zagarantiranih Ustavom Republike Hrvatske, ustavno pravo vlasništva iz čl. 40 i 50. Ustava Republike Hrvatske. Tužba nije osnovana. U upravnom postupku, u kojem su donesena navedena rješenja, i u upravnom sporu pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, u kojem je donesena navedena presuda, postupak je vođen povodom zahtjeva tužitelja da im se, temeljem odredbe članka 4a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskim zemljištu ("Narodne novine", broj 53/90), vrati u vlasništvo oduzeto građevinsko zemljište: kat. čest. br. 617/3 i 618/4 k. o. Sisak Stari. Ovaj Sud prihvaća stajalište tužitelja da bi se Ustavom zajamčeno pravo vlasništva moglo povrijediti i time što je nekome onemogućeno da ga ponovno stekne kada se za to stvore zakonom propisane pretpostavke, kao što je to propisano npr. u citiranoj odredbi čl. 4a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakonao građevinskom zemljištu. Sud medutim, ne nalazi da je osporenim odlukama, odnosno odbijanjem zahtjeva tužitelja za vraćanje spomenutog zemljišta, povrijeđeno tužiteljima Ustavom zajamčeno pravo vlasništva.

Prema članku 7. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske, pravovlasništva uređuje se zakonom.

Prestanak društvenog vlasništva na građevinskom zemljištu, odnosno vraćanje tog zemljišta prijašnjim vlasnicima pod odredenim pretpostavkama, uređeno je (i) odredbom članka 4a navedenog Zakona. Prema toj zakonskoj odredbi, stupanjem na snagu tog Zakona prestaje po sili zakona društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje je u društveno vlasništvo preneseno odlukama skupština općina nakon 22. veljaće 1974. godine., a koje nije privedeno namjeni. U konkretnom slučaju nlle bila ispunjena zakonska pretpostavha za vraćanje zemljišta tužiteljima, jer je ono bilo preneseno u društveno vlasništvo u provedbi Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, ("Službeni list SFRJ", broj 52/58), dakle prije 22. veljače 1974. godine. To je i razlog zbog kojeg je bio odbijen zahtjev tužitelja. Međutim, odbijanje zahtjeva tužitelju ne znači - iz navedenih razloga - povredu Ustavom zajamčenog prava vlasništva. Zbog ovih razloga Sud je odlućio kao u izreci.

Broj: U-III-22/ 1992.

Zagreb, 16. lipnja 1992.