Zakoni i propisi - Pravni savjeti 22 17.04.1992 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-261/1990. od 1. travnja 1992.
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici 1. travnja 1992. godine, donio je

ODLUKA

1. Ukidaju se odredbe članaka 75a. i 87. stavak 3. Zakona o redovnim sudovima ("Narodne novine", br. 32/88 - pročišćeni tekst, 16/90., 41/90, 14/91. i 66/91).

2. Ova Odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

Obrazloženje

Odredbama članka 75a. Zakona o redovnim sudovima propisano je da za suca ne može biti birana osoba koja je bračni drug ili srodnik u pravoj liniji, ili u pobočnoj liniji do zaključno drugog stupnja, izabranom sucu suda u koji se sudac bira ili neposredno višeg suda, imenovanom javnom tužiocu ili zamjeniku javnog tužioca u javnom tužilaštvu iste stvarne ili mjesne nadležnosti kao i sud, te odvjetniku koji ima sjedište odvjetničke pisarnice u sjedištu suda u koji se sudac bira.

Odredbom članka 87. stavka 3. Zakona propisano je da će sudac biti razriješen dužnosti ako nastupi okolnost predviđena člankom 75a. Zakona. Ustavni sud Republike Hrvatske je, rješenjem o pokretanju postupka od 5 veljače 1992. godine ("Narodne novine", br. 9/92), izrazio osnovanu sumnju u ustavnost navedenih odredaba Zakona. Budući da Sabor Republike Hrvatske, mada je najavio izmjene koje su upučivale na usklađivanje osporenih odredaba Zakona s Ustavom Republike Hrvatske, nije donio te izmjene Zakona, Sud je, nakon provedenog postupka, odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga: Prema članku 44. Ustava Republike Hrvatske svaki građanin Republike ima pravo pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe. Prema članku 54. stavku 2. Ustava svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakom je građaninu, pod jednakim uvjetima, dostupno svako radno vrijeme. Ustav člankom 115. stavkom 2. utvrđuje da je sudbena vlast samostalna i neovisna. Ustanovljavanje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova i postupak pred sudovima, prema članku 116. stavku 2, uređuju se zakonom.

Člankom 120. Ustava taksativno se utvrđuju razlozi koji mogu biti temeljem razrješenja sudačke dužnosti.

Iz navedenih odredaba Ustava Republike Hrvatske proizlazi da u propisivanju uvjeta za izbor sudaca zakonodavac nije neograničen, već se mora pri tome pridržavati ustavnih principa sadržanih u odredbama članaka 44. i 54. stavka 2. Ustava. On je, nadalje, propisivanjem uvjeta za izbor sudaca, dužan osigurati poštovanje principa samostalnosti i neovisnosti sudbene vlasti.

Polazeći od odredaba članaka 44. i 54. stavka 2. Ustava te odredbe članka 115. stavka 2. Sud je ocijenio da se tako širokom zabranom, kao što je propisuje citirana odredba članka 75a. Zakona, dovode u pitanje spomenuti ustavni principi, posebno imajući u vidu da ti uvjeti ne ovise o osobi koja se kandidira za suca. Sud je, nadalje, ocijenio da se zabranom izbora u slučajevima iz članka 75a. ne može opravdati osiguravanjem ustavnog principa o samostalnosti i neovisnosti sudbene vlasti. Naime, propisivanjem ovako široke zabrane izbore u slučajevima srodstva ograničavaju se ustavna prava građana-kandidata za sudsku dužnost, odnosno već izabranih sudaca Jamstvo za neovisnost i samostalnost sudbene vlasti, izraženo u članku 115. stavku 2. Ustava, ustavno je načelo da je sudačka dužnost stalna, s tim da je i sam Ustav u članku 120. utvrdio što može biti razlogom razrješenja od sudačke dužnosti. Kako se i odredbom članka 87. stavka 3. Zakona taksativno navode slučajevi u kojima će sudac biti razriješen dužnosti, Sud je ocijenio da navedena odredba nije suglasna članku 120. Ustava Republike Hrvatske. Sud pri tome polazi od stanovišta da zakonodavac, osim razloga za razrješenje utvrđenih navedenom odredbom Ustava, nema ovlaštenja propisivati dodatne razloge koji mogu biti osnovom razrješenja sudačke dužnosti. Zbog ovih razloga Sud je odlučio kao u izreci.

Broj : U-I-261 / 1990. Zagreb, 1. travnja 1992.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

Jadranko Crnić, v. r