USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici 1. travnja 1992. godine, donio je

ODLUKA

1. Ukidaju se odredbe članaka 30a. i 38. Zakona o javnom tužilaštvu - pročišćeni tekst ("Narodne novine", br 34/89, 16/90, 41/90, 14/91. i 66/91).

2. Ova Odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

Odredbama članka 30a. Zakona navedenog u izreci propisano je da za javnog tužitelja ili zamjenika javnog tužitelja ne može biti imenovana osoba koja je bračni drug ili srodnik u pravoj liniji ili u pobočnoj liniji do zaključno drugog stupnja: imenovanom javnom tužitelju ili zamjeniku javnog tužitelja u istom javnom tužilaštvu, izabranom sucu u sudu iste stvarne i mjesne nadležnosti kao i javno tužilaštvo za koje se imenovanje provodi te odvjetniku koji ima sjedište odvjetničke pisarnice u sjedištu odnosnog javnog tužilaštva. Odredbom članka 38, stavka 2. propisano je da će se razriješiti dužnosti javni tužitelj i zamjenik javnog tužitelja ako nastupi okolnost predviđena člankom 30a. ovoga Zakona. Ustavni sud Republike Hrvatske je rješenjem o pokretanju postupka od 5. veljače 1992. godine "Narodne novine;", broj 9/92) izrazio osnovanost sumnje u ustavnost navedenih zakonskih odredaba Kako Sabor Republike Hrvatske do danas nije donio izmjene navedenih zakonskih odredaba kojima bi ih uskladio s odredbama Ustava Republike Hrvatske. Sud je, nakon provedenog postupka, ukinuo te zakonske odredbe iz slijedećih razloga: Prema članku 44. Ustava Republike Hrvatske svaki građanin ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe, dok prema članku 54. stavku 2. Ustava svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakom je građaninu, pod jednakim uvjetima, dostupno svako radno mjesto i dužnost. Na temelju navedenih odredaba Ustava Republike Hrvatske zakonodavac je u propisivanju uvjeta za imenovanje na javne i državne poslove, pa tako i na dužnost javnog tužitelja i njegova zamjenika kao i za razrješenje s tih dužnosti, bio dužan pridržavati se odredaba Ustava o jednakosti svih pred zakonom, o pravu na rad, o slobodi rada i slobodnom izboru zanimanja i zaposlenja. Propisivanjem uvjeta za imenovanje i razloga za razrješenje s navedenih dužnosti zakonodavac je nadalje trebao osigurati svakom građaninu, pod jednakim uvjetima, dostupnost svakog radnog mjesta i dužnosti. Iz navedenih ustavnih odredaba proizlazi i to da zakonodavac u propisivanju uvjeta za izbor i razrješenje javnih tužitelja nije neograničen, već se mora pridržavati načela sadržanih u odredbema članaka 44. i 54. stavka 2. Ustava. Sud je stoga ocijenio da se propisanom širokom zabranom izbora i razloga za prestanak dužnosti, što ih sadrže odredbe članka 38a. Zakona, vrijeđaju navedene ustavne odredbe, posebno, imajući u vidu da propisani uvjeti ne ovise o osobi koja se natječe za izbor. U slučajevima iz članka 38a. Zakona ograničavaju se dakle, navedena ustavna prava građana - kandidata za izbor te već izabranih na dužnost javnog tužitelja. Iz navedenih rszloga Sud je odlučio kao u izreci.

Broj: U-I-30/1991.

Zagreb, 1. travnja 1992.