USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici 1. travnja 1992. godine, donio je ovo

RJEŠENJE

1. Poništavaju se rješenja Upravnog suda Hrvatske, broj Zpa-1/1991-5 i broj Zpa-2/1991-3 od 28. studenoga 1991. godine te se oba predmeta vraćaju Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje.

2. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama".

Rješenjima navedenim u izreci Upravni sud Hrvatske oglasio se nenadležnim za rješavanje o zahtjevima K.N. i U.F. za, zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom i te zahtjeve ustupio na rješavanje ovom Sudu. Razlog tome je kako se navodi u spomenutim rješenjima - brisanje Glave VI, pa time i članka 66. u Zakonu o upravnim sporovima što je učinjeno člankom 36. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91) - odnosno nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske da, u smislu članka 125. Ustava Republike Hrvatske, štiti ustavne slobode i prava čovjeka i građanina. Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je nezakonitost ustupanja spomenutih zahtjeva na rješavanje ovom Sudu i stoga je poništio rješenja Upravnog suda Hrvatske navedena u izreci ovoga rješenja. Ovo iz slijedećih razloga: Oglašavajući se nenadležnim za rješavanje o zahtjevima za zaštitu sloboda i prava zajamćenih Ustavom, Upravni sud Hrvatske neosnovano je - primjenom članka 21. stavka 1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet i izmijenjen na temelju članaka 1. i 6. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91 (dalje: ZPP) - ustupio spomenute zahtjeve na rješavanje ovom Sudu. Naime, u konkretnim slučajevima neodgovarajuće je primijenjena odredba članka 21. stavka I. ZPP koja se odnosi isključivo na ustupanje predmeta nadležnome sudu, što podrazumijeva samo redovni sud, a ne i Ustavni sud Republike Hrvatske. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske izdvojen je iz sustava ustrojstva zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, kako je to navedeno u odredbi članka 4. Ustava Republike Hrvatske. Upravni sud Hrvatske - utvrdivši da više nije nadležan u stvarima zaštite sloboda i prava zajamčenih Ustavom - trebao je odlučiti primjenom odredbe članka 16. stavka 2. ZPP. Prema toj zakonskoj odredbi. kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego kakav drugi domaći organ, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. Prilikom budućeg odlučivanja o zahtjevima K.N. i U.F., Upravni sud Republike Hrvatske će - odlučujući o svojoj nadležnosti - voditi računa o primjeni članka 1. Zakona o izmjenama Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 9/92) kojim je članak 36. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91) zamijenjen sa člancima 36. do 36k. Naime, člankom 36. izmijenjen je članak 66. Zakona o upravnim sporovima tako da o zahtjevu za zaštitu ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina, ako je takve sloboda ili pravo povrijedeno konačnim pojedinačnim aktom. a nije osigurana druga sudska zaštita, odlučuje sud nadležan za upravne sporove. Iz ovih razloga Sud je riješio kao u izreci.

Rješenje broj: U-III-7/1992 i U-III-10/1992

Zagreb. 1. travnja 1992.