MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODOPRIVREDE

Na temelju članka 28. stavke 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti ("Narodne novine", br. 52/91), ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede donosi

PRAVILNIK

o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bjesnoće kod životinja

Ovim se pravilnikom propisuju mjere za suzbijanje i iskorjenjivanje bjesnoće kod životinja.

Radi suzbijanja pojave bjesnoće kod životinja obvezan je popis, označavanje i zaštitno cijepljenje pasa protiv bjesnoće, jedanput godišnje.

Zaštitno cijepljenje iz stavke 1. ovog članka provodi se na psima starijim od četiri mjeseca.

Nakon primitka obavijesti o pojavi znakova po kojima se može posumnjati da je životinja oboljela od bjesnoće, ta se životinja klinički ispituje radi utvrđivanja opravdanosti sumnje na bjesnoću.

Općinski organ uprave nadležan za pošlove veterinarstva dužan je odmah osigurati laboratorijsko ispitivanje u Hrvatskom veterinarskom zavodu, ako veterinarska služba klinički potvrdi sumnju na bjesnoću.

Ispitivanju iz stavke 1. ovog članka podliježe i svaka životinja koju je bolesna životinja mogla zaraziti.

Klinički zdravi psi i mačke koji su nanijeli ozljedu ljudima, stavljaju se pod kontrolu l0 dana. U tom vremenu obavit će se tri klinička pregleda: prvoga, petoga i desetog dana.

Ako se utvrdi sumnja na bjesnoću, glava ili mozak životinje šalje se na laboratorijsko ispitivanje.

Životinja se smatrs oboljelom ako se laboratorijskom pretragom imunofluorescentnom metodom ili pretragom na Negrijeva tjelešca ili biološkim pokusom na bijelim miševima utvrdi bjesnoća.

Biološki pokus na bijelim miševima obvezan je:

1. kad je čovjek došao u doticaj sa životinjom za koju se sumnja da je oboljela od bjesnoće, a mikroskopski nalaz (imunofluorescentnom metodom ili pretragom na Negrijeva tjelešca) na pretraženom materijalu od te životinje dade negativan ili sumnjiv rezultat;

2. pri prvom utvrđivanju bjesnoće u jedne vrste životinja na području općine;

3. prema potrebi i u drugim slučajevima.

Kad se utvrdi bjesnoća i dok traje opasnost od bjesnoće, u zaraženom i ugroženom području naredit će se ove mjere:

1. zatvaranje životinja za koje se sumnja da su oboljele od bjesnoće;

2. zatvaranje pasa mlađih od četiri mjeseca;

3. držanje pasa i mačaka pod kontrolom, pri čemu psi moraju biti markirani odnosno označeni i držani povocem i s košaricom; ·

4. zabrana prometa pasa i mačaka;

5. provjera postupaka što ih je poduzeo držalac životinja i utvrdivanje eventualnog doticaja zaražene životinje s drugim životinjama, na koje se bjesnoća može prenijeti, ili s ljudima;

6. zaštitno cijepljenje pasa, a prema potrebi i drugih na bjesnoću prijemčivih životinja;

7. tamanjenje necijepljenih pasa i mačaka te pasa i mačaka lutalica:

8. organizirano prorjeđivanje populacije lisica, a po potrebi i drugih divljih mesoždera;

9. eutanazija životinja oboljelih od bjesnoće i životinja što ih je ujela bolesna životinja:

10. eutanaziranje životinja koje su bile u doticaju sa životinjom oboljelom od bjesnoće odnosno sa životinjom za koju se sumnja da je oboljela od bjesnoće, ili cijepljenje tih životinja (osim necijepljenih pasa) i njihovo držanje u karanteni šest mjeseci;

11. eutanazija životinja za koje se sumnja da su oboljele od bjesnoće, a promijenile su ponašanje svojstveno toj vrsti:

12. zabrana iznošenja životinjskih proizvoda, životinjskih sirovina i predmeta preko kojih se bjesnoća može prenijeti iz zaraženog dvorišta i drugih mjesta;

13. zabrana skidanja kože s leševa pasa, mačaka, lisica, vukova i ostalih krznaša.

Iznimno od odredbe članka 6. točke 3. ovog pravilnika, izvan naseljenih mjesta mogu se slobodno kretati psi čuvari stada na ispaši uz stado, službeni psi policije i oružanih snaga Republike Hrvatske, psi spasilačkih ekipa i psi vodići slijepih osoba, ako je nakon cijepljenja proteklo vrijeme stvaranja imuniteta.

Iznimno od odredbe članka 6. točke 13. ovog pravilnika, skidanje kože s leševa pasa, mačaka, lisica, vukova i ostalih krznaša, dopušteno je uz ove uv)ete:

1. da je osoba koja skida kožu s leševa navedenih životinja zaštitno cijepljena protiv bjesnoće, da nema povreda na glavi i rukama te da je obučena za obavljanje tog posla;

2. da osoba dok skida kožu s leševa ima zaštitnu odjeću, obuću, rukavice, masku te da raspolaže odgovarajućim priborom za uzimanje materijala za laboratorijski pregled: skalpelom, škarama, nožem, dlijetom, čekičem, pilom, bocama za uzimanje, pakiranje i slanje materijala te sredstvima za dezinfekciju;

3. da se vreča s kojom čuva u posebnoj prostoriji do dobivanja rezultata ispitivanja iz članka 5. stavke 2. ovog pravilnika. Ako je rezultat pozitivan odnosno životinja bolesna, vreča se zajedno s kožom uništava, a ako je rezultat negativan odnosno životinja zdrava, dopušta se stavljanje kože u promet.

Kada se bjesnoća utvrdi kod divljači, lov te divljači može se zabraniti na određeno vrijeme.

Pri poduzimanju mjera zaštitnog cijepljenja istovremeno se određuju i vrste životinja koje će se cijepiti, vrijeme cijepljenja i vrsta Cjepiva (vakcine).

Dezinfekcija prostorija u kojima se nalazi oboljela životinja i pribora koji je bio u doticaju s oboljelom životinjom obavlja se svakodnevno određenim sredstvima za dezinfekciju do ubijanja životinja, nakon čega se obavlja završna dezinfekcija.

Za pse i mačke, koji se izlažu na izložbama obvezno je posjedovati potvrdu o obavljenom zaštitnom cijepljenju protiv bjesnoće.

Smatra se da je bjesnoća prestala ako su izvršene sve naređene mjere, ako je izvršena završna dezinfekcija i ako je od tada prošlo tri mjeseca, za koje vrijeme nije ustanovljen ni jedan slučaj bjesnoće u životinja.

Na dan stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje važiti Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bjesnoće kod životinja ("Službeni list SFRJ", broj 39/88 i "Narodne novine", broj 52/91).

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 322-01/91/01/462

Urbroj : 525-01-91-1

Zagreb, 5. prosinca 1991.