Zakoni i propisi - Pravni savjeti 53A 08.10.1991 Ukaz o proglašenju Carinskog zakona
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Besplatna izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Poslovni forum d.o.o. ove godine obilježava dvadeset godina uspješnog poslovanja. Tim povodom, poklanjamo Vam BESPLATNU izradu CMS web stranica.
Inače, redovna cijena izrade CMS web stranica je 3900 kuna + PDV

Link za opširnije informacije o BESPLATNOJ izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, a u svezi s člancima 6. i 7. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske, donosim

UKAZ

o proglašenju Carinskog zakona

Proglašavam Carinski zakon, kojeg je Sabor Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća udruženog rada 8. listopada 1991, Vijeća općina 8. listopada 1991. i Društveno-političkog vijeća 8. listopada 1991. godine.

Klasa: 011-01/91-01/143

Urbroj: 71-91-1

Zagreb, 8. listopada 1991.

Predsjednik Republike Hrvatske

dr. Franjo Tuđman, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.



CARINSKI ZAKON

Članak 1.

Ovim zakonom uređuju se osnove sustava carinske zaštite hrvatskog gospodarstva, prava i obaveze svih subjekata u postupku carinjenja robe, određuje se pojam carinskog područja, carinske crte, carinskog pograničnog pojasa, carinskog nadzora i drugi instituti koji reguliraju sustav carinske zaštite te postupak carinjenja robe.

Članak 2.

(1) Carinsko područje Hrvatske obuhvaća teritorij Republike Hrvatske.

(2) Carinsko područje Hrvatske ograničeno je carinskom crtom koja je istovjetna s državnom granicom Republike Hrvatske.

Članak 3.

(1) Carinski je pogranični pojas na kopnu dio carinskog područja Hrvatske koji širinom obuhvaća 5 km od carinske crte u dubinu teritorija Republike Hrvatske.

(2) Odredba stavka (1) ovoga članka primjenjuje se i kad carinska crta prolazi graničnim rijekama.

(3) Carinski je pogranični pojas na moru dio carinskog područja Hrvatske koji širinom obuhvaća 3 km kopna od obale, područje od obale do vanjske granice teritorijalnog mora te područje široko dvije nautičke milje računajući od vanjske granice teritorijalnog mora u smjeru otvorenog mora.

Članak 4.

(1) Carinskom se robom smatraju sve stvari koje se u carinsko područje Hrvatske uvoze, unose ili primaju, koje se s tog područja izvoze, iznose ili šalju i koje se preko tog područja prevoze ili prenose,

(2) Prema stavku (1) ovoga članka, carinskom robom smatraju se i:

1) žive životinje koje se uvoze, unose i izvoze ili provoze,

2) električna energija i plinovita ili tekuća tijela koja se električnim vodovima, plinovodima, naftovodima, vodovodima ili na drugi način uvoze, izvoze ili provoze,

3) prijevozna i prijenosna sredstva kojima se roba i putnici prevoze preko carinske crte ili su namijenjena prijevozu robe i putnika preko carinske crte,

4) stvari koje su na carinsko područje Hrvatske dospjele na drugi način,

5) domaća roba koja se prevozi iz jednog mjesta u Hrvatskoj u drugo mjesto u Hrvatskoj preko stranog carinskog područja,

6) roba koja je posebnim propisima izjednačena s robom koja se uvozi, unosi ili prima ili izvozi, iznosi ili šalje.

(3) Prema stavku 1. ovog članka carinskom se robom ne smatraju:

1) javne isprave,

2) pismovne pošiljke koje ne sadržavaju carinsku robu,

3) trgovačko dopisivanje, poslovne knjige te robna, pravna i financijska dokumentacija,

4) čekovi, mjenice, dionice i gotovina.

(4) Vlada Republike Hrvatske propisat će koje se stvari osim onih iz stavaka 1. i 2. ovog članka, smatraju carinskom robom, odnosno koje se stvari, što prelaze preko carinske crte, osim onih iz stavka 3. ovog članka ne smatraju carinskom robom.

Članak 5.

(1) Carinski nadzor obuhvaća mjere koje se poduzimaju radi sprečavanja neovlaštenog postupanja s carinskom robom i osiguranja njezine istovjetnosti dok se ne provede carinski postupak.

(2) Carinski nadzor obuhvaća osobito:

1) čuvanje i pregled carinske robe,

2) sprovođenje carinske robe,

3) stavljanje carinskih obilježja,

4) uzimanje uzoraka, prospekata, crteža, fotografija i šlično, radi podataka kojima se osigurava istovjetnost robe,

5) pregled i pretragu prijevoznih i prijenosnih sredstava i vozačkog osoblja odnosno posade,

6) pregled putničke prtljage i osobnu pretragu putnika.

Članak 6.

Carinskom nadzoru podliježu:

1) carinska roba,

2) putnici i posada te osoblje prijevoznih i prijenosnih sredstava.

Članak 7.

(1) Carinskom nadzoru ne podliježu:

1) domaći i strani brodovi koji viju vojnu pomorsku zastavu,

2) brodovi dok plove na dijelovima pograničnih rijeka na kojima se prema međunarodnim ugovorima ne može obavljati carinski nadzor.

3) brodovi organa unutarnjih poslova,

4) domaći i strani vojni zrakoplovi.

(2) Carinskom nadzoru podliježu roba i putnici koji se iskrcavaju ili ukrcavaju na brodove iz toč. 1) i 3) stavka (1) ovog članka, te roba i putnici koji se prevoze između tih brodova i obale, i obrnuto.

(3) Carinskom nadzoru podliježu roba i putnici koji se iskrcavaju ili ukrcavaju na zrakoplove iz točke 4) stavka (1) ovog članka.

(4) Osobe iz stavka (2) i (3) ovog članka moraju carinsku robu prijaviti carinarnici da bi se proveo carinski postupak.

Članak 8.

Carinski nadzor provode carinarnice prema odredbama ovog zakona i propisima donesenim na temelju ovog zakona.

Članak 9.

(1) Ovlašćuje se Vlada Republike Hrvatske da osim mjera predviđenih ovim zakonom, propiše i posebne mjere carinskog nadzora, te slučajeve u kojima se primjenjuju mjere carinskog nadzora.

(2) Direktor Carinske uprave propisuje način vođenja evidencije o carinskoj robi da bi se mogle provesti mjere carinskog nadzora.

Članak 10.

(1) Carinska obilježja moraju ostati neoštećena sve dok ih ne skine nadležna carinarnica, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Direktor Carinske uprave propisuje vrste carinskih obilježja i način njihove uporabe.

Članak 11.

(1) Uvoz, izvoz i provoz robe te prijelaz osoba preko carinske crte obavlja se pograničnim prijelazima za međunarodni promet.

(3) Projektiranje, izgradnja i rekonstrukcija onog dijela pograničnog prijelaza za međunarodni promet koji je određen za provedbu carinskog nadzora i carinskog postupka obavljaju se na temelju suglasnosti Carinske uprave.

Članak 12.

(1) Preko pograničnih prijelaza za pogranični promet mogu prelaziti i prenositi robu samo osobe koje to pravo imaju na temelju zakona ili međunarodnog ugovora.

(2) Preko pograničnih prijelaza za pogranični promet dvovlasnici mogu prenositi stvari koje su im potrebne za obrađivanje njihova imanja, a na temelju međunarodnog ugovora i druge stvari.

(3) Liječnici, veterinari, i primalje koji imaju boravište u carinskom pograničnom pojasu mogu, ako je hitno potrebno, preko pograničnih prijelaza za pogranični promet prenositi instrumente i lijekove potrebne za obavljanje njihovih poslova.

(4) Vatrogasne i druge ekipe koje sudjeluju u spašavanju ljudi i imovine u elementarnim nepogodama mogu, ako je potrebno, preko svih graničnih prijelaza prenositi potrebnu opremu i ostala tehnička sredstva.

Članak 13.

(1) U redovitom prometu ili ako se to carinarnici unaprijed prijavi, prijevozna sredstva te njihovo vozačko osoblje odnosno posada i putnici mogu prelaziti preko pograničnih prijelaza za međunarodni promet u svako doba dana i noći.

(2) Motorna vozila za prijevoz osoba mogu u svako doba dana i noći prelaziti preko graničnih prijelaza za međunarodni promet.

(3) U svim se drugim slučajevima samo danju može prenositi roba i prelaziti preko carinske crte.

(4) Iznimno od odredbe stavka (3) ovog članka, direktor Carinske uprave može, kad je to potrebno, propisati da se roba može prenositi i da se može prelaziti preko carinske crte i u drugo doba dana.

Članak 14.

Riječju "danju" prema članku 13. stavku (3) ovog zakona, misli se vrijeme:

1) u siječnju i prosincu - od 7 do 17 sati,

2) u veljači i studenome - od 6 do 18 sati,

3) u ožujku, rujnu i listopadu - od 5 do 19 sati,

4) u travnju i kolovozu - od 4 do 19 sati,

5) u svibnju, lipnju i srpnju - od 4 do 20 sati.

Članak 15.

Sva roba što se uvozi, unosi i prima ili izvozi, provozi i šalje preko carinske crte mora se prijaviti pograničnoj carinarnici, u skladu s odredbama ovog zakona i propisima što na temelju njega budu doneseni.

Članak 16.

(1) Državni organi (sudovi, inspekcijski organi, organi unutarnjih poslova i dr.) moraju najbližoj carinarnici prijaviti svu robu i prijevozna sredstva koja se kod njih nalaze, ako je riječ o robi koju su ti organi privremeno ili konačno oduzeli, i ako se osnovano posumnja da je to carinska roba nad kojom nije proveden carinski postupak prema odredbama ovog zakona.

(2) Carina i druge pristojbe naplaćuju se nakon podmirenja troškova nastalih u svezi s robom iz stavka (1) ovog članka (čuvanje, prodaja i sl.).

3) Sredstva ostvarena prodajom carinske robe i prijevoznih sredstava iz stavka (1) ovog članka, nakon uplate carina i drugih pristojbi, raspoređuju se u skladu s odredbama propisa o prekršajima i propisa o izvršenju krivičnih sankcija.

Članak 17.

(1) Roba i stvari koje se uvoze, unose iIi prime u carinsko područje Hrvatske podliježu plaćanju carine, osim ako ovim zakonom ili Zakonom o carinskoj tarifi nije određeno drukčije.

(2) Obveza plaćanja carine i visina carinskih stopa određuje se isključivo iz zaštitnih razloga.

Članak 18.

Plaćanju carine ne podliježe:

1) roba koja se izvozi, iznosi ili šalje iz carinskog područja Hrvatske;

2) roba koja se provozi ili prenosi preko carinskog područja Hrvatske;

3) roba koju je poduzeće ili druga pravna osoba izvezla i koja je ocarinjena, a vraće se neprodana ili se vraća zato što ne odgovara obvezama što proizlaze iz ugovora ili poslovnog odnosa na temelju kojega je bila izvezena;

4) roba koju su državljani Republike Hrvatske izvezli i koja je ocarinjena, a vraća se iz inozemstva;

5) dokumentacija koja se šalje u svezi s međunarodnim licitacijama i natječajima;

6) sve vrste tiskanog ili snimljenog materijala iz oblasti kulture, prosvjete i znanosti te dokumentacija koju državni organi, poduzeća i druge organizacije primaju na temelju međunarodnih ugovora ili međudržavnih sporazuma;

7) televizijske, filmske ili na drugi način snimljene vijesti ili slike i programski prilozi za izravnu emisiju preko sredstava javnog priopćavanja;

8) sav materijal koji se besplatno prima iz inozemstva, a namijenjen je isključivo sudionicima međunarodnih simpozija, konferencija i sličnih sastanaka koji se održavaju u Republici Hrvatskoj;

9) poljoprivredni proizvodi koji ostaju kao rezultat umnožavanja u procesu proizvodnje sjemenske robe od privremeno uvezenoga sjemenskog materijala;

10) roba koja se izvozno-uvozno carini bez prelaska carinske crte na temelju sklopljenog i registriranog ugovora sa stranom osobom o ustupanju izgradnje investicijskog objekta stranom izvođaču u zemlji;

11) roba koja se prodaje u slobodnim carinskim prodavaonicama;

12) roba koja se uvozi ili unosi u carinsku zonu.

Članak 19.

Obveza plaćanja carine nastaje:

1) za robu koja se uvozi, unosi ili prima - na dan kad roba prijeđe preko carinske crte, a za robu koja se iz carinske zone stavlja u promet na tržište - na dan kad je prešla iz carinske zone na tržište Hrvatske;

2) za robu smještenu u konsignacijsko skladište - na dan kad je kupac preuzeo robu s konsignacijskog skladišta;

3) za robu koja je privremeno uvezena u carinsko područje Hrvatske - na dan kad se podnese carinska deklaracija za konačno carinjenje te robe, odnosno na dan proteka roka za koji je odobren privremeni uvoz;

4) za robu i prijevozna sredstva iz članka 16. ovog zakona - na dan izvršnosti odluke organa kojom je roba ili prijevozno sredstvo oduzeto odnosno na dan kad se donese odluka o dozvoli izvršenja;

5) za robu koja se iz konsignacijskog skladišta prenosi u carinsko skladište - na dan kad je iznesena iz konsignacijskog skladišta;

6) za provoznu robu koja je na carinskom području Hrvatske zadržana radi uvoza - na dan kad se podnese carinska deklaracija za carinjenje te robe, a ako deklaracija nije podnesena - na dan stavljanja robe u slobodni promet;

7) za robu koja se izvozno-uvozno carini bez prelaska robe preko carinske crte - na dan kad se podnese carinska deklaracija.

Članak 20.

Obveza plaćanja carine za robu koja se izvozi nastaje onoga dana kad se podnese izvozna carinska deklaracija.

Članak 21.

Uništi li se roba što se uvozi ili prima ili koja se izvozi ili šalje dok se nalazi pod carinskim nadzorom, prestaje obveza plaćanja carine.

Članak 22.

(1) Visina carine za robu za koju je nastala obveza plaćanja carine utvrđuje se prema stanju robe u skladu s propisima što važe, i to:

1) za robu koja se uvozi i za robu koja se uvozi preko carinske zone - na dan kad se podnese carinska deklaracija,

2) za robu koju putnici unose - na dan carinjenja,

3) za robu smještenu u konsignacijsko skladište - na dan kad kupac preuzme robu iz konsignacijskog skladišta,

4) za robu koja je bila privremeno uvezena u carinsko područje Hrvatske - na dan kad se podnese carinska deklaracija za konačno carinjenje odnosno na dan proteka roka za koji je odobren privremeni uvoz,

5) za robu i prijevozna sredstva iz članka 16. ovog zakona - na dan izvršnosti odluke organa kojom su roba ili prijevozno sredstvo oduzeti odnosno na dan donošenja odluke o dozvoli izvršenja,

6) za robu koja se iz konsignacijskog skladišta prenosi u carinsko skladište - na dan kad se podnese carinska deklaracija,

7) za robu koja se provozi, a na carinskom je području Hrvatske zadržana radi uvoza - na dan kad se podnese deklaracija za carinjenje te robe, a ako carinska deklaracija nije podnesena - na dan stavljanja robe u slobodni promet,

8) za robu koja se izvozno-uvozno carini bez prelaska preko carinske crte - na dan kad se podnese carinska deklaracija,

9) za robu koja se carini u smislu članka 228. stavka (2) i članka 362. stavka (1) ovog zakona - na dan donošenja rješenja o naplati carine.

(2) Visina carine za robu proizvedenu ili oplemenjenu u carinskoj zoni. koja se stavlja u promet na hrvatsko tržište, utvrđuje se u skladu s propisima što važe na dan podnošenja carinske deklaracije

Članak 23.

(1) Carinski obveznik jest posjednik robe ili osoba koju on ovlasti, osoba na koju glasi prijevozna isprava, osoba na koju su prenesena prava iz prijevozne isprave, osoba koja robu unosi u carinsko područje Hrvatske ili iznosi s tog područja te druge osobe koje, kad to predviđa ovaj zakon, moraju platiti carinu.

(2) Za robu koja se izgubi ili na drugi način nestane na putu od carinske crte do prijemne carinarnice, carinski je obveznik vozar ili osoba koja je robu preuzela od carinarnice.

Članak 24.

(1) Od plaćanja carine oslobođeni su:

1) šefovi stranih država i izaslanici šefova stranih država u specijalnoj misiji te članovi njihove uže obitelji - na predmete namijenjene njihovim službenim potrebama i osobnoj uporabi,

2) međunarodne organizacije - na predmete namijenjene njihovim službenim potrebama,

3) diplomatska i konzularna predstavništva stranih država u Hrvatskoj na predmete namijenjene njihovim službenim potrebama,

4) šefovi stranih diplomatskih predstavništava u Hrvatskoj i članovi njihovih užih obitelji - na predmete namijenjene njihovoj osobnoj uporabi.

(2) Predmeti oslobođeni od plaćanja carine prema odredbama stavka (1) ovog članka, ne smiju se otuđiti ili dati drugoj osobi prije prijave carinarnici i provedenog postupka carinjenja.

Članak 25.

(1) Od plaćanja carine u granicama recipročnosti oslobođeni su:

1) diplomatsko i konzularno osoblje stranih predstavništava u Hrvatskoj i članovi njihovih užih obitelji - na predmete namijenjene njihovoj osobnoj uporabi,

2) osoblje stranih diplomatskih i konzularnih predstavništava u Hrvatskoj - na predmete svojeg domaćinstva uvezene u roku 12 mjeseci od dana njihova dolaska na dužnost u Hrvatsku.

(2) Pravom iz stavka (1) ovog članka ne mogu se koristiti državljani Republike Hrvatske ni strani državljani stalno nastanjeni u Hrvatskoj.

(3) Predmeti oslobođeni plaćanja carine, prema odredbi stavka (1) ovog članka, ne smiju se, u roku tri godine od dana uvoza, otuđiti ili dati drugoj osobi na uporabu prije plaćanja carine.

Članak 26.

(1) Od plaćanja carine oslobođeni su hrvatske oružane snage i organi unutarnjih poslova - na predmete naoružanja i opremu koji se uvoze u skladu s potrebama razvoja tih službi.

(2) Rješenje o oslobađanju od plaćanja carine, u skladu s potrebama razvoja službi iz stavka (1) donosi ministar financija, na prijedlog ministra obrane odnosno ministra unutarnjih poslova.

Članak 27.

Od plaćanja carine oslobođeni su:

1) putnici koji dolaze iz inozemstva - na predmete koji služe njihovim osobnim potrebama za vrijeme putovanja (osobna prtljaga) bez obzira na to da li ih nose sobom ili su ih dali na prijevoz vozaru;

2) domaći putnici - na predmete osobne prtljage i na predmete koje unose iz inozemstva ako ti predmeti nisu namijenjeni preprodaji, i to do vrijednosti koju propiše Vlada Republike Hrvatske;

3) strani državljani koji su dobili državljanstvo Republike Hrvatske i strani državljani koji su dobili azil odnosno odobrenje za stalno nastanjenje u Hrvatskoj - na predmete za svoja domaćinstva i predmete gospodarskog inventara ako te predmete uvezu u roku jedne godine od dana dobivanja odobrenja za stalno nastanjenje. Taj rok carinarnica može produžiti ako to zahtijevaju posebne okolnosti pod kojima se obavlja doseljenje.

Gospodarskim inventarom, u smislu ove točke, smatraju se samo oni predmeti koji su doseljenoj osobi neophodni za obavljanje jedne djelatnosti i bez kojih djelatnost ne bi mogla obavljati ako se, prema propisima, može baviti tom djelatnošću u Republici Hrvatskoj. Prijevozna sredstva u smislu ove točke smatraju se gospodarskim inventarom ako se korisnik povlastice bavi prijevozničkom djelatnošću kao jedinom djelatnošću. Vlada Republike Hrvatske može propisati vrijednost do koje se može koristiti oslobođenje od plaćanja carine na predmete neophodnog gospodarskog inventara.

Povlastica iz ove točke može se koristiti samo za predmete koji se uvezu u roku jedne godine od dana doseljenja dnosno od dana dobijanja azila u Hrvatskoj, odnosno od dana dobijanja odobrenja za stalno nastanjenje. Taj rok Carinska uprava može produžiti ako to zahtijevaju posebne okolnosti pod kojima se obavlja doseljavanje;

4) državljani Republike Hrvatske - članovi posada brodova te državljani Republike Hrvatske koji su po bilo kojoj osnovi bili na radu, u inozemstvu neprekidno najmanje dvije godine ili najmanje 24 mjeseca u razdoblju od četiri godine - na predmete za svoje domaćinstvo i na predmete gospodarskog inventara koje unesu ili prime iz inozemstva u roku jedne godine od dana povratka s rada u inozemstvu, i to do vrijednosti koju propiše Vlada Republike Hrvatske.

Ako osobe iz stavka (1) ove točke dolaze iz inozemstva radi korištenja godišnjeg odmora, posjete obitelji i sl., mogu jednom godišnje bez plaćanja carine unositi predmete koji nisu namijenjeni preprodaji, do ukupne vrijednosti koju propiše Vlada Republike Hrvatske;

5) državljani Republike Hrvatske i strani državljani - na predmete koje prime iz inozemstva u pošiljkama do vrijednosti koju propiše Vlada Republike Hrvatske;

6) državljani Republike Hrvatske i strani državljani - na lijekove za osobnu uporabu koje donesu ili prime iz inozemstva;

7) državljani Republike Hrvatske i strani državljani stalno nastanjeni u Hrvatskoj - na predmete naslijeđene u inozemstvu;

8) državljani Republike Hrvatske, poduzeća, druge pravne i fizičke osobe te strani državljani stalno nastanjeni u Hrvatskoj - na odlikovanja, medalje, spomenice, športske i druge trofeje, odnosno slične predmete koje dobiju u inozemstvu na natjecanjima, izložbama i priredbama međunarodnog značenja;

9) znanstvenici, književnici i umjetnici - na vlastita djela koja unesu iz inozemstva;

10) državljani Republike Hrvatske koji žive u pograničnom pojasu - na predmete zemljoradnje i stočarstva dobivene sa svojih imanja koja se nalaze u pograničnom pojasu susjedne države te na priplod i ostale proizvode dobivene od stoke koja se zbog poljskih radova, ispaša ili zimovanja nalazi na tim imanjima;

11) vozači motornih vozila - na gorivo i mazivo u spremnicima koji su tvornički ugrađeni u motorna vozila;

12) invalidi - na ortopedska i druga pomagala koja neposredno služe kao zamjena nedostatnih tjelesnih organa, odnosno oštećenih tjelesnih organa te na rezervne dijelove i potrošni materijal za uporabu tih pomagala koje unesu, privremeno uvezu ili prime iz inozemstva za osobnu upotrebu;

13) invalidi odnosno druge osobe s umanjenom odnosno ograničenom radnom sposobnošću koje se, nakon profesionalne rehabilitacije osposobe za stanovitu djelatnost - na opremu za obavljanje te djelatnosti;

14) humanitarne organizacije i udruženja slijepih i gluhih odnosno nagluhih osoba, te osoba oboljelih od mišićnih i neuromišićnih oboljenja - na specifičnu opremu, uređaje i instrumente, te rezervne dijelove i potrošni materijal za potrebe tih osoba, koji se ne proizvode u zemlji;

15) građani - na opremu, uređaje i instrumente za zdravstvo, te rezervne dijelove i potrošni materijal za osobnu uporabu u zdravstvene svrhe koji se ne proizvode u zemlji.

Članak 28.

Od plaćanja carine oslobođeni su:

1) poduzeća i druge pravne i fizičke osobe - na robu koju besplatno prime iz inozemstva ili je nabave iz sredstava koja su dobili iz inozemstva kao novčanu pomoć ako je ta roba namijenjena uklanjanju posljedica elementarnih nepogoda (potresi, poplave i sl.),

2) poduzeća i druge pravne i fizičke osobe - na opremu koju uvoze radi zamjene opreme koja je uništena u požaru, eksploziji, elementarnim nepogodama, ratu, oružanim sukobima ili prometnoj nezgodi, i to ako je udovoljeno ovim uvjetima:

a) da se oprema uvozi radi zamjene uništene opreme,

b) da se oprema koja se uvozi ne proizvodi u zemlji,

c) da je rješenjem nadležnog ministarstva utvrđen obujam nastale štete, vrsta zamjenske opreme koju valja uvesti, te ocijenjeno da su posljedice uništenja opreme takve, da za njihovo uklanjanje treba dopustiti uvoz opreme uz oslobođenje od plaćanja carine;

3) državni organi, poduzeća i druge pravne i građanske pravne osobe koje se bave znanstveno-istraživačkom, vjerskom, humanitarnom, obrazovnom i kulturno-obrazovnom djelatnošću, tehničkom kulturom, kulturno-umjetničkom djelatnošću, djelatnostima zaštite kulturnih dobara ili djelatnošću fizičke kulture i športa - na robu koja se ne proizvodi u Republici Hrvatskoj, a služi izravno za obavljanje njihove djelatnosti;

4) zdravstvene i druge organizacije i zajednice te liječnici i zdravstveni radnici koji samostalno obavljaju djelatnost u oblasti zdravstva - na specifičnu opremu, uređaje i instrumente za zdravstvo te na rezervne dijelove i potrošni materijal, koji se ne proizvodi u zemlji, i ako se ti proizvodi uvoze u skladu s potrebama razvoja zdravstva u Republici;

5) poduzeća i druge pravne osobe - na specifičnu opremu koja se koristi u zaštitnim radionicama za rehabilitaciju, zapošljavanje i prekvalifikaciju invalida, a ne proizvodi se u zemlji;

6) vatrogasne organizacije i društva - na opremu i dijelove te opreme koja se ne proizvodi u zemlji, a namijenjena je gašenju požara;

7) korisnici slobodne carinske zone - na svu robu koja se uvozi u slobodnu carinsku zonu;

8) poduzeća i organizacije - na opremu koja se ne proizvodi u zemlji, a služi neposredno za zaštitu na radu, zaštitu od požara, te za zaštitu čovjekove životne i radne okoline;

9) poduzeća i druge pravne osobe - na medalje, plakete i druge predmete iz inozemstva kao priznanje na međunarodnim natjecanjima što se organiziraju u Hrvatskoj;

10) muzeji i umjetničke galerije - na zbirke i umjetničke predmete koji su namijenjeni obavljanju njihove djelatnosti te arhivi - za reproducirani arhivski materijal;

11) državni organi, poduzeća, zajednice, vjerske zajednice, zadužbine i druge organizacije - na robu koju besplatno prime iz inozemstva u znanstvene, prosvjetne, kulturne, sportske, humanitarne, vjerske, zdravstvene i socijalne svrhe, te za zaštitu na radu, zaštitu od požara i na zaštitu čovjekove okoline;

12) državni organi, poduzeća i druge pravne i fizičke osobe na reklamni materijal i uzorke koje besplatno prime iz inozemstva. Vlada Republike Hrvatske propisuje za koji se reklamni materijal i uzorke i u kojoj količini i vrijednosti može primijeniti oslobađanje od plaćanja carine iz ove točke;

13) vlasnici odnosno korisnici prijevoznih sredstava - na predmete:

- koji se radi zamjene dotrajalog ili uništenog dijela, ugrade u osobno motorno vozilo za vrijeme dok se ono nalazi u inozemstvu;

- koji se, radi zamjene dotrajalog ili uništenog dijela, ugrade u cestovno motorno vozilo u javnom prometu za vrijeme dok se ono nalazi u inozemstvu;

- koji se, radi zamjene dotrajalog ili uništenog dijela prijevoznog sredstva ili njegova inventara, kupe i ugrade u pomorsko ili riječno prijevozno sredstvo u javnom međunarodnom prometu;

- koji se kao potrošni i pogonski materijal za rad i sigurnost plovnih prijevoznih sredstava rabe za vrijeme plovidbe u prometu s inozemstvom;

- koji se, radi zamjene dotrajalog ili uništenog dijela zrakoplova ili njegova inventara, kupuju i ugrađuju u zrakoplovno prijevozno sredstvo s najmanje pet putničkih sjedala ili u zrakoplovno prijevozilo sredstvo privredne avijacije nosivosti najmanje 600 kilograma.

Ovlašćuje se Vlada Republike Hrvatske da propiše vrijednost predmeta i potanje uvjete za korištenje prava iz stavka (1) ove točke;

14) strani izlagači koji sudjeluju na međunarodnim sajmovima i trgovačkim izložbama u Hrvatskoj - na predmete koje unesu ili prime iz inozemstva radi uobičajene raspodjele i potrošnje za vrijeme održavanja sajma odnosno izložbe.

Ovlašćuje se Vlada Republike Hrvatske da propiše vrstu, količinu i vrijednost robe za koju se može primijeniti oslobađanje od plaćanja carine iz ove točke.

Članak 29.

(1) Strane osobe koje uvoze opremu po osnovi svojega uloga u domaće poduzeće ili radnju mogu biti oslobođene od plaćanja carine.

(2) Rješenje o oslobađanju donosi Ministarstvo financija uz pribavljeno mišljenje od Ministarstva inozemnih poslova.

(3) Ako se roba iz stavka (1) ovog zakona otuđi, dade drugom na korištenje ili upotrijebi u druge svrhe, a ne u one zbog kojih je oslobođena od plaćanja carine, prije isteka roka od pet godina od dana uvoza, osoba iz stavka (1) mora prethodno platiti carinu utvrđenu u carinskoj tarifi. Carina se obračunava po propisima koji važe na dan donošenja rješenja o naplati carine.

(4) Uputstvo o korištenju ovog prava propisuje ministar financija.

(5) Carinska uprava vodi evidenciju o korisnicima i vrijednosti uvezene opreme oslobođene od plaćanja carine po osnovu stavka (1) ovog članka.

Članak 30.

Ako osobe iz članka 27. točaka 3) i 4) te poduzeća i druge pravne osobe iz članka 28. ovog zakona robu za koju nije plaćena carina otuđuju, daju drugome na uporabu ili na koji drugi način upotrijebe u druge svrhe, a ne u one zbog kojih su oslobođeni od plaćanja carine prije proteka roka od tri godine od dana uvoza, moraju platiti carinu po stopi utvrđenoj u carinskoj tarifi. Carina se obračunava na utvrđenu osnovicu i po stopama koje su važile na dan podnošenja carinske deklaracije.

Članak 31.

Evidenciju o vrsti i količini te vrijednosti robe koju uvezu pravne osobe na temelju članaka 24. do 28. ovog zakona vodi Carinska uprava, a evidenciju o vrijednosti robe koju uvezu fizičke osobe, na temelju članka 26. ovog zakona, nadležna carinarnica.

Članak 32.

Potanje propise o postupku za ostvarivanje prava na oslobađanje od plaćanja carine donosi ministar financija

Članak 33.

(1) Vrijednosti iz čl. 27. stavak (1) toč. 2), 4) i 5) i čl. 28. stavak (1) toč. 1) ovog zakona Vlada Republike Hrvatske može propisati u dinarima ili u dinarskoj protuvrijednosti stanovite strane valute.

(2) Na osnovi zahtjeva osoba iz čl. od 24. do 28. ovog zakona za oslobođenje od plaćanja carine ili za primjenu snižene carinske stope, carinarnica mora donijeti rješenje o oslobođenju od plaćanja carine ili o primjeni snižene carinske stope.

Članak 34.

(1) Na robu koja se uvozi, unosi ili prima u carinsko područje Hrvatske plaća se carina po stopi što se određuje carinskom tarifom koju posebnim zakonom donosi Sabor Republike Hrvatske.

(2) Ovlašćuje se Vlada Republike Hrvatske da iznimno iz zaštitnih razloga posebnim propisom može propisati carinske stope za izvoz određenih proizvoda.

(3) Carinska se tarifa propisuje posebnim zakonom u skladu s obvezama preuzetim međunarodnim ugovorima, te klauzulom o najvećem povlaštenju i principom racionalne zaštite domaće proizvodnje i tržišta.

Članak 35.

(1) Na robu koja se uvozi, osim za robu koja je oslobođena od plaćanja carine, plaća se pristojba za carinsko evidentiranje u visini 1% od carinske osnovice.

(2) Sredstva pribavljena naplatom pristojbe za carinsko evidentiranje koriste se za financiranje rada, modernizaciju i opremanje carinske službe.

Članak 36.

(1) Carinska osnovica na koju se primjenjuju stope iz carinske tarife jest vrijednost robe.

(2) Vrijednost robe koja predstavlja carinsku osnovicu jest ugovorena cijena (transakcijska vrijednost). Ugovorenom cijenom smatra se stvarno plaćena cijena ili cijena koju treba platiti za robu kupljenu radi uvoza u Hrvatsku.

(3) Pod ugovorenom cijenom koja predstavlja carinsku osnovicu razumijeva se:

1) da su uključeni svi troškovi i izdaci u svezi s prodajom i isporukom robe u graničnoj luci odnosno pristaništu ili u mjestu ulaska robe u carinsko područje Hrvatske (članak 2);

2) da su isključeni svi troškovi, pristojbe i takse koji se naplaćuju u carinskom području Hrvatske;

3) da nema ograničenja za kupce glede raspolaganja robom ili njezinom uporabom, osim ograničenja koja su utvrđena hrvatskim propisima koji se odnose na zabranu preprodaje u treće zemlje ili ograničenja koja ne utječu bitno na vrijednost robe;

4) da ugovor o kupoprodaji ne sadrži uvjete ili obveze čija vrijednost ne može biti utvrđena u odnosu prema vrijednosti robe koja se carini;

5) da nikakva korist od preprodaje robe ili drugog raspolaganja robom ili njezinom uporabom neće nastati izravno ili neizravno za prodavaća;

6) da kupac i prodavatelj nisu uzajamno povezani, a ako su povezani, da na ugovorenu cijenu nije utjecao trgovinski, financijski ili drugi odnos između kupca i prodavatelja.

Članak 37.

Carinska osnovica za robu koja se izvozi jest fakturna vrijednost robe franco hrvatska granica.

Članak 38.

(1) Ako se carinska osnovica uvezene robe ne može utvrditi na temelju članka 36. stavka (2) ovog zakona, kao carinska osnovica uzima se ugovorena cijena iste robe kupljene radi uvoza u Hrvatsku i uvezene u isto ili približno isto vrijeme kao i roba koja se carini.

(2) Ako se carinska osnovica uvezene robe ne može utvrditi na temelju članka 36. stavka (2) ovog zakona i stavka (1) ovog članka, za carinsku osnovicu uzima se ugovorena cijena slične robe kupljene radi uvoza u Hrvatsku i uvezene u isto ili približno isto vrijeme kao i roba koja se carini.

(3) Za utvrđivanje carinske osnovice i stavaka (1) i (2) ovog članka treba primijeniti ugovorenu cijenu iste ili slične robe prodane u istom obliku kupoprodaje (maloprodaja ili velikoprodaja) i u približno istoj količini kao roba koja se carini. Ako nema takve prodaje, treba primijeniti ugovorenu cijenu iste ili slične robe prodane u različitom obliku kupoprodaje ili u različitim količinama.

(4) Ako se u primjeni ovog članka utvrdi da postoji više ugovorenih cijena iste ili slične robe, za određivanje carinske osnovice uvezene robe treba primijeniti najnižu ugovorenu cijenu.

Članak 39.

(1) Ako se carinska osnovica uvezene robe ne može utvrditi prema odredbama članaka 36. i 38 ovog zakona, treba postupiti ovako:

1) ako se uvezena roba, odnosno ista ili slična uvezena roba prodaje u Hrvatskoj u istom stanju u kojem je uvezena, carinsku osnovicu uvezene robe treba utvrditi na temeIju cijene o mjernoj jedinici po kojoj se ta roba u tom stanju prodaje osobama koje nisu uzajamno povezane s osobama od kojih kupuju tu robu u najvećoj ukupnoj količini, u isto ili približno isto vrijeme kada se uvozi roba koja se carini, pod uvjetom da se ta cijena smanji za iznos:

- uobičajenih provizija, troškova prometa i druge dobiti u svezi s prodajom iste ili slične robe uvezene u Hrvatsku,

- uobičajenih troškova prijevoza, osiguranja i drugih troškova koji nastaju u Hrvatskoj,

- carine i drugih pristojbi i taksa koje se naplaćuju pri prodaji robe u Hrvatskoj.

Ako se uvezena roba ili ista ili slična uvezena roba ne prodaje u Hrvatskoj u istom stanju u kojem je uvezena, ako to zahtijeva carinski obveznik, carinsku osnovicu uvezene robe treba utvrditi na temelju cijena po mjernoj jedinici po kojoj se uvezena roba nakon oplemenjivanja prodaje u najvećoj ukupnoj količini osobama u Hrvatskoj koje nisu povezane s osobama od kojih tu robu kupuju, pod uvjetom da se ta cijena smanji za iznos vrijednosti obavljenog oplemenjivanja i troškova iz stavka (1) ove točke;

2) ako se carinska osnovica ne može utvrditi po točki 1) ovog stavka, treba je utvrditi na temelju obračunate vrijednosti, koja odgovara iznosu:

- vrijednosti materijala i troškova nastalih u proizvodnji uvezene robe,

- dobiti i troškova koje pri uvozu u Hrvatsku obično ostvaruju odnosno imaju proizvođači iste ili slične robe iz zemlje izvoza kao što je roba koja se carini,

- troškovima i drugim izdacima iz članka 41. ovog zakona.

(2) Carinski obveznik može podnijeti zahtjev za utvrđivanje carinske osnovice prema odredbama ovog članka neovisno o utvrđenom redoslijedu u stavku (1) ovog članka.

Članak 40.

(1) Ako se carinska osnovica uvezene robe ne može utvrditi na temelju članaka od 36. do 39. ovog zakona. onda to treba učiniti na drugi odgovarajući način, u skladu s odredbama ovog zakona, na temelju raspoloživih podataka.

(2) Carinska osnovica iz stavka (1) ovog članka ne može se utvrđivati na temelju:

1) prodajne cijene na hrvatskom tržištu robe domaće proizvodnje,

2) prodajne cijene robe na domaćem tržištu zemlje izvoznice,

3) troškova proizvodnje, osim uobičajenih troškova prijevoza, osiguranja i drugih troškova koji nastaju u Hrvatskoj (članak 39. stavak (1) u točki 1) stavak 1) alineja 2. ovog zakona),

4) cijene robe za izvoz u treće zemlje,

5) proizvoljnih ili fiktivnih vrijednosti.

Članak 41.

(1) Troškovima i drugim izdacima koji se uračunavaju u carinsku osnovicu, u smislu članka 36. ovog zakona, smatraju se:

1) troškovi prijevoza,

2) troškovi osiguranja,

3) provizije posrednika,

4) troškovi ambalaže,

5) troškovi utovara i pretovara,

6) razmjerni dio vrijednosti sirovina, reprodukcijskog materijala i dijelova za ugradnju nabavljenih u inozemstvu koje je kupac osigurao besplatno ili po sniženoj cijeni, a upotrijebljeni su u proizvodnji uvezene robe,

7) razmjerni dio vrijednosti druge robe koju je kupac osigurao besplatno ili po sniženoj cijeni, a utrošena je u proizvodnji uvezene robe,

8) razmjerni dio vrijednosti alata, kalupa, matrica i sličnih proizvoda, koje je kupac osigurao besplatno ili po sniženoj cijeni, a korišteni su u proizvodnji uvezene robe,

9) naknade i troškovi u svezi s korištenjem prava na uporabu patenata, modela, znaka ili inozemne tvorničke ili trgovačke marke, što ih kupac plaća izravno ili neizravno, ako je prodaja uvjetovana takvim plaćanjem,

10) dio iznosa ostvaren preprodajom, ustupanjem ili uporabom uvezene robe koji se izravno ili neizravno plaća prodavaču,

11) razmjerni dio vrijednosti usluga obavljenih u inozemstvu koje kupac posebno plaća, a potrebne su za proizvodnju robe koja se uvozi. Vrijednost usluge ne sadrži troškove istraživanja obavljenih u inozemstvu.

(2) Iznimno od odredbe točke 9) stavka (1) ovog članka, naknade i troškovi ne uračunavaju se u carinsku osnovicu ako se roba uvozi s pravom reprodukcije.

Članak 42.

(1) Ako se uvozi roba za koju je ugovorena obaveza iz članka 41. točka 10) ovog zakona, carinski obveznik mora to naznačiti u carinskoj deklaraciji.

(2) Carinski obveznik mora nadležnoj carinarnici naknadno prijaviti prodaju, ustupanje ili uporabu uvezene robe, iz čega proizlazi obveza doplate stanovite svote prodavatelju najkasnije u roku 30 dana od dana nastanka te obveze.

(3) Na temelju podnesene prijave, carinarnica mora donijeti rješenje kojim obračunava svotu carine i drugih uvoznih taksi što ih treba platiti carinski obveznik.

Članak 43.

(1) Ako se u jednoj pošiljci nalazi više vrsta robe koja se carini primjenom raznih carinskih stopa, cjelokupni iznos troškova, koji se odnose na prodaju robe, troškove prijevoza, osiguranja i dopreme robe, mora se obračunati razmjerno vrijednosti pojedine vrste robe.

(2) Ako se u jednoj ambalaži nalazi više vrsta robe, troškovi ambalaže obračunavaju se razmjerno vrijednosti pojedine vrste robe.

Članak 44.

(1) Za carinsku osnovicu uzima se vrijednost robe označena u fakturi prodavatelja ako ta vrijednost odgovara odredbama ovog zakona koje se odnose na ugovorenu cijenu.

(2) Ako je vrijednost robe označena u fakturi iskazana u stranoj valuti, strana se valuta preračunava u nacionalnu valutu po tečaju utvrđenom u skladu s propisima o deviznom poslovanju koji je na snazi na dan nastanka obveze plaćanja carine.

(3) Ako faktura nije podnesena iz opravdanih razloga odnosno ako carinarnica, s obzirom na okolnosti pod kojima se obavlja uvoz, smatra da vrijednost robe označena u fakturi ne odgovara odredbama ovog zakona o ugovorenoj cijeni, carinsku osnovicu treba utvrditi u skladu s odredbama članaka od 36. do 48. ovog zakona.

(4) Ako se u postupku carinjenja robe vrijednost označena u fakturi odnosno carinskoj deklaraciji ne može prihvatiti kao carinska osnovica, postupit će se u skladu s odredbama članka 246. ovog zakona.

(5) U postupku carinjenja carinarnica može od podnositelja deklaracije zatražiti sve podatke potrebne za utvrđivanje carinske osnovice u smislu čl. 36. do 48. ovog zakona.

(6) Carinska uprava prati podatke o cijenama i, prema potrebi, izdaje liste vrijednosti što ih carinski organ mora primjenjivati u postupku utvrđivanja carinske osnovice.

Članak 45.

Kamate na kredit i troškovi osiguranja novčanih sredstava u inozemstvu (troškovi financiranja) koji se odnose na plaćanje uvezene robe, ne uračunavaju se u carinsku osnovicu ako je financijski aranžman sastavljen u pisanom obliku pod ovim uvjetima:

1) ako su kamate odvojene od stvarno plaćene cijene ili cijene koju treba platiti za robu kupljenu radi uvoza u Hrvatsku;

2) ako su kamate sadržane u cijeni, a kupac može dokazati da je plaćena cijena ili cijena koju treba platiti približna stvarno plaćenoj cijeni za istovrsnu ili sličnu robu kupljenu bez financijskog aranžmana i da je kamatna stopa u okviru stopa za takve transakcije u zemlji u kojoj je osiguran kredit.

Članak 46.

(1) Sva sniženja cijena ugovorena i ostvarena prije obavljenog uvoza ne uračunavaju se u carinsku osnovicu robe.

(2) Iznimno od odredbe stavka (1) ovog članka, kasaskonto koji nije ostvaren prije obavljenog uvoza ne uračunava se u carinsku osnovicu ako uvoznik naknadno podnese dokaz da ga je ostvario pri plaćanju.

(3) Troškovi montiranja koje se obavlja u Hrvatskoj ne uračunavaju se u carinsku osnovicu strojeva, aparata i uređaja koji se uvoze.

Članak 47.

(1) Carinska osnovica za robu koja se uvozi bez plaćanja protuvrijednosti i za rabljenu robu utvrđuje se prema odredbama članaka 36. do 48. ovog zakona. U postupku carinjenja carinarnica treba uzeti podatke o cijenama iste, slične ili istovrsne robe. Ako se carinska osnovica rabljene robe utvrđuje na temelju cijena nove robe, vrijednost takve robe smanjuje se za postotak njene istrošenosti.

(2) Vrijednost robe koja je za vrijeme prijevoza i dopreme i dok se nalazi pod carinskim nadzorom pretrpjela oštećenje utvrđuje se smanjenjem odgovarajuće ugovorene cijene za postotak oštećenja. Postotak oštećenja utvrđuje carinarnica procjenom.

Članak 48.

Ministar financija propisuje potanje uvjete i način utvrđivanja carinske osnovice.

Članak 49.

(1) Ako strana zemlja glede plaćanja carine na robu hrvatskog porijekla ili glede carinskog postupka ne postupi s hrvatskim brodovima ili drugim prijevoznim sredstvima na isti način kao s robom, brodovima i drugim prijevoznim sredstvima drugih zemalja, ministar financija može propisati da se na uvoz robe iz te zemlje plaća dodatna carina, odnosno da se na robu ili prijevozna sredstva te zemlje primijeni posebni postupak, vodeći računa o obvezama preuzetim na temelju međunarodnih ugovora.

(2) Ako za robu iz stavka (1) ovog članka carinskom tarifom nije predviđeno plaćanje carine, ministar financija može za takvu robu odrediti plaćanje carine u postotku od vrijednosti robe.

Članak 50.

(1) Ako carinske stope za poljoprivredne proizvode u stanovitom razdoblju ne osiguravaju stabilnost domaće proizvodnje i domaćeg tržišta u skladu s politikom cijena, Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra financija, nakon pribavljenog mišljenja od Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva trgovine može osim postojećih carinskih stopa propisati i sezonske carinske stope, uz vremensko ograničenje njihove primjene.

(2) Sezonske carinske stope iz stavka (1) ovog članka ne mogu biti veće od 30%.

Članak 51.

(1) Za uvoz robe iz zemalja u razvoju mogu se odrediti perferencijalne carinske stope.

(2) Preferencijalne carinske stope mogu se primjenjivati na robu koja se uvozi iz stanovitih zemlja u razvoju, ako je vrijednost uvezene robe u toj zemlji industrijskom obradom uvećana najmanje za 51%.

(3) Carinske stope iz stavka (1) ovoga članka, na temelju kriterija iz stavka (2) ovog članka propisuje Vlada Republike Hrvatske.

Članak 52.

(1) Ako je cijena robe koja se uvozi niža od ugovorene cijene (članak 36. ovog zakona) i ako uvoz takve robe može nanijeti štetu gospodarstvu Hrvatske, mora se naplatiti dopunska carina u svotu koja predstavlja razliku između ugovorene cijene i cijene robe koja se uvozi.

(3) Vlada Republike Hrvatske donosi potanje propise o uvjetima za primjenu odredaba ovog članka.

Članak 53.

(1) Jedinstvena carinska stopa od 15% može se primijeniti na robu koju uvezu poduzeća ili druge pravne osobe i koja se svrstava u više od dva tarifna broja carinske tarife i čiji je uvoz slobodan.

(2) Primjenom jedinstvene carinske stope iz stavka (1) ovog članka carini se roba koju hrvatski državljani i strani državljani nose uza se prigodom dolaska iz inozemstva ili je prime iz inozemstva, a namijenjena je uporabi u vlastitu domaćinstvu, osim robe na koju se primjenjuju carinske povIastice iz članka 27. ovog zakona i robe za koju je u carinskoj tarifi predviđena carinska stopa "slobodno".

(3) Na robu koja nije obuhvaćena stavkom (1) i (2) ovog članka carina se obračunava po stopama iz carinske tarife.

(4) Na robu koja se kupuje s konsignacijskog skladišta u Hrvatskoj ne primjenjuje se jedinstvena carinska stopa iz stavaka (1) i (2) ovog članka.

(5) Vlada Republike Hrvatske propisuje vrijednost robe na koju će se primijeniti jedinstvena carinska stopa iz stavka (1) i (2) ovog članka.

Članak 54.

(1) Kriterije o carinskim kontingentima propisuje Vlada Republike Hrvatske u skladu sa ciljevima ekonomske i razvojne politike. Ti se kriteriji objavljuju u "Narodnim novinama".

(2) Ministar financija, na temelju kriterija iz stavka (1) ovog članka, odobrava uvoz robe bez plaćanja carine ili uvoz robe uz plaćanje carine po stopi koja je niža od stope određene u carinskoj tarifi (carinski kontingent).

(3) Roba za koju je propisan carinski kontingent bez plaćanja carine ne smatra se oslobođenom od plaćanja carine.

(4) Kontrolu i evidenciju o iskorišćavanju carinskih kontingenata prema pojedinim rješenjima i vrstama robe obavlja Carinska uprava.

Članak 55.

(1) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra financija, nakon pribavljenog mišljenja od Gospodarske komore Hrvatske i Ministarstva trgovine, može važeće carinske stope povećati ili smanjiti ili ukinuti, a za robu za koju je u carinskoj tarifi predviđena carinska stopa "slobodno" može odrediti carinsku stopu do 15% ako:

1) cijena inozemne robe može izazvati znatne poremećaje na domaćem tržištu,

2) poduzeće ili druga osoba za stanovitu robu ostvaruje na domaćem tržištu monopolski položaj ili monopolsku cijenu.

(2) Propisom iz stavka (1) ovog članka obvezatno se utvrđuje i vremensko ograničenje za njegovu primjenu.

Članak 56.

(1) Na uvoz sirovina, reprodukcijskog i drugog materijala koji su sastavni dio izvoznog proizvoda ne naplaćuje se carina ako je:

1) uvezena roba u cjelini upotrijebljena u proizvodnji robe ili usluge za izvoz i izvezena najkasnije u roku jedne godine od dana prelaska robe preko carinske crte.

Na uvoz robe koja će se upotrijebiti u proizvodnju robe ili usluge, čiji proces proizvodnje traje duže od jedne godine, rok izvoza može biti duži, ali ne duži od tri kalendarske godine od dana prelaska robe (prve pošiljke) preko carinske crte.

2) vrijednost izvezene robe ili usluge veća od vrijednosti uvezene robe.

(2) Ako roba ili usluga nisu izvezeni u vrijednosti i rokovima iz stavka (1) ovog članka, carina se naplaćuje po propisima koji važe na dan isteka roka izvoza, odnosno po propisima koji važe na dan podnošenja zahtjeva za obračun carine.

(3) Potanje propise o načinu i potrebnoj dokumentaciji za ostvarivanje prava iz ovog članka donosi ministar financija.

(4) Carinska uprava mora voditi posebnu evidenciju o uvozu i izvozu po svim osnovama iz ovoga članka i o tome dostavljati mjesečna izvješća ministarstvu financija.

Članak 57.

(1) Upotrijebi li se uvezena roba za proizvodnju domaće robe ili usluga, pa se tako proizvedena roba ili usluge izvezu carina se može vratiti u cijelosti ili djelomice vratiti.

(2) Vlada Republike Hrvatske će propisati uvjete i način uz koje se u skladu sa stavkom (1) ovog članka, carina vraća.

Članak 58.

(1) Pravo na naplatu carine zastarijeva u roku od pet godina od dana kada nastane obveza plaćanja carine.

(2) Rok zastare iz stavka (1) ovog članka prekida se svakim službenim činom nadležnog organa poduzetog da bi se naplatila carina.

(3) Pravo na naplatu carine u svakom slučaju zastarijeva pošto protekne rok od deset godina od dana nastanka obveze plaćanja carine.

Članak 59.

Odredbe ovog zakona neće se primjenjivati na plaćanje carine za uvezenu robu ako je plaćanje carine drugačije regulirano međunarodnim ugovorom što ga je potpisala i ratificirala Republika Hrvatska ili Jugoslavija.

Članak 60.

Carinska uprava i carinarnica vode upravni postupak te donose rješenja u skladu s propisima o općem upravnorn postupku, ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.

Članak 61.

(1) Protiv rješenja carinarnice donesenog u upravnom postupku može se podnijeti žalba Carinskoj upravi.

(2) Žalba se podnosi u roku 15 dana od dana dostave rješenja.

Članak 62.

(1) Da bi se mogle provesti mjere carinskog nadzora, željezničko se prijevozno sredstvo (u nastavku teksta "vlak"), nakon prelaska preko carinske crte, obvezatno zaustavlja na pograničnom željezničkom kolodvoru, i to na carinskim kolosijecima.

(2) Carinski kolosijek iz stavka (1) ovog članka određuje ovlašteni organ Hrvatskog željezničkog poduzeća (u daljnjem tekstu: željeznički kolodvor) u sporazumu sa carinarnicom.

(3) Ako je carinski kolosijek zauzet, željeznički kolodvor mora pravodobno prije ulaska vlaka obavijestiti pograničnu carinarnicu na koji će kolosijek vlak stati.

Članak 63.

(1) Vlakovi se ne smiju zaustavljati na pruzi između carinske crte i graničnog željezničkog kolodvora, osim zbog neophodnih mjera sigurnosti prometa ili kad to zahtijeva viša sila.

(2) Ako se vlak zaustavi na pruzi između carinske crte i pograničnog željezničkog kolodvora, pogranični željeznički kolodvor odmah o tome obavještava nadležnu carinarnicu.

Članak 64.

(1) Iznimno od odredbe članka 63. stavak (1) ovog zakona, ako radi prijevoza putnika u lokalnom željezničkom prometu postoji stalna potreba da se vlak zaustavi između carinske crte i pograničnog željezničkog kolodvora, takvim se vlakovima dodaju posebna kola s lako uočljivim natpisom "Za lokalni promet".

(2) Kola za lokalni promet ne smiju hodnikom biti povezana s ostalim kolima.

(3) Nakon dolaska vlaka u pogranični željeznički kolodvor, pogranični će željeznički kolodvor poduzeti potrebne mjere da se putnici u lokalnom prometu ne miješaju s putnicima koji dolaze iz inozemstva.

Članak 65.

(1) Hrvatsko željezničko poduzeće mora svim carinarnicama dostaviti red vožnje vlakova u redovitom prometu, najkasnije sedam dana prije nego što taj vozni red stupi na snagu.

(2) Hrvatsko željezničko poduzeće mora, kod sastavljanja reda vožnje za vlakove u međunarodnom prometu pribaviti mišljenje od Carinske uprave.

(3) Pogranični željeznički kolodvor mora izvješćivati pograničnu carinarnicu:

1) o uvođenju izvanrednih vlakova u međunarodnom prometu, uz naznaku točnog vremena njihova polaska u inozemstvo i dolaska iz inozemstva, najkasnije 24 sata prije dolaska vlaka ili polaska vlaka,

2) o svakom otkazivanju ili kašnjenju redovnih i izvanrednih vlakova u međunarodnom prometu dužem od 30 minuta,

3) o svakom prelasku preko granice samih lokomotiva, motornih kola i dresina,

4) o svakom povećanju ili smanjenju uobičajenog broja kola u vlakovima u međunarodnom prometu za prijevoz putnika.

(4) Željeznički kolodvori u unutrašnjosti zemlje moraju carinarnice koje imaju carinske ispostave na tim kolodvorima izvješćivati o svakoj promjeni u redu vožnje vlakova u međunarodnom prometu za prijevoz putnika i o svakom zakašnjenju tih vlakova.

Članak 66.

Vlakovi koji prevoze putnike u međunarodnom željezničkom prometu, peroni i kolosijeci na kojima stoje takvi vlakovi te kolosijeci na kojima stoje vlakovi što prevoze robu u međunarodnom prometu moraju noću biti osvijetljeni.

Članak 67.

(1) Kad vlak koji prevozi putnike stigne iz inozemstva u pogranični žetjeznički kolodvor, pogranična carinarnica odmah obavlja carinski pregled lokomotive, motornih kola, tendera, službenih kola i osoblja vlaka.

(2) Odvajanje lokomotive, tendera i službenih kola od vlaka odnosno udaljavanje osoblja vlaka dopušteno je tek nakon obavljenog carinskog pregleda.

Članak 68.

(1) Carinski pregled prtljage koju putnici sobom nose obavit će se u kolima u kojima se putnici nalaze tijekom redovitog zadržavanja vlaka u pograničnom željezničkom kolodvoru.

(2) Iznimno od odredbe stavka (1) ovog članka, carinski pregled prtljage u opravdanim slučajevima može se obavljati i u prostorijama pogranične carinarnice.

(3) Tijekom carinskog pregleda vlaka, robe, putnika i njihove prtljage pristup na peron uz koji vlak stoji i ulazak u vlak dozvoljeni su jedino ovlaštenim osobama, a drugim osobama - samo ako to unaprijed odobri pogranična carinarnica.

Članak 69.

(1) Ako se carinski postupak s putnicima ne može obaviti tijekom redovitog zadržavanja vlaka u pograničnom željezničkom kolodvoru, carinski postupak može se obavIjati i tijekom kretanja vlaka.

(2) Ako se carinski postupak s putnicima obavlja i tijekom kretanja vlaka, željeznica mora carinskim radnicima koji obavljaju pregled osigurati besplatan prijevoz u odlasku i povratku te poseban odjeljak za provedbu mjera carinskog nadzora i smještaj carinske robe, uz uvjete što će ga regulirati posebnim ugovorom.

Članak 70.

(1) Prtljagu koja je u inozemstvu predana željeznici na prijevoz do ulaznog željezničkog kolodvora, taj kolodvor mora predati carinarnici nakon prelaska carinske crte najkasnije sljedećeg dana do 12 sati.

(2) Prtljagu koja je u inozemstvu predana željeznici na prijevoz do nekog željezničkog kolodvora u unutrašnjosti zemlje, željeznica mora prijaviti ulaznoj carinarnici prijavom o uvozu i provozu robe.

Članak 71.

(1) Kad tereni vlak iz inozemstva stigne na pogranični željeznički kolodvor, pogranična ga carinarnica stavlja pod carinski nadzor, utvrđuje brojno stanje kola u sastavu vlaka, obavlja carinski pregled vlaka i osoblja te utvrđuje stanje stranih plombi na kolima.

(2) Brojno stanje kola u sastavu teretnog vlaka pogranična carinarnica sravnjuje s popisnom listom (spiskom prijelaza) kola strane željeznice, koji joj predaje pogranični željeznički kolodvor. Ako pogranični željeznički kolodvor ne raspolaže stranom popisnom listom, pogranična carinarnica prispjela kola upisuje u popisnu knjigu prijevoznih sredstava.

(3) Tijekom carinskog pregleda teretnog vlaka i osoblja pristup na peron uz koji vlak stoji i ulazak u vlak dopušten je samo ovlaštenim službenim osobama.

Članak 72.

(1) Ako carinskim pregledom bude utvrđeno da na zatvorenim vagonima s robom nema stranih plombi ili da su plombe oštećene, pogranična carinarnica i pogranični željeznički kolodvor stavljaju svoje plombe, pri čemu nisu obvezni utvrditi stvarno stanje robe u vagonima.

(2) Ako pogranični željeznički kolodvor namjerava provjeriti stvarno stanje robe iz stavka (1) ovog članka, provjeravanje može obavljati samo pod carinskim nadzorom.

(3) Ako pogranična carinarnica i pogranični željeznički kolodvor stave svoje plombe na vagone, moraju u popisnu knjigu ili popisnu listu unijeti napomenu o stanju stranih plombi.

Članak 73.

(1) Na zahtjev carinarnice, pogranični željeznički kolodvor mora otvoriti kola i sve druge prostorije u vlaku.

(2) Ako radi obavljanja carinskog pregleda treba s kola skinuti pojedine pričvršćene dijelove, pogranični željeznički kolodvor mora na zahtjev pogranične carinarnice skinuti takve dijelove.

(3) Ako se poslije skidanja pojedinih pričvršćenih dijelova s kola ne utvrdi da postoji krivično djelo, privredni prijestup ili carinski prekršaj, troškovi skidanja i postavIjanja tih dijelova terete republički proračun.

Članak 74.

Pogranična carinarnica o završenom carinskom pregledu vlaka odmah izvješćuje granični željeznički kolodvor upisom u knjigu željezničkog kolodvora za prijavu i odjavu vlakova.

Članak 75.

(1) Vlak ne smije nastaviti put dok pogranična carinarnica ne obavi sve radnje predviđene ovim zakonom i propisima donesenim na osnovi ovog zakona, osim pregleda putnika iz članka 69. stavak (1).

(2) Pogranična carinarnica mora sve radnje iz stavka (1) ovog članka u putničkim vlakovima obaviti tijekom zadržavanja vlaka prema redu vožnje, u teretnim vlakovima - najduže za dva sata, a u maršrutnim teretnim vlakovima s istom vrstom robe - najduže za jedan sat ako ne postoje posebni razlozi za duže zadržavanje vlaka.

Članak 76.

(1) Pogranični željeznički kolodvor odmah nakon dolaska vlaka iz inozemstva, usmeno prijavljuje vlak pogranićnoj carinarnici.

(2) Pogranični željeznički kolodvor mora pograničnoj carinarnici na propisanom obrascu podnijeti i pismenu prijavu o dolasku vlaka i robi koja se prevozi, najkasnije u roku pet sati od časa dolaska vlaka.

(3) Obrazac prijave o uvozu i provozu robe propisuje direktor Carinske uprave.

Članak 77.

(1) Sva roba prispjela jednim vlakom mora se prijaviti pograničnoj carinarnici prijavom o uvozu i provozu robe.

(2) U prijavi o uvozu i provozu robe prvo se upisuju pošiljke robe koje se provoze, zatim pošiljke robe koje se radi carinjenja šalju drugim carinarnicama i pošiljke robe koje se carine u pograničnoj carinarnici kojoj se podnosi prijava.

Članak 78.

(1) Pogranični željeznički kolodvor popunjuje prijavu o uvozu i provozu robe na osnovi željezničkih prijevoznih isprava koje prate robu (tovarni list, ekspresni list, prtljažnica, željeznička popratnica i dr.).

(2) Podaci uneseni u prijavu iz stavka (1) ovog članka moraju odgovarati podacima iz željezničkih prijevoznih isprava.

(3) Prijava o uvozu i provozu robe popunjuje se pisaćim strojem ili kemijskom olovkom, i to bez brisanja i precrtavanja.

Članak 79.

(1) Ako su u sastavu vlaka prispjela kola s komadnim pošiljkama i ako bi pojedinačno upisivanje svih koleta u prijavu o uvozu i provozu robe, s obzirom na njihov broj, trajalo duže vrijeme, sve te pošiljke treba ubilježiti u prijavu o uvozu i provozu robe kao kolske pošiljke s naznakom serije i broja kola, a u rubriku "Naziv robe" valja staviti bilješku "Skupna kola - vidi priloženu specifikaciju".

(2) Sve komadne pošiljke u takvim kolima upisuju se pojedinačno u poseban popis (specifikaciju), koji mora sadržavati podatke o količini, vrsti pakovanja (sanduk, vreća, bačva, kutija i sl.), oznakama, broju i bruto težini koleta, nazivu robe te podatke o broju kola u koja je roba utovarena. Popis treba priložiti prijavi o uvozu i provozu robe.

(3) Umjesto specifikacije iz stavka (2) ovog članka, pogranični željeznički kolodvor može uz prijavu o uvozu i provozu robe priložiti jedan primjerak popunjene međunarodne prijave za carinarnicu ili tovarni list ako sadrži sve podatke iz stavka (2) ovog članka.

(4) Prilikom pregleda komadnih pošiljki, pogranična carinarnica utvrđuje stanje pakovanja koleta i sravnjuje podatke iz prijevoznih isprava s podacima na koletima. Takve pošiljke pogranična carinarnica ne plombira.

Članak 80.

(1) Prijavu o uvozu i provozu robe, popunjenu u dva istovjetna primjerka, pogranični željeznički kolodvor predaje pograničnoj carinarnici zajedno sa željezničkim prijevoznim ispravama.

(2) Primljenu prijavu o uvozu i provozu robe pogranična carinarnica sravnjuje sa željezničkim prijevoznim ispravama i podacima iz popisne knjige, odnosno popisne liste prijevoznih sredstava.

(3) Kad utvrdi da je prijava o uvozu i provozu robe pravilno popunjena, pogranična će carinarnica prijavu ovjeriti i zavesti u kontrolnik carinskih prijava o uvozu i provozu robe, a prijevozne isprave s jednim primjerkom prijave o uvozu i provozu robe na kome je potvrdila prijem prijave, vratiti pograničnom željezničkom kolodvoru najkasnije u roku dva sata od časa primitka.

Članak 81.

Da bi provjerila točnost prijave o uvozu i provozu robe, pogranična carinarnica pregledava vlak, a ako postoji osnovana sumnja u ispravnost podataka u prijavi, može obaviti pregled robe.

Članak 82.

(1) Ako je u prijavi o uvozu i provozu robe, što je pograničnoj carinarnici podnese žefjeznički kolodvor, naznačeno da će se roba cariniti u toj carinarnici, roba se može smjestiti prema članku 205. ovog zakona.

(2) Ako se pregled robe može obaviti bez istovara, carinarnica može, na zahtjev željezničkog kolodvora ili na vlastitu inicijativu odrediti da se pregled robe obavi u vlaku kojim je roba prispjela, i to na kolosijeku koji odredi željeznički kolodvor u sporazumu s carinarnicom.

(3) Ako carinarnica prilikom pregleda utvrdi da se pregled robe ne može obaviti u vlaku, željeznički kolodvor mora u roku 48 sati istovariti robu i smjestiti je na mjesto što ga odredi carinarnica.

(4) Carinarnica će, na zahtjev željezničkog kolodvora, glede robe iz stavka (2) ovog članka koja je prijavljena za carinjenje, a ne bude ocarinjena u roku 24 sata, odobriti istovar i smještaj pod carinskim nadzorom.

Članak 83.

(1) Ako carinarnica odluči da se pregled robe obavi u vlaku, obilježit će to na prijavu o uvozu i provozu robe. Takva roba ostaje i dalje kod željeznice. Taj vlak mora biti postavljen na kolosijek koji u sporazumu sa carinarnicom odredi željeznički kolodvor.

(2) Željeznički kolodvor mora izvijestiti carinarnicu na kojem je kolosijeku postavljen vlak s robom koja će u njemu biti pregledana.

Članak 84.

Prije nego što željeznički kolodvor počne s istovarom i predajom robe carinarnici, carinski i željeznički radnik provjeravaju ispravnost obilježja u vlaku i u prijavu o uvozu i provozu robe ubilježavaju utvrđeno stanje tih obilježja te dan i sat kada je počeo istovar.

Članak 85.

(1) Pri predaji robe carinski radnik uspoređuje podatke iz prijave o uvozu i provozu robe sa stanjem koleta glede njihove količine i oznake, a ako je potrebno provjerava i njihovu težinu i vrstu robe.

(2) Ako se roba predaje u rasutom stanju, carinarnica je prima bez vaganja na temelju prijave o uvozu i provozu robe.

(3) Željeznički kolodvor može zahtijevati od carinarnice da se pri predaji robe obavi i mjerenje njezine težine.

Članak 86.

Ako se podaci iz prijave o uvozu i provozu robe slažu sa stanjem koleta, carinski i željeznički radnik stavljaju na prijavu o uvozu i provozu robe bilješku da je roba primljena bez primjedaba, i uz naznaku dana i sata kad je predaja završena, potpisuju bilješku.

Članak 87.

(1) Ako se prilikom predaje robe utvrdi da se podaci iz prijave o uvozu i provozu robe ne slažu sa stanjem robe glede vrste, količine i oznake brojeva na koletima, da su na njima oštećena obilježja, da su koleta oštećena ili se roba iz njih na bilo koji način rasipa, carinski će radnik u nazočnosti željezničkog radnika o tome sastaviti zapisnik u tri primjerka, koji obojica potpisuju.

(2) Robu koja se iz koleta rasipa carinarnica ne mora primiti sve dok željeznički kolodvor ne spriječi rasipanje.

Članak 88.

(1) Ako se prilikom predaje robe utvrdi višak koleta, odnosno robe, željeznički kolodvor taj višak upisuje u prijavu o uvozu i provozu robe i predaje ga carinarnici.

(2) Roba iz stavka (1) ovog članka može ostati u carinskom smjestištu najviše 60 dana.

(3) Ako željeznički kolodvor u roku iz stavka (2) ovog članka ne obavijesti carinarnicu o tome kome pripada pronađeni višak robe, carinarnica robu izlaže prodaji.

(4) Od svote dobijene prodajom robe iz stavka (3) ovog članka carinarnica mora željezničkom kolodvoru uplatiti dio na ime nastalih troškova u svezi s robom (troškovi prijevoza, čuvanja, ležarine i sl.), a ostatak sredstava raspoređuju u skladu s člankom 368. stavak (3) ovog zakona

Članak 89.

Željeznički kolodvor mora carinarnici osigurati prostorije potrebne za kontrolu putničkog prometa i provedbu drugih mjera carinskog nadzora pod uvjetima koji se reguliraju posebnim ugovorom.

Članak 90.

Sva se cestovna prijevozna i prijenosna sredstva s robom ili bez robe, kojima se obavlja promet s inozemstvom, moraju zaustaviti kod pograničnog branika (brklje).

Članak 91.

(1) Pogranični branik obojen je bojom državne zastave. Na stupu branika koji se nalazi s desne strane ceste, istaknuta je tabla obojena bojama državne zastave s nazivom carinarnice. Tabla mora noću biti osvijetljena.

(2) Na graničnim prijelazima za pogranični promet nalaze se pogranični stupovi obojeni bojama državne zastave s natpisom: "Prijelaz otvoren samo za pogranični promet".

Članak 92.

Roba koja se uvozi cestovnim prijevoznim i prijenosnim sredstvima prijavljuje se i predaje pograničnoj carinarnici, u skladu s odredbama članka 76. do 88. ovog zakona.

Članak 93.

(1) Cestovna prijevozna i prijenosna sredstva ne mogu nastaviti put prije nego što pogranična carinarnica obavi sve radnje predviđene ovim zakonom i propisima donesenim na osnovi ovog zakona.

(2) Carinarnica mora sve radnje iz stavka (1) ovog članka obaviti u što kraćem roku. Taj rok ne može biti dulji od dva sata računajući od kad su carinarnici predane sve potrebne isprave, ako ne postoje posebni razlozi za dulje zadržavanje prijevoznog sredstva.

Članak 94.

(1) Ako se roba koja se uvozi cestovnim prijevoznim ili prijenosnim sredstvima ne carini u pograničnoj carinarnici, vozar mora na ime osiguranja za robu uplatiti carinarnici svotu u visini proračunate carine koja se naplaćuje pri uvozu takve robe ili položiti jamstvo banke, ako posebnim propisima nije određeno drukčije.

(2) Ministar financija propisuje u kojim se slučajevima i pod kojim uvjetima podnositelj deklaracije može osloboditi od davanja osiguranja iz stavka (1) ovog članka.

Članak 95.

Ako se cestovnim motornim vozilima domaćih poduzeća na koja se mogu staviti carinska obilježja prevozi roba tako da se ne može iz njih vaditi ili u njih stavljati a da se ne oštete carinska obilježja, pogranična carinarnica neće zahtijevati od vozara da položi osiguranje prema članku 94. stavak (1) ovog zakona, nego će na takva vozila staviti carinska obilježja i robu uputiti prijemnoj carinarnici.

Članak 96.

Putnička motorna vozila s prikolicom ili bez nje, cestovna teretna motorna vozila i motocikli s prikolicom ili bez nje, s redovitom stranom registracijom, kojima na privremeni boravak u Hrvatsku dolaze hrvatski državljani i strani državljani tijekom zadržavanja u Hrvatskoj nalaze se pod carinskim nadzorom.

Članak 97.

Carinarnica može u opravdanim slučajevima odobriti da se vozilo iz članka 96. ovog zakona ostavi na čuvanje carinarnici ili stavi pod carinski nadzor kod pravnih i fizičkih osoba i poslije odlaska osobe koja je tim vozilom ušla u Hrvatsku, odnosno poslije isteka roka utvrđenog propisom kojim se regulira privremeni uvoz ili izvoz što ga obave fizičke osobe.

Članak 98.

(1) Ako je vozilo iz članka 96. ovog zakona ostavljeno na čuvanje pravnoj ili fizičkoj osobi bez znanja carinarnice, ta osoba mora o tome izvijestiti carinarnicu u roku deset dana od dana kad mu je vozilo predano na čuvanje.

(2) Glede vozila koje nije prijavljeno u smislu stavka (1) ovog članka postupit će se na način predviđen u članku 101. ovoga zakona

Članak 99.

(1) Ako vozilo iz članka 96. ovog zakona bude oštećeno tako da se ne može popraviti, vlasnik vozila, odnosno njegov vozač mora ga iznijeti iz Hrvatske ili ga može bez prava na naknadu predati najbližoj carinarnici ili najbližem područnom općinskom organu unutrašnjih poslova te organizaciji ili poduzeću ovlaštenom za prodaju vozila.

(2) Organ, organizacija ili poduzeće iz stavka (1) ovog članka mora o tome izvijestiti najbližu carinarnicu, koja će vozilo preuzeti radi prodaje.

Članak 100.

(1) Ako motorno vozilo koje je u Hrvatsku ušlo uz olakšice iz članka 96. ovog zakona na teritoriji Republike Hrvatske ostavljeno na mjestu ili uz okolnosti koje navode na zaključak da je vozilo napušteno (s vozila su skinute registracijske pločice, vozilo je teže havarirano ili napušteno, nitko se ne brine o vozilu i sl.), carinarnica na čijem području takvo vozilo bude nađeno mora odmah, a najkasnije u roku sedam dana od dana pronalaska vozila, odnosno od dana kada je saznala za napušteno vozilo, o tome izvijestiti nadležni organ unutrašnjih poslova radi utvrđivanja vlasnika napuštenog vozila i njegova boravišta u Hrvatskoj. Obavješćujući organ unutrašnjih poslova da je pronašla napušteno vozilo, carinarnica će dati i podatke o takvu vozilu s kojim raspolaže.

(2) Ako je motorno vozilo koje je u Hrvatsku ušlo uz olakšice iz članka 96. ovog zakona parkirano na mjestu na kome je parkiranje dopušteno i tu ostavljeno najmanje 30 dana, a tijekom tog vremena vozilom nitko se ne služi niti se bilo tko o njemu stara, takvo vozilo smatrat će se napuštenim i s njime se mora postupiti na način predviđen u stavku (1) ovog članka.

(3) Napušteno će se vozilo iz stavka (1) i (2) ovog članka staviti pod carinski nadzor dok se ne pronađe njegov vlasnik ili dok se ne izloži prodaji.

(4) Ako organ unutrašnjih poslova u roku tri mjeseca od dana kada ga je carinarnica izvijestila o nalasku napuštenog vozila ne pronađe tko je vlasnik napuštenog vozila ili ne utvrdi njegovo mjesto boravka u Hrvatskoj, nadležna carinarnica odnosno Hrvatski autoklub, kao organizacija ovlaštena za prodaju motornih vozila, napušteno će vozilo dati na prodaju.

Članak 101.

(1) Ako je vlasnik vozila iz članka 100. ovog zakona poznat ili ako se njegov identitet i adresa mogu utvrditi (na osnovi registarskih tablica, eventualno nađenih isprava u napuštenom vozilu ili na drugi način), nadležna carinarnica mora u roku sedam dana izvijestiti o tome diplomatsko ili konzularno predstavništvo države čiju registraciju nosi napušteno vozilo, odnosno čiji je državljanin vlasnik vozila, uz napomenu u kakvu je stanju vozilo nađeno i o visini troškova koje vlasnik treba platiti prilikom preuzimanja vozila (troškovi dopreme, čuvanja i dr.) te zatražiti od predstavništva da pronađe i pozove vlasnika napuštenog vozila da vozilo izveze iz Hrvatske u roku tri mjeseca od dana primitka izvješća od diplomatskog odnosno konzularnog predstavništva.

(2) Ako vlasnik napuštenog vozila ne preuzme i ne izveze vozilo u roku četiri mjeseca od dana dostavljanja pismenog zahtjeva carinarnice diplomatskom ili konzularnom predstavništvu države čiju registraciju napušteno vozilo nosi odnosno čiji je državljanin vlasnik napuštenog vozila, carinarnica ili Hrvatski autoklub mora vozilo izložiti prodaji.

Članak 102.

(1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ulazak u Hrvatsku i izlazak iz Hrvatske putničkih motornih vozila čiji su vlasnici osobe s prebivalištem u inozemstvu primjenjivat će se i kad se takva vozila prevoze drugim prijevoznim sredstvima.

(2) U slučaju iz stavka (1) ovog članka putničko se motorno vozilo prijavljuje carinarnici prijavom o uvozu i provozu robe.

(3) Ako prilikom carinskog pregleda cestovnog prijevoznog sredstva treba skinuti pojedine pričvršćene dijelove, pa se pri pregledu ne utvrdi da postoji krivično djelo, privredni prijestup ili carinski prekršaj, troškovi skidanja i postavljanja tih dijelova padaju na teret republičkog proračuna.

Članak 103.

Direktor Carinske uprave donosi potanje propise o carinskom nadzoru nad cestovnim motornim vozilima sa stranom registracijom na carinskom području Hrvatske.

Članak 104.

(1) Brodovi koji saobraćaju s inozemstvom mogu pristajati samo u lukama i pristaništima otvorenima za međunarodni promet.

(2) Kad to zahtijeva viša sila, brodovi iz stavka (1) ovog članka mogu pristajati i na drugim mjestima. U tom slučaju zapovjednik broda mora o tome odmah obavijestiti najbližu carinarnicu ili najbliži organ unutrašnjih poslova.

Članak 105.

(1) U lukama i pristaništima otvorenim za međunarodni promet brodovi mogu pristajati samo uz stanoviti carinski gat, na stanovitu dijelu luke ili pristaništa iIi obale ili u carinskoj zoni.

(2) Lučka odnosno pristanišna kapetanija u sporazumu s organom unutrašnjih poslova nadležnim za kontrolu prelaženja preko državne granice, carinarnicom i poduzećem za lučke odnosno pristanišne usluge, određuje carinski gat ili dio pristaništa ili luke na kome mogu pristajati brodovi u lukama i pristaništima otvorenim za međunarodni promet.

Članak 106.

Carinski gat ili dio luke, pristaništa ili obale određen za pristajanje broda koji saobraća s inozemstvom odvaja se ogradom (pregradom) i obilježava tablom koja je obojena bojama državne zastave i nazivom carinarnice. Prostorije potrebne za obavljanje poslova carinske službe nalaze se na izlazu iz gata ili iz stanovitog dijela luke, pristaništa ili obale ispred pregrade. Poduzeće za lučke ili pristanišne usluge mora carinarnici osigurati prostorije potrebne za kontrolu putničkog prometa i provedbu drugih mjera carinskog nadzora.

Članak 107.

(1) Za pristajanje brodova izvan carinskog gata ili izvan stanovitog dijela luke, pristaništa ili obale potrebno je odobrenje nadležne lučke ili pristanišne kapetanije. Ovlašteni predstavnik broda mora, radi provedbe mjera carinskog nadzora, osigurati prijevoz carinskog radnika do broda i nazad.

(2) Izuzetno od odredbe članka 104. stavak (1) ovog zakona, za pristajanje brodova u luci ili pristaništu koje nije otvoreno za međunarodni promet, osim u slučajevima kad to zahtijeva viša sila, potrebno je odobrenje nadležne lučke ili pristanišne kapetanije.

(3) Odobrenje iz stavka (1) i (2) ovog članka izdaje lučka ili pristanišna kapetanija, u sporazumu s republičkim organom unutrašnjih poslova nadležnim za kontrolu prijelaza preko državne granice i s carinarnicom.

Članak 108.

(1) Brodovi u domaćem prometu na moru i pograničnim rijekama mogu pristajati samo u lukama ili pristaništima otvorenim za domaći ili međunarodni promet.

(2) U lukama ili pristaništima koji nisu otvoreni za promet mogu pristajati samo brodovi koji u domaćem prometu prevoze domaću robu iz mjesta u mjesto u Hrvatskoj i brodovi navedeni u članku 114. točka 2) i 8) ovog zakona.

(3) Brodovi u domaćem prometu na moru i pograničnim rijekama mogu pristajati uz carinski gat ili dio luke, pristaništa ili obale određene za pristajanje brodova (članak 105.) u lukama ili pristaništima otvorenima za međunarodni promet ili u slobodnoj carinskoj zoni - samo pošto to odobri carinarnica.

Članak 109.

(1) Brodovi koji plove u carinskom pograničnom pojasu na moru, međunarodnim plovnim rijekama i graničnim rijekama moraju imati manifest ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Manifest je isprava u koju zapovjednik broda ili osoba koju zapovjednik broda ovlasti upisuje cjelokupan teret koji se nalazi na brodu.

(3) Kao manifest, u smislu stavka (1) i (2) ovog članka može se prihvatiti i druga isprava ili skup isprava koje sadrže podatke propisane za manifest.

Članak 110.

Manifest mora sadržavati poglavito ove podatke:

1) pri dolasku broda: ime i državnu pripadnost broda, ime i prezime zapovjednika broda, iz koje luke ili pristaništa brod dolazi, oznake i brojeve na koletima, broj i vrstu koleta, količinu i naziv robe, brojeve brodskih teretnica za teret koji treba iskrcati u nekoj luci ili pristaništu, luke ili pristaništa u kojima će se ostali teret iskrcati, matičnu luku ili pristanište ukrcaja za robu koja se prevozi na temelju brodske teretnice;

2) pri odlasku broda: ime i državnu pripadnost broda, ime i prezime zapovjednika broda, odredišnu luku ili pristanište, oznake i brojeve na koletima, broj i vrstu koleta, količinu i naziv robe, brojeve brodskih teretnica za teret, koji je ukrcan u Iuci ili pristaništu u kojem je obavljen ukrcaj.

Članak 111.

U manifest se, osim podataka iz članka 110. ovoga zakona ili u druge isprave priložene uz manifest, posebice moraju upisati i specifirati:

1) stvari koje pripadaju posadi broda,

2) prtljaga putnika predana brodu na prijevoz,

3) namirnice, potrošni i pogonski materijal za opskrbu broda, posade i putnika.

Članak 112.

(1) Glede brodova koji obavljaju promet s inozemstvom i koji ukrcavaju robu u domaćim lukama i pristaništima manifest se sastavlja nakon ukrcaja robe u brod, a najkasnije dva sata prije isplovljenja broda.

(2) Brodovi koji dolaze iz inozemstva, s robom ili bez robe, moraju imati manifest u času prelaska carinske crte.

(3) Brodovi kojima se obavlja promet s inozemstvom i koji ukrcavaju robu iz članka 276. stavak (3) ovog zakona, uplove li ponovno u hrvatske teritorijalne vode, u roku šest mjeseci od dana isplovljenja, moraju imati službenu ispravu o iskrcaju takve robe.

Članak 113.

(1) Glede brodova u koje se ukrcava roba u domaćim lukama i pristaništima, sastavlja se odlazni manifest na hrvatskom jeziku, osim ako nije već sastavljen na engleskom, ruskom, francuskom ili talijanskom jeziku.

(2) Brodovima koji dolaze iz inozemstva priznaje se doIazni manifest preveden na hrvatski jezik, ako nije sastavIjen na engleskom, ruskom, francuskom ili talijanskom jeziku.

Članak 114.

Manifest ne moraju imati:

1) brodovi koji su u povlaštenoj plovidbi,

2) brodovi koji prevoze domaću ili stranu neocarinjenu robu za koju imaju druge odgovarajuće carinske isprave,

3) hrvatski i strani brodovi koji viju vojnu pomorsku zastavu,

4) službeni brodovi (brodovi organa uprave, pomorske plovidbe, unutrašnje plovidbe i dr.),

5) brodovi koji služe u znanstvene svrhe,

6) ribarski brodovi koji služe samo za ribolov,

7) brodovi poljoprivrednika koji služe samo za potrebe njihova zanimanja,

8) športski brodovi i čamci dok služe športu ili osobnim potrebama njihovih vlasnika.

Članak 115.

(1) Ako u manifestu nedostaje neki podatak iz članka 111. ovog zakona ili je neki podatak netočan, carinarnica će vratiti manifest, naznačujući na njemu koji podatak nedostaje, odnosno koji podatak treba ispraviti te rok u kojem se manifest mora dopuniti ili ispraviti.

(2) Ako zapovjednik broda, za brod koji, prema odredbama ovog zakona, mora imati manifest ne preda u određenom roku carinarnici manifest i druge propisane isprave, carinarnica može narediti da se roba iskrca i pohrani pod carinski nadzor, na teret i rizik zapovjednika broda.

Članak 116.

(1) Poduzeća u oblasti pomorskog i riječnog prometa odnosno plovidbeni agenti rnoraju carinarnice koje se nalaze u lukama ili pristaništima otvorenim za međunarodni promet izvješćivati o plovidbenom redu brodova koji redovito obavljaju promet s inozemstvom i dostavljati im plovidbeni red tih brodova, najkasnije sedam dana prije nego on stupi na snagu.

(2) Poduzeća u oblasti pomorskog i riječnog prometa odnosno plovidbeni agenti moraju carinarnice iz stavka (1) ovog članka izvješćivati o dolasku izvanrednih brodova iz inozemstva, uz naznačenje dana i sata njihova dolaska u luku ili pristanište te o svakom zakašnjenju prijavljenih brodova dužem od šest sati.

(3) O dolasku izvanrednih brodova poduzeća u oblasti pomorskog i riječnog prometa i plovidbeni agenti moraju izvijestiti carinarnicu u radno vrijeme carinarnice, a najkasnije jedan sat prije dolaska broda u luku ili pristanište.

Članak 117.

(1) Zapovjednik broda mora u roku 24 sata nakon dolaska broda u luku ili pristanište carinarnici prijaviti brod i robu.

(2) Brod i roba prijavljuju se carinarnici podnošenjem manifesta.

Članak 118.

Carinski postupak s brodom koji dolazi iz inozemstva obavlja se odmah poslije sanitarne, fitosanitetske i veterinarske kontrole broda.

Članak 119.

(1) Predstavnici broda i vlasnika tereta te druge osobe mogu, uz prethodnu suglasnost carinarnice u pratnji carinskog radnika ili uz poduzimanje drugih mjera carinskog nadzora, doći na brod i prije njegova pristajanja uz carinski gat ili dio obale određen za pristajanje, ali tek pošto brod dobije dozvolu za promet s obalom od nadležne lučke ili pristanišne kapetanije i republičkog organa unutarnjih poslova nadležnog za kontrolu prelaženja državne granice.

(2) Dok se brod zadržava u luci ili pristaništu, predstavnici broda i vlasnika tereta mogu slobodno dolaziti na brod.

(3) Zapovjednik broda mora carinskim radnicima osigurati dolazak na brod i povratak s broda i omogućiti im obavljanje carinskog pregleda.

(4) Zapovjednik broda mora osigurati rasvjetu na brodu i u svim prostorijama broda u kojima se obavlja carinski pregled.

Članak 120.

(1) Kad brod dođe iz inozemstva u hrvatsku luku ili pristanište, a pošto mu lučki ili pristanišni organi iz članka 119. ovog zakona odobre slobodan promet s obalom, carinarnica mora obaviti pregled broda.

(2) Pregled broda carinarnica po potrebi može obavljati i dok se brod nalazi na sidrištu.

(3) Ako postoji osnovana sumnja da se na brodu nalazi krijumčarena roba, carinarnica može pregledati brod i prije no što je dobiveno odobrenje za slobodan promet s obalom. U tome carinarnica mora unaprijed obavijestiti nadležnu lučku ili pristanišnu kapetaniju.

Članak 121.

(1) Ako se u luci ili pristaništu nalazi više brodova koji čekaju na carinski pregled ili obavljanje drugih radnji u carinskom postupku, carinarnica mora obaviti pregled iIi druge radnje po redu dobijanja odobrenja za slobodan promet s obalom ili po redu podnošenja isprava koje su uvjet za postupanje carinskog organa.

(2) Carinski postupak s lako pokvarljivom robom mora se obaviti odmah nakon podnošenja propisanih isprava carinarnici.

(3) Carinski postupak sa stvarima koje putnici nose sa sobom obavlja se odmah čim brod dobije odobrenje za sIobodan promet s obalom.

Članak 122.

(1) Carinski pregled broda sastoji se od pregleda manifesta i sravnjivanja stanja tereta, stvari koje pripadaju posadi, putničke prtljage predane na prijevoz brodu, namirnica, pogonskog i potrošnog materijala s podacima navedenim u manifestu te pregleda svih brodskih prostorija.

(2) Izuzetno od odredbe stavka (1) ovog članka, carinarnica može odobriti sravnjivanje stanja tereta s podacima iz manifesta i poslije iskrcaja tereta.

(3) Carinski pregled broda mora se obaviti u nazočnosti ovlaštenog predstavnika broda.

(4) Ako se carinskim pregledom utvrdi da na brodu ima namirnica u količini većoj nego što je potrebno za potrošnju tijekom boravka broda u luci ili pristaništu, carinarnica može višak namirnica staviti pod carinski nadzor (plombirati i dr).

Članak 123.

(1) Brodovi iz članka 114. točke 1 ) i 2) i od 5) do 8) ovoga zakona ne smiju dolaziti u dodir s brodovima koji saobraćaju s inozemstvom ni dodirivati stranu obalu. Za takve brodove direktor Carinske uprave, u suglasnosti s organom republičke uprave nadležnim za promet, propisat će poseban režim plovidbe.

(2) Ako brodovi iz članka 114. točke 5), 6) i 7) ovoga zakona prime robu na prijevoz, moraju imati odgovarajuću carinsku ispravu.

(3) Direktor Carinske uprave propisuje koje carinske isprave moraju imati brodovi iz stavka (2) ovog članka.

Članak 124.

Pregled broda koji se obavlja tijekom plovidbe u carinskom pograničnom pojasu sastoji se od sravnjivanja manifesta i drugih brodskih isprava s teretom broda.

Članak 125.

(1) Brod tijekom plovidbe u carinskom pograničnom pojasu carinarnica može, radi pregleda ili pretrage, uputiti u najbližu luku ili pristanište.

(2) Ako postoji osnovana sumnja da se na brodu nalazi skrivena roba, carinarnica može obaviti pretragu broda.

(3) Prije početka pretrage stranog broda u luci ili pristaništu, u smislu stavka (2) ovog članka, carinarnica mora o pretrazi izvijestiti konzularnog predstavnika države kojoj brod pripada ako takav predstavnik postoji u luci ili pristaništu u kome se brod nalazi.

(4) Ako u luci ili pristaništu ne postoji konzularni predstavnik države kojoj brod pripada, pretragu treba obaviti u nazočnosti predstavnika lučke ili pristanišne kapetanije te zapovjednika broda ili njegova zamjenika.

(5) Ako na brodu nađu skrivenu robu, carinski radnici rnoraju brod dopratiti do najbliže carinarnice.

(6) Na zahtjev zapovjednika broda, carinarnica mu mora izdati potvrdu o rezultatu pregleda ili pretrage broda.

Članak 126.

(1) Izuzetno od odredbi članka 125. ovog zakona, ako se prilikom pregleda stranog broda u luci ili pristaništu pojavi osnovana sumnja da se na brodu nalazi skrivena roba ili da je na takvu brodu našao utočište učinitelj carinskog prekršaja, carinarnica će pretražiti brod, ali ne mora o tome izvijestiti konzularnog predstavnika države kojoj brod pripada nego tek nakon pretrage broda.

(2) Ako prilikom carinskog pregleda broda treba s broda skinuti pojedine pričvršćene dijelove, pa se poslije skidanja tih dijelova ne utvrdi postojanje krivičnog djela, privrednog prijestupa ili carinskog prekršaja, troškovi skidanja i postavljanja takvih dijelova padaju na teret republičkog proračuna.

Članak 127.

Kad u domaću luku ili pristanište uplovi brod koji dolazi iz inozemstva i koji ima robu za istovar, zapovjednik broda mora za robu koja se prijavljuje za istovar podnijeti manifest, a ako se obavlja djelomičan istovar robe - izvod iz manifesta.

Članak 128.

Istovar robe obavlja se pod carinskim nadzorom, na osnovi manifesta ili izvoda iz manifesta.

Članak 129.

(1) Ako se istovar robe obavlja izravno iz broda u carinsko skladište, carinarnica mora omogućiti istovar odmah nakon vezivanja broda uz operativnu obalu.

(2) Istovar robe u carinsko skladište mora biti tako organiziran da carinskom radniku omogući da može brzo sravniti stanje robe s podacima u manifestu ili u izvodu iz manifesta.

Članak 130.

(1) Ako se istovar robe ne obavlja izravno u carinsko skladište, nego na obalu ili u drugo prijevozno sredstvo, pa se naknadno prevozi u carinsko skladište, carinarnica mora osigurati carinski nadzor i nad prijevozom robe do skladišta.

(2) Ako se istovar robe obavlja izravno iz broda u drugo prijevozno sredstvo radi otpreme unutrašnjoj carinarnici na carinjenje ili se otprema korisnicima kao roba ocarinjena prilikom pretovara, carinarnica mora osigurati carinski nadzor dok robu ne preuzme vozar.

Članak 131.

Istovar iz broda u carinsko stovarište, carinsko smjestište ili konsignacijsko skladište, obavlja se na osnovi prijave o uvozu i provozu robe koja se podnosi u dva primjerka.

Članak 132.

Istovar robe s broda izravno u željeznička ili druga prijevozna sredstva radi prijevoza drugoj carinarnici obavlja se na osnovi prijave o uvozu i provozu robe, koju u dva primjerka podnosi vozar koji robu prima na dalji prijevoz.

Članak 133.

(1) Kad je istovar robe s broda završen, carinarnica mora obaviti sravnjivanje stanja istovarene robe s podacima u manifestu ili s podacima u izvodu iz manifesta.

(2) Glede robe istovarene u carinsko skladište, podaci iz manifesta ili izvoda iz manifesta uspoređuju se sa stanjem robe koje se odnosi na oznaku, broj i vrstu pakovanja.

(3) Glede robe istovarene izravno u druga prijevozna sredstva ili u carinsko smjestište ili konsignacijsko skladište, podaci iz manifesta ili izvoda iz manifesta sravnjuju se s podacima iz prijave o uvozu i provozu robe.

(4) Ispravnost istovara carinarnica mora potvrditi na manifestu ili izvodu iz manifesta i vratiti ga zapovjedniku broda.

(5) Ovlašćuje se direktor Carinske uprave da donese potanje propise o ispravama za prijavljivanje robe na osnovi podataka iz manifesta.

Članak 134.

Ako se prilikom sravnjivanja stanja istovarene robe s podacima iz manifesta ili s podacima iz izvoda iz manifesta utvrde nepravilnosti ili neslaganja glede vrste robe, težine robe i broja koleta ili glede oznaka na koletima, carinarnica o tome mora sastaviti zabilješku u manifestu ili u izvodu iz manifesta.

Članak 135.

(1) Ako se istovar robe obavlja na osnovi izvoda iz manifesta, a prilikom sravnjivanja budu utvrđeni viškovi robe koji su greškom istovareni, takve viškove odmah vratiti na brod s kojeg su istovareni.

(2) Ako je brod otplovio, agencija koja zastupa brod mora unijeti nađene viškove u prijavu o uvozu i provozu robe.

Članak 136.

Domaći i strani brodovi koji viju vojnu pomorsku zastavu moraju za carinsku robu koju istovaruju podnijeti prijavu o uvozu i provozu robe.

Članak 137.

(1) Glede predaje i prijema robe s broda u carinsko skladište, u skladu se primjenjuju odredbe članaka 85. do 88. ovoga zakona.

(2) Nakon završenog istovara i prijema robe u carinsko skladište, posjednik skladišta mora carinarnici potvrditi prijem robe.

Članak 138.

(1) Pretovar carinske robe iz jednog u drugi brod obavIja se na osnovi prethodno pribavljenog pismenog odobrenja od carinarnice i pod carinskim nadzorom.

(2) Ako je uslijed više sile pretovar robe iz jednog broda u drugi obavljen bez prethodnog pribavljenog pismenog odobrenja od carinarnice, zapovjednik broda iz kojeg je obavljen pretovar mora to prijaviti najbližoj carinarnici i podnijeti joj potvrdu nadležne lučke ili pristanišne kapetanije o tome da je pretovar obavljen uslijed više sile.

(3) U manifest broda s kojeg je roba pretovarena treba upisati podatke o tome koja je roba i u koji brod pretovarena, a u manifest broda u koji je pretovar obavljen - podatke o pretovarenoj robi s naznačenjem broda s koga je roba pretovarena.

Članak 139.

(1) Brodovi koji rijekom dolaze iz inozemstva ili u inozemstvo moraju se zaustaviti i prijaviti graničnoj carinarnici radi obavljanja carinskog postupka.

(2) Za brodove u prijevozu graničnom rijekom carinski postupak može se obavljati i tijekom kretanja broda.

Članak 140.

(1) Zapovjednik broda koji rijekom dolazi iz inozemstva mora ulaznoj carinarnici podnijeti prijavu o uvozu i provozu robe i uz nju priložiti:

1) popis brodske posade,

2) popis putnika i njihove prtljage (ime i prezime putnika, naziv i broj putne isprave, državljanstvo, mjesto u koje putuju i broj komada ručne prtljage),

3) popis namirnica koje se nalaze na brodu,

4) brodske prijevozne isprave.

(2) Svaki carinski pregled broda, robe i isprava carinski radnik mora potvrditi svojim potpisom i pečatom nadležne granične carinarnice na odgovarajućoj ispravi.

Članak 141.

(1) Zapovjednik broda mora carinskim radnicima osigurati dolazak na brod i povratak s broda i omogućiti im obavljanje carinskog pregleda.

(2) Zapovjednik broda mora osigurati osvjetljenje na brodu i u svim prostorijama broda u kojima se obavlja carinski pregled.

Članak 142.

Primopredaja robe koja se carini u ulaznoj carinarnici obavlja se odgovarajuće odredbama članaka 85. do 88. ovog zakona.

Članak 143.

(1) Glede robe koja se uvozi i upućuje brodom drugoj carinarnici, ulazna carinarnica mora sastaviti carinsku popratnicu u dva primjerka na osnovi podataka iz prijave o uvozu i provozu robe. Jedan primjerak popratnice ulazna carinarnica zadržava, a drugi primjerak uručuje zapovjedniku broda radi predaje prijamnoj carinarnici. Zapovjednik broda mora potvrditi prijam popratnice na primjerku koji ostaje ulaznoj carinarnici.

(2) Na prostorije broda u kojima je smještena carinska roba ili na robu koja se nalazi na otvorenom prostoru broda carinarnica mora staviti carinska obilježja.

(3) Na brodske prijevozne isprave vozar mora slaviti naljepnicu:

"Carinska roba. Predati carinarnici ________________" (naziv carinarnice).

Članak 144.

Na pismeni zahtjev zapovjednika broda, carinarnica može odobriti istovar robe u pristaništu koje zapovjednik broda naznači u zahtjevu, iako je prema brodskoj teretnici, tovarnom listu i drugim prijevoznim ispravama roba namijenjena nekom drugom pristaništu.

Članak 145.

(1) Prije početka primopredaje robe, prijamna carinarnica, u nazočnosti zapovjednika broda, mora pregledati carinska obilježja i o nađenu stanju staviti bilješku na popratnicu koju joj preda zapovjednik broda.

(2) Postupak glede primopredaje robe istovjetan je postupku koji provodi ulazna carinarnica (članak 143).

Članak 146.

(1) Robu koja je ocarinjena za izvoz u nekoj carinarnici na rijeci treba brodom uputiti izlaznoj carinarnici s trećim primjerkom izvozne deklaracije, koji carinarnica mora uručiti vozaru radi predaje izlaznoj carinarnici. Prijam robe i primjerak izvozne deklaracije vozar mora potvrditi na originalu izvozne deklaracije.

(2) Carinarnica koja je obavila carinjenje na robu iz stavka (1) ovog članka stavlja carinska obilježja i naznačuje u izvoznoj deklaraciji kakva je obilježja stavila.

(3) Vozar mora na brodske isprave staviti naljepnicu: "Carinska roba. Predati carinarnici ___________________" (naziv carinarnice).

Članak 147.

(1) Izlazna carinarnica mora provjeriti da li su carinska obilježja neoštećena i da li se stanje robe smještene na otvoreni brodski prostor slaže s podacima iz izvozne deklaracije.

(2) Ako utvrdi da su stanje robe i carinska obilježja ispravni, carinarnica odobrava izlaz robe, a treći primjerak izvozne deklaracije i potvrdu o izlasku robe vratiti otpremnoj carinarnici.

Članak 148.

(1) Na dijelu rijeke od granice do granične carinarnice brodovi ne smiju pristajati, obavljati utovar, istovar ili pretovar robe ni dolaziti u dodir s drugim brodovima, osim u slučaju više sile.

(2) Granične carinarnice na rijeci mogu narediti da se na dijelu rijeke iz stavka (1) ovog članka brodovi zaustave nakon ulaska u teritorij Hrvatske radi prijama carinskih radnika, koji ih moraju provesti do carinarnice ili od carinarnice do mjesta izlaska s teritorija Republike Hrvatske.

Članak 149.

Zapovjednik broda kojim se roba provozi graničnom rijekom mora ulaznoj carinarnici, pored prijave o uvozu i provozu robe, podnijeti i pismenu izjavu o tome da li provozi robu čiji je uvoz zabranjen u Hrvatsku.

Članak 150.

Glede robe koja se provozi rijekom, ulazna carinarnica, na osnovi podataka iz prijave o uvozu i provozu robe, sastavlja popratnicu u dva primjerka, od kojih jedan primjerak uručuje zapovjedniku broda radi predaje izlaznoj carinarnici. Zapovjednik broda mora potvrditi prijam na primjerku popratnice koji ostaje kod carinarnice.

Članak 151.

(1) Nad carinskom robom koja se provozi rijekom ulazna carinarnica može odrediti ove mjere carinskog nadzora:

1) stavljanje carinskih obilježja na brodske prostorije u kojima je smještena carinska roba,

2) opisivanje u carinskoj popratnici carinske robe koja se nalazi na otvorenim brodskim prostorima,

3) praćenje broda ako se carinski nadzor ne može osigurati na drugi način.

(2) Ako su na brodske prostorije i robu već stavljena strana carinska obilježja, carinarnica ne stavlja svoja obilježja ako je međunarodnim ugovorom predviđeno da se priznaju takva inozemna obilježja.

(3) Carinarnica u popratnici mora naznačiti kakva su carinska obilježja stavljena na brodske prostorije i robu.

(4) Ako carinarnica kao mjeru carinskog nadzora odredi praćenje broda, vozar mora carinskom pratitelju osigurati na brodu prenoćište i hranu po režijskim cijenama i izlaznoj carinarnici isplatiti dnevnice za carinskog pratitelja za sve vrijeme koje provede na putu radi praćenja broda.

Članak 152.

(1) Ako je u pitanju strani brod na kome se nalazi samo roba koja se provozi, a brod ne prati carinski pratitelj, izlazna carinarnica mora samo provjeriti da li su sva stavljena carinska obilježja ispravna.

(2) Ako su carinska obilježja povrijeđena ili uklonjena, izlazna carinarnica mora to utvrditi zapisnički i saslušati zapovjednika broda ili njegova zamjenika radi pokretanja prekršajnog postupka. Carinarnica mora zapovjedniku broda dozvoliti da brod nastavi plovidbu ako utvrdi da se stanje robe slaže s podacima u popratnici.

(3) Ako se stanje robe ne slaže s podacima u popratnici, izlazna carinarnica to utvrđuje zapisnički, obavlja potrebna saslušanja i pokreće prekršajni postupak, a brod zadržava od dalje plovidbe do polaganja osiguranja za novčanu kaznu i vrijednost robe.

(4) Osiguranje za novčanu kaznu i vrijednost robe može se dati i u obliku garantnog pisma banke.

Članak 153.

Strani brodovi koji u provozu pristaju u domaće pristanište radi opskrbe gorivom, životnim namirnicama i drugim, a ne radi utovara i istovara robe, oslobođeni su carinskog pregleda i stavljaju se samo pod carinski nadzor.

Članak 154.

(1) Domaći brodovi koji redovno saobraćaju u carinskom pograničnom pojasu na moru, graničnim rijekama i graničnim jezerima imaju ove povlastice (povlaštena plovidba):

1) ne moraju imati manifest,

2) mogu saobraćati i s lukama ili pristaništima koja nisu otvorena za domaći promet ako su označena u plovidbenom redu broda,

3) mogu obavljati utovar, istovar i pretovar robe i putnika bez carinskog nadzora.

(2) Odobrenje za povlaštenu plovidbu izdaje carinarnica nadležna prema matičnoj luci broda.

Članak 155.

(1) Brod koji ima povlaštenu plovidbu ne smije bez prethodnog odobrenja carinarnice pristati uz stranu obalu, odnosno ne smije dodirnuti stranu obalu, strani brod ili brod koji nema povlaštenu plovidbu.

(2) Ako uslijed više sile postupi protivno odredbi stavka (1) ovog članka, zapovjednik broda mora o tome odmah izvijestiti najbližu carinarnicu.

Članak 156.

(1) Brod koji uživa povlaštenu plovidbu ne može bez prethodnog odobrenja carinarnice, osim u slučaju više sile, pristati u luku ili pristanište koje nije označeno u plovidbenom redu broda. To odobrenje carinarnica može izdati i usmeno.

(2) Ako uslijed više sile postupi protivno odredbi stavka (1) ovog članka zapovjednik broda mora o tome odmah izvijestiti najbližu carinarnicu.

Članak 157.

(1) Pismeni zahtjev za davanje odobrenja za povlaštenu plovidbu treba podnijeti carinarnici nadležnoj prema matičnoj luci broda.

(2) U zahtjevu iz stavka (1) ovog članka treba navesti podatke o brodu za koji se traži povlaštena plovidba. Uz zahtjev valja priložiti spisak opreme i inventara broda i onoliki broj primjeraka plovidbenog reda koliko ima carinarnica po čijim će područjima ploviti brod.

Članak 158.

(1) Nakon prijama zahtjeva za davanje odobrenja za povlaštenu plovidbu, carinarnica mora obaviti pregled broda, pa ako utvrdi da stanje broda odgovara podnesenim podacima o brodu i popisu opreme i inventara, mora izdati traženo odobrenje i o tome izvijestiti sve carinarnice po čijim će područjima ploviti brod te im dostaviti po jedan primjerak ovjerenog plovidbenog reda broda.

(2) Svaku izmjenu plovidbenog reda broda, opreme i inventara broda mora odobriti carinarnica koja je odobrila povlaštenu plovidbu. O izdanom odobrenju treba izvijestiti sve carinarnice po čijim područjima plovi brod.

Članak 159.

(1) Ako brod koji ima odobrenje za povlaštenu plovidbu uslijed više sile dodirne stranu obalu, strani brod ili brod koji nema odobrenje za povlaštenu plovidbu, zapovjednik broda mora to prijaviti usputnoj carinarnici i o postojanju više sile podnijeti potvrdu nadležne lučke ili pristanišne kapetanije.

(2) Ako u slučaju iz stavka (1) ovog članka brod primi ili preda kakvu robu, iskrca, ukrca ili prekrca putnike ili druge osobe, zapovjednik broda mora uz prijavu podnijeti i izvještaj o primljenoj ili predanoj robi te o broju iskrcanih, ukrcanih ili prekrcanih osoba.

Članak 160.

(1) Brodovi koji imaju odobrenje za povlaštenu plovidbu moraju biti obilježeni posebnom zastavom i svjetlosnim znakom.

(2) Zastava ima oblik kvadrata čija stranica iznosi 75 cm, zelene je boje s bijelom crtom širokom 20 cm, koja se pruža dijagonalno od gornjeg desnog do donjeg lijevog ugla zastave. Zastava rnora biti istaknuta na vidnom mjestu iznad brodskog trupa.

(3) Svjetlosni znak je zatvoreno plave boje i postavlja se noću na 1 do 1,5 m iznad svjetlosnog znaka na pramcu.

Članak 161.

(1) Glede robe koja se radi carinjenja upućuje drugoj carinarnici brodom koji ima odobrenje za povlaštenu plovidbu, otpremna carinarnica, na osnovi podataka iz prijave o uvozu i provozu robe, sastavlja popratnicu u dva primjerka. Jedan primjerak popratnice zadržava carinarnica, a drugi primjerak zajedno s brodskim prijevoznim ispravama i robom mora se predati vozaru, koji na primjerku što ga je zadržala carinarnica potpisom potvrđuje prijam.

(2) Na prostorije broda u kojima je smještena roba iz stavka (1) ovoga članka carinarnica mora staviti carinska obilježja i u popratnici naznačiti kakva su obilježja stavljena. Ako se na prostoriju u kojoj je smještena carinska roba ne mogu staviti carinska obilježja, carinarnica mora carinska obilježja staviti na koleta i u popratnici potanko opisati robu.

(3) Na brodske prijevozne isprave i robu vozar mora staviti naljepnicu: "Carinska roba. Predati carinarnici __________________" (naziv carinarnice).

Članak 162.

(1) Zapovjednik broda mora prestanak povlaštene plovidbe odmah prijaviti najbližoj carinarnici radi stavljanja broda pod carinski nadzor.

(2) Carinarnica kojoj zapovjednik broda prijavi prestanak povlaštene plovidbe mora obaviti pregled broda, brodske opreme i inventara, a ako odobrenje za povlaštenu plovidbu nije ona izdala, mora o nađenom stanju izvijestiti carinarnicu koja je izdala odobrenje za povlaštenu plovidbu.

(3) Nakon prestanka povlaštene plovidbe, zapovjednik broda mora skinuti obilježja povlaštene plovidbe i odobrenje za povlaštenu plovidbu vratiti carinarnici koja je odobrenje izdala.

Članak 163.

Carinarnica može odobrenje za povlaštenu plovidbu izdati za pojedino putovanje broda koji ne uživa povlaštenu plovidbu ili izdati odobrenje za pojedino putovanje u inozemstvo broda koji uživa povlaštenu plovidbu.

Članak 164.

(1) Domaća roba koja se prevozi iz jednog mjesta u drugo mjesto morem i graničnim rijekama na teritoriju Republike Hrvatske podliježe carinskom nadzoru.

(2) Potanje propise o primjenjivanju mjera carinskog nadzora iz stavka (1) ovog članka donosi direktor Carinske uprave.

Članak 165.

Zrakoplovi kojima je dozvoljeno preletanje carinske crte mogu letjeti zračnim putovima određenim za međunarodni zračni promet, slijetati na aerodrome otvorene za međunarodni zračni promet i s njih uzlijetati.

Članak 166.

(1) Zrakoplovi, posada zrakoplova, putnici, putnička prtljaga i roba, osim zrakoplova iz članka 175. točka 1) ovog zakona, podliježu carinskom nadzoru, i to prilikom dolaska - od časa prelaska carinske crte, a prilikom odlaska - do časa prelaska carinske crte.

(2) Radi provedbe mjera carinskog nadzora na aerodromu otvorenom za međunarodni promet, zrakoplovi koji saobraćaju s inozemstvom moraju se postaviti na dio pristanišne platforme koja se, dok je takav zrakoplov na njoj, smatra carinskom platformom.

Članak 167.

(1) Dio aerodroma koji je određen za međunarodni zračni promet nalazi se pod carinskim nadzorom.

(2) Dio aerodroma koji je određen za međunarodni zračni promet sastoji se od carinske platforme, čekaonice, namijenjene putnicima u međunarodnom zračnom prometu i prostorija za pregled putnika i njihove prtljage.

(3) Potanje propise o načinu prijavljivanja dijelova za zamjenu i rezervnih dijelova za zrakoplove koji saobraćaju s inozemstvom, mjerama carinskog nadzora na tim dijelovima i posebnim mjerama carinskog nadzora na aerodromima određenima za međunarodni zračni promet donosi direktor Uprave carina.

Članak 168.

Predstavnici zrakoplova i vlasnika robe te sve druge osobe koje dolaze na dio aerodroma koji je određen za međunarodni zračni promet podliježu carinskom nadzoru kao osobe koje prelaze carinsku crtu.

Članak 169.

(1) Vođa zrakoplova koji dolazi iz inozemstva ili osoba za to ovlaštena mora za robu koju prevozi podnijeti carinarnici manifest ili izvod iz manifesta čim zrakoplov sleti na zrakoplovno pristanište.

(2) Na zahtjev carinarnice, vođa zrakoplova koji dolazi iz inozemstva ili osoba ovtaštena za to mora pokazati i sve ostale isprave o robi koju prevozi.

(3) Vođa zrakoplova koji odlazi u inozemstvo ili osoba koju odredi vozar ili njegov zastupnik mora carinarnici odnijeti manifest najkasnije pola sata prije polijetanja zrakoplova

(4) Na zahtjev carinarnice, vođa zrakoplova koji odlazi u inozemstvo ili osoba koju za to odredi vozar ili njegov zastupnik mora pokazati i sve ostale isprave o robi koju prevozi.

(5) Roba iz stavka (1) ovog članka koja je manifestom određena za istovar u carinarnici na prvom usputnom aerodromu mora se uputiti prijamnoj carinarnici duplikatom manifesta ili izvoda iz manifesta ovjerenog pečatom carinarnice.

Članak 170.

(1) U manifest se, prema prijevoznim ispravama, moraju upisati podaci o robi koja se provozi.

(2) Za ispravnost manifesta odgovoran je vođa zrakoplova ili osoba koja je manifest podnijela carinarnici (članak 169).

Članak 171.

Vođa zrakoplova koji dolazi iz inozemstva mora carinarnici podnijeti manifest i kad ne prevozi robu ako ovim zakonom nije određeno drukčije.

Članak 172.

(1) Manifest mora sadržavati podatke o zrakoplovu, aerodromu i državi u kojoj je zrakoplov registriran, mjestu utovara i mjestu istovara robe, broju prijevozne isprave i podatke o teretu koji zrakoplov prenosi.

(2) Podaci o osobnoj prtljazi koju putnici sobom nose ne upisuju se u manifest.

Članak 173.

(1) Ako manifestu nedostaje neki od podataka iz članka 172. ovog zakona ili je neki podatak netočan, carinarnica mora vratiti manifest i naznačiti na njemu koji podatak nedostaje ili koji od podataka treba ispraviti te rok u kome se manifest mora dopuniti ili ispraviti.

(2) Ako vođa zrakoplova za zrakoplov koji, prema odredbama ovog zakona, mora imati manifest ne preda carinarnici manifest i druge propisane isprave u predviđenom roku, carinarnica može odrediti da se roba istovari i čuva pod carinskim nadzorom na teret i rizik vođe zrakoplova.

Članak 174.

Za zrakoplov koji dolazi iz inozemstva priznaje se strani manifest ako je preveden na hrvatski jezik ili ako je sastavljen na engleskom, ruskom, francuskom ili španjolskom jeziku.

Članak 175.

Manifest ne moraju imati:

1) domaći i strani vojni zrakoplovi,

2) sportski zrakoplovi ako se koriste za sportske svrhe,

3) zrakoplovi koji služe osobnim potrebama njihovih vlasnika.

Članak 176.

(1) Ulazna carinarnica mora zrakoplov staviti pod carinski nadzor odmah nakon slijetanja i obaviti carinski pregled posade i zrakoplova.

(2) Zrakoplov koji odlazi u inozemstvo mora se postaviti na carinsku platformu najmanje pola sata prije polijetanja, i od tog vremena pa sve do prelijetanja carinske crte nalazi se pod carinskim nadzorom.

(3) Pregled putnika i posade te njihove prtljage obavlja se u posebnoj za to odobrenoj prostoriji.

(4) Izuzetno od odredbe stavka (3) ovog članka, carinarnica može odobriti da se pregled putnika i posade obavi na drugom mjestu.

Članak 177.

(1) Pregled zrakoplova sastoji se od usporedbe podataka iz manifesta sa stanjem robe po količini i oznaka koleta.

(2) Ako postoji osnovana sumnja da se u zrakoplovu nalazi skrivena roba, carinarnica može obaviti pretragu zrakoplova.

(3) Pretres zrakoplova obavlja se u nazočnosti vođe zrakoplova ili osobe koju on odredi.

(4) Nakon obavljene pretrage zrakoplova, carinarnica mora sastaviti zapisnik u kome, pored rezultata pretrage, valja navesti ime i prezime osobe u čijoj je nazočnosti obavljena pretraga. Zapisnik potpisuju osobe koje su bile nazočne pri pretrazi.

(5) Ako prilikom carinskog pregleda zarakoplova treba skinuti pojedine pričvršćene dijelove, pa se poslije skidanja dijelova ne utvrdi da postoji krivično djelo, privredni prijestup ili carinski prekršaj, troškovi skidanja i postavIjanja takvih dijelova padaju na teret republičkog proračuna.

Članak 178.

(1) Istovar robe iz zrakoplova obavlja se pod carinskim nadzorom na osnovi manifesta ili izvoda iz manifesta

(2) Ispravnost istovara carinarnica potvrđuje na primjerku manifesta ili izvoda iz manifesta koji ostaje vođi zrakoplova.

Članak 179.

(1) Vozar ili poduzeće koje on ovlasti mora robu predati carinarnici na osnovi manifesta i prijave o uvozu i prevozu robe.

(2) Vozar ili poduzeće iz stavka (1) ovog članka mora predati robu o svome trošku na mjesto koje odredi carinarnica (članak 205.).

(3) Na postupak prijavljivanja i predaje robe carinarnici odgovarajuće se primjenjuje odredbe članaka 75. do 88. ovog zakona.

(4) Ako predaju robe carinarnici, smještaj robe pod carinski nadzor, otpremu robe s aerodroma ili njezinu dopremu na aerodrom u ime vozara obavlja druga osoba onda je ona odgovorna za pravilnost preuzetih radnji ili za neobavljanje radnji koje je trebalo obaviti.

Članak 180.

(1) Pregled zrakoplova, posade i putnika koji dolaze iz inozemstva i njihove prtljage obavlja carinarnica na prvom aerodromu na koji je zrakoplov sletio iz inozemstva.

(2) Ako zrakoplov leti na drugi aerodrom u Hrvatskoj, a ne prima putnike u lokalnom prometu, pregIed zrakoplova, posade i putnika koji dolaze iz inozemstva i njihove prtljage obavlja carinarnica na aerodromu na kome posada i putnici napuštaju zrakoplov.

(3) Ako zrakoplov leti na drugi aerodrom u Hrvatskoj i prima putnike u lokalnom prometu, carinski pregled zrakoplova, posade, putnika i ručne prtljage mora obaviti carinarnica prvog aerodroma, a carinski pregled ostale prtljage i robe carinarnica na aerodromu na kome putnici napuštaju zrakoplov.

(4) Izuzetno od odredaba st. (1), (2) i (3) ovog članka, direktor Uprave carina može propisati da se pregled ostale putničke prtljage može obaviti i na drugom aerodromu otvorenom za međunarodni promet.

(5) Ručnom prtljagom, u smislu odredaba ovog zakona, kojima se propisuje postupak u zračnom prometu, smatraju se svi predmeti koje putnici ili članovi posade unose u prostor zrakoplova određen za putnike i članove posade.

Članak 181.

(1) Zrakoplov, posada, putnici, prtljaga i roba nalaze se pod carinskim nadzorom za sve vrijeme zadržavanja na aerodromu.

(2) Putnici i njihova prtljaga podliježu carinskom pregledu prilikom napuštanja dijela aerodroma određenog za međunarodni promet.

Članak 182.

(1) Zrakoplov što odlazi u inozemstvo mora imafi manifest koji vođa zrakoplova predaje carinarnici.

(2) Ako carinarnica prilikom usporedbe stanja robe s podacima iz manifesta ili izvoda iz manifesta zrakoplova koji odlazi u inozemstvo utvrdi da je stanje ispravno, ovjerava manifest ili izvod iz manifesta, te jedan primjerak manifesta ili izvod iz manifesta zadržava, a ostale primjerke vraća vođi zrakoplova.

(3) Za ocarinjenu robu koja se utovaruje u domaći ili strani zrakoplov koji odlazi u inozemstvo vođa zrakoplova mora carinarnici podnijeti samo deklaraciju po kojoj je takva roba ocarinjena.

Članak 183.

(1) Pregled zrakoplova, posade i putnika koji odlaze u inozemstvo i njihove prtljage obavlja carinarnica na aerodromu s koga zrakoplov izravno polijeće u inozemstvo.

(2) Ako zrakoplov slijeće na drugi aerodrom u Hrvatskoj, a ne prima putnike i robu u lokalnom prometu, pregled zrakoplova, posade i putnika koji odlaze u inozemstvo i njihove prtljage obavlja carinarnica na aerodromu na kome se putnici i roba ukrcavaju u zrakoplov.

(3) U slučaju iz stavka (2) ovog članka carinarnica mora osigurati da zrakoplov, posada i putnici koji su prošli carinsku kontrolu ne dođu u dodir s putnicima u lokalnom prometu.

(4) Ako zrakoplov slijeće na drugi aerodrom u Hrvatskoj i prima putnike u lokalnom prometu, pregled putničke prtljage obavlja carinarnica na prvom aerodromu, a pregled zrakoplova, posade, putnika i njihove ručne prtljage obavlja carinarnica na aerodromu s koga zrakoplov izravno polijeće u inozemstvo.

(5) Izuzetno od odredaba stavka (1), (2) i (4) ovog članka, direktor Carinske uprave može propisati da se pregled ostale prtljage putnika može obaviti i na drugom aerodromu otvorenom za međunarodni promet.

Članak 184.

(1) Carinarnica na aerodromu s koga zrakoplov izravno polijeće u inozemstvo prvo obavlja pregled svih putnika i osobne prtljage koju oni sami nose, a zatim zrakoplova i članova posade. Poslije pregleda, carinarnica mora provjeriti ispravnost carinskih obiIježja stavljenih na prostorije u koje je smještena prtljaga putnika.

(2) Ako se pregledom iz stavka (1) ovog članka utvrdi da se stanje robe i prtljage slaže s podacima iz prijevoznih carinskih isprava i da carinska obilježja nisu oštećena, carinarnica mora dati odobrenje da zrakoplov može poletjeti.

Članak 185.

Ako zrakoplov zbog više sile bude prinuđen sletjeti izvan aerodroma otvorenog za međunarodni zračni promet, vođa zrakoplova mora o tome izvijestiti najbliži općinski organ unutrašnjih poslova, koji zrakoplov, posadu i putnike stavlja pod nadzor i o tome odmah izvještava najbližu carinarnicu.

Članak 186.

(1) Iz zrakoplova koji saobraća s inozemstvom zabranjeno je tijekom leta izbacivati robu bez prethodnog odobrenja najbliže carinarnice.

(2) Izuzetno od odredbe stavka (1) ovog članka, vođa zrakoplova može tijekom leta narediti da se iz zrakoplova izbaci teret ako je to neophodno radi njegova spasavanja. U tom slučaju vođa zrakoplova mora odmah nakon slijetanja zrakoplova na prvi aerodrom o tome izvijestiti carinarnicu i točno naznačiti mjesto na koje je teret izbačen.

Članak 187.

(1) Aerodrom mora carinarnici usigurati prostorije i prostor za provedbu carinskog nadzora i carinjenje robe koju putnici sobom nose.

(2) Prostorom, u smislu stavka (1) ovog članka, smatra se dio prostorije na aerodromu određen za preuzimanje prtljage putnika u međunarodnom prometu na kome su postavljeni pultovi za kontrolu prometa.

(3) Prostor iz stavka (2) ovog članka sporazumno utvrđuju carinarnica i aerodrom.

Članak 188.

(1) Poduzeća koja obavljaju javni prijevoz u zračnom prometu i zastupnici inozemnih zrakoplovnih tvrtki moraju svim carinarnicama na aerodromima otvorenim za medunarodni zračni promet dostaviti red letenja zrakoplova u redovnom prometu najkasnije sedam dana prije početka njegova važenja.

(2) Poduzeća iz stavka (1) ovog članka moraju carinarnicu pravovremeno izvijestiti:

1) o svim promjenama u redovnom redu letenja zrakoplova,

2) o specijalnim letovima zrakoplova s naznakom sata njihova dolaska iz inozemstva i odlaska u inozemstvo,

3) o zakašnjenju slijetanja i uzletanja zrakoplova dužem od tri sata.

(3) Ako su u pitanju specijalni letovi zrakoplova stranih zrakoplovnih tvrtki koje nemaju svoje zastupstvo u Hrvatskoj i letovi stranih i domaćih zrakoplova u osobnom vlasništvu, organ uprave koji izdaje odobrenje za takav let mora jedan primjerak odobrenja dostaviti carinarnici.

Članak 189.

(1) Kapetan domaćeg zrakoplova koji na stranom aerodromu posudi dio za zamjenu ili rezervni dio za zrakoplov mora odmah nakon povratka u Hrvatsku o tome podnijeti pismeni izvještaj carinarnici na svom matičnom aerodromu. Kad carinarnica provjeri podatke i ovjeri izvještaj, jedan primjerak zadržava za sebe, a drugi mora predati poduzeću u kojemu je zaposlen kapetan zrakoplova koji je posudio dio za zamjenu ili rezervni dio.

(2) Prilikom vraćanja posuđenog dijela za zamjenu ili rezervnog dijela zrakoplova carinarnici se mora podnijeti ovjereni primjerak izvještaja, na kome ona potvrđuje da se vraća dio za zamjenu ili rezervni dio zrakoplova. O tome mora sastaviti napomenu na primjerku koji se kod nje nalazi.

(3) Ako poduzeće koje obavlja javni prijevoz u zračnom prometu na domaćem aerodromu posudi dio za zamjenu ili rezervni dio zrakoplova stranoj zrakoplovnoj tvrtki, postupit će u skladu s odredbom stavka (1) ovoga članka.

(4) Rok za vraćanje posuđenog dijela za zamjenu ili rezervnog dijela zrakoplova ne može biti duži od 90 dana. U opravdanim slučajevima carinarnica može produžiti taj rok.

(5) Postupak iz st. (3) i (4) ovog članka dozvoljava se na aerodromima koji su u Hrvatskoj otvoreni za međunarodni promet.

(6) Obrazac izvještaja iz st. (1) i (2) ovog članka propisuje direktor Uprave carina.

(7) Na domaćem aerodromu domaće poduzeće može sa stranom tvrtkom razmjenjivati motore i dijelove za zamjenu oštećenog motora ili dijela.

Članak 190.

(1) Slanje motora ili dijelova zrakoplova u inozemstvo radi zamjene neispravnih motora ili dijelova na domaćim zrakoplovima koji se nalaze u inozemstvu obavlja se po odredbama ovog zakona koje se odnose na privremeni izvoz robe.

(2) Ako se motor domaćeg zrakoplova ostavi u inozemstvu radi popravka, vođa zrakoplova mora to prijaviti carinarnici na matičnom aerodromu.

(3) Pri vraćanju neispravnih dijelova ili neispravnih motora zrakoplova iz inozemstva treba postupiti na ovaj način:

1) ako je dio ili motor poslan iz Hrvatske u inozemstvo radi zamjene (stavak 1), dokumentaciju o izvoznom carinjenju treba podnijeti uz uvoznu carinsku deklaraciju,

2) ako je dio ili motor kupljen u inozemstvu i tamo ugrađen u domaći zrakoplov, carinsku dokumentaciju o vraćanju neispravnog dijela ili motora treba priključiti dokumentaciji o uvoznom carinjenju nabavljenog dijela ili motora.

Članak 191.

(1) Ako je u prijavi o uvozu i provozu robe koja se podnosi ulaznoj carinarnici ili u prijevoznim ispravama koje prate robu naznačeno da će se roba cariniti u nekoj drugoj carinarnici, ulazna carinarnica, nakon obavljenog pregleda prijevoznih sredstava i robe, robu pod carinskim nadzorom upućuje označenoj carinarnici (prijamna carinarnica).

(2) Ulazna carinarnica određuje rok u kome se roba mora prijaviti i na zahtjev prijamne carinarnice predati prijamnoj carinarnici te mjere carinskog nadzora.

Članak 192.

(1) Glede robe koja se prijamnoj carinarnici upućuje vlakom pogranični željeznički kolodvor podnosi ulaznoj carinarnici, uz prijavu o uvozu i provozu robe i željezničke prijevozne isprave na kojima je utisnut pečat, čiji oblik i sadržaj propisuje direktor Carinske uprave.

(2) Željezničke prijevozne isprave iz stavka (1) ovog članka carinarnica mora vratiti željezničkom kolodvoru najkasnije 2 sata nakon prijama. Željeznički kolodvor na jednom primjerku prijave o uvozu i provozu robe mora potvrditi da je robu primila radi njezine predaje prijamnoj carinarnici.

Članak 193.

Ako vozar tijekom prijevoza robe do prijamne carinarnice od pošiljatelja robe primi uputstvo (dispoziciju) kojim je izmijenjen ugovor o prijevozu, mora prijaviti ili predati robu onoj carinarnici što je naznačena u uputstvu kojim je izmijenjen ugovor o prijevozu.

Članak 194.

(1) Ako se roba mora pretovariti zbog tehničke neispravnosti vagona ili iz drugih opravdanih razloga, pretovaru robe moraju biti nazočna dva željeznička radnika.

(2) O obavljenom pretovaru, u smislu odredbe stavka (1) ovog članka, željeznički kolodvor mora sastaviti zapisnik i u njemu navesti razlog pretovara, stanje obilježja (plombi) i robe te imena i prezimena željezničkih radnika u čijoj je nazočnosti obavljen pretovar. Jedan primjerak zapisnika treba priložiti željezničkoj prijevoznoj ispravi radi predaje carinarnici kojoj je upućena roba.

(3) Željeznički radnici koji su bili nazočni pri pretovaru moraju na prijevoznu ispravu (ispod otiska pečata) staviti bilješku: "Pretovar u kolodvoru (pečat kolodvora) zbog __________________ ___________________ obavljen uredno u kola br. ________ i stavljene željezničke plombe". Podatke upisane u bilješci željeznički radnici moraju ovjeriti svojim potpisom i pečatom kolodvora s datumom.

Članak 195.

Ako roba upućena drugoj carinarnici na carinjenje prispije u uputni željeznički kolodvor, ona prijamnoj carinarnici mora padnijeti prijavu o uvozu i provozu robe i uz prijavu priložiti odgovarajuće žetjezničke prijevozne isprave

Članak 196.

(1) Ako se roba tijekom prijevoza od otpremnog do uputnog željezničkog kotodvora djelomično izgubi, uništi ili ošteti, uputni željeznički kolodvor mora uz prijavu o uvozu i provozu robe priložiti i dva primjerka zapisnika o uviđaju željezničkog kolodvora koji je utvrdila djelomični nestanak, oštećenje ili uništenje robe. Željeznički kolodvor koji sastavlja zapisnik o uviđaju, mora na prijevoznu ispravu staviti bilješku: "Prilog: zapisnik o uviđaju - roba je djelomično izgubljena, uništena ili oštećena".

(2) Ako carinarnica primi robu po prijavi o uvozu i provozu robe, kojoj je priložen zapisnik iz stavka (1) ovog članka novi zapisnik o uviđaju, u smislu članka 85. ovog zakona, ne mora se sastaviti kada se podaci iz zapisnika slažu sa stvarnim stanjem robe. Jedan primjerak ovjerenog zapisnika prijamna carinarnica mora dostaviti ulaznoj carinarnici zajedno s potvrdom o prijamu robe, a drugi primjerak priložiti uz prijavu o uvozu ili provozu robe.

Članak 197.

(1) Ako je roba na putu od otpremnog do uputnog željezničkog kolodvora uslijed više sile potpuno uništena, željeznički kolodvor koji utvrdi da je roba uništena mora jedan primjerak zapisnika o uviđaju dostaviti ulaznoj carinarnici s popratnim pismom, u koje valja unijeti sve podatke iz otiska pečata. Popratnom pismu treba priložiti i druge carinske isprave kaje prate uništenu robu.

(2) Ulazna carinarnica, nakon prijama zapisnika iz stavka (1) ovog članka, mora obaviti razduženje u evidenciji o upućenoj robi.

Članak 198.

(1) Ako se roba ne upućuje prijamnoj carinarnici vlakom, nego nekim drugim prijevoznim sredstvom, ulazna carinarnica mora robu uputiti posebnom carinskom ispravom. Obrazac te isprave propisuje direktor Carinske uprave.

(2) Vozar koji preuzme robu mora na jednom primjerku isprave iz stavka (1) ovog članka potvrditi da je robu primio na prijevoz.

Članak 199.

(1) Ako se roba upućuje prijamnoj carinarnici cestovnim motornim prijevoznim sredstvom, zaprežnim vozilima ili na tovarnoj stoci, vozar mora ulaznoj carinarnici podnijeti carinsku deklaraciju i na ime osiguranja platiti svotu u visini obračunate carine koja se plaća pri uvozu takve robe.

(2) Ako se roba uputi prijamnoj carinarnici cestovnim prijevoznim sredstvima domaćih poduzeća koja ispunjavaju uvjete iz članka 95. ovog zakona, ne podnosi se carinska deklaracija i ne plaća osiguranje iz stavka (1) ovoga članka.

Članak 200.

(1) Ako se roba, upućena prijamnoj carinarnici tijekom puta mora pretovariti zbog tehničke neispravnosti vozila ili iz drugih opravdanih razloga, vozar mora o tome izvijestiti carinarnicu ili nadležni organ unutarnjih poslova kad u mjestu prelovara nema carinarnice.

(2) Ako se pretovar robe obavlja u mjestu u kojem se nalazi carinarnica, pretovaru mora biti nazočan carinski radnik, čija je dužnost sastaviti o tome zapisnik, koji mora potpisati i vozar.

(3) Ako u mjestu pretovara robe nema carinarnice, pretovaru mora biti nazočan radnik organa unutarnjih poslova, čija je dužnost o tome sastaviti zapisnik koji mora potpisati i vozar.

Članak 201.

(1) Vozar ili poduzeće koje on ovlasti mora prijaviti robu upućenu prijamnoj carinarnici, a na zahtjev carinarnice predati je u ispravnom stanju u utvrđenom roku.

(2) Ako prijamna carinarnica utvrdi da podaci navedeni u carinskim ispravama odgovaraju stanju robe i prijevoznih sredstava, o tome će posebnom potvrdom odmah izvijestiti otpremnu carinarnicu, a kopiju potvrde predati vozaru ili poduzeću koje on ovlasti. U protivnom, prijamna carinarnica u nazočnosti vozara ili predstavnika poduzeća koje on ovlasti mora sastaviti zapisnik o utvrđenim neispravnostima i o tome izvijestiti otpremnu carinarnicu.

Članak 202.

(1) Roba koja je prijavljena carinarnici može se, na pismeni zahtjev uvoznika ili vozara, uputiti na carinjenje drugoj carinarnici, a ako je zahtjev podnesen prije prijama (registracije), carinarnica mora u roku pet radnih sati donijeti rješenje o upućivanju robe na carinjenje drugoj carinarnici.

(2) Roba koja je predana carinarnici može se iz opravdanih razloga na pismeni zahtjev uvoznika ili vozara uputiti na carinjenje drugoj carinarnici ako je zahtjev podnesen prije prijama (registracije) carinske deklaracije. Na osnovi zahtjeva. carinarnica mora donijeti rješenje u roku 24 sata.

(3) Carinarnica koja odobri upućivanje robe drugoj carinarnici, određuje mjere carinskog nadzora i rok u kome robu treba predati prijamnoj carinarnici.

Članak 203.

(1) Ako pri prijavi ili predaji robe carinarnici bude nađena roba čiji je uvoz zabranjen, carinarnica mora rješenjem narediti vozaru ili njegovu ovlaštenom predstavniku ili osobi koja je takvu robu unijela da robu vrati u inozemstvo u roku 48 sati i upozoriti je da će roba biti oduzeta ako u tom roku ne bude vraćena u inozemstvo.

(2) Ako poslije predaje robe carinarnica nađe robu čiji je uvoz zabranjen, rješenjem mora narediti vozaru ili njegovu ovlaštenom predstavniku ili carinskom obvezniku ili posjedniku robe da takvu robu vrati u inozemstvo u roku koji ne može biti duži od osam dana, uz upozorenje da će roba biti oduzeta ako u određenom roku ne bude vraćena u inozemstvo.

(3) lznimno od odredaba stavaka (1) i (2) ovog članka, ako do časa podizanja robe ispod carinskog nadzora carinarnica ili drugi ovlašteni organ utvrdi da je ta roba štetna i opasna za čovjekovu životnu i radnu okolinu, carinarnica rješenjem naređuje vozaru ili njegovu ovlaštenom predstavniku ili carinskom obvezniku ili posjedniku robe ili osobi koja je takvu robu unijela da je u najkraćem mogućem roku vrati u inozemstvo.

(4) Ako osoba iz stavaka (1) i (2) ovog članka ne postupi po rješenju carinarnice o vraćanju robe ili u roku određenom za vraćanje robe ne preda carinarnici robu na slobodno raspolaganje, carinarnica će donijeti rješenje o oduzimanju robe.

(5) Robom čiji je uvoz zabranjen smatra se i roba čiji je uvoz uređen posebnim propisima, a uvoznik ne ispunjava propisane uvjete.

Članak 204.

Roba oduzeta ili predana carinarnici, u smislu članka 203. ovog zakona, osim robe koja se prema propisima mora uništiti, izlaže se prodaji.

Članak 205.

(1) Carinska roba može se smjestiti:

1) u željezničko-carinsko skladište,

2) u carinska skladišta, carinska smjestišta, konsignacijska skladišta, specijalizirana skladišta strane robe i robe domaće proizvodnje, centralna skladišta, carinske zone, u prostorije u kojima se održavaju međunarodni sajmovi i izložbe i u carinske prodavaonice.

(2) Carinarnica može odobriti smještaj carinske robe i u druge prostorije i prostore.

(3) Ako su za smještaj i rukovanje nekom robom propisani posebni uvjeti, carinarnica mora odobriti smještaj robe u prostorije iz stavaka (1) i (2) ovog članka samo ako su za to ispunjeni uvjeti.

(4) Roba iz stavaka (1) i (2) ovog članka nalazi se pod carinskim nadzorom.

(5) Troškove izlaska carinskog radnika radi smještaja robe pod carinski nadzor u carinska smjestišta, konsignacijska skladišta i druge prostorije i prostore izvan mjesta u kome je sjedište carinarnice ili njene organizacijske jedinice naplaćuje se od podnositelja zahtjeva za smještaj robe pod carinski nadzor po tarifi koju propisuje direktor Carinske uprave, u suglasnosti s ministrom financija.

Članak 206.

(1) Željezničko-carinsko skladište jest zatvorena prostorija koja služi za smještaj carinske robe koja se prevozi u željezničkom prometu.

(2) Prostorije za željezničko-carinsko skladište određuje željeznički kolodvor, u suglasnosti sa carinarnicom. Za početak rada željezničko-carinskog skladišta treba odobrenje nadležne carinarnice.

(3) Za robu smještenu u željezničko-carinsko skladište i za plaćanje carine za tu robu odgovara željeznički kolodvor - prema stanju robe u času njezina unošenja u skladište.

(4) Ako se posjednik željezničko-carinskog skladišta ne pridržava obaveza propisanih ovim zakonom ili propisima donesenim na osnovi ovog zakona, carinarnica može rješenjem privremeno zatvoriti željezničko-carinsko skladište i odrediti rok u kome se utvrđeni nedostaci moraju ukloniti. Ako posjednik željezničko-carinskog skladišta ne ukloni nedostatke u utvrđenom roku, carinarnica mora donijeti rješenje o zatvaranju željezničko-carinskog skladišta.

(5) Posjednik željezničko-carinskog skladišta mora voditi evidenciju o robi smještenoj u željezničko-carinskom skladištu.

Članak 207.

(1) Carinsko skladište jest zatvorena prostorija ili ograđeni, pokriveni ili nepokriveni prostor namijenjen smještaju carinske robe, koji koristi i kojim upravlja poduzeće kojem je predmet poslovanja uskladištenje robe.

(2) U carinsko skladište može se uskladištiti uvozna neocarinjena roba, domaća roba, domaća roba ocarinjena za izvoz i roba koje se provozi.

(3) Izuzetno od odredbe stavka (2) ovoga članka Carinska uprava može odobriti da se u carinsko skladište može skladištiti i druga roba namijenjena izvozu.

(4) Carinsko skladište može se otvoriti samo u mjestu u kome je sjedište carinarnice ili njezine organizacijske jedinice.

(5) Za otvaranje carinskog skladišta potrebno je odobrenje nadležne carinarnice.

(6) Za robu smještenu u carinsko skladište te za carinu za tu robu odgovara posjednik skladišta - prema stanju robe u času njezina unošenja u skladište.

(7) U carinskom skladištu na osnovi odobrenja carinarnice, dozvoljeno je denturiranje, prepakiranje, sortiranje, čišćenje i obavljanje drugih radnji u svezi s robom.

(8) Ako se posjednik carinskog skladišta ne pridržava obveza predviđenih ovim zakonom ili propisima donesenima na osnovi ovog zakona, carinarnica može rješenjem privremeno zatvoriti carinsko skladište i odrediti rok u kome se moraju ukloniti utvrđeni nedostaci. Ako posjednik carinskog skladišta ne ukloni nedostatke u određenom roku, carinarnica mora donijeti rješenje o zatvaranju carinskog skladišta.

(9) Posjednik carinskog skladišta mora voditi evidenciju o robi smještenoj u carinsko skladište

Članak 200.

(1) Carinsko smjestište jest zatvorena prostorija ili ograđeni, pokriveni ili nepokriveni prostor koji služi poduzeću za privremeni smještaj njegove uvezene a neocarinjene robe.

(2) Carinsko smjestište može se otvoriti samo u mjestu u kome je sjedište carinarnice ili njene organizacijske jedinice.

(3) Iznimno od odredbe stavka (1) ovog članka, carinsko smjestište može se otvoriti i u drugom mjestu ako za to postoje opravdani razlozi.

(4) Za otvaranje carinskog smjestišta potrebno je odobrenje nadležne carinarnice.

(5) Za robu smještenu u carinsko smjestište te za carinu za tu robu odgovara posjednik smjestišta - prema stanju robe u času njezina unošenja u smjestište.

(6) Posjednik carinskog smjestišta mora voditi evidenciju o robi smještenoj u carinsko smjestište.

Članak 209.

(1) Carinarnica može odobriti da se carinska roba privremeno uskladišti u druge prostorije i prostor.

(2) Carinarnica može odobriti da se dijelovi opreme i drugi oveći predmeti za čije je prenošenje neophodna specijalna mehanizacija mogu staviti pod carinski nadzor i na mjesto koje nije ograđeno.

(3) U rješenju o privremenom smještaju robe određuje se rok ležanja robe i mjere carinskog nadzora.

(4) Za robu privremeno smještenu u druge prostorije i prostor te carinu za tu robu odgovara podnositelj zahtjeva za smještaj robe - prema stanju robe u času njezina smještaja.

Članak 210.

(1) Konsignacijsko skladište jest zatvorena prostorija ili ograđeni, pokriveni ili nepokriveni prostor, koje otvara poduzeće registrirano za zastupanje stranih tvrtki radi smještaja uvozne carinske robe, u vlasništvu stranih pravnih i fizičkih osoba, namijenjene za prodaju na domaćem tržištu.

(2) Konsignacijsko skladište može se otvoriti u mjestu u kome je sjedište carinarnice ili njezine organizacijske jedinice. U opravdanim slučajevima, carinarnica može odobriti otvaranje konsignacijskog skladišta i izvan mjesta u kome je sjedište carinarnice ili njezine organizacijske jedinice.

(3) Za otvaranje konsignacijskog skladišta potrebno je odobrenje nadležne carinarnice. Carinarnica izdaje odobrenje posebno za svaku stranu tvrtku na osnovi ugovora o zastupanju, koji zaključi poduzeće iz stavka (1) ovog članka i strana tvrtka.

(4) U odobrenju za otvaranje konsignacijskog skladišta mora biti naznačena vrsta robe za koju je odobren smještaj u konsignacijskom skladištu i ukupna vrijednost robe.

(5) Postupak je za otvaranje konsignacijskog skladišta hitan.

(6) Preseljenje konsignacijskog skladišta, njegovo proširenje, promijena vrijednosti i vrsta robe u takvom skladištu mogu se obaviti samo na osnovi prethodnog odobrenja nadležne carinarnice.

(7) Ukupna vrijednost robe u konsignacijskom skladištu ne mijenja se ako je u pitanju privremeno povećanje vrijednosti robe u konsignacijskom skladištu, koje ne traje duže od 45 dana, zbog pojedinačnih isporuka robe veće vrijednosti.

(8) Za robu smještenu u konsignacijsko skladište i plaćanje carine za tu robu odgovara posjednik konsignacijskog skladišta.

(9) Prodaja robe iz konsignacijskog skladišta u slobodnim carinskim prodavaonicama, specijaliziranim skladištima strane robe i robe domaće proizvodnje, na brodovima i zrakoplovima u međunarodnom prometu može se obavljati samo uz prethodnu prijavu carinarnici.

(10) Roba koja je smještena u konsignacijsko skladište može se, uz prethodnu prijavu carinarnici, prenijeti u carinsko stovarište ili carinsko skladište, uputiti u drugo konsignacijsko skladište, carinsku zonu, servis, centralno skladište, slobodnu carinsku prodavaonicu, prodajno mjesto ili specijalizirano skladište strane robe i robe domaće proizvodnje, izložiti na sajmu, izložbi, u izlogu i na izložbenom prostoru, iznijeti radi prikazivanja ili demonstriranja, prodati radi opskrbe domaćih i stranih brodova i zrakoplova u međunarodnom prometu ili za korištenje u Hrvatskoj, predati carinarnici na slobodno raspolaganje, osim robe koja je štetna ili opasna za čovjekovu životnu i radnu okolinu i vratiti u inozemstvo.

(11) Ako se roba iznosi iz konsignacijskog skladišta radi smještaja u carinsko stovarište ili carinsko skladište koje se nalazi u istom mjestu u kome se nalazi i konsignacijsko skladište, carinjenje robe može se obavljati u konsignacijskom skladištu, a roba se mora iznijeti iz konsignacijskog skladišta u roku 10 dana od dana obavljenog carinjenja.

(12) Glede robe koja se privremeno iznosi iz konsignacijskog skladišta, carinarnica utvrđuje rok vraćanja te robe ovisno o svrsi zbog koje se roba privremeno iznosi, ali koji ne može biti duži od 90 dana.

Članak 211.

(1) Posjednik konsignacijskog skladišta može u istoj zgradi odnosno prostoriji držati robu koja je vlasništvo raznih stranih tvrtki koje zastupa, pod uvjetom da je osiguran odvojen smještaj robe i da se evidencija o robi vodi posebno za svaku pojedinu stranu tvrtku.

Članak 212.

(1) Ako se vrijednost robe smještene u konsignacijsko skladište mijenja na osnovi ugovora ili naloga strane tvrtke, posjednik konsignacijskog skladišta mora carinarnici podnijeti zahtjev da mu se odobri izmjena vrijednosti robe, uz koji valja priložiti odgovarajuće isprave. Zahtjev za

izmjenu vrijednosti mora se podnijeti najkasnije u roku 30 dana od dana zaključenja ugovora.

(2) Na osnovi zahtjeva iz stavka (1) ovog članka da se izmijeni vrijednost pojedinih vrsta robe, carinarnica može rješenjem odobriti izmjenu vrijednosti samo cjelokupne količine robe iste vrste i iste kvalitete koja se od dana primjene ugovora odnosno izvršenja naloga nalazi na konsignacijskom skladištu. Carinarnica će u rješenju naznačiti od kada važi nova vrijednost

(3) Rješenje o izmjeni vrijednosti pojedinih vrsta robe u konsignacijskom skladištu carinarnica donosi po hitnom postupku.

(4) Ako strana tvrtka promijeni naziv, posjednik konsignacijskog skladišta mora carinarnici podnijeti zahtjev za izmjenu naziva strane tvrtke u rješenju kojim je odobreno otvaranje konsignacijskog skladišta u roku 30 dana od dana saznanja za promjenu naziva.

Članak 213.

(1) Roba koja je prispjela iz inozemstva radi smještaja u konsignacijsko skladište može se prethodno smjestiti u carinsko stovarište, carinsko skladište, željezničko-carinsko skladište ili carinsku zonu.

(2) Za smještaj uvezene robe u konsignacijsko skladište posjednik konsignacijskog skladišta mora carinarnici podnijeti posebnu carinsku deklaraciju (deklaraciju za smještaj robe u konsignacijsko skladište). Deklaraciju za smještaj robe u konsignacijsko skladište treba podnijeti i kad se roba prenosi u drugo konsignacijsko skladište istog posjednika.

(3) Nakon prijama deklaracije iz stavka (2) ovog članka, carinarnica mora pregledati robu i utvrditi njeno stanje glede količine, vrste i vrijednosti. Roba se pregledava u prostorijama i prostoru iz stavka (1) ovog članka, a na zahtjev posjednika konsignacijskog skladišta, carinarnica može odobriti da se pregled obavi u konsignacijskom skladištu.

(4) Ako su prilikom pregleda robe uzeti uzorci ili se iz opravdanih razloga uz deklaraciju za smještaj robe u konsignacijsko skladište ne mogu podnijeti propisane isprave, roba koja je smještena u konsignacijsko skladište ne može se stavljati u promet dok se te isprave ne podnesu carinarnici.

Članak 214.

(1) lznimno od odredaba članka 213. ovog zakona, carinarnica može odobriti da se uvezena roba smjesti u konsignacijsko skladište i prije obavljenog pregleda, pod uvjetom da se roba smjesti u posebne prostorije u kojima je osiguran carinski nadzor dok se ona ne pregleda.

(2) Za robu iz stavka (1) ovog članka posjednik konsignacijskog skladišta mora carinarnici podnijeti deklaraciju za smještaj robe u konsignacijsko skladište najkasnije u roku deset dana od dana izdavanja odobrenja carinarnice za smještaj robe.

Članak 215.

(1) Za robu smještenu u konsignacijsko skladište i za robu prodanu iz konsignacijskog skladišta carinski obveznik jest posjednik konsignacijskog skladišta.

(2) Iznimno od odredbe stavka (1) ovog članka, za robu za koju carinarnica donosi rješenje o oslobođenju od plaćanja carine ili o plaćanju carine po sniženoj stopi, prema odredbama članaka 24. do 30. ovog zakona, carinski obveznik jest korisnik povlastice.

(3) Za robu koja je uništena dok je bila smještena u konsignacijsko skladište posjednik konsignacijskog skladišta ne mora platiti carinu. Činjenicu da je roba uništena carinarnica utvrđuje rješenjem.

(4) Posjednik konsignacijskog skladišta može s konsignacijskog skladišta, bez plaćanja carine i prethodnog odobrenja carinarnice, prodavati rezervne dijelove za zamjenu neispravnih ili oštećenih dijelova strojeva, aparata, instrumenata i druge tehničke robe nabavljene u konsignacijskom skladištu ili robe što je izravno uveze strana osoba koju zastupa posjednik konsignacijškog skladišta, pod uvjetom da je u pitanju zamjena neispravnih ili oštećenih dijelova u garantnom roku.

(5) Posjednik konsignacijskog skladišta može s konsignacijskog skladišta, bez plaćanja carine uz prethodno odobrenje carinarnice, davati aparate, uređaje i instrumente radi zamjene neispravnih ili oštećenih aparata, uređaja i instrumenata, kupljenih u konsignacijskom skladištu pod uvjetom da je u pitanju zamjena u garantnom roku.

(6) Zamijenjene aparate, uređaje, instrumente i dijelove treba smjestiti u konsignacijsko skladište ili vratiti u inozemstvo ili predati carinarnici bez naknade ili uništiti pod carinskim nadzorom.

Članak 216.

(1) Carinjenje robe prodane s konsignacijskog skladišta obavlja se na osnovi carinske deklaracije koju podnosi posjednik konsignacijskog skladišta.

(2) Carinsku deklaraciju treba podnijeti carinarnici u roku 15 dana od dana preuzimanja robe s konsignacijskog skladišta.

(3) Izuzetno od odredbe stavka (2) ovog članka, za robu za koju carinarnica donosi rješenje o oslobođenju od plaćanja carine ili o plaćanju carine po sniženoj stopi, po odredbama članaka od 27. do 29. ovog zakona, carinsku deklaraciju mora podnijeti posjednik konsignacijskog skladišta prije nego što robu preuzme kupac ako rješenje o oslobođenju od plaćanja carine nije doneseno prije izdavanja robe s konsignacijskog skladišta, a za dijelove koji su izdani s konsignacijskog skladišta, u skladu sa člankom 215. stavak (4) ovog zakona, deklaraciju mora podnijeti posjednik konsignacijskog skladišta u roku 90 dana od dana izdavanja dijelova s konsignacijskog skladišta.

Članak 217.

(1) Ako prilikom pregleda konsignacijskog skladišta bude utvrđen manjak robe u konsignacijskom skladištu, carinarnica mora pokrenuti postupak za naplatu carine.

(2) Ako prilikom pregleda konsignacijskog skladišta bude utvrđen višak robe u konsignacijskom skladištu, carinarnica mora sastaviti zapisnik i pokrenuti postupak radi utvrđivanja na koji je način nastao višak robe u konsignacijskom škladištu.

(3) Na način propisan u odredbama stavaka (1) i (2) ovog članka carinarnica mora postupiti i ako posjednik konsignacijskog skladišta sam prijavi manjak ili višak robe.

(4) Ako carinarnica u tom postupku utvrdi da ne postoji carinski prekršaj, posjednik konsignacijskog skladišta mora za višak robe podnijeti uvoznu carinsku deklaraciju radi smještaja robe u konsignacijsko skladište, i to u roku deset dana od dana prijama zapisnika carinarnice.

Čtanak 218.

(1) Posjednik konsignacijskog skladišta mora voditi evidenciju o robi smještenoj u konsignacijsko skladište. Evidentiranje robe mora se obaviti najkasnije u roku pet radnih dana od dana smještaja robe u konsignacijsko skladište.

(2) Evidencija o vrijednosti robe u konsignacijskom skladištu obavlja se po fakturnoj cijeni izraženoj u stranoj valuti u kojoj je ugovoreno plaćanje sa stranom tvrtkom ili po kojoj se, prema propisima o deviznom poslovanju, obavIja obračunavanje sa stranom tvrtkom.

(3) Ako se roba prodaje po cijeni koja je veća ili manja od vrijednosti po kojoj je evidentirana, posjednik konsignacijskog skladišta mora carinarnici pravovremeno dostaviti cjenik po kome se roba prodaje.

(4) Posjednik konsignacijskog skladišta mora evidenciju iz stavka (1) ovog članka voditi u mjestu u kome se nalazi konsignacijsko skladište, a ako se evidencija vodi u sustavu elektronske obrade podataka, posjednik konsignacijskog skladišta može voditi evidenciju i izvan mjesta u kome se nalazi konsignacijsko skladište pod uvjetom da o tome izvijesti carinarnicu.

(5) Posjednik konsignacijskog skladišta obvezan je pridržavati se uvjeta pod kojima mu je odobreno držanje konsignacijskog skladišta glede vrste, količine i vrijednosti robe, pravodobnog prijavljivanja robe koja se smješta u konsignacijsko skladište, njezina carinjenja i uplaćivanja carine za robu prodanu s konsignacijskog slsladišta.

Članak 219.

(1) Ako se posjednik konsignacijskog skladišta ne pridržava obveza propisanih ovim zakonom i propisima donesenim na osnovi ovog zakona, carinarnica može na osnovi rješenja privremeno zatvoriti konsignacijsko skladište i odrediti rok da se utvrđeni nedostaci uklone. Ako posjednik konsignacijskog skladišta ne ukloni nedostatke u određenom roku, carinarnica mora donijeti rješenje o zatvaranju konsignacijskog skladišta.

(2) Ako je posjednik konsignacijskog skladišta raskinuo ugovor o zastupanju i držanju konsignacijskog skladišta sa stranom tvrtkom ili ako se posjednik konsignacijskog skladišta iz drugih razloga ne može baviti zastupanjem strane tvrtke i držati konsignacijsko skladište, mora podnijeti zahtjev carinarnici za njegovo zatvaranje. Zahtjev mora podnijeti u roku 30 dana od dana kad je nastupio razlog za prestanak rada konsignacijskog skladišta.

(3) Na osnovi zahtjeva carinarnica mora donijeti rješenje o zatvaranju konsignacijskog skladišta.

(4) Ako budu stečeni uvjeti iz stavka (2) ovog članka, a posjednik konsignacijskog skladišta ne podnese zahtjev za njegovo zatvaranje, carinarnica mora pokrenuti postupak za zatvaranje konsignacijskog skladišta po službenoj dužnosti.

(5) Roba koja se nalazi u konsignacijskom skladištu u času zatvaranja može se vratiti u inozemstvo, ocariniti za uvoz, smjestiti pod carinski nadzor ili predati carinarnici na raspolaganje.

(6) Izuzetno od odredbe stavka (5) ovog članka roba koja je, u skladu sa zakonom kojim je reguliran prijevoz opasnih materija, štetna ili opasna za čovjekovu životnu ili radnu okolinu mora se vratiti u inozemstvo u najkraćem mogućem roku.

Članak 220.

(1) U lukama i pristaništima otvorenim za međunarodni promet, u nautičko-turističkim centrima i marinama u kojima je organizirana carinska kontrola mogu se otvarati specijalizirana skladišta inozemne robe i robe domaće proizvodnje radi opskrbe inozemnih i domaćih plovnih objekata i zrakoplova iz članka 300. ovog zakona u tim lukama, pristaništima, nautičko-turističkim centrima i marinama

(2) Na postupak otvaranja skladišta iz stavka (1) ovog članka shodno se primjenjuju odredbe članka 210. ovog zakona o postupku otvaranja konsignacijskog skladišta.

(3) Ako se posjednik specijaliziranog skladišta inozemne robe i robe domaće proizvodnje ne pridržava obveza propisanih ovim zakonom i propisima donesenim na temelju ovog zakona, carinarnica može privremeno zatvoriti i specijalizirano skladište inozemne robe i robe domaće proizvodnje i odrediti rok da se uklone utvrđeni nedostaci. Ako posjednik specijaliziranog skladišta inozemne robe i robe domaće proizvodnje ne ukloni nedostatke u propisanom roku, carinarnica mora donijeti rješenje o zatvaranju specijaliziranog skladišta inozemne robe i robe domaće proizvodnje.

(4) Za robu smještenu u specijalizirano skladište inozemne robe i robe domaće proizvodnje te za pravilno vođenje evidencije o toj robi odgovara posjednik specijaliziranog skladišta inozemne robe i robe domaće proizvodnje.

Članak 221.

(1) Centralno skladište jest zatvorena prostorija koja služi poduzeću registriranom za držanje slobodne carinske prodavaonice za smještaj robe namijenjene prodaji u slobodnoj carinskoj prodavaonici.

(2) U centralno skladište može se skladištiti uvozna carinska roba u vlasništvu stranih osoba namijenjena prodaji na hrvatskom tržištu i roba domaće proizvodnje.

(3) Centralno skladište može se otvoriti samo u mjestu u kome je sjedište carinarnice ili njezine organizacijske jedinice.

(4) Za otvaranje centralnpg skladišta potrebno je odobrenje nadležne carinarnice.

(5) Posjednik centralnog skladišta mora voditi evidenciju o robi smještenoj u centralno skladište.

(6) Za robu smještenu u centralno skladište i za carinu koja tereti robu odgovara posjednik centralnog skladišta.

(7) Ako se posjednik centralnog skladišta ne pridržava obaveza propisanih ovim zakonom i propisima donesenim na temelju ovog zakona, carinarnica može privremeno zatvoriti centralno skladište i odrediti rok od kada treba ukloniti utvrđene nedostatke. Ako posjednik centralnog skladišta ne ukloni nedostatke u određenom roku, carinarnica mora donijeti rješenje o zatvaranju centralnog skladišta.

Članak 222.

(1) Na aerodromima, u lukama i pristaništima otvorenim za međunarodni promet, odnosno tamo gdje je organizirana carinska kontrola te na graničnim cestovnim prijelazima mogu se otvarati slobodne carinske prodavaonice zaprodaju robe putnicima koji odlaze u inozemstvo, putnicima u provozu preko carinskog područja i putnicima koji dolaze u Hrvatsku. U slobodnim carinskim prodavaonicama putnicima koji odlaze u inozemstvo i putnicima koji su u provozu preko carinskog područja Hrvatske, roba se može prodavati poslije carinske kontrole, a putnicima koji dolaze iz inozemstva - prije carinske kontrole. U marinama i nautičkim centrima, u kojima je organizirana carinska kontrola, mogu se otvarati slobodne carinske prodavaonice za prodaju robe osobama utvrđenim zakonom kojim se uređuje vanjskotrgovinsko poslovanje.

(2) Ako se posjednik slobodne carinske prodavaonice ne pridržava obveza propisanih ovim zakonom i propisima donesenim na temelju ovog zakona, carinarnica može privremeno zatvoriti slobodnu carinsku prodavaonicu i odrediti rok uktanjanja utvrđenih nedostataka. Ako posjednik slobodne carinske prodavaonice ne ukloni nedostatke u određenom roku, carinarnica će donijeti rješenje o zatvaranju slobodne carinske prodavaonice.

Članak 223.

(1) Potanje propise o postupku za otvaranje slobodnih carinskih prodavaonica i carinskom nadzoru nad robom koja se prodaje u slobodnim carinskim prodavaonicama donosi ministar financija.

(2) Potanje propise o postupku za otvaranje željezničko-carinskih skladišta, carinskih skladišta, carinskih smjestišta, specijaliziranih skladišta inozemne robe i robe domaće proizvodnje, centralnih skladišta i konsignacijskih skladišta, o načinu provedbe mjera carinskog nadzora nad robom smještenom u ta skladišta i smjestišta, na međunarodnim sajmovima i izložbama te drugim prostorijama i prostoru, o načinu vođenja evidencije o toj robi, o posebnom postupku carinjenja robe smještene u konsignacijska skladišta te o provedbi odredbe članka 210. stavak (10) ovog zakona donosi direktor Uprave carina.

Članak 224.

(1) Ako je roba uskladištena u željezničko-carinskom skladištu, carinskom smjestištu ili u drugim prostorijama i prostoru (članak 206, 208. i 209). rok ležanja robe može iznositi najviše 30 dana. Iznimno, u opravdanim slučajevima, rok ležanja robe carinarnica može produžiti još do 15 dana.

(2) Ako je u carinsko skladište (članak 207) smještena uvezena roba, rok ležanja robe može iznositi, najviše 60 dana. Iznimno u opravdanim slučajevima, taj rok carinarnica može produžiti još do 15 dana.

(3) Ako je roba smještena u prostorije u kojima se održavaju međunarodni sajmovi, rok ležanja robe može biti najviše šest mjeseci.

(4) Ako je u pitanju oprema, carinarnica može izuzetnim i opravdanim slučajevima produžiti rokove iz stavaka od (1) do (3) ovog članka.

(5) Iznimno od odredaba stavaka od (1) do (3) ovog članka, roba u svezi sa čijim je carinjenjem podnesen prigovor ili žalba ili je pokrenut prekršajni postupak može ležati do završetka upravnog ili prekršajnog postupka.

(6) Rokovi ležanja robe iz ovog članka odnose se na robu koja se uvozi u Hrvatsku.

Članak 225.

(1) Nakon isteka rokova iz članka 224. ovog zakona, carinarnica mora pozvati podnositelja deklaracije da ocarinjenu robu iz carinskog skladišta i carinskog stovarišta podigne u roku dva dana.

(2) Ako roba nije ocarinjena, carinarnica mora nakon isteka rokova iz članka 224. ovbg zakona pozvati osobu na koju glasi prijevozne isprava ili vozara da u roku dva dana robu dade na carinjenje ili da je vrati u inozemstvo, prenese u slobodnu carinsku zonu ili preda carinarnici na mjestu koje ona odredi.

Članak 226.

(1) Rok ležanja brzo pokvarljive robe u carinskom skladištu ili carinskom stovarištu može iznositi najviše tri dana od dana njezine predaje carinarnici.

(2) Nakon isteka roka iz stavka (1) ovog članka carinarnica mora postupati odgovarajuće odredbama članka 225. ovog zakona. Rok za podizanje ocarinjene robe, za poduzimanje potrebnih radnji radi carinjenja ili vraćanje robe u inozemstvo može iznositi najviše 24 sata.

Članak 227.

(1) Nakon isteka rokova iz članaka 225. i 226. ovog zakona, carinarnica mora prodati robu.

(2) Roba se prodaje i ako se roba smještena u carinsko skladište i željezničko-carinsko skladište ili slobodnu carinsku zonu ustupi carinarnici radi prodaje.

Članak 228.

(1) Carinjenje robe sastoji se od: prijama carinske deklaracije (u daljem tekstu: deklaracija), pregleda robe, svrstavanja robe po Carinskoj tarifi i drugim tarifama, utvrđivanja carinske osnovice, utvrđivanja svote carine koja tereti robu te naplaćivanja utvrđene svote carine.

(2) Ako je carinska roba stavljena u slobodan promet prije okončanja carinskog postupka i naplate carine, nadležni carinski organi mogu pokrenuti postupak carinjenja po službenoj dužnosti.

(3) Ako se privremeno uvezena roba otuđi, ne vrati u inozemstvo, dade drugom na uporabu ili upotrijebi u druge svrhe, a ne u svrhe zbog kojih je privremeno uvezena, nadležni carinski organ pokrenut će postupak carinjenja po službenoj dužnosti.

(4) Direktor Carinske uprave može, pod carinjskim nadzorom odobriti montažu opreme za objekte čija je izgradnja planirana za razdoblje duže od dvije godine i prije provedbe postupka carinjenja, na osnovi garancije banke, kojom ona garantira plaćanje carine.

Članak 229.

(1) Carinjenje robe koja se uvozi, u pravilu obavlja carinarnica kojoj je roba prijavljena na carinjenje.

(2) Direktor Carinske uprave može propisati, s obzirom na tehničke i druge uvjete, u kojim slučajevima granične carinarnice neće obavljati carinjenje robe koja se uvozi.

Članak 230.

(1) Na zahtjev podnositelja deklaracije, carinarnica može odobriti da se carinjenje robe koja se uvozi ili izvozi obavi izvan mjesta ili prostorija ili prostora gdje carinarnica redovno carini robu.

(2) Troškove carinjenja robe iz stavka (1) ovog članka carinarnica mora naplatiti od podnositelja zahtjeva za carinjenje i to po tarifi koju propisuje direktor Uprave carina, u suglasnosti s ministrom financija

Članak 231.

(1) Carinjenje robe obavlja se na osnovi podnesene deklaracije ako ovim zakonom ili propisima donesenim na osnovi njega nije određeno drukčije.

(2) Carinarnica mora ocariniti, i to: robu koja se nalazi u željezničkim vagonima, kamionima i kontejnerima, avionske i ekspresne pošiljke - u roku pet radnih sati, a robu koja se nalazi na brodovima i šlepovima - u roku 48 sati nakon prijema deklaracije, osim ako prekoračenje tih rokova nije uzrokovao podnositelj deklaracije ili ako je carinarnica naredila istovar robe.

(3) Carinarnica mora ocariniti robu smještenu u željezničko-carinska skladišta i slobodne carinske zone u roku pet radnih dana od dana prijama deklaracije, osim ako prekoračenje tog roka nije uzrokovao podnositelj deklaracije ili ako je sastavljen zapisnik ili ako su uzeti uzorci, a podnositelj deklaracije ne može podići robu po člancima 245. i 246. stavak (3) ovog zakona.

(4) Ako je pregledom robe podnositelju deklaracije nanijeta materijalna šteta, on ima pravo na naknadu štete.

(5) Ako prilikom pregleda robe budu nađene skrivene stvari ili zbog krivnje podnositelja deklaracije budu poduzete mjere carinskog nadzora uslijed kojih nastane šteta, takva se šteta ne naknađuje.

Članak 232.

(1) Deklaraciju podnosi osoba na koju glasi prijevozna isprava, osoba na koju su prenijeta prava iz prijevozne isprave ili druge osobe, ovlaštene za podnošenje deklaracije je (podnositelj deklaracije).

(2) Podnositelj deklaracije može uz odobrenje carinarnice koja carini robu podnijeti deklaraciju i prije prispijeća robe namijenjene izvozu.

Članak 233.

(1) Ako se u postupku carinjenja u ime carinskog obveznika pojave druge osobe (špediter i dr.), te su osobe odgovorne za pravilnost radnji koje poduzmu ili za nepoduzimanje radnji.

(2) Osobe iz stavka (1) ovog članka moraju imati pismeno ovlaštenje ili dispoziciju od carinskog obveznika.

(3) Deklaraciju mora potpisati podnositelj deklaracije.

(4) Uz deklaraciju podnose se i isprave kojima se dokazuju činjenice bitne za carinjenje robe. Ispravom koju treba podnijeti uz deklaraciju smatra se i uvjerenje o porijeklu robe u slučajevima u kojima se, na temelju porijekla robe, ostvaruju posebna prava u carinskom postupku.

(5) Potanje propise o sadržaju i obliku deklaracije, načinu njezina podnošenja i ispravama koje podnositelj deklaracije mora podnijeti uz deklaraciju donosi direktor Uprave carina.

(6) Vlada Republike Hrvatske propisat će uvjete i način carinjenja robe za koju nije podnesena potpuna dokumentacija.

Članak 234.

(1) Podnositelj deklaracije upisuje u deklaraciju podatke o uvozniku ili izvozniku, o porijeklu, količini, vrsti, kvaliteti i vrijednosti robe, na osnovi kojih se može utvrditi carinska osnovica i roba svrstati po Carinskoj tarifi i drugim tarifama, koji služe kao osnova za ostvarivanje olakšica iIi za naplatu dažbina pri uvozu robe.

(2) Podnositelj deklaracije mora u deklaraciju, pored podataka iz stavka (1) ovog članka, upisati i odgovarajući tarifni stav Carinske tarife.

(3) Podnositelj deklaracije mora u deklareciju, pored podataka iz st. (1) i (2) ovog članka, upisati i podatke o vrijednosti ostvarenog izvoza i uvoza robe franko hrvatska granica radi ostvarivanja prava po osnovi izvoza i uvoza i praćenja izvoza i uvoza ili praćenja izvršavanja obveza preuzetih po međunarodnim sporazumima i dogovorima. Na osnovi tih podataka ne mogu se utvrđivati činjenice u svezi s primjenjivanjem propisa o obračunu i naplati carine.

(4) U deklaraciju za robu koju građani primaju iz inozemstva ili šalju u inozemstvo podnositelj deklaracije mora upisati podatke o porijeklu, količini, vrijednosti, vrsti i kvaliteti robe.

(5) Ovlašćuje se direktor Carinske uprave da propiše u kojim slučajevima ne treba upisivati naimenovanje iz tarifnog stava po Carinskoj tarifi i način unošenja podataka iz stavka (3) ovog članka.

(6) Ministar financija propisat će način utvrđivanja porijekla robe kad naplata carine ovisi o porijeklu robe.

Članak 235.

(1) Deklaraciju ne podnose:

1) putnici - za osobnu prtljagu koju sobom nose ili koja je dana na prijevoz prijevoznim sredstvom kojim je putnik doputovao,

2) osobe iz članka 12. stavaka od (1) do (4) ovog zakona - za robu navedenu u tim odredbama,

3) primatelji reklamnog materijala i uzoraka - ako su oslobođeni od plaćanja carine i pošiljatelji tiskanog reklamnog materijala te reklamnog materijala i uzoraka od vrijednosti što ih propiše Vlada Republike Hrvatske,

4) primatelji i pošiljatelji televizijskih, filmskih ili na drugi način snimljenih vrpci ili slika te programskih priloga za izravnu emisiju preko sredstava javnog priopćavanja,

5) osobe iz članka 24. i 27. točke 2), 8), 11) i 13) te članka 28. stavak 1) točka 13) ovog zakona,

6) osobe koje primaju iz inozemstva ili šalju u inozemstvo filmove radi razvijanja,

7) osobe koje uvoze ili primaju iz inozemstva ili šalju u inozemstvo predmete koji se ne smatraju carinskom robom,

8) primatelji i pošiljatelji tiskanog materijala iz oblasti kulture, prosvjete i znanosti te državni organi, poduzeća i druge organizacije koje primaju dokumentaciju na osnovi međunarodnih i međudržavnih sporazuma.

(2) Vlada Republike Hrvatske može propisati i druge slučajeve, osim onih iz stavka (1) ovog članka, u kojima se ne podnosi deklaracija.

Članak 236.

(1) Pri prijamu deklaracije carinarnica utvrđuje:

1) da li je deklaracija pravilno i uredno popunjena (članak 234),

2) da li su uz deklaraciju priložene isprave potrebne za carinjenje robe, da li su te isprave izdali nadležni organi ili organizacije i da li sadrže sve podatke potrebne za carinjenje robe,

3) da li je uvoz ili izvoz robe zabranjen,

4) da li se podaci iz priloženih isprava slažu s podacima u deklaraciji.

(2) Ako bude utvrđeno da deklaracija nije ispravno popunjena, carinarnica mora deklaraciju, zajedno s prilozima, vratiti podnositelju s naznakom na njoj zbog čega nije ispravna.

(3) Ako se podnositelj deklaracije ne slaže s nalazom carinarnice glede naznačenih neispravnosti, carinarnica će donijeti zaključak o odbacivanju deklaracije kao neispravne.

(4) Danom podnošenja deklaracije, u smislu odredaba ovog zakona, smatra se dan kad je deklaracija koja ispunjava uvjete iz stavka (1) ovog članka predana carinarnici.

(5) Podaci u deklaraciji ne mogu se ispravljati poslije njezina prijama (registracije).

Članak 237.

Podoositelj deklaracije ima pravo prije njezina podnošenja pod nadzorom carinarnice utvrditi količinu, vrstu i kvalitetu robe te u potrebnoj količini uzeti uzorke robe.

Članak 238.

Na osnovi primljene deklaracije (članaka 234. i 236), carinarnica obavlja pregled robe, u cjelini ili djelomično, i utvrđuje:

1) da li podaci navedeni u deklaraciji i priloženim ispravama odgovaraju stvarnom stanju glede količine, vrste, kvalitete, vrijednosti i porijekla robe,

2) da li se roba prema stvarnom stanju, svrstava u tarifni stav koji je naznačio podnositelj deklaracije.

Članak 239.

(1) Pregled robe mora se obaviti u rokovima iz članka 231. ovog zakona u nazočnosti podnositelja deklaracije koji je obvezan pokazati robu.

(2) Ako se podnositelj deklaracije udalji prije završetka pregleda, carinarnica mora o tome sastaviti službenu bilješku na deklaraciji i završiti započeti pregled i bez njegove nazočnosti.

(3) Otvaranje i zatvaranje koleta u carinskom skladištu i carinskom stovarištu osigurava carinarnica uz naknadu u carinskom skladištu i konsignacijskom skladištu - posjednik skladišta, a u carinskom smjestištu, carinskoj zoni, slobodnoj carinskoj prodavaonici i u drugim prostorijama

- podnositelj deklaracije.

(4) Visinu naknade iz stavka (3) ovog članka propisuje Vlada Republike Hrvatske.

Članak 240.

(1) Carinarnica može poduzeti sve mjere potrebne za utvrđivanje stanja robe, kao što su: uzimanje uzoraka radi kemijsko-tehnološkog i drugog ispitivanja robe, mjerenje robe, uzimanje prospekata i druge tehničke dokumentacije potrebne za utvrđivanje osobina robe i sl.

(2) Propise o uvjetima i načinu uzimanja uzoraka robe, prospekata i druge tehničke dokumentacije potrebne za utvrđivanje osobina robe i sl. donosi direktor Carinske uprave.

Članak 241.

(1) Ako carinarnica prilikom pregleda robe utvrdi da stanje robe glede porijekla, kvalitete, vrste, količine i vrijednosti odgovara podacima iz deklaracije i isprava priloženih uz deklaraciju (članaka 234. i 236.) iIi da se roba svrstava u tarifni stav upisan u deklaraciji, mora prihvatiti podatke unesene u deklaraciju i ovjeriti ih kao svoj nalaz. Podaci u deklaraciji što ih ovjeri carinarnica kao nalaz mogu se mijenjati na način i pod uvjetima koji su propisani ovim zakonom.

(2) Ako carinarnica prilikom pregleda robe utvrdi da podaci navedeni u deklaraciji i ispravama priloženima uz deklaraciju ne odgovaraju stanju robe, odnosno da se roba ne može svrstati u tarifni stav upisan u deklaraciji, mora svoj nalaz utvrditi zapisnički i jedan primjerak zapisnika predati podnositelju deklaracije.

Članak 242.

(1) Na nalaz carinarnice glede količine, vrste, kvalitete, vrijednosti i porijekla robe i glede svrstavanja robe po carinskoj tarifi i drugim tarifama podnositelj deklaracije može podnijeti prigovor carinarnici.

(2) Prigovor se ne može podnijeti poslije podizanja robe iz carinarnice.

Članak 243.

(1) Nakon prijama prigovora iz članka 242. ovog zakona, carinarnica mora osnovati komisiju koja je obvezna utvrditi stanje robe i svoj nalaz dostaviti carinarnici. Na osnovi nalaza komisije, carinarnica mora donijeti rješenje. Ako pregled robe obavlja komisija, pregledu može biti nazočan i podnositelj deklaracije.

(2) Iznimno od odredaba stavka (1) ovog članka, ako se pored utvrđivanja vrste i kvalitete robe treba obaviti njeno kemijsko-tehnološko ispitivanje ili drugo ispitivanje, propisano označene uzorke carinarnica mora dostaviti carinskoj laboratoriji. Nalaz kemijsko-tehnološkog ispitivanja ili drugog ispitivanja služi carinarnici kao dokaz o osobini robe u postupku donošenja rješenja o prigovoru.

(3) Ako se podnositelj deklaracije ne slaže s nalazom iz stavka 2. ovog članka, može od carinskog organa zahtijevati da se o njegovu trošku uzorak robe dade na kemijsko-tehnološko ili drugo ispitivanje. Nalaz tog ispitivanja carinski organ može uzeti u obzir u postupku donošenja rješenja po prigovoru ili žalbi.

Članak 244.

(1) Podnositelj deklaracije može podići robu iz carinarnice i prije donošenja rješenja po prigovoru iz članka 242. ovog zakona ako uplati iznos carine prema nalazu carinarnice.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovog članka, carinarnica mora uzeti uzorak robe, a za robu za koju se ne mogu uzeti uzorci podnositelj deklaracije mora carinarnici podnijeti prospekte, crteže, slike ili potanak opis robe, iz kojih se nesumnjivo može utvrditi da se radi o istoj robi.

Članak 245.

(1) Podaci o robi glede vrijednosti, količine i kvalitete koji su upisani u deklaraciju mogu se smatrati privremenim ako u času carinjenja postoje okolnosti koje isključuju mogućnost da ih konačno utvrdi podnositelj deklaracije ili carinarnica, u smislu članaka 240. i 241. ovog zakona (primjena klizne skale, kotacija na burzi, kvalitativno i kvantitativno preuzimanje robe i sl.).

(2) Ako su radi kemijsko-tehnološkog ispitivanja ili drugog ispitivanja uzeti uzorci robe, prospekti i sl. (članak 240. i članak 243. stavak (2) i članak 244. stavak (2), carinu treba obračunati privremeno, na osnovi raspoloživih podataka.

(3) Podnositelj deklaracije može podići robu koja je pod carinskim nadzorom ako uplati iznos carine obračunat na osnovi podatka iz stavka (1) i (2) ovog članka.

(4) Carinski obveznik mora u roku 30 dana od dana kad nastupi mogućnost raspolaganja potrebnim podacima o robi radi konačnog utvrđivanja njezine vrijednosti, količine i kvalitete, a najkasnije u roku tri mjeseca od dana uvoza, podnijeti carinarnici isprave o tim činjenicama. U opravdanim slučajevima carinarnica može taj rok produžiti.

(5) Radi utvrđivanja da li podaci u ispravama iz stavka (4) ovog članka odgovaraju stanju robe, carinarnica može u času uvoza uzeti uzorke robe, prospekte, crteže i sl. i kad ne utvrđuje stanje robe u smislu članaka 240. i 241. ovog zakona. Carinarnica može zahtijevati od podnositelja deklaracije da isprave iz stavka (4) ovog članka sadrže sve podatke o robi koji omogućavaju konačno utvrđivanje njezine vrijednosti, količine i kvalitete radi utvrđivanja iznosa carine.

(6) U roku 15 dana od dana prijama nalaza iz stavka (2) ovog članka ili isprava iz stavka (4) ovog članka, carinarnica mora donijeti rješenje kojim konačno utvrđuje podatke o robi i iznosu carine ili odlučuje o vraćanju razlike carine - ako je iznos po konačnom obračunu manji ili o naplati razlike - ako je iznos po konačnom obračunu veći.

(7) Rješenjem iz stavka (6) ovog članka ne mogu se mijenjati podaci o robi koji su, u provedenom postupku, konačno utvrđeni.

(8) Ako bude utvrđeno da uvezena roba ne odgovara ugovorenoj kvaliteti, carinarnica će i za takvu robu obračunati carinu na ugovorenu cijenu takve robe.

(9) Na robu iz stavka (8) ovog članka koja nije uporabljiva, carinarnica ne obračunava carinu.

Članak 246.

(1) Nakon pregleda robe, carinarnica mora obračunati i naplatiti carinu.

(2) Carinarnica može naplaćivati carinu za robu koju uvoze fizičke osobe preko poduzeća koja obavljaju poslove platnog prometa.

(3) Podnositelj deklaracije ne može podići robu koja je pod carinskim nadzorom prije nego što carinarnici, kojoj je podnio deklaraciju, uplati carinu.

Članak 247.

Vlada Republike Hrvatske može propisati uvjete za podizanje robe koja je pod carinskim nadzorom poslije carinskog pregleda, a prije uplate carine, način osiguranja naplate carine i način izvješćivanja u postupku nadzora nad kretanjem carinske robe. Rok za uplatu carine ne može biti duži od osam dana od dana prijema obračuna carine.

Članak 248.

Na svotu carine koja se naplaćuje u carinskom poslupku, a nije naplaćena u propisanom roku, plaćaju se kamate po stopi koju propiše Vlada Republike Hrvatske za svaki dan zakašnjenja.

Članak 249.

(1) Ako se na osnovi podataka iz deklaracije, o kojima ovisi obračun carine, i iz isprava što su podnesene uz deklaraciju utvrdi da obračun carine ne odgovara stvarnom stanju robe ili ako carina bude plaćena u manjoj ili većoj svoti ili ako je carina plaćena više puta:

1) carinarnica mora u roku godine dana od dana podnošenja deklaracije naknadno obračunati carinu i donijeti rješenje o naplati ili vraćanju carine koja nije bila obračunata ili je obračunata u manjoj ili većoj svoti od propisane. Ovlašćuje se Vlada Republike Hrvatske da propiše za koju se svotu neobračunate ili manje naplaćene carine i kamata neće donositi rješenje o naknadnoj naplati;

2) podnositelj deklaracije može u roku godine dana od dana podnošenja deklaracije podnijeti zahtjev carinarnici kod koje je platio carinu da naknadno obračuna carinu, donese rješenje o naplati ili povratu carine;

3) rješenje iz točke 1) i 2) ovog stavka za robu prodanu s konsignacijskog skladišta carinarnica mora donijeti u ime kupca robe.

(2) Rokovi iz stavka (1) ovog članka za carinu plaćenu nakon provedenog postupka u smislu članka 228. 5tavka (2), članka 244. stavka (1), članka 245. stavka (4) i (5) i članka 364. ovog zakona počinju teći od dana kad je rješenje doneseno u tom postupku postalo konačno.

(3) Ako se na osnovi podataka iz izvozne carinske deklaracije utvrdi da ti podaci nisu usklađeni sa stvarnim stanjem robe ili s podacima iz isprava koje su podnesene uz deklaraciju, podnositelj deklarecije može tražiti izmjenu tih podataka u roku godine dana od dana podnošenja deklaracije.

(4) Rokovi iz stavka (1) ovog članka, ako se radi o sukcesivnom uvozu opreme, počinju teći od dana kada je nastala obveza plaćanja carine za posljednju redovnu pošiljku opreme.

Članak 250.

(1) Ako se usporedbom podataka iz deklaracije i podataka iz isprava podnesenih uz deklaraciju, od kojih ne ovisi obračun carine, osim u slučajevima iz članka 290. ovog zakona, utvrdi da podaci iz deklaracije ne odgovaraju podacima iz priloženih isprava ili stvarnom stanju robe, carinarnica mora na zahtjev podnositelja deklaracije, koji ga podnese u roku od jedne godine nakon podnošenja deklaracije, rješenjem izmijeniti podatke radi njihova usklađivanja s podacima iz priloženih isprava ili sa stvarnim stanjem robe.

(2) Ispravak podataka u ispravama koje se podnose u carinskom postupku za privremeno uvezenu, privremeno izvezenu i konsignacijsku robu (specifikacija za razduženje privremeno uvezene ili privremeno izvezene robe, izlazni list konsignacijske robe, specifikacija o povećanju ili smanjenju vrijednosti konsignacijske robe isl.) obavlja se na način, pod uvjetima i u roku propisanima u stavku (1) ovog članka.

(3) Rok iz stavka (1) ovog članka glede carinjenja pri izvozu robe počinje teći od dana prelaska robe preko carinske linije.

Članak 251.

(1) Ako se na osnovi isprava ili naknadnog pregleda nesumnjivo utvrdi istovjetnost robe, a da podaci uneseni u deklaraciju ne odgovaraju stanju uvezene robe, carinarnica će na zahtjev podnositelja deklaracije, podnešen u roku godine dana od dana podnošenja deklaracije, rješenjem izmijeniti podatke o kojima ovisi obračun carine.

(2) Rješenjem iz stavka (1) ovog članka određuje se svota carine koju treba vratiti ili naplatiti.

(3) Rješenje iz stavka (1) ovog članka za robu prodanu s konsignacijskog skladišta carinarnica donosi na ime kupca robe.

Članak 252.

(1) lzuzetno od odredaba članka 250. stavak (1) ovog zakona, ako je do plaćanja carine u manjoj ili većoj svoti došlo stoga što podnositelj deklaraciie nije u njoj prijavio točne podatke o kojima ovisi obračun carine, carinarnica mora u roku dvije godine od dana podnošenja deklaracije donijeti rješenje o naplati ili povratu carine.

(2) Ako utvrdi da je roba uvezena na osnovi povlastice iz članaka 24, 25, 26. i 27. točke 4) i članka 28. ovog zakona otuđena, predana drugom na uporabu ili upotrijebljena u druge svrhe, a ne u svrhu zbog kojih je roba u cjelini ili djelomično oslobođena od plaćanja carine, carinarnica mora najkasnije u roku dvije godine od dana kada je za tu robu prestalo ograničenje propisano u tim članovima donijeti rješenje o naplati carine u smislu članka 30. ovog zakona.

(3) Rješenje iz stavka (1) i (2) ovog članka za robu prodanu s konsignacijskog skladišta carinarnica mora donijeti na ime kupca robe.

Članak 253.

Odredbe članaka 250. i 252. ovog zakona ne isključuju primjenjivanje izvanrednih pravnih sredstava propisanih Zakonom o općem upravnom postupku.

Članak 254.

(1) Sudionici u carinskom postupku, korisnici uvezene robe i druge osobe kod kojih se nalazi uvezena roba, moraju u roku dvije godine od dana podnošenja deklaracije omogućiti carinskim organima pregled poslovnih knjiga, isprava, obračuna i drugih podataka iz evidencije te pregled robe radi provjeravanja podataka utvrđenih u provedenom carinskom postupku na osnovi činjenica o kojima ovisi obračun carine ili uvjeta za korištenje carinske povIastice iz članaka 24, 25. i 26. ovog zakona.

(2) Ako pri uvozu robe carina nije bila plaćena u smislu čl. 24, 25. i 26, pravo carinarnice da poslije provjeri podatke iz stavka (1) ovog članka prestaje nakon isteka dvije godine od dana kad je za tu robu prestalo ograničenje propisano u tim članovima.

Članak 255.

(1) Ako carinski obveznik dospjelu carinu, ležarinu i kamate, koje se naplaćuju u carinskom postupku nije platio u propisanom roku, naplata će se obaviti prisilnim putem.

(2) Prisilna naplata obavlja se po propisima o naplati prihoda proračuna i fondova ili po propisima o prisilnoj naplati doprinosa i poreza od građana.

(3) Od prihoda Republike Hrvatske po osnovi carine, ležarine i kamata koje hrvatski građani moraju platiti za robu koju iz inozemstva sobom nose pri povratku u Hrvatsku te od svote naplaćene po rješenjima donesenim u upravnom postupku, što je općinski organi naplate prisilno, općini pripada paušalna naknada u visini 20% od naplaćene svote.

Članak 256.

Kao izvršni naslov u postupku izvršenja ili prisilne naplate smatra se:

1) izvršno rješenje carinarnice,

2) deklaracija po kojoj je obavljeno carinjenje ako podnositelj deklaracije nije u propisanom roku podnio prigovor,

3) obračun carine u putničkom prometu s naznačenom klauzulom izvršnosti.

Članak 257.

Vlada Republike Hrvatske može propisati svote carine i kamata koje se neće prisilno naplaćivati.

Članak 258.

(1) Uvezena roba može se vratiti u inozemstvo do časa predaje carinskom obvezniku-podnositelju deklaracije.

(2) Zahtjev za vraćanje neocarinjene robe u inozemstvo može podnijeti osoba na koju glasi prijevozna isprava ili vozar - ako prijevozna isprava nije iskupljena. Ako je roba ocarinjena, a nalazi se pod carinskim nadzorom, zahtjev za vraćanje robe u inozemstvo može podnijeti podnositelj deklaracije ili ovlašteni vozar.

(3) Zahtjev iz stavka (2) ovog članka mora biti u pismenom obliku, a podnosi se carinarnici pod čijim se nadzorom nalazi roba.

(4) Carinarnica mora nakon vraćanja robe u inozemstvo podnositelju zahtjeva vratiti uplaćenu carinu.

(5) Podnositelj zahtjeva mora robu vratiti u inozemstvo pod carinskim nadzorom.

Članak 259.

(1) Uvezena roba može se vratiti u inozemstvo poslije njezine predaje carinskom obvezniku:

1) ako tijekom trajanja garantnog roka bude utvrđeno da ne odgovara ugovorenim uvjetima, i 2) ako garantni rok nije bio ugovoren, a korisnik u roku šest mjeseci od dana plaćanja carine stavi prigovor isporučitelju robe da roba ne odgovara ugovorenim uvjetima,

3) ako strana tvrtka, osim u slučajevima predviđenim u toč. 1) i 2) ovog stavka pošalje istu ili drugu robu odgovarajuće vrijednosti ili vrati svotu koja odgovara vrijednosti vraćene robe,

4) ako je prilikom uvoza strojeva, aparata, uređaja, prijevoznih sredstava, instrumenata i sl., na osnovi propisa, bila ugovorena mogućnost njihova vraćanja,

5) ako sirovine, reprodukcijski materijal i dijelovi za ugrađivanje uvezeni za izvođenje investicijskih radova i ustupljeni stranom izvođaču ne budu upotrijebljeni u izgradnji investicijskih objekata,

6) ako strani izlagač ne proda predmete koji su bili uvezeni i ocarinjeni radi prodaje na međunarodnom sajmu.

(2) Vraćanjem robe u inozemstvo, u smislu odredaba stavka (1) ovog članka, smatra se i predaje robe carinarnici na slobodno raspolaganje, osim robe koja nema uporabnu vrijednost, robe koja je štetna ili opasna za čovjekovu životnu i radnu okolinu, koju korisnik mora uništiti pod

carinskim nadzorom.

Članak 260.

(1) Ako se roba vraća po članku 259. stavak (1) toč. 1), 2) i 5) ovog zakona, može se u roku šest mjeseci od dana vraćanja robe u inozemstvo podnijeti zahtjev za vraćanje plaćene carine carinarnici koja je ocarinila uvezenu robu vraćenu u inozemstvo. Na robu što je uvezena kao zamjena za robu koja je vraćena u inozemstvo ili čije je vraćanje carinarnica odobrila primjenjuju se propisi koji su važili na dan nastanka obveze plaćanja carine za robu koja se vraća u inozemstvo.

(2) Iznimno od odredaba stavka (1) ovog članka, na robu koja se uvozi kao zamjena za robu što je vraćena u inozemstvo po članku 259. stavak (1) toč. 1), 2) i 5) ovog zakona ne plaća se carina pod uvjetom da nije podnesen zahtjev za vraćanje plaćene carine ili da nije ostvaren povrat carine kod carinarnice koja je ocarinila uvezenu robu vraćenu u inozemstvo.

(3) Ako se roba vraća po članku 259. stavak (1) točka (6) ovog zakona, može se u roku šest mjeseci od dana vraćanja robe u inozemstvo podnijeti zahtjev za vraćanje plaćene carine carinarnici koja je ocarinila uvezenu robu vraćenu u inozemstvo.

(4) Za robu koja nije vraćena u inozemstvo, čija je vrijednost smanjena iz razloga navedenih u članku 259. stavak (1) točka 1) i 2) ovog zakona, a strani prodavač vrati odgovarajuću svotu plaćene cijene ili pošalje robu kao zamjenu za odgovarajuću svotu koju ne može vratiti, korisnici robe mogu u roku šest mjeseci od dana vraćanja odgovarajuće svote plaćene cijene ili robe poslane u zamjenu za tu svotu, podnositi zahtjev za vraćanje dijela carine razmjerno umanjenju vrijednosti uvezene robe.

(5) Vlada Republike Hrvatske može propisati uvjete za vraćanje carine za robu vraćenu u inozemstvo po odredbi članka 259. stavak (1) točka (4) ovog zakona.

Članak 261.

(1) Carinska uprava, na zahtjev korisnika, uz naknadu, mora izdati uvjerenje o svrstavanju robe po Carinskoj tarifi. Uvjerenje važi šest mjeseci od dana njegova izdavanja, osim glede podataka o carinskoj stopi koja se utvrđuje na osnovi članka 22. ovog zakona.

(2) Carinarnica može na zahtjev korisnika davati uz naknadu pismeno mišljenje o svrstavanju robe po Carinskoj tarifi. Primjena takvog mišljenja nije obvezna u carinskom postupku.

(3) Potanje propise o postupku izdavanja i uporabe uvjerenja i mišljenja iz st. (1) i (2) ovog članka i o naknadama za njihovo izdavanje donosi direktor Carinske uprave.

Članak 262.

(1) Roba koja se izvozi podliježe carinskom nadzoru od časa njezina carinjenja do prelaska carinske crte.

(2) Roba se ne može izvesti u inozemstvo prije nego što se ocarini.

(3) Roba koja se može izvesti samo na osnovi posebne dozvole ili ispunjenjem propisanih uvjeta ne može se cariniti bez odgovarajućih isprava kojima seto dokazuje.

Članak 263.

(1) Carinjenje robe namijenjene izvozu obavlja carinarnica kojoj je podnesena deklaracija.

(2) Carinarnica mora robu koja se nalazi u željezničkim vagonima, kamionima i kontejnerima te avionske i ekspresne pošiljke ocariniti u roku dva radna sata nakon podnošenja deklaracije, osim ako je prekoračenje roka uzrokovao podnositelj deklaracije ili ako je carinarnica u tom roku naredila iskrcaj robe (članak 82. stavak (3).

(3) Ako je tijekom pregleda robe podnositelju deklaracije nanijeta materijalna šteta, podnositelj deklaracije ima pravo na naknadu štete.

(4) Ako prilikom pregleda robe budu nađene skrivene stvari ili krivicom podnositelja deklaracije dođu do poduzimanja mjera carinskog nadzora, uslijed kojih nastane šteta, pričinjena šteta ne mora se naknaditi.

(5) Vlada Republike Hrvatske propisat će postupak za rad carinskih organa ako se stranka za naknadu štete izravno obrati carinarnici.

(6) Direktor Carinske uprave može propisati u kojim slučajevima granične carinarnice neće cariniti robu namijenjenu izvozu.

Članak 264.

(1) Carinarnica koja ocarini robu namijenjenu izvozu mora robu, pod carinskim nadzorom uputiti carinarnici preko koje će se roba izvesti u inozemstvo (izlazna carinarnica).

(2) Na zahtjev carinskog obveznika, komadne pošiljke ocarinjene za izvoz može carinarnica koja je obavila carinjenje, pod carinskim nadzorom, uputiti carinarnici radi smještaja u sabirni centar za takvu robu.

(3) Nakon prijema roba iz stavka (2) ovog članka, prijemna carinarnica mora provesti postupak propisan u čl. 265. i 266. ovog zakona.

Članak 265.

Nakon prispijeća robe, izlazna carinarnica mora ispitati stanje carinskih obilježja. Ako su carinska obilježja oštećena ili nedostaju, carinarnica mora provjeriti stanje robe i o tome sastaviti zapisnik koji potpisuje vozar.

Članak 266.

(1) Ako izlazna carinarnica utvrdi da su carinska obilježja ispravna, može, po potrebi, sravniti stanje robe s podacima iz carinskih isprava koje prate robu.

(2) Ako izlazna carinarnica utvrdi da podaci navedeni u carinskim ispravama koje prate robu odgovaraju stanju robe i prijevoznih sredstava, mora dozvoliti izvoz robe iz Hrvatske i o tome posebnom potvrdom odmah izvijestiti otpremnu carinarnicu. U protivnom, carinarnica u nazočnosti vozara mora sastaviti zapisnik o utvrđenim neispravnostima i o tome izvijestiti carinarnicu koja je ocarinila robu - radi daljeg postupka.

(3) Ako izlazna carinarnica utvrdi da je roba izmijenjena ili da je u pitanju druga vrsta robe, mora zadržati robu i čuvati je do završetka postupka.

Članak 267.

(1) Ako roba ocarinjena za izvoz bude dopremljena u luku ili pristanište radi daljeg prijevoza brodom, vozar koji doprema robu mora izlaznoj carinarnici podnijeti prijavu o izvozu i provozu robe i uz nju priložiti carinske isprave koje prate robu.

(2) Vozar mora u prijavu o izvozu i prevozu robe upisati prvo robu koja se iz prijevoznog sredstva izravno utovaruje u brod, a nakon toga koja se privremeno uskladištuje u carinsko skladište i naknadno utovaruje u brod.

(3) Nakon sravnjivanja prijave o izvozu i provozu robe s priloženim ispravama, carinarnica zadržava jedan primjerak prijave o izvozu i provozu robe i carinske isprave koje prate robu, a drugi primjerak prijave s prijevoznim ispravama mora vratiti vozaru koji je podnio prijavu.

(4) Obrazac prijave o izvozu i provozu robe propisuje direktor Carinske uprave.

Članak 268.

Prilikom ukrcaja robe, koja se izvozi, u brod ili njezina skladištenja u carinsko skladište, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članaka 127. do 130. ovog zakona.

Članak 269.

(1) Roba koja se izvozi može se utovariti u brod koji odlazi u inozemstvo samo ako je ocarinjena.

(2) Iznimno od odredbe stavka (1) ovog članka, carinarnica može na pismeni zahtjev podnositelja deklaracije odobriti utovar u brod domaće istovrsne neupakirane robe i prije završenog carinjenja.

Članak 270.

(1) Prije utovara robe u brod carinarnica mora provjeriti podatke iz carinskih isprava sa stanjem robe, pa ako utvrdi da se stanje robe slaže s podacima u ispravama, odobrit će utovar robe u brod.

(2) Odredba stavka (1) ovog članka primjenjuje se i kad se carinska roba utovaruje na domaći ili strani brod koji vije vojnu pomorsku zastavu.

Članak 271.

(1) Glede robe namijenjene izvozu koja se utovaruje u Iukama ili pristaništima, manifest se mora sastaviti poslije carinjenja, a zatim predati carinarnici zajedno s propisanim carinskim ispravama, i to najkasnije dva sata prije isplovljenja broda (članak 112.), stavak (1).

(2) Carinarnica mora usporediti manifest s priloženim ispravama, pa ispravno sastavljeni manifest potvrditi i predati podnositelju zajedno s priloženim ispravama.

(3) Ako carinarnica utvrdi da manifest nije ispravan, mora ga vratiti podnositelju sa naznačenjem zbog čega nije ispravan.

Članak 272.

(1) Na osnovi naloga izvoznika, vozar može zahtijevati da se ocarinjena roba za izvoz zadrži u Hrvatskoj.

(2) Zahtjev iz stavka (1) ovog članka vozar mora podnijeti carinarnici u mjestu u kome se roba nalazi ili najbližoj usputnoj carinarnici, ako je roba iz tog mjesta već otpremljena.

Članak 273.

(1) Na osnovi primljenog zahtjeva (članak 272), carinarnica mora pregledati ocarinjenu robu, skinuti plombe i o zadržavanju robe izvijestiti carinarnicu koja je obavila carinjenje, pri čemu joj treba dostaviti i primjerak izvozne deklaracije.

(2) Zadržavanje robe, u smislu stavka (1) ovog članka, carinarnica mora potvrditi na prijevoznoj ispravi i na primjerku izvozne deklaracije koje vraća vozaru.

(3) Kad primi izvještaj da je roba ocarinjena za izvoz zadržana u Hrvatskoj, carinarnica koja je obavila carinjenje mora o tome izvijestiti organe i ustanove kojima je dostavljena izvozna carinska deklaracija.

Članak 274.

Na postupak pri izvozu robe odgovarajuće će se primjenjivati odredbe ovog zakona o postupku pri uvozu robe, ako odredbama članka 262. do 273. ovog zakona nije određeno drukčije.

Članak 275

(1) Za robu prijavljenu za provoz preko carinskog područja Hrvatske vozar mora podnijeti provoznu ispravu carinarnici preko koje je roba ušla u Hrvatsku.

(2) Ulazna carinarnica nakon pregleda prijevoznih sredstava i robe (članak 81) mora robu pod carinskim nadzorom uputiti izlaznoj carinarnici.

Članak 276.

(1) Preko carinskog područja Hrvatske ne smije se provoziti roba čiji je uvoz zabranjen.

(2) S robom čiji je provoz zabranjen carinarnica će postupiti odgovarajuće odredbama članka 203. i 204. ovog zakona.

(3) Cigarete, alkoholna pića i drugi proizvodi koji se u zemlji iz koje se dopremaju smatraju monopolskim proizvodima, oružje, municija, eksploziv i opojne droge mogu se provoziti preko carinskog pograničnog pojasa na moru samo brodovima koji saobraćaju na redovnim linijama u međunarodnom prometu.

(4) U lukama ili pristaništima otvorenim za međunarodni promet koje odredi Vlada Republike Hrvatske može se roba iz stavka (3) ovog članka utovarivati na brodove koji saobraćaju na redovnim linijama u međunarodnom prometu.

(5) Iznimno od odredaba stavka (3) i (4) ovog članka, Carinska uprava može u opravdanim slučajevima odobriti da se oružje, municija i eksploziv mogu provoziti i brodovima, koji ne saobraćaju na redovnim linijama u međunarodnom prometu te da brodovi koji provoze tu robu mogu uplovljavati i u luke koje nisu obuhvaćene odredbom Vlade Republike Hrvatske iz stavka (4) ovog članka te u njima ukrcavati i iskrcavati tu robu.

Članak 277.

(1) Ako postoji osnovana sumnja da se u prijevoznom sredstvu kojim se roba provozi nalazi roba čiji je provoz preko carinskog područja Hrvatske zabranjen, carinarnica mora pregledati robu i prijevozno sredstvo.

(2) Ako pregledom bude utvrđeno da se u prijevoznom sredstvu nalazi roba čiji je provoz zabranjen, s robom i prijevoznim sredstvima treba postupati po odredbama ovog zakona.

Članak 278.

Vozar mora robu prevesti do izlazne carinarnice i toj carinarnici predati provoznu ispravu koju mu je izdala ulazna carinarnica.

Članak 279.

(1) Izlazna carinarnica mora provjeriti točnost podataka iz carinskih i drugih isprava koje prate robu te ispravnost carinskih obilježja, a po potrebi i usporediti stanje robe i prijevoznih sredstava sa carinskim ispravama koje prate robu.

(2) Ako izlazna carinarnica utvrdi da su carinska obiIježja ispravna te da podaci navedeni u carinskim ispravama odgovaraju stanju robe i prijevoznih sredstava, mora dozvoliti izlaz robe iz Hrvatske i o tome posebnom potvrdom odmah izvijestiti otpremnu carinarnicu. U protivnom carinarnica mora u nazočnosti vozara sastaviti zapisnik o utvrđenim neispravnostima i o tome izvijestiti ulaznu carinarnicu radi daljnjeg postupka.

(3) Ako izlazna carinarnica utvrdi da je roba izmijenjena ili da je u pitanju druga vrsta robe, zadržat će robu i čuvati je do završetka postupka.

Članak 280.

Odredbe članaka od 199. do 202. i članaka od 267. do 270. ovog zakona, koje se odnose na upućivanje robe drugoj carinarnici, odgovarajuće se primjenjuju i na postupak pri provozu robe.

Članak 281.

(1) Roba namijenjena provozu može se zadržati u Hrvatskoj na osnovi zahtjeva vozara.

(2) Carinarnica obavlja prijem i carinjenje robe iz stavka (1) ovog članka po odredbama ovog zakona o postupku pri uvozu robe.

Članak 282.

Domaću robu koja se provozi iz jednog u drugo mjesto u Hrvatskoj preko stranog carinskog područja izlazna carinarnica može, na zahtjev vozara, nakon pregleda prijevoznih sredstava i robe te stavljanja na robu carinskih obilježja, radi utvrđivanja njezine istovjetnosti, uputiti ulaznoj carinarnici odgovarajućom carinskom ispravom.

Članak 283.

(1) Ulazna carinarnica mora usporediti stanje robe s podacima iz carinskih isprava koje prate robu.

(2) Ako ulazna carinarnica utvrdi da podaci u carinskim ispravama odgovaraju stanju robe i prijevoznih sredstava, mora dozvoliti da se roba podigne ispod carinskog nadzora i o tome izvijestiti izlaznu carinarnicu. U slučaju nepravilnosti, ulazna carinarnica u nazočnosti vozara sastavlja zapisnik o utvrđenim nepravilnostima i o tome izvještava izlaznu carinarnicu radi daljnjeg postupka.

(3) Ako ulazna carinarnica utvrdi da je roba izmijenjena, mora robu zadržati i čuvati je do završetka postupka.

Članak 284.

(1) Glede robe koja se privremeno uvozi ili izvozi, carinarnici se mora podnijeti deklaracija o privremenom uvozu ili izvozu s propisanim ispravama, ako ovim zakonom ili propisima donesenim na osnovi ovog zakona nije određeno drukčije.

(2) Iznimno od odredbe stavka (1) ovog članka, glede robe koja se privremeno uvozi radi prerade, obrade, dorade i popravka, carinarnica može na osnovi pismenog zahtjeva podnositelja deklaracije, odobriti njezin pregled i prije podnošenja deklaracije, pod uvjetom da se deklaracija podnese u roku dva dana od dana pregleda robe.

(3) U deklaraciju za privremeni uvoz i izvoz robe podnositelj deklaracije, pored podataka iz članka 234. ovog zakona, mora upisati i razloge zbog kojih se roba privremeno uvozi ili izvozi.

(4) U slučaju privremenog izvoza ili uvoza robe radi oplemenjivanja (prerade, dorade i obrade) te popravka, životinja za priplod, sjemena, sadnog i drugog materijala za razmnožavanje biljaka i životinja; reprodukcijskog materijala (sirovine, pomoćni materijal ili poluproizvodi), sklopova, gotovih dijelova za ugrađivanje koji se upotrebljavaju za proizvodnju robe koja će se izvesti ili uvesti i robe radi komisione prodaje, uz deklaraciju za privremeni uvoz ili izvoz, podnosi se i poseban pismeni zahtjev, koji treba sadržavati sve podatke potrebne za odobrenje privremenog uvoza ili izvoza i provedbu mjera carinskog nadzora, uključujući i obrasce koje propiše direktor Uprave carina za praćenje kretanja robe tijekom njezina zadržavanja na teritoriju Hrvatske.

Članak 285.

(1) Na privremeno uvezenu robu carinarnica primjenjuje odgovarajuće mjere carinskog nadzora radi kontrole da li se roba upotrebljava u svrhe za koje je odobren privremeni uvoz ili izvoz te radi utvrđivanja njezine istovjetnosti.

(2) Na privremeno uvezenu ili izvezenu robu carinarnica mora primijeniti mjere za utvrđivanje istovjetnosti robe pri njezinu vraćanju.

Članak 286.

Za obavljanje poslova carinske službe u svezi s privremeno uvezenom robom izloženom na sajmu uprava sajma mora carinarnici osigurati potrebne prostorije.

Članak 287.

Za privremeno uvezenu robu podnositelj deklaracije mora na ime osiguranja carinarnici uplatiti svotu u visini obračunate carine ili u visini te svote položiti garanciju ovlaštene banke, ako ovim zakonom ili drugim propisima donesenim na osnovi ovog zakona nije drukčije određeno.

Članak 288.

Ovlašćuje se ministar financija da propiše u kojim se slučajevima i pod kojim uvjetima neće uplaćivati osiguranje iz članka 287. ovog zakona.

Članak 289.

(1) Na zahtjev podnositelja deklaracije, carinarnica mora vratiti položeno osiguranje za privremeno uvezenu robu:

1) ako je roba vraćena u inozemstvo,

2) ako je vraćena ista roba koja je uvezena,

3) ako robu vraća uvoznik koji je robu privremeno uvezao ili osoba koju je on ovlastio.

(2) Zahtjev za vraćanje osiguranja može se podnijeti najkasnije u roku jedne godine od dana kada je roba vraćena u inozemstvo. Nakon isteka tog roka, osiguranje se uplaćuje u korist republičkog proračuna kao izvanredni prihod.

Članak 290.

(1) Podaci u deklaraciji za privremeni uvoz ili privremeni izvoz robe glede porijekla, vrste, kvalitete, količine i vrijednosti robe mogu se mijenjati do isteka roka za vraćanje robe u inozemstvo, ako na osnovi isprava ili naknadnog pregleda robe nesumnjivo bude utvrđeno da je roba ista i da podaci uneseni u deklaraciju ne odgovaraju stanju privremeno uvezene robe. Ako je privremeni uvoz ili izvoz robe odobren rješenjem, carinarnica mora izmijeniti podatke i u rješenju.

(2) Ako je vlasnik robe izmijenio dispoziciju i privremeno uvezenu ili privremeno izvezenu robu dao drugom poduzeću ili stranoj tvrtki radi oplemenjivanja (prerade, dorade i obrade), popravka ili ugradnje ili radi razmnožavanja biljaka i životinja, poduzeće koje je obavilo privremeni uvoz ili privremeni izvoz robe mora carinarnici podnijeti zahtjev za izmjenu podataka u deklaraciji i rješenju o privremenom uvozu ili privremenom izvozu robe.

(3) Ako tijekom prerade, dorade ili obrade privremeno uvezene ili izvezene robe carinarnica po službenoj dužnosti ili po zahtjevu podnositelja deklaracije utvrdi da utrošak materijala iz rješenja kojim je odobren privremeni uvoz ili izvoz robe ne odgovara stvarnom utrošku materijala, mora donijeti novo rješenje kojim će izmijeniti prvobitno rješenje.

(4) Pri vraćanju privremeno uvezene ili izvezene robe carinarnica mora utvrditi njezino stanje glede količine, vrste, kvalitete i vrijednosti.

Članak 291.

(1) Za privremeno uvezenu robu plaća se carina i ako je vrijednost robe smanjena zbog upotrebe, korištenja ili drugog raspolaganja koje je podnositelju deklaracije ili drugim osobama donijelo ili je moglo donijeti neku korist. U tom slučaju carina se obračunava i plaća godišnje na svotu od 20% od vrijednosti koja predstavlja carinsku osnovicu. Carinski obveznik može tražiti da se obračun carine obavi za kraće razdoblje.

(2) Potanje propise o načinu utvrđivanja carinske osnovice iz stavka (1) ovog članka i o postupku za naplaćivanje carine donosi ministar financija.

Članak 292.

(1) Pri vraćanju robe koja je bila privremeno izvezena radi prerade ili dorade ili obrade plaća se carina na vrijednost obavljene prerade, dorade ili obrade, uključujući i vrijednost materijala upotrijebljenog u te svrhe te druge troškove u inozemstvu u svezi s otpremom i dopremom robe po stopi koja važi za robu koja se uvozi.

(2) Pri vraćanju robe koja je bila privremeno izvezena radi popravka, osim popravka u garantnom roku, u slučajevima kad popravak nije moguće obaviti u garantnom roku, već se iz inozemstva šalje odgovarajuća roba ili se njezin dio zamijeni, plaća se carina na vrijednost izvršenog popravka u inozemstvu uključujući i vrijednost materijala upotrijebljenog u tu svrhu i druge troškove u inozemstvu.

(3) Pri sukcesivnom vraćanju privremeno izvezene robe na preradu, obradu ili doradu odgovarajuće se primjenjuje članak 245. ovog zakona. Podnositelj deklaracije mora carinarnici podnijeti konačne podatke o robi u roku 30 dana od dana vraćanja zadnje pošiljke.

Članak 293.

Ako se roba privremeno uvozi ili izvozi radi popravka, uz deklaraciju se mora podnijeti zahtjev u kojem valja naznačiti koja se roba uvozi ili izvozi, što će se na njoj popraviti i gdje će se obaviti popravak.

Članak 294.

(1) Ako je popravak prijevoznih sredstava obavljen, a prethodno nisu podneseni deklaracija ni zahtjev u smislu članka 284. ovog zakona zato što se popravak morao obaviti poslije izlaska vozila iz Hrvatske, vlasnik ili korisnik vozila mora carinarnici preko koje je prijevozno sredstvo prvi put poslije popravka ušlo u Hrvatsku podnijeti deklaraciju, u kojoj za carinjenje treba prijaviti vrijednost obavljenog popravka.

(2) Uz deklaraciju prilaže se i račun o obavljenom popravku.

Članak 295.

Ako se roba privremeno uvezena, u smislu propisa o vanjskotrgovinskom prometu, u više faza prerađuje, dorađuje, obrađuje ili popravlja, a carinarnici su prijavljeni podaci samo za jednu fazu, nijedna slijedeća faza prerade, dorade, obrade ili popravka ne može početi bez prethodnog odobrenja carinarnice.

Članak 296.

(1) Ako se roba privremeno uvozi u smislu propisa o vanjskotrgovinskom prometu, osim robe koja se privremeno uvozi radi popravka, uz deklaraciju se mora podnijeti ugovor zaključen između domaćeg poduzeća i strane osobe te zahtjev za privremeni uvoz robe, koji mora sadržavati ove podatke:

1) naziv, količinu i vrijednost robe koja se privremeno uvozi,

2) naziv, količinu i vrijednost robe koja će se izvesti,

3) normativ o utrošku materijala, kalu, rasturu, lomu, otpacima i nusproizvodima koji se javljaju u procesu proizvodnje robe te izjavu što će se učiniti s lomom, otpacima i nusproizvodima,

4) naziv poduzeća koje će proizvesti robu od privremeno uvezenog materijala,

5) naziv, količinu i vrijednost domaće robe koja će u proizvodnji biti upotrijebljena.

(2) Odredbe iz stavka (1) ovog članka shodno se primjenjuju na privremeni izvoz robe u smislu zakona o vanjskotrgovinskom prometu, osim na privremeni izvoz robe radi popravka.

Članak 297.

(1) Na razliku u količini između privremeno uvezene robe radi dorade, obrade ili prerade i izvezenih proizvoda, koja predstavlja tehnički rastur, lom, kvar, nečistoću, kalo i bilo koju razliku u količini koja se javlja kao posljedica tehnološkog procesa, a nema uporabnu vrijednost, ne plaća se carina.

(2) Ako ostaci i otpaci iz stavka (1) ovog članka imaju uporabnu vrijednost, carina se plaća po stopama predviđenim za takvu vrstu robe.

(3) Prilikom donošenja rješenja u smislu članka 296. ovog zakona, carinarnica mora pri utvrđivanju razlike iz stavka (1) ovog članka voditi računa o uvjetima iz ugovora sa stranom osobom te tehnološkim ili iskustvenim normativima za vrstu robe koja se privremeno uvozi.

Članak 298.

(1) Ako se privremeno uvezena roba konačno carini ili ako se roba poslije oplemenjivanja izvozno-uvozno carini, svota carine za tu robu utvrđuje se po članku 22. ovog zakona.

(2) Ako je carina naplaćena u smislu članka 291. ovog zakona, carinska osnovica utvrđuje se na osnovi članka 47. stavak (1) ovog zakona.

(3) Ako privremeno uvezena roba ne bude vraćena u inozemstvo ili konačno ocarinjena u predviđenom roku, carinarnica na tu robu mora staviti carinsku plombu radi onemogućavanja njezina korištenja i s njom postupati po odredbama ovog zakona.

(4) Ako je privremeno uvezena roba stavljena u slobodan promet prije podnošenja zahtjeva za konačno carinjenje, iznos carine utvrđuje se na osnovi propisa koji važe na dan stavljanja robe u slobodan promet.

(5) Ako se dan stavljanja robe u slobodan promet ne može utvrditi, iznos carine utvrđuje se na osnovi propisa koji važe na dan kad je istekao rok za vraćanje robe u inozemstvo.

Članak 299.

(1) Ako privremeno uvezena ili privremeno izvezena roba bude, bez krivnje uvoznika ili izvoznika, uništena ili u toj mjeri oštećena da se ne može upotrijebiti za svrhe zbog kojih je privremeno uvezena ili privremeno izvezena carinarnica će, na zahtjev uvoznika ili izvoznika, donijeti rješenje o oslobađanju od obaveza vraćanja robe u inozemstvo ili iz inozemstva i o vraćanju položenog osiguranja.

(2) Uvoznik ili izvoznik mora uz zahtjev iz stavka (1) ovog članka podnijeti dokaz da je roba uništena ili oštećena bez njegove krivnje, a ako je u pitanju oštećenje, i dokaz da se strani pošiljatelj ili vlasnik odrekao oštećene robe.

(3) Oštećenu robu iz stavka (1) ovog članka uvoznik mora predati carinarnici koja je izlaže prodaji.

Članak 300.

(1) Strani brodovi, strane jahte i čamci namijenjeni sportu ili rekreaciji koji imaju odobrenje za plovidbu u obalnom moru ili rijekama i jezerima, a nalaze se u domaćim lukama i pristaništima, strani plovni objekti na popravku u domaćim brodogradilištima, strani zrakoplovi na domaćim aerodromima i domaći brodovi i zrakoplovi koji saobraćaju na inozemnim relacijama mogu se, pod carinskim nadzorom, opskrbljivati životnim namirnicama i drugim proizvodima tijekom zadržavanja u Hrvatskoj.

(2) Odredbe stavka (1) ovog članka odnose se i na brodove izgrađene u domaćim brodogradilištima za potrebe stranog naručitelja prilikom isplovljavanja iz brodogradilišta, luke ili pristaništa ili carinskog područja Hrvatske

Članak 301.

Roba se isporučena prijevoznim sredstvima iz članka 300. ovog zakona ne carini, osim ako to zahtijeva poduzeće koje obavlja opskrbu.

Članak 302.

(1) Zaliha namirnica i pića što služe za potrebe putnika, koja se prilikom prelaska carinske linije zatekne u vagon-restoranima, spavaćim ili službenim kolima međunarodnih vlakova što saobraćaju do nekog željezničkog kolodvora u Hrvatskoj ili prelaze preko teritorija Hrvatske, oslobađa se od plaćanja carine:

1) ako su ti proizvodi kupljeni u zemljama kroz koje vlak prolazi,

2) ako potrošnja tih proizvoda nije u svezi s vraćanjem carine plaćene na te proizvode,

3) ako količina tih proizvoda ne prelazi minimum potreba normalne opskrbe za potrošnju u vlaku tijekom cijelog puta u odlasku i povratku,

4) ako se proizvodi prodaju isključivo za potrošnju u vlaku.

(2) Iznimno od odredaba stavka (1) ovog članka, na žestoka alkoholna pića u pakovanju većem od 0,1 litre i duhanske proizvode koji budu zatečeni u vlakovima iz stavka (1) ovog članka plaća se carina.

Članak 303.

Potanke propise o vrsti, vrijednosti i količini robe iz članka 301. i opskrbi prijevoznih sredstava u međunarodnom prometu u postupku provedbe carinskog nadzora i carinjenja robe iz članka od 300. do 302. ovog zakona donosi ministar financija.

Članak 304.

Sve poštanske pošiljke u međunarodnom poštanskom prometu podliježu carinskom nadzoru, ako ovim zakonom i drugim propisima donesenim na osnovi ovog zakona nije određeno drukčije.

Članak 305.

U međunarodnom poštanskom prometu poduzeća poštanskog, telegrafskog i telefonskog saobraćaja (u daljem tekstu: pošta) moraju obavljati prijenos poštanskih pošiljaka između carinarnica i korisnika poštanskih usluga te druge poslove iz carinskog postupka s poštanskim pošiljkama, prema odredbama ovog zakona i propisima donesenim na osnovi ovog zakona.

Članak 306.

Primopredaja poštanskih pošiljki između strane i domaće pošte obavlja se pod carinskim nadzorom.

Članak 307.

Poštanske pošiljke moraju ostati kod pošte tijekom carinskog postupka.

Članak 308.

Domaća pošta koja prima poštanske pošiljke od strane pošte (u daljem tekstu: izmjenična pošta) mora sve poštanske pakete i vreće koje sadrže pakete prijaviti graničnoj carinarnici i to kopijom ili prijepisom spiska razmjene strane pošte.

Članak 309.

Poštanske pošiljke iz članka 308. ovog zakona izmjenična pošta pod carinskim nadzorom upućuje poštanskom centru nadležnom za obavljanje pregleda poštanskih pošiIjaka glede sigurnosti i zaštite. Nakon pregleda poštanski centar pošiljke pod carinskim nadzorom otprema nadležnoj pošti gdje se obavlja carinjenje.

Članak 310.

Vreće s pismonosnim pošiljkama izmjenična pošta prijavljuje graničnoj carinarnici.

Članak 311.

(1) Pošte carinjenja i njihovu mjesnu nadležnost određuje Hrvatsko poštansko telekomunikacijsko poduzeće u suglasnosti s Carinskom upravom.

(2) Prostorije za pregled i carinjenje poštanskih pošiljki osigurava pošta carinjenja.

Članak 312.

Izmjenična pošta će sve pismonosne pošiljke koje sadrže ili za koje se pretpostavlja da sadrže carinsku robu pod carinskim nadzorom uputiti nadležnom poštanskom centru, gdje treba obaviti pregled pošiljke glede sigurnosti i zaštite. Poslije pregleda, poštanski centar će pošiljke pod carinskim nadzorom otpremiti nadležnoj pošti, gdje se obavlja carinjenje.

Članak 313.

Carinskom pregledu ne podliježu pismonosne pošiljke:

1) za koje se, prema težini i dimenzijama, pretpostavlja da ne sadrže carinsku robu,

2) koje sadrže knjige, novine i časopise (osim modnih žurnala i modnih revija),

3) koje su prema međunarodnim ugovorima i posebnim propisima oslobođene od carinskog pregleda.

Članak 314.

Carinskom pregledu ne podliježu poštanske pošiljke koje se prevoze preko carinskog područja Hrvatske.

Članak 315.

(1) Poštanske pošiljke podnose se na carinski pregled odmah nakon prijema u poštu carinjenja. Zajedno s poštanskim pošiljkama pošta carinjenja carinarnici predaje i poštansko-carinsku prijavu i deklaraciju.

(2) Vrlo hitne, hitne i avionske pošiljke te pošiljke ubrzane pošte i europaketi, pošiljke koje sadrže žive životinje, brzo pokvarljivu robu i lijekove imaju prvenstvo pri carinjenju. Pismonosne pošiljke i pisma s označenom vrijednošću imaju prvenstvo u odnosu prema paketima.

(3) Carinski postupak s poštanskim pošiljakama mora biti završen najkasnije u roku deset dana od dana kada pošta carinjenja podnese poštansko-carinsku prijavu i deklaraciju.

(4) Carinski postupak s vrlo hitnim, hitnim i avionskim poštanskim pošiljkama ubrzane pošte i europaketa, te pošiljkama koje sadrže žive životinje, brzo pokvarljivu robu i lijekove mora biti završen najkasnije za 24 sata od kada pošta carinjenja podnese poštansko-carinsku prijavu i deklaraciju.

Članak 316.

(1) Pregled poštanske pošiljke mora obaviti carinarnica u nazočnosti poštanskog službenika odmah nakon prijema poštansko-carinske prijave i deklaracije.

(2) Carinskom pregledu može biti nazočan i primatelj pošiljke ili osoba koju on ovlasti

(3) Carinsku osnovicu utvrđuje i carinu za fizičke osobe obračunava carinarnica.

(4) Za ostale poštanske pošiljke carinjenje se obavlja prema odredbama članaka 228. do 248. ovog zakona.

Članak 317.

Otvaranje i zatvaranje poštanskih pošiljaka tijekom carinskog pregleda obavlja pošta carinjenja.

Članak 318.

(1) Nakon carinjenja poštanske pošiljke, carinarnica pošti carinjenja predaje deklaraciju da je zajedno s pošiljkom uruči primatelju, pošto prethodno naplati carinu.

(2) Prije naplate carine pošta mora primatelju staviti na uvid deklaraciju i izvijestiti ga da prije preuzimanja pošiljke može podnijeti prigovor na nalaz carinarnice glede vrste, kvalitete, količine i vrijednosti robe.

(3) Ako primatelj pošiljke izjavi da podnosi prigovor, pošta mora neotvorenu pošiljku vratiti nadležnoj pošti carinjenja zajedno s deklaracijom, sprovodnim listom i prigovorom primatelja, radi provedbe redovitog postupka carinjenja prema članku 243. ovoga zakona.

(4) Ako primatelj pošiljke podnese prigovor na nalaz carinarnice iz stavka (2) ovoga članka, pošta carinjenja mora zadržati pošiljku dok carinarnica ne donese rješenje, a najduže 30 dana od dana kada je primatelj primio izvješće o prispijeću pošiljke.

(5) Podnošenje pismenog prigovora ne utječe na obvezu pošte da pošiljku vrati u inozemstvo u rokovima utvrđenim međunarodnim ugovorima.

(6) Pošta mora naplaćenu carinu uplatiti carinarnici u roku 24 sata nakon njezine naplate.

Članak 319.

(1) Ako primatelj odbije primiti poštansku pošiljku iz inozemstva, a ne podnese nikakav prigovor glede carinjenja, pošiljka se, kao neuručena, vraća nadležnoj carinarnici radi razduženja obračunate carine i vraćanja pošiljke u inozemstvo.

(2) Ako strani pošiljatelj neće da primi poštansku pošiljku, a ona se ne može uručiti ni primaocu, pošiljka se ustupa carinarnici koja ju je obavezna izložiti prodaji.

Članak 320.

(1) Poštanske pošiljke koje se šalju u inozemstvo i podliježu carinskom pregledu mogu se predati svakoj pošti.

(2) Pošiljke iz stavka (1) ovoga članka koje nisu predane pošti carinjenja prijamna pošta otpremit će pošti carinjenja.

Članak 321.

(1) Pošiljke iz članka 320. ovoga zakona pošta carinjenja podnosi carinarnici na pregled zajedno s deklaracijom i ostalim propisanim ispravama.

(2) Deklaraciju popunjava pošiljatelj.

(3) Pošta carinjenja mora sve pošiljke iz stavka (1) ovoga članka podnijeti na carinski pregled odmah, a najkasnije narednog dana od dana prijema vodeći računa o prvenstvu podnošenja na carinjenje (članak 315).

Članak 322.

Na poštanske pošiljke koje se šalju u inozemstvo glede obavljanja carinskog pregleda odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 314. ovoga zakona.

Članak 323.

Ako se prilikom carinskog pregleda utvrdi da poštanska pošiljka sadrži robu čiji je izvoz zabranjen, pošiljka se ne smije otpremiti, nego se mora vratiti prijamnoj pošti radi uručenja pošiljatelju.

Članak 324.

Potanje propise o carinskom postupku s poštanskim pošiljkama u međunarodnom poštanskom prometu donosi direktor Carinske uprave, nakon prethodno pribavljenog mišljenja od Hrvatskog poštanskog telekomunikacijskog poduzeća.

Članak 325.

Putnik mora pri prelasku carinske crte prijaviti i na zahtjev carinskog radnika pokazati sve stvari koje nosi sa sobom.

Članak 326.

(1) Radi provjeravanja prijave iz članka 325. ovog zakona, carinski radnik, po potrebi, može obaviti pregled stvari koje putnik nosi sa sobom.

(2) Stvari koje nose diplomatski kuriri, na osnovi diplomatskog kurirskog pisma, ne podliježu pregledu.

Članak 327.

Stvari koje putnik ne prijavi do časa kad ga carinski radnik pozove da pokaže svoju osobnu prtljagu i robu smatraju se neprijavljenima.

Članak 328.

(1) Ako postoji osnovana sumnja da putnik kod sebe ima stvari koje nije prijavio, obavlja se osobni pregled putnika.

(2) Osobni pregled putnika obavlja osoba istog spola u posebnoj prostoriji.

(3) O obavljenom osobnom pregledu sastavlja se zapisnik koji potpisuju osoba koja obavlja osobni pregled i osoba koja je pregledana.

Članak 329.

(1) S prijavljenim stvarima koje putnik nosi sobom carinarnica postupa u skladu s odgovarajućim odredbama ovoga zakona i posebnim propisima donesenim na temelju ovoga zakona.

(2) Stvari koje nisu prijavljene, a pronađene su prilikom pregleda stvari ili osobnog pregleda putnika, carinarnica će privremeno oduzeti do okončanja krivičnog ili prekršajnog postupka.

Članak 330.

(1) Putnik koji dolazi iz inozemstva može sa sobom unijeti robu za potrebe svog domaćinstva.

(2) Ako putnik sa sobom nosi robu koja po vrsti i količini očigledno premašuje potrebe njegova domaćinstva mora tu robu predati carinarnici na carinjenje ili je, pod carinskim nadzorom, u roku osam dana od dana uvoza predati na prijevoz ovlaštenom vozaru ili je vratiti u inozemstvo. Ako putnik u tom roku ne vrati robu u inozemstvo ili je ne preda na prijevoz ovlaštenom vozaru, s njom se mora postupiti kao s robom čiji je uvoz zabranjen (članci 203. i 204.).

(3) Carinjenje robe iz stavka (1) ovog članka obavlja granična carinarnica.

(4) Iznimno od odredbe stavka (3) ovoga članka, roba iz stavka (1) ovoga članka može se na carinjenje uputiti odredišnoj carinarnici.

(5) Potanje propise o načinu prijavljivanja i upućivanja odredišnoj carinarnici i posebnom carinskom postupku s tom robom donosi direktor Carinske uprave.

(6) Vlada Republike Hrvatske može propisati koju robu putnik sa sobom može unijeti kao predmete svog domaćinstva i koji se predmeti ne mogu iznijeti ili prenijeti preko carinskog područja Hrvatske.

Članak 331.

(1) Ako pregledom stvari ili osobnim pregledom putniku bude nanesena materijalna šteta, putnik ima pravo na naknadu štete.

(2) Ako prilikom pregleda i osobnog pregleda kod putnika budu nađene skrivene stvari ili krivnje putnika budu poduzete neophodne mjere carinskog nadzora uslijed kojih nastane šteta, pričinjena se šteta ne naknađuje.

(3) Vlada Republike Hrvatske propisat će postupak za rad carinskih organa u slučajevima ako se stranka za naknadu štete izravno obrati carinarnici.

Članak 332.

Carinski je postupak u putničkom prometu hitan.

Članak 333.

Potanje propise o načinu prijavljivanja robe i posebnom carinskom postupku s robom koju sa sobom nose putnici, članovi posade i vozno osoblje donosi direktor Carinske uprave.

KAZNENE ODREDBE

Članak 334.

(1) Tko se bavi prenošenjem robe preko carinske crte, izbjegavajući mjere carinskog nadzora ili izbjegavajući mjere carinskog nadzora prenese robu preko carinske crte naoružan, u grupi ili upotrebom sile ili prijetnje, kaznit će se za krivično djelo zatvorom od jedne do pet godina i novčanom kaznom.

(2) Tko organizira grupe ili osobe za obavljanje krivičnih djela iz stavka (1) ovog članka ili mrežu preprodavača ili posrednika za prodaju neocarinjene robe, kaznit će se za krivično djelo zatvorom od jedne do osam godina i novčanom kaznom.

(3) Pripadnik grupe za vršenje krivičnih djela iz stavka (1) ovog članka kaznit će se za krivično djelo zatvorom do jedne godine i novčanom kaznom.

(4) Roba koja je predmet djela iz stavka (1) ovoga članka oduzet će se.

Članak 335.

(1) Ako roba koja je bila predmet krivičnog djela iz članka 334. ovoga zakona ne bude pronađena, od učinitelja krivičnog djela naplatit će se njezina vrijednost u svoti koja prema odredbama ovog zakona, predstavlja carinsku osnovicu i provesti postupak naplate tako odmjerene i obračunate carine.

(2) Rokovi iz stavka (1) ovog članka, u slučajevima sukcesivnog uvoza opreme, počinju teći od dana kad je nastala obveza plaćanja carine za posljednju redovnu pošiljku opreme.

Članak 336.

Prijevozno ili prijenosno sredstvo, čija su tajna i prikrivena rnjesta iskorištena za prijenos robe koja je predmet krivičnih djela iz članka 334. ovog zakona ili je ono namijenjeno isključivo obavljanju tih krivičnih djela oduzet će se ako je vlasnik ili korisnik vozila to znao ili je to mogao znati i ako vrijednost robe koja je predmet krivičnog djela prelazi jednu trećinu carinske osnovice tog prijevoznog ili prijenosnog sredstva u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

Članak 337.

Ako je krivični postupak po krivičnim djelima iz članka 335. ovog zakona obustavljen ili je presudom nadležnog suda osoba oslobođena krivične odgovornosti, a nad robom koja je bila predmet krivičnog djela nije proveden odgovarajući carinski postupak, roba će se predati carinarnici i s njom se postupa kao sa carinskom robom.

Članak 338.

(1) Roba kojom su izvršena krivična djela iz članka 334. ovog zakona i koja je oduzeta ili njena vrijednost naplaćena, na osnovi članka 357. ovog zakona, te prijevozno ili prijenosno sredstvo oduzeto shodno članku 358. ovog zakona moraju se predati carinarnici koja s njima postupa prema propisima.

(2) Sredstva ostvarena na osnovi stavka (1) ovog članka prihod su republičkog proračuna.

Članak 339.

(1) Novčanom kaznom od 4.500 do 450.000 dinara kaznit će se za privredni prijestup poduzeće ili druga pravna osoba:

1) ako se bavi prenošenjem roba preko carinske crte, a izbjegava mjere carinskog nadzora (članak 6. i 15.),

2) ako nadležnoj carinarnici ne prijavi opojne droge ili sirovine u smislu propisa o opojnim drogama, za koje ima urednu dozvolu o uvozu ili izvozu (članak 6. i 15.),

3) ako carinarnici ne prijavi oružje, municiju ili eksploziv što ih prenosi preko carinske crte, a za čije držanje i prenošenje ima odobrenje nadležnog organa (članak 15.),

4) ako radi izbjegavanja plaćanja carine ili radi plaćanja carine u svoti manjoj od svote koju mora platiti u ispravama što su podnesene uz carinsku deklaraciju označi drugo porijeklo, kvalitetu, vrstu, količinu ili vrijednost robe (članak 233. stavak (4) i članci 234. i 246.).

(2) Za radnje iz stavka (1) ovog članka kaznit će se za privredni prijestup i odgovorna osoba u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi novčanom kaznom od 2.500 do 25.000 dinara.

Članak 340.

(1) Za privredni prijestup iz članka 339. ovog zakona poduzeću ili drugoj pravnoj osobi može se izreći i zaštitna mjera zabrane bavljenja poslovima uvoza ili izvoza ili provoza robe u trajanju od pet godina.

(2) Zaštitna mjera zabrane bavljenja poslovima uvoza ili izvoza ili provoza može se izreći i odgovornoj osobi u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi u trajanju do tri godine.

Članak 341.

Za privredni prijestup iz članka 339. ovog zakona može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja robe koja je bila predmet privrednog prijestupa ili zaštitna mjera oduzimanja prijevoznog ili prijenosnog sredstva čija su tajna i prikrivena mjesta iskorištena za prijevoz robe ili je ono bilo namijenjeno isključivo za prijenos robe koja je predmet privrednog prijestupa, ako vrijednost te robe ne prelazi jednu trećinu carinske osnovice prijevoznog ili prijenosnog sredstva u vrijeme izvršenja privrednog prijestupa.

Članak 342.

(1) Novčanom kaznom od dvostrukog do dvadesetorostrukog iznosa uskraćene carine ili od jednostrukog do osmorostrukog iznosa vrijednosti robe, ako roba ne podliježe plaćanju carine ili se na robu ne plaća carina kaznit će se za prekršaj poduzeće ili druga pravna osoba:

1) ako u ispravama koje se podnose uz carinsku deklaraciju označi drugu kvalitetu, vrstu, količinu, vrijednost ili porijeklo robe ili na drugi način omogući netočno prijavljivanje robe pri prijelazu carinske crte ili pri carinjenju u namjeri da izbjegne plaćanje carine ili u namjeri da je plati u manjoj svoti (članak 15. i 233. stavak (4) i članak 234.),

2) ako u ispravama koje se podnose uz carinsku deklaraciju označi drugu kvalitetu, vrstu, količinu, vrijednost ili porijeklo robe u namjeri da pri izvozu robe izbjegne točno iskazivanje podataka navedenih u carinskoj deklaraciji (članak 15. i 233. stavak (4) i članak 234.).

(2) Za radnje iz stavka (1) ovog članka kaznit će se za prekršaj i udgovorna osoba u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 dinara.

Članak 343.

(1) Novčanom kaznom od jednostrukog do petnaesterostrukog iznosa uskraćene carine ili od jednostrukog do šesterostrukog iznosa vrijednosti robe, ako roba ne podliježe plaćanju carine ili se na robu ne plaća carina kaznit će se za prekršaj poduzeće ili druga pravna osoba:

1) ako izvan graničnog prijelaza prenese ili pokuša prenijeti robu preko carinske crte (članak 11.);

2) ako preko graničnog prijelaza prenese skrivenu robu ili pokuša to učiniti (članak 6. i 15.);

3) ako bez prijave carinarnici uveze ili pokuša uvesti cestovno motorno vozilo na koje su utisnuti brojevi šasije ili motora drugog vozila registriranog kod nadležnih prometnih organa u Hrvatskoj ili na koje su stavljene domaće registarske oznake (tablice) ili na osnovi prometne dozvole u kojoj su obavljene ispravke oznake vozila (članak 6. i 15);

4) ako carinarnici prijavi robu, ali onemogući provedbu carinskog postupka (članak 246.);

5) ako u carinskom pograničnom pojasu na moru, međunarodnim i graničnim rijekama bez odobrenja carinarnice s plovnih objekata koji saobraćaju u inozemstvu primi ili preda robu (članak 6, 15. i 138. stavak (1));

6) ako u carinskom pograničnom pojasu na moru, međunarodnim i graničnim rijekama s plovnih objekata baci ili pokuša baciti robu u more ili rijeku u namjeri da izbjegne carinski nadzor (članak 6. i 15.);

7) ako za robu ukrcanu na brod u domaćoj luci ili pristaništvu od časa ukrcaja robe do časa napuštanja carinskog područja Hrvatske ne raspolaže zvaničnim ispravama o iskrcavanju robe, a pregledom bude utvrđena manja količina robe od količine koja je ukrcana ili bude utvrđena povreda carinskih obilježja (članak 6. i 10. i članci 127. do 138. u svezi sa člankom 276.);

8) ako za cigarete, alkoholna pića i druge proizvode koji se u zemlji iz koje se dopremaju smatraju monopolskim proizvodima, oružje, municiju i opojne droge što su ukrcani na brod u domaćoj luci ili pristaništu koji ponovo uplovi u hrvatske teritorijalne vode u roku šest mjeseci od dana isplovljenja iz luke ukrcaja ne raspolaže zvaničnim ispravama o iskrcavanju robe, a pregledom bude utvrđena manja količina robe od količine koja je ukrcana ili povreda carinskih obilježja (članak 112. u svezi sa člankom 276.);

9) aku tijekom leta izbaci robu iz zrakoplova u namjeri da izbjegne mjere carinskog nadzora (članak 6. i 164. stavak (1) i članak 186.);

10) ako pri uvozu robe lažnim prikazivanjem činjenica ostvari ili pokuša ostvariti oslobođenje od plaćanja carine ili plaćanje carine u manjoj svoti ili kakvu drugu carinsku olakšicu (članak 24. i 27.);

11) ako ne prijavi ili ne preda prijamnoj ili izlaznoj carinarnici robu koja im je upućena ili na drugi način onemogući prijavljivanje ili predaju robe ili takvu robu preda u izmijenjenom stanju (članak 179. i od 191. do 202.);

12) ako u namjeri da izbjegne mjere carinskog nadzora u odlazni manifest upiše robu koja nije ukrcana na brod ili zrakoplov koji saobraća s inozemstvom (članak 127. i 170.);

13) ako sa cigaretama, alkoholnim pićima i drugim proizvodima što se u zemlji iz koje se dopremaju smatraju monopolskim proizvodima te oružjem, municijom ili opojnim drogama, bez odobrenja nadležnog carinskog organa, uplovi u carinski pogranični pojas na moru (članak 276. stavak (5));

14) ako u namjeri da primi na prijevoz robu čiji je uvoz zabranjen ili posebno reguliran uplovi u carinski ogranični pojas na moru (članak 276);

15) ako robu ne vrati u inozemstvo (članak 219. stavak (6)).

(2) Za radnje iz stavka (1) ovog članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 dinara

(3) Ako se za robu iz stavka (1) točke 4), 6), 7) i 11) ovog članka ne mogu utvrditi količina i vrijednost, poduzeće ili druga pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 dinara.

(4) Ako se za robu iz stavka (1) točke 4), 6), 7) i 11) ovoga članka ne mogu utvrditi količina i vrijednost, kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi novčanom kaznom od 500 do 5.000 dinara.

Članak 344.

(1) Novčanom kaznom od jednostrukog do deseterostrukog iznosa uskraćene carine ili od jednostrukog do četverostrukog iznosa vrijednosti robe ako roba ne podliježe plaćanju carine ili se na robu ne plaća carina, kaznit će se za prekršaj poduzeće ili druga pravna osoba:

1) ako carinarnici ne prijavi robu koju prenosi preko carinske crte (članak 15);

2) ako u slobodnoj carinskoj prodavaonici ili specijaliziranom skladištu strane robe i robe domaće proizvodnje prodaje robu osobama koje ne ispunjavaju uvjete za kupovinu te robe (članak 220. i 222);

3) ako robu uvezenu na osnovi carinske povlastice otuđi prije propisanog roka ili je preda drugom na uporabu ili je upotrijebi u druge svrhe, a ne u svrhe zbog kojih je ta roba, u cjelini ili djelomično, oslobođena od plaćanja carine (članak 24, 26, 28. stavak (1) točke od 1) do 7) i točke 10) i 11) te članak 29);

4) ako robu ne izveze u određenom roku ili određenoj vrijednosti u inozemstvo (članak 56);

5) ako robu ne izveze u skladu s obvezama utvrđenim propisom donesenim na osnovi članka 54. Carinskog zakona.

(2) Za radnje iz stavka (1) ovog članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u poduzeću ili druguj pravnoj osobi novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 dinara.

Članak 345.

(1) Novčanom kaznom od jednostrukog do peterostrukog iznosa uskraćene carine ili od jednostrukog do dvostrukog iznosa vrijednosti robe ako roba ne podliježe plaćanju carine ili se na robu ne plaća carina kaznit će se za prekršaj poduzeće ili druga pravna osoba:

1) ako uvezenu robu za koju je carinarnici podnesena prijava o uvozu i prijevoz robe preda drugom ili takvu robu primi ili upotrijebi prije obavljenog pregleda (članak 238);

2) ako u namjeri da plati carinu u manjoj svoti u uvoznoj carinskoj deklaraciji netočno označi količinu, vrstu, kvalitetu ili vrijednost robe ili ne navede svu robu (članak 234);

3) ako zadrži ili carinarnici ne preda carinsku robu (članak 6);

4) ako poslije carinskog pregleda, a prije plaćanja carine preda robu drugom, takvu robu primi ili njome na bilo koji drugi način raspolaže (članak 247. stavak (1) i (2);

5) ako povrijedi carinska obilježja u namjeri da izbjegne mjere carinskog nadzora (članak 10);

6) ako carinarnici ne preda ostalu prtljagu putnika upućenu iz inozemstva (članak 180. i 183);

(2) Za radnje iz stavka (1) ovog članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 dinara.

(3) Ako se za robu iz ovog članka ne mogu utvrditi količina i vrijednost, poduzeće ili druga pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 500 do 5.000 dinara.

(4) Ako se za robu iz ovog članka ne mogu utvrditi količina i vrijednost, kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi novčanom kaznom od 250 do 2.500 dinara.

Članak 346.

(1) Novčanom kaznom od jednostrukog do trostrukog iznosa uskraćene carine ili od jednostrukog do dvostrukog iznosa vrijednosti neprijavljene robe ako roba ne podliježe plaćanju carine ili se na robu ne plaća carina, kaznit će se za prekršaj poduzeće ili druga pravna osoba:

1) ako u izvoznoj carinskoj deklaraciji netočno označi količinu, vrstu, kvalitetu ili vrijednost robe ili ne navede svu robu (članak 274. u svezi sa člankom 234),

2) ako u uvoznoj carinskoj deklaraciji, suprotno podacima što ih sadrže isprave koje se podnose uz carinsku deklaraciju, netočno označi količinu, vrstu, kvalitetu ili vrijednost robe ili ne navede svu robu ako bi to prouzročilo plaćanje carine u manjem iznosu (članak 234).

(2) Za radnju iz stavka (1) ovog članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi novčanom kaznom od 500 do 5.000 dinara.

(3) Ako se za robu iz stavka (1) ovog članka ne mogu utvrditi količina i vrijednost, poduzeće ili druga pravna osoba kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 500 do 5.000 dinara.

(4) Ako se za robu iz stavka (1) ovog članka ne mogu utvrditi količina i vrijednost, kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi novčanom kaznom od 250 do 2.500 dinara.

Članak 347.

(1) Novčanom kaznom od 450 do 4.500 dinara kaznit će se za prekršaj poduzeća ili druga pravna osoba:

1) ako carinskom organu, u roku dvije godine od dana podizanja robe ispod carinskog nadzora ne dade potrebna priopćenja ili mu u radno vrijeme ne omogući ulaz u službene prostorije i prostor ili mu ne omogući pregled robe, poslovnih knjiga, isprava i drugih podataka iz evidencije (članak 254.).

2) Ako brodom koji saobraća s inozemstvom neovlašteno uplovi u domaće rijeke ili kanale koji nisu otvoreni za međunarodni promet (članak 108.).

(2) Za radnje iz stavka (1) ovog članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi novčanom kaznom od 500 do 5.000 dinara.

Članak 348.

(1) Novčanom kaznom od 2.500 do 25.000 dinara kaznit će se za prekršaj poduzeće ili druga pravna osoba:

1) ako ne vodi ili neuredno vodi evidenciju o robi smještenoj u konsignacijsko skladište ili se ne pridržava propisanih uvjeta i rokova za prijavljivanje robe koja se smješta u konsignacijsko skladište te za carinjenje i uplaćivanje carine za robu koja je prodana s konsignacijskog skladišta (članak 214. i 215. stavak (5) i članak 216. i 218);

2) ako ne vodi ili neuredno vodi evidenciju o robi smještenoj u slobodnu carinsku prodavaonicu ili se ne pridržava uvjeta pod kojima je odobreno otvaranje slobodnih carinskih prodavaonica (članak 222);

3) ako ne vodi ili neuredno vodi evidenciju o robi smještenoj u specijalizirano skladište strane robe i robe domaće proizvodnje (članak 220);

4) ako ne vodi ili neuredno vodi evidenciju o robi smještenoj u centralno skladište (članak 221);

5) ako se ne pridržava obveza glede osiguranja uvjeta za provedbu mjera carinskog nadzora za privremeno uvezenu robu (članak 285. i 295);

6) ako ne podnese dokumentaciju za robu koja je ocarinjena bez potpune dokumentacije u roku propisanom aktom Vlade Republike Hrvatske donesenim na osnovi članka 233. stavak (6) ovog zakona;

7) ako u rokovima iz članka 231. ovog zakona ne pokaže robu (članak 239. stavak (1);

8) ako za robu za koju je određena stopa carine "slobodno" ili koja ne podliježe plaćanju carine u propisanom roku ne podnese isprave o vrijednosti, količini i kvaliteti robe ocarinjene na osnovi privremenih podataka (članak 245. stavak (4);

9) ako u propisanom roku ne podnese deklaraciju (članak 284. stavak (2).

(2) Za radnje iz stavka (1) ovog članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u poduzeću i drugoj pravnoj osobi novčanom kaznom od 500 do 5.000 dinara.

Članak 349.

(1) Novčanom kaznom u visini naplaćene carine kaznit će se za prekršaj poduzeće ili druga pravna osoba ako u propisanom roku ne podnese isprave o vrijednosti, količini i kvaliteti robe ocarinjene na osnovi privremenih podataka (članak 245. stavak (4).

(2) Za radnju iz stavka (1) ovog članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi novčanom kaznom od 250 do 2.500 dinara.

Članak 350.

(1) Novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 dinara kaznit će se za prekršaj poduzeće ili druga pravna osoba:

1) ako se prijevozno sredstvo kojim se dolazi iz inozemstva ili ulazi u carinsku zonu ili izlazi iz carinske zone ne zaustavi na mjestu koje je za to određeno (članak 62, 90, 105. i 166. stavak (2);

2) ako bez odobrenja carinarnice utovaruje robu na brod koji saobraća s inozemstvom (članak 6. i 112.);

3) ako protivno odredbama ovog zakona plovnim objektom u domaćem prometu na moru pristane u luci koja nije otvorena za međunarodni promet ili uz carinski gat u luci otvorenoj za međunarodni promet (članak 108.);

4) ako brodom koji saobraća s inozemstvom neovlašteno pristane u luci ili pristaništu koji nisu otvoreni za međunarodni promet ili izvan carinskog gata (članak 104);

5) ako plovnim objektom neovlašteno pristane u carinskoj zoni ili ako bez propisane dozvole uđe u tu zonu (članak 105. i 108.);

6) ako bez odobrenja carinarnice brodom što je u povlaštenoj plovidbi, koji prevozi domaću ili stranu neocarinjenu robu za koju ima druge odgovarajuće carinske isprave, osim manifesta, a vije vojnu pomorsku zastavu, službenim brodom (brod organa uprave, pomorske plovidbe, unutrašnje plovidbe i dr.), brodom koji služi u znanstvene svrhe, ribarskim brodom koji služi samo za ribolov, brodom poljoprivrednika koji služi samo za potrebe njegova zanimanja, sportskim brodom ili čamcem dok služi sportu ili osobnim potrebama njegovih vlasnika pristane uz brod koji saobraća s inozemstvom (članak 124.);

7) ako u domaćem prometu na moru, graničnim i međugraničnim rijekama bez prethodne prijave carinarnice istovaruje ili pretovaruje robu koja podliježe carinskom nadzoru ili iskrcava ili ukrcava putnike i putničku prtljagu ili opskrbljuje brod ili brodsku posadu robom - ako brod ne uživa povlaštenu plovidbu (članak 6. i 108.);

8) ako u domaćem prometu na strani plovni objekt primi robu ili putnike radi prijevoza ili bez odobrenja carinarnice prima robu ili putnike na domaći brod koji saobraća s inozemstvom (članak 6. i 108.);

9) ako prekorači rokove zapodnošenje prijave ili manifesta (članak 76. i 92. stavak (1) i članak 117. 131. i 169.);

10) ako carinarnici podnese prijavu o uvozu i provozu robe koja nije u skladu s prijevoznim ispravama (članak 77, 92, 140. i članak od 169. do 175.);

11) ako u uvoznoj carinskoj deklaraciji označi drugo porijeklo robe, netočnu količinu, kvalitetu, vrstu ili vrijednost robe, a to ne uzrokuje plaćanje carine u manjoj svoti (članak 234.);

12) ako prekorači rok za predaju robe prijemnoj ili izlaznoj carinarnici (članak 191. i 202. stavak (3);

13) ako u propisanom roku ne izvijesti carinarnicu da je primilo na čuvanje motorno vozilo (članak 98.);

14) ako povrijedi carinska obilježja (članak 10);

15) ako plovnim objektom ili zrakoplovom saobraća bez propisanih i urednih carinskih isprava (članak 109, 161. i 169.);

16) ako u manifestu ili druge carinske isprave ne upiše robu ili u njih upiše težinu robe, a razlika između stvarne težine i težine upisane u manifestu ili drugim carinskim ispravama premašuje odstupanja dozvoljena propisima ili uzancama za promet robe (članak 111, 164, 172. i 283.);

17) ako zrakoplovom preleti carinsku crtu na mjestu ili na način suprotan propisima ili se ne pridržava propisanog puta ili leti odnosno uzleti izvan određenog aerodroma (članak 165.);

18) ako domaću robu prevozi iz jednog mjesta u drugo mjesto morem ili graničnim dijelovima rijeka bez propisanih carinskih isprava (članak 164.);

19) ako u propisanom roku ne izvijesti carinarnicu o dospijeću redovnih i izvanredovnih prijevoznih sredstava (članak 65, 116. i 188.);

20) ako bez odobrenja carinarnice stupi na prijevozno sredstvo koje dolazi iz inozemstva (članak 6);

21) ako pri prijelazu carinske crte carinarnici ne prijavi robu za koju se pouzdano utvrdi da je nabavljena u Hrvatskoj ili da je s njom proveden postupak uvoznog carinjenja (članak 15.);

22) ako u carinskoj deklaraciji netočno označi podatke o vrijednosti ostvarenog izvoza i uvoza franko; hrvatska granica (članak 234. stavak (3);

23) ako prekorači rok za vraćanje dijela za zamjenu ili rezervnog dijela zrakoplova uzetog u najam (članak 189. stavak (4).

(2) Za radnje iz stavka (1) ovog članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi novčanom kaznom od 250 do 2.500 dinara.

Članak 351.

(1) Poduzeće ili druga pravna osoba što robu kupi, proda, primi na dar, prikrije, primi na čuvanje, upotrijebi ili je primi na držanje po ma kojoj osnovi, a za koju zna ili je mogla znati da je njome izvršen prekršaj iz članka 343. stavka (1), članka 344. stavka (1) točke 1) i 4), članka 345. stavka (1), točka 3), članka 352. stavka (1), točke 2), 3), 6) i 7) i članka 355. ili ako je učinitelj izvršio neku od radnji iz članka 344. stavak (1), članka 345. stavak (1), točke 1) i članka 345. stavka (1) točka 3) ovog zakona, kaznit će se istom kaznom propisanom za izvršitelja prekršaja.

(2) Za radnje iz stavka (1) ovog članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi novčanom kaznom od 500 do 5.000 dinara.

(3) Za radnje iz stavka (1) ovog članka kaznit će se za prekršaj kaznom iz stavka 2. ovog članka i domaća odnosno strana fizička osoba.

Članak 352.

(1) Novčanom kaznom od jednostrukog do deseterostrukog iznosa uskraćene carine ili od jednostrukog do četverostrukog iznosa vrijednosti robe, ako roba ne podliježe plaćanju carine ili se na robu ne plaća carina kaznit će se za prekršaj domaća i strana fizička osoba:

1) ako uz uvoznu carinsku deklaraciju odnosno pri carinjenu robe u skraćenom postupku priloži isprave u kojima su podaci o vrijednosti robe netočni ili takve isprave preda podnositelju deklaracije radi provedbe postupka carinjenja radi plaćanja carine u manjoj svoti (članak 36.);

2) ako carinarnici ne prijavi rubu koju unosi iz slobodne carinske prodavaonice (članak 6. i 15.);

3) ako u carinskoj deklaraciji ne prijavi ili netočno prijavi robu upućenu iz inozemstva prijevoznom ispravom - prtljažnicom (članak 232. i 234.);

4) ako prijevoznom ispravom - prtljažnicom uputi robu koja ne predstavlja osobnu prtljagu (članak 15. i 27. stavak (1) točka 1);

5) ako izlaznoj carinarnici prijavi da privremeno iznosi robu koju ne nosi sobom (članak 15.);

6) ako carinarnici Iažno prikaže da unosi robu koju je kao putnik privremeno iznio (članak 325.);

7) ako robu uvezenu na osnovi carinske povlastice otuđi prije propisanog roka iIi je preda drugom na uporabu ili je upotrijebi u druge svrhe, a ne u svrhe zbog kojih je ta roba u cjelini ili djelomično oslobođena od plaćanja carine (članak 25. i 27. točka 4), članak 28. stavak (1) i članak 222.).

(2) Ako se za robu iz stavka (1) točka 4) ovog članka ne mogu utvrditi količina i vrijednost, učinitelj prekršaja kaznit će se novčanom kaznom od 250 do 2500 dinara.

Članak 353.

(1) Novčanom kaznom od jednostrukog do trostrukog iznosa uskraćene carine ili od jedne polovine iznosa robe, kada roba ne podliježe plaćanju carine, kaznit će se za prekršaj domaća i strana fizička osoba:

1) ako carinarnici ne prijavi robu čiji uvoz nije zabranjen, koju prenosi preko carinske crte, a koja je namijenjena za obavljanje djelatnosti osobnim radom građana, za potrebe članova njegova domaćinstva, za njegove osobne potrebe i za osobne potrebe članova njegove porodice (članak 203. stavak (4) i članak 325.);

2) ako carinarnica pronađe neprijavljenu robu kod stranog putnika u provozu pri izlasku sa carinskog područja Hrvatske (članak 325.);

3) ako ne prijavi robu koju provozi preko carinskog područja Hrvatske na osnovi urednih prijevoznih isprava u prijevoznom ili prijenosnom sredstvu na kojem nisu oštećena carinska obilježja (članak 275. stavak (1).

(2) Ako je vrijednost robe koja je predmet prekršaja iz stavka (1) ovog članka manja od 30.000 dinara, carinski radnik će na licu mjesta naplatiti novčanu kaznu za prekršaj u paušalnoj svoti od 2.500 dinara, a robu ocariniti. Ako izvršitelj prekršaja odbije platiti kaznu, protiv njega se pokreće redovan prekršajni postupak.

Članak 354.

(1) Novčanom kaznom od 450 do 4.500 dinara kaznit će se za prekršaj domaća i strana fizička osoba:

1) ako carinskom organu ne dade potrebne obavijesti ili mu onemogući da obavi pregled robe i isprava radi provjeravanja uvjeta za korištenje carinske povlastice iz članka 27. točke 4) članka 28. stavak (1) točka 3) i članka 254);

2) ako carinskom organu ne omogući pregled vozila i osobni pregled (članak 5).

Članak 355.

(1) Domaća ili strana fizička osoba koja izvrši neku od radnji propisanih u članku 342. stavak (1), članku 344. stavak (1), članku 344. stavak (1) točka 1), članku 345. stavak (1), članku 346. stavak (1), točka 2), članku 347. stavak (1), članku 348. stavak (1) točka 8), članku 349. stavak (1) i članku 350. stavak (1) ovog zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom propisanom u ovim odredbama za pravnu osobu.

(2) Ako se za robu iz članka 343. stavak (1) točke 4), 6), 7) i 11) ne mogu utvrditi količina i vrijednost, učinitelj prekršaja kaznit će se novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 dinara.

(3) Ako se za robu iz članka 345. stavak (1) ovog zakona ne mogu utvrditi količina i vrijednost, učinitelj prekršaja kaznit će se novčanom kaznom od 500 do 5.000 dinara.

Članak 356.

(1) Prekršajni postupak po carinskim prekršajima ne može se pokrenuti ako je proteklo više od tri godine od dana izvršenja prekršaja.

(2) Zastarjelost se prekida svakom radnjom nadležnog organa koja se poduzima radi gonjenja učinitelja prekršaja. Sa svakim prekidom rok zastarjelosti počinje iznova teći, ali se prekršajni postupak ne može ni u kom slučaju pokrenuti ni dalje voditi nakon isteka šest godina od dana kad je prekršaj učinjen.

Članak 357.

(1) Roba koja je predmet prekršaja iz članka 342. stavak (1) točka 1), članka 343. stavak (1) točke od 1) do 3) i od 5) do 10) te točke 12) i 13), članka 344. stavka (1) točka 1), članka 345. stavka (1) točka 3), članka 352. stavak (1) točke od 1) do 3) i točka 5) i članka 355. stavak (1) ako je učinitelj prekršaja izvršio neku od radnji iz članka 342. stavka (1) točka 1), članka 343. stavka (1) točke od 1) do 3), od 5) do 10) te 12) i 13), članka 344. stavka (1) točka 1) i članka 345. stavka (1) točka 3) i roba koja je predmet prekršaja iz članka 351. stavka (1) i (3) u svezi sa člankom 348. stavak (1) točke od 1) do 3), od 5) do 10) te točke 12) i 13), članka 344. stavak (1) točka 1), članka 345. stavka (1) točka 3), članka 352. stavka (1) točke od 1) do 3) i članka 355. stavak (1) ako je učinitelj prekršaja izvršio neku od radnji iz članka 343. stavak (1) točke od 1) do 3), od 5) do 10) i točke 12) i 13), članka 344. stavak (1) točke 1) i članka 345. stavak (1) točke 3) ovog zakona mora se oduzeti.

(2) Ako se roba ne pronađe kod učinitelja prekršaja mora se naplatiti njena vrijednost koja, prema odredbama ovog zakona, predstavlja carinsku osnovicu i provesti postupak naplate carine u smislu članka 362. stavak (1) ovog zakona.

(3) Smatrat će se da roba nije pronađena ako se iz bilo kojih razloga ne može oduzeti od njenog posjednika.

(4) Za vrijednost nepronađene robe učinitelji prekršaja odgovaraju solidarno.

(5) Roba koja je predmet carinskog prekršaja za koji je propisana zaštitna mjera oduzimanja robe i roba za koju nije proveden carinski postupak može se staviti pod carinski nadzor do okončanja prekršajnog postupka.

(6) Vlasnik robe stavljene pod carinski nadzor, u smislu stavka (5) ovog članka, ima pravo na naknadu štete na teret republičkog proračuna ako se u provedenom carinskom odnosno prekršajnom postupku utvrdi da nije postojao carinski prekršaj.

Članak 358.

(1) Prijevozno ili prijenosno sredstvo može se oduzeti ako su njegova tajna i skrovita mjesta iskorištena za skrivanje robe koja je predmet prekršaja iz članka 342. stavak (1) točka 1), članka 343. stavak (1) točke od 1) do 9) i točka 13), članka 344. stavka (1) točka 1) i članka 355. ako je učinitelj prekršaja izvršio neku od radnji iz članka 342. stavak (1) točka 1), članka 343. stavka (1) točke od 1) do 9) i točka 13) i članka 344. štavak (1) točka 1) ovog zakona ili je ono bilo namijenjeno isključivo izvršenju tih prekršaja i ako je vrijednost robe koja je predmet prekršaja veća od jedne trećine carinske osnovice prijevoznog ili prijenosnog sredstva.

(2) Iznimno od odredbe stavka (1) ovog članka, prijevozno ili prijenosno sredstvo može se oduzeti i ako vrijednost robe koja je predmet prekršaja nije veća od jedne trećine carinske osnovice prijevoznog ili prijenosnog sredstva, ako je to prijevozno ili prijenosno sredstvo iskorišteno za prijevoz droga, oružja, municije ili eksploziva ili ako je u prijevoznom ili prijenosnom sredstvu tvorničke proizvodnje ugrađen prostor za skrivanje robe.

(3) Ako se prijevozno ili prijenosno sredstvo iz stavka (1) odnosno (2) ovog članka ne može pronaći, postupit će se u smislu članka 357. stavka (2) i (3) ovog zakona.

Članak 359.

(1) Prijevozno ili prijenosno sredstvo kojim se ne obavIja usluga prijevoza u javnom prometu, a upotrijebljeno je za provoz robe preko carinske crte ili na teritoriju Republike Hrvatske, koja je predmet prekršaja iz članka 342. stavka (1) točka 1), članka 343. stavka (1) točke od 1) do 9) i točka 13), članka 344. stavka (1) točka 1) i članka 355. ako je učinitelj prekršaja izvršio neku od radnji iz članka 342. stavak (1) točka 1), članka 343. stavka (1) točke od 1) do 9) i 13) i članka 344. stavka (1) točka 1) ovog zakona može se oduzeti, ako je vrijednost robe koja je predmet prekršaja veća od jedne trećine vrijednosti tog sredstva i ako je osoba koja je preuzela robu na prijevoz ili vozač prijevoznog ili prijenosnog sredstva znala ili mogla znati da je u pitanju carinska roba.

(2) Iznimno od stavka 1) ovog članka prijevozno ili prijenosno sredstvo može se oduzeti i ako vrijednost robe koja je predmet prekršaja nije veća od jedne trećine vrijednosti prijevoznog ili prijenosnog sredstva, ako je to sredstvo korišteno za prijevoz droga, oružja, municije ili eksploziva ili ako je u prijevoznom ili prijenosnom sredstvu tvorničke proizvodnje naknadno ugrađen poseban prostor za skrivanje robe.

Članak 360.

(1) Roba koja je predmet prekršaja iz članka 342. stavka (1) točka 1), članka 343. stavka 1) točke od 1) do 3) i od 5) do 10) te 12) i 13), članka 344. stavka (1) točka 1), članka 345. stavka (1) točka 3), članka 352. stavka (1) točke od 1) do 3) i članka 355. stavak (1) ako je učinitelj prekršaja izvršio neku od radnji iz članka 342. stavak (1) točka 1), članka 343. stavka (1) točke od 1) do 3), od 5) do 10) te 12) i 13) članka 344. stavak (1) točka 1) i članka 345. stavak (1) točka 3) ovog zakona može se oduzeti i kada nije vlasništvo učinitelja prekršaja.

(2) Prijevozno ili prijenosno sredstvo kojim se obavlja usluga prijevoza u javnom prometu može se oduzeti u smislu članaka 358. i 359. ovog zakona i kada nije vlasništvo izvršitelja prekršaja, ako je njegov vlasnik znao ili je mogao znati da je ono upotrijebljeno za izvršenje prekršaja iz članka 342. stavak (1) točka 1), članka 343. stavak (1) točke od 1) do 9) i točka 13), članka 344. stavka (1) točka 1) i članka 355. ili ako je učinitelj prekršaja izvršio neku od radnji iz članka 337. stavak (1) točka 1), članka 343. stavka (1) točke od 1) do 9) i 13) i članka 344, stavak (1) točka 1).

(3) Navedene radnje ne utječu na prava trećih osoba za naknadu štete od njihovih učinitelja.

Članak 361.

(1) Roba ili prijevozno ili prijenosno sredstvo kojim je izvršen prekršaj može se oduzeti i kad se postupak protiv izvršitelja prekršaja obustavi zbog toga što je u vrijeme izvršenja prekršaja bio malodoban.

(2) Roba ili prijevozno ili prijenosno sredstvo kojim je prekršaj izvršen može se oduzeti ili naplatiti njegova vrijednost i kad se protiv izvršitelja ne može voditi prekršajni postupak zbog toga što je nepoznat ili nedostupan nadležnim organima ili zbog postojanja drugih zakonskih smetnji, osim u slučaju nastupanja apsolutne zastarjelosti (članak 356. stavak (2).

Članak 362.

(1) Ako se rješenjem o prekršaju iz članka 343. stavak (1) točke 1) do 11), članka 344. stavak (1) točke od 1) do 4), članka 345. stavak (1) točka 1) i od 3) do 5) članka 351. stavak (1) i (3), članka 352. stavka (1) točka 1), i 7) članka 353. stavak (1) točka 1) i članka 355. ne oduzima roba ili ako je učinitelj prekršaja izvršio neku od radnji iz članka 343. stavka (1) točke od 1) do 11), članka 344. stavka (1) točka 1) i članka 345. stavak (1) točka 1) i točke od 3) do 5) ovog zakona za koju se ne oduzima roba ili ako je prekršajni postupak obustavljen ili se ne može voditi, zbog toga što je učinitelj nepoznat ili nedostupan nadležnim organima ili zbog postojanja drugih zakonskih smetnji, carinarnica po službenoj dužnosti pokreće postupak za naplatu carine.

(2) Ako se svota carine ne može naplatiti od učinitelja prekršaja, može se naplatiti od nesavjesnog posjednika robe.

(3) Ako je za robu iz stavka (1) ovog članka korišteno oslobođenje od plaćanja carine iz članka 27. točke 3) i 4) ovog zakona, carina se mora obračunati na način propisan u članku 30. ovog zakona.

Članak 363.

Osobi koja je izvršila prekršaj za koji je propisana zaštitna mjera oduzimanja robe (članak 357.) carinarnica može u opravdanim slučajevima vratiti robu pod uvjetom da plati vrijednost robe koja je bila predmet prekršaja i carinu.

Članak 364.

Carinarnica koja je vodila prekršajni postupak u prvom stupnju može u opravdanim slučajevima dozvoliti da se izrečena novčana kazna i vrijednost oduzete robe uplaćuju u ratama, ali rok otplate ne može biti duži od jedne godine.

Članak 365.

Naplaćene svote novčanih kazni i svote dobijene prodajom oduzete robe ili svote naplaćene na ime vrijednosti takve robe, nakon odbitka troškova prihod su proračuna Republike Hrvatske.

Članak 366.

(1) Prekršajni postupak u prvom stupnju vodi i rješenje o prekršaju donosi komisija za prekršaje (u daljem tekstu: komisija) sastavljena od tri člana, od kojih je jedan član - predsjednik. Predsjednik i članovi komisije mogu imati zamjenike.

(2) Komisija može ovlastiti pojedinog svog člana za poduzimanje pojedinih radnji u prekršajnom postupku.

(3) Predsjednika i članove komisije i njihove zamjenike iz reda radnika odgovarajuće carinarnice imenuje direktor Carinske uprave.

Članak 367.

(1) Roba koja se nalazi kod carinarnice na osnovi odredaba članka 88, stavak (2), članaka 99, 100, 101, 204, 227. i 259. stavak (2), članka 299. stavak (3) i članka 319. stavak (2) ovog zakona te roba oduzeta u prekršajnom postupku mora se, u pravilu, izložiti javnoj prodaji.

(2) Izuzetno od odredbe stavka (1) ovog članka Vlada Republike Hrvatske može robu bez naknade ustupiti republičkim organima i organizacijama u skladu s financijskim planovima tih organa i organizacija, Crvenom križu i nadležnom organu za zaštitu spomenika kulture u Republici ako su u pitanju predmeti od povijesne, arheološke, etnografske, kulturne, umjetničke i znanstvene vrijednosti.

(3) Izuzetno od odredbe stavka (1) ovog članka, direktor Uprave carine može kvarljivu robu, robu koja nema komercijalnu vrijednost, životinje i robu koja po posebnim propisima ne može biti stavljena u slobodni promet (oružje, municija, radio-stanice i sl.) ustupiti uz naknadu koja bude utvrđena u carinskom postupku.

(4) Roba koja nije prodana odnosno ustupljena u skladu sa stavkom (1), (2) i (3) ovog članka i roba koja može štetno djelovati na zdravlje ili čovjekovu okolinu mora se uništiti pod carinskim nadzorom.

(5) Potanje propise o uvjetima i načinu prodaje i postupanju s robom (stavke (1) i (4) ovog članka) te rasporedu sredstava dobijenih prodajom robe donosi Vlada Republike Hrvatske.

Članak 368.

(1) Sredstva ostvarena prodajom motornog vozila iz članka 101. i 102. ovog zakona moraju se rasporediti tako što se nakon podmirenja svih nastalih troškova (troškovi prijevoza, čuvanja, prodaje i sl.) naplaćuje carina, a ostatak stavlja na raspolaganje vlasniku vozila uplatom na posebni depozitni račun. Ako vlasnik motornog vozila u roku šest mjeseci od dana uplate ne podnese zahtjev za isplatu deponiranog iznosa, carinarnica mora ta sredstva uplatiti u korist republičkog proračuna kao izvanredni prihod.

(2) Od svote dobivene prodajom robe iz članka 227. stavak (1) i članka 299. stavak (3) ovog zakona, carinarnica najprije mora podmiriti sve nastale troškove (troškovi prijevoza, čuvanja, prodaje, ležarine i sl.), naplatiti carinu, a ostatak vratiti podnositelju deklaracije ili osobi na koju glasi prijevozna isprava, a za robu iz članka 227. stavak (2) ovog zakona vlasniku robe. Ako je vlasnik prodane robe ili osoba na koju glasi prijevozna isprava nepoznat(a), svotu koja joj pripada valja uplatiti na poseban depozitni račun. Ako ona u roku šest mjeseci od dana uplate na depozitni račun ne podnese zahtjev za isplatu deponirane svote, carinarnica će ta sredstva uplatiti u korist republičkog proračuna kao izvanredni prihod.

(3) Sredstva ostvarena prodajom robe iz članka 88. stavak (4), članaka 99, 204. i 259. stavak (2) i članka 319. stavak (2) ovog zakona i robe oduzete u prekršajnom postupku, uplaćuju se u korist republičkog proračuna.

(4) Troškovi čuvanja iz stavaka (1), (2) i (3) ovog članka obuhvaćaju stvarne troškove čuvanja robe u carinskom skladištu željezničko-carinskom skladištu i carinskoj zoni te troškove čuvanja kod organa iz članka 16. ovog zakona, za vrijeme iz članka 224. stavke (1), (2) i (3) ovog zakona.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 369.

(1) Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Carinski zakon ("Službeni list SFRJ", br. 10/76, 36/79, 52/79, 12/82, 61/82, 7/84, 25/85, 38/86, 28/88, 40/89, 70/89, 21/90).

(2) Podzakonski propisi doneseni na temelju Carinskog zakona iz stavka (1) ovoga članka, ako su u suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske i ovim zakonom, preuzimaju se i primjenjuju kao republički propisi, dok na temelju ovlaštenja iz ovoga zakona ne budu doneseni odgovarajući podzakonski propisi Republike Hrvatske.

(3) Podzakonski propisi čije je donošenje propisano ovim zakonom, ovlašteni organi Republike Hrvatske donijet će u roku jedne godine po stupanju ovog zakona na snagu.

Članak 370.

Stupanjem na snagu ovoga zakona u Zakonu o preuzimanju saveznih propisa iz oblasti financija koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni ("Narodne novine", br. 53/91) u članku 1. stavku 1. točka 16. briše se.

Članak 371.

Ovaj zakon stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 413-01/91-00/06

Zagreb, 8. listopada 1991.

SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća udruženog rada

mr. Ivan Matija, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.

Predsjednik Vijeća općina

Luka Bebić, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.

Potpredsjednik Društveno-političkog vijeća

dr. Nikola Jakšić, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.

Predsjednik Sabora

dr. Žarko Domljan, v. r.


Prema Ustavu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir jedno od glavnih načela prava ignorantia iuris nocet (s latinskog nepoznavanje prava šteti - nitko se ne može ispričavati da nije znao da nešto zakonom nije bilo zabranjeno ili regulirano), prije nego što stupe na snagu zakoni i svi drugi propisi državnih tijela obvezno se objavljuju u Narodnim novinama. Osim zakona i drugih akata Hrvatskog sabora, u Narodnim novinama objavljuju se uredbe i drugi akti Vlade Republike Hrvatske, pravilnici, naredbe, napuci koje donose nadležni ministri, presude Ustavnog suda Republike, imenovanja i razrješenja državnih dužnosnika, veleposlanika, te i svi drugi akti državnih institucija. Također u posebnom dijelu (Narodne novine - Međunarodni ugovori) objavljuju se međunarodni ugovori koje je sklopila Republika Hrvatska. U narodnim novinama nalazi se i oglasnik javne nabave.