REPUBLIČKI FOND ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA I ZDRAVSTVA HRVATSKE

Na osnovi članka 111. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 12/91 - pročišćeni tekst), točke II Odluke o obavljanju poslova iz djelokruga Skupštine Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske i članka 22. Statuta Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske ("Narodne novine", br. 48/90), na sjednici održanoj 20. rujna 1991. godine, Izvršni odbor Skupštine Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske, donio je

PRAVILNIK

o načinu propisivanja, izdavanja i naplaćivanja lijekova osiguranicima Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske

Pravilnikom o načinu propisivanja, izdavanja i naplaćivanja lijekova osiguranicima Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske (u daljnjem tekstu: pravilnik), utvrđuje se način propisivanja, izdavanja i naplaćivanja lijekova osiguranicima Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske (u daljnjem tekstu: Republički fond).

Lijekovi se propisuju, izdaju i naplaćuju osiguranicima na način predviđen Zakonom o stavljanju lijekova u promet ("Službeni list SFRJ", br. 43/86), ovim Pravilnikom, Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja zdravstvene zaštite osiguranika Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske ("Narodne novine", br. 55/90 i 5/91), Ugovorom o prodaji lijekova, sanitetskog materijala, te sanitarnih sprava i ostalih pomagala, zaključenim između Ijekarni i Republičkog fonda i ostalim općim aktima Republičkog fonda.

Lijekovi se osiguranicima propisuju i izdaju na liječnički recept (u daljnjem tekstu: recept), čiji sadržaj i oblik propisuje Skupština Republičkog fonda.

Samo se određeni lijekovi mogu izdavati bez recepta.

Lijekovi na recept propisuju izabrani liječnici primarne zdravstvene zaštite (u daljnjem tekstu: izabrani liječnik) iz članka 8. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja zdravstvene zaštite osiguranika Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske liječnik koji pruža hitnu medicinsku pomoć, a liječnici specijalisti iz članka 22. navedenog Pravilnika, samo u svezi bolesti navedenih u tom članku.

Recept mora obuhvatiti:

1. Ime lijeka,

2. Farmaceutski oblik lijeka,

3. Količinu lijeka,

4. Način upotrebe lijeka,

5. Datum propisivanja lijeka,

6. Ime i prezime i adresu osiguranika,

7. Dan, mjesec i godinu rođenja djece do 15 godina, a za ostale osiguranike samo godinu rođenja,

8. Šifru dijagnoze, po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, povreda i uzroka smrti,

9. Naziv obveznika plaćanja - Ispostava - Republički fond,

10. Identifikacijski broj osiguranika (registarski broj, šifra djelatnosti),

11. Kategoriju osiguranika,

12. Oznaku o sudjelovanju osiguranika u troškovima lijeka (oslobođen učešća - uz navođenje čl. Odluke),

13. Potpis, faksimil liječnika i šifru liječnika.

Ako se recept izdaje u organizaciji zdravstva, na zaglavlju recepta mora biti utisnut ili pečatom otisnut naziv organizacije zdravstva, a na mjestu označenom M. P. na obrascu recepta potrebno je otisnuti pečat organizacije zdravstva.

Na receptu koji izdaje izabrani liječnik privatne prakse izvan organizacije zdravstva, mora biti utisnuto ili pečatom otisnuto ime, prezime i adresa liječnika, broj telefona, te oznaka broja ugovora zaključenog s Republičkim fondom. Na mjestu označenom M.P. na obrascu recepta potrebno je otisnuti pečat.

Recept kojim se izdaje lijek na teret sredstava Republičkog fonda, može osim podataka iz članka 5. ovog Pravilnike, sadržati i druge oznake.

Recept se ispunjava čitljivo, tintom ili kemijskom olovkom plave ili crne boje.

Recept ima značenje javne isprave.

Na jednoj stranici recepta mora ostati slobodan prostor za označavanje cijene lijeka i stavljanje oznake koju je ovlaštena osoba dužna staviti na recept pri izradi, odnosno, izdavanju lijeka.

Lijekove na teret Republičkog fonda propisuje izabrani liječnik samostalno ili na prijedlog liječnika specijaliste i liječnici iz članka 4. ovog Pravilnika.

Lijekove, koje prema rješenju o registraciji mogu propisivati samo liječnici određene specijalnosti, lijekove koji su odobreni za upotrebu samo u stacionarnim organizacijama zdravstva, te lijekove označene zvjezdicom u Listi lijekova, mogu propisivati izabrani liječnici na osnovi mišljenja liječnika specijaliste, što se posebice ovjerava na poleđini recepta i bilježi u zdravstveni karton osiguranika.

Na recept se propisuje jedan lijek za jednu osobu, s naputkom o načinu upotrebe lijeka.

Uputa na receptu mora biti potpuna, jer nije dovoljno napisati riječi: "po uputi" i sl.

Naputak o načinu upotrebe lijeka mora odgovarati potrebnoj terapiji (stvarnoj dnevnoj dozi). Uputa na receptu za lijekove, za koje je određeno da ih primjenjuje zdravstveni djelatnik, mora imati oznaku: "na ruke liječnika" (ad manum medici).

Liječnik je dužan vlastoručno označiti recept s oznakom "non repetatur" ako smatra, da nije potrebno ponoviti izdavanje lijeka po tom receptu.

Oznaka ne smije biti utisnuta na receptu.

Ako zbog naravi bolesti lijek treba hitno izdati, liječnik je dužan označiti recept s jednom od ovih oznaka: "cito", "statim" ili "periculum in mora".

Liječnik propisuje na recept lijek uvršten u Listu lijekova Republičkog fonda.

Imena lijekova mogu se skraćivati postupkom koji je utvrđen jugoslavenskom farmakopejom.

Imena gotovih lijekova ispisuju se bez skraćivanja.

Liječnik može propisivati na recept magistralni ili galenski pripravak, na osnovi zaključenog ugovora između ljekarne i Republičkog fonda. Liječnik ne može propisati magistralni pripravak kod kojeg je jedna ili više ingredijencija gotovi lijek, koji nije uvršten u Listu lijekova.

U slučaju kućnog liječenja i medicinske njege u stanu osiguranika, izabrani liječnik može na recept propisivati zavojni i sanitetski materijal najviše za potrebe liječenja do 7 dana, uz točnu signaturu dnevne potrebe, a sukladno stavki 5, 6 i 7 članka 36. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju.

Imena lijekova koji se izrađuju u ljekarni (magistralni lijekovi ili galenski pripravci) ispisuju se na recept u pravilu na latinskom jeziku, i to prema nazivima iz jugoslavenske farmakopeje ili stručno prihvaćenim nazivima u metodologiji izrade lijekova (Formulae magistrales).

Ako se prilikom izrade lijeka, važe ili mjeri njegova masa, liječnik na receptu mora označiti u gramima (g) ili mililitrima (ml) njegovu masu ili obujam arapskim, odnosno rimskim brojkama, ako je riječ o kapima.

Ako se propisuje gotovi lijek, koji se u upotrebi nalazi u određenom pakovanju, liječnik mora na receptu rimskim brojkama i latinskim riječima označiti broj takvih pakovanja.

Rimskim brojkama označuje se na receptu i broj kapi, pilula, tableta, supozitorija, ampula i sl.

Ako se propisuje gotovi lijek, koji se u upotrebi nalazi u raznim oblicima, veličinama, odnosno različite jačine, liječnik na receptu mora označiti oblik, veličinu, odnosno jačinu lijeka.

Ako liječnik namjerava propisati veću dozu lijeka od maksimalne doze, koja je određena jugoslavenskom farmakopejom ili drugim propisima, dužan je takvu dozu označiti i riječima; pokraj te oznake naznačiti uskličnik (!) i potpisati se.

Osiguranicima se iznimno mogu propisivati lijekovi, odnosno nadoknaditi troškovi nabavke lijekova na teret Republičkog fonda kada lijeka uvrštenog, u Listu lijekova nema na domaćem tržištu, pa je lijek nabavljen u inozemstvu. Takav recept prethodno ovjerava pečatom i potpisom Ijekarnik ovlaštene javne ljekarne.

Ovlaštene javne ljekarne iz članka 16 jesu:

Ljekarna "Zagreb", Zagreb, Trg bana Jelačića br. 3; Ljekarna "Jadran", Rijeka, Vlačićev trg 3; Ljekarna "Osijek", Osijek, Trg Jože Vlahovića 24 i "Gradska ljekarna" Split, Put udarnika 122.

Ljekarne iz stavke 1. ovog članka ovjeravaju recept na kojem je propisan lijek sa Liste lijekova kojega trenutačno nema na domaćem tržištu.

Na jedan recept lijek se propisuje u količini koja je prema stanju bolesnika i prirodi bolesti dovoljna do ponovnog liječničkog pregleda, a u ovisnosti o vrsti oboljenja.

1. Kod akutnih oboljenja ili stanja, može se propisati količina lijeka za potrebe terapije do 10 dana,

2. Kod kroničnih oboljenja, može se propisati količina lijeka za potrebe terapije do 30 dana,

3. Kada se osiguraniku - ženi, lijekovi propisuju radi korištenja zdravstvene zaštite u svezi s kontracepcijom, količina lijeka može se propisati za period od tri mjeseca,

4 U slučaju pružanja hitne medicinske pomoći propisuje se količina lijeka za potrebe terapije do 3 dana, odnosno jedno pakovanje lijeka uz obvezatnu naznaku hitnosti, oznakama u smislu odredbi iz članka 12. ovog Pravilnika.

Pri propisivanju antibiotika, ako količina propisanog lijeka odstupa od originalnog pakovanja, količina broja kapsula, dražeja, tableta i sl. obilježava se rimskim brojkama i latinskim riječima.

Lijekovi koji sadrže opojne droge, mogu se propisivati samo, ako je njihova upotreba prijeko potrebna i ako se stavljaju u upotrebu na osnovi Zakona o stavljanju lijekova u promet.

Recepti kojima se propisuju lijekovi a koji sadrže opojne droge, izdaju se u dva primjerka, s oznakom "kopija" na drugom primjerku i s naznakom rednog broja evidencijske knjige o izdanim receptima.

Recepti iz stavke 1. ovog članka vrijede pet dana od dana njihovog izdavanja.

Izabrani liječnik dužan je voditi posebnu knjigu evidencija o opojnim drogama propisanim na recepte.

Lijekovima se, u smislu članka 20. ovog pravilnika, smatraju lijekovi koji sadrže jednu opojnu drogu ili više opojnih droga koje su posebnim propisom određene da se mogu stavljati u upotrebu u medicinske svrhe.

Odredba stavke 1. ovog članka ne odnosi se na lijekove koji u svojem saslavu ne sadrže:

1. više od 100 mg folkodina u pojedinačnoj dozi, odnosno, više od 2,5% u nepodijeljenom obliku lijeka;

2 više od 30 mg kodeina, u kombinacijama s drugim lijekovitim supstancijama, u pojedinačnoj dozi, odnosno više od 2,5% u nepodijeljenom obliku lijeka;

3. više od 50 mg fenobarbitona, u kombinacijama s drugim lijekovitim supstancijama, u pojedinačnoj dozi, odnosno više od 2,5% u nepodijeljenom obliku lijeka.

Na jedan recept liječnik može propisati lijek koji sadrži najviše:

1) 0,2 g morfinklorida,

2) 0,3 g kodeinfosfata,

3) 0,2 g oksikodonklorida,

4) 0,2 g metadonklorida,

5) 1 g peridinklorida,

6) 0,1 g amfetaminsulfata, a za upotrebu za oči - 0,2 g,

7) 2 g opijuma ili odgovarajuću količinu nekog opijumskog preparata.

Receptom se ne smije propisivati niti izdavati kokainklorid niti lijekovi izrađeni od kokainklorida.

Kokainklorid može se izdavati samo za potrebe zdravstvenih organizacija, i to samo u obliku otopine koja sadrži do 20% kokaina, odnosno u obliku masti za oči koja sadrži do 2% kokaina.

Kokainklorid može se izdavati samo na osnovi pismenog zahtjeva organizacija zdravstva koji je potpisala ovlaštena osoba.

Propisani lijek liječnik bilježi uz dijagnozu u zdravstveni karton osiguranika, odnosno, povijest bolesti ili dnevnik bolesnika (ambulantni dnevnik) s naznakom naziva i količine lijeka kao i propisanom dnevnom dozom.

Ljekarnik, odnosno ovlaštena osoba odgovarajuće stručne spreme izdaje lijek na recept, ako je isti propisan sukladno s ovim Pravilnikom.

Ako nije drukčije propisano, na recept se može izdati najmanje originalno pakovanje lijeka, najmanje jačine.

Bez recepta, mogu se izdavati samo oni gotovi lijekovi za koje je organ uprave, nadležan za poslove zdravstva pri davanju odobrenja za stavljanje lijekova u upotrebu, odredio da se mogu izdavati bez recepta.

Bez recepta mogu se izdavati i lijekovi koji u jugoslavenskoj farmakopeji nisu označeni jednim križem ( + ) ili s dva križa ( + + ).

Ljekarnik, odnosno ovlaštena osoba, ne smije izdati lijek na teret Republičkog fonda, ako recept nije pravilno napisan u slijedećim slučajevima:

a) ako mu nedostaje potrebno obilježje,

b) ako je od dana propisivanja lijeka proteklo više od 15 dana,

c) ako je od dana propisivanja antibiotika proteklo više od 3 dana,

d) ako je od dana propisivanja lijeka, koji sadrži opojne droge i psihotropne supstance proteklo više od 5 dana.

Ako je recept neispravan, ovlaštena osoba dužna je, liječnika koji je takav recept izdao, upozoriti na utvrđenu neispravnost, ali tako, da kod osobe kojoj je lijek propisan ne izazove sumnju u ispravnost rada liječnika ili ovlaštene osobe. Ako se pri tome ne može sporazumjeti s liječnikom (npr: liječnik se nalazi u drugom mjestu i sl.), ovlaštena osoba postupit će ovako:

1. ako recept nije jasan - vratit će ga na prikladan način liječniku s potrebnim objašnjenjem,

2) ako je na receptu propisan lijek u kojem su premašene maksimalne doze, a liječnik nije stavio propisane oznake - izdat će lijek u srednjoj terapeutskoj dozi, a ispravak će označiti na receptu i o tome naknadno izvijestiti liječnika koji je recept izdao.

Ako se na osnovi recepta izdaje lijek u kojem su premašene maksimalne doze, ovlaštena osoba zadržat će recept, a osobi, kojoj je takav lijek propisan, izdat će osim lijeka i kopiju recepta.

Ako na receptu nisu označene količine i vrsta indiferentne supstancije potrebne za izradu magistralnog lijeka, ovlaštena je osoba dužna na receptu naznačiti količinu i vrstu supstancije što ju je upotrijebila pri izradi lijeka.

Ako neki složeni magistralni lijek, koji nije predviđen u jugoslavenskoj farmakopeji ili stručno prihvaćenim nazivima u metodologiji izrade lijekova (Formulae magistrales) liječnik propiše pod skraćenim imenom, ovlaštena osoba dužna je pri izdavanju takvog lijeka na receptu ispisati sve njegove sastavne dijelove i količine tih sastavnih dijelova.

Gotovi lijekovi za individualnu upotrebu mogu se izdavati samo u originalnom pakovanju.

Iznimno, gotovi se lijek može izdavati iz većeg pakovanja (bolničko pakovanje) ako se primjenjuje u stacionarnoj organizaciji zdravstva, a za individualnu upotrebu - samo ako je farmaceutski oblik lijeka (tablete, kapsule, dražeje, supozitorije i dr.) u originalnom pojedinačnom (tzv. "blister") pakovanju. Pri izdavanju takvog lijeka, ovlaštena osoba dužna je na vanjskom omotu označiti ime, količinu i broj serije, način upotrebe i čuvanja lijeka, te druge podatke važne za njegovu pravilnu upotrebu.

Budući da zbog dužeg stajanja gotovi lijek može postati neupotrebljiv, ovlaštena osoba dužna je prije izdavanja takvog lijeka otvoriti jedno pakovanje i provjeriti ima li na lijeku vidljivih promjena na osnovi kojih se može opravdano posumnjati u njegovu ispravnost. Ako posumnja u ispravnost ili organoleptički utvrdi neispravnost gotovog lijeka, ovlaštena osoba dužna je obustaviti daljnje izdavanje lijeka i lijek odmah dostaviti nadležnom organu u Republici za obavljanje nadzora nad provedbom Zakona o stavljanju lijekova u promet, zbog poduzimanja mjera.

Ako je lijek u originalnom pakovanju zamijenjen ili je nastao neki drugi propust (zamjena upute) ili nedostaju podaci iz deklaracije, ovlaštena osoba mora o tome izvijestiti nadležni nadzorni organ.

Glanak 35.

Ako pri propisivanju gotovog lijeka koji se u upotrebi nalazi u raznim oblicima, veličinama, odnosno različite jačine, liječnik na receptu ne naznači oblik, veličinu, odnosno jakost lijeka, ovlaštena osoba dužna je prije izdavanja lijeka upozoriti na to liječnika, te se pokušati s njime sporazumjeti - ako je to moguće.

Ako ovlaštena osoba, u slučaju iz stavke 1. ovog članka, nema mogućnosti sporazumjeti se s liječnikom, postupit će ovako:

1) ako je riječ o obliku - izdat će najprikladniji oblik lijeka, s obzirom na uputu o njegovoj upotrebi;

2) ako je riječ o jačini - izdat će lijek najmanje jačine;

3) ako je riječ o veličini pakovanja:

a) izdat će najmanje pakovanje,

b) izdat će pakovanje utvrđeno ugovorom ako se radi o receptu na osnovi kojega se lijek izdaje na teret sredstava Republičkog fonda ili druge zajednice ili organizacije s kojom je zaključen ugovor o izdavanju lijeka.

U svim slučajevima iz stavka 2. ovog članka, ovlaštena će osoba označiti na receptu oblik, veličinu, odnosno jačinu izdanog lijeka.

Prilikom izdavanja lijeka ovlaštena osoba dužna je na recept staviti pečat ljekarne, datum izdavanja lijeka, cijenu lijeka i svoj paraf. Ako izrađeni lijek izdaje druga ovlaštena osoba, i ona je dužna na recept staviti svoj paraf.

Lijekovi koji se izrađuju u ljekarni, moraju se izdavati u pakovanju koje je sukladno s odredbama jugoslavenske farmakopeje, koja sa sigurnošću osigurava kvalitetu lijeka do njegove potrošnje i to:

1) tekućine - u okruglim bocama uskog grla;

2) puderi u tekućem stanju - u bocama širokog grla;

3) masti i paste - u tubama, staklenim ili plastičnim posudama;

4) masti za oči - u sterilnim tubama;

5) kapi za oči - u sterilnim bočicama s ugrađenom kapaljkom;

6) nepodijeljeni praškovi - u okruglim kartonskim ili plastičnim kutijama, ako se trebaju uzimati više puta, odnosno u vrećicama od plastificiranog papira ako se trebaju upotrijebiti odjedanput;

7) podijeljeni prašak u masi od 1 g - omotima od glatkoga bijelog ili voštanog papira, a u masi većoj od 1 g - u vrečicama od plastificiranog papira;

8) čajevi - u papirnatim vrećicama u kartonskoj složivoj kutiji;

9) supozitoriji i globule - pojedinačno uvijene u alumunijsku foliju u kartonskoj kutiji;

10) pilule, ljekovite želatinozne kapsule, škrobne kapsule, tablete i pastile magistralne izrade - u kartonskim kutijama;

11) lijekovi koji se mijenjaju pod utjecajem svjetlosti - u tamnim posudama;

12) lijekovi jakog ili vrlo jakog djelovanja koji se upotrebljavaju u kapima - u bočicama za kapi s ugrađenom kapaljkom.

Lijekovi namijenjeni za unutarnju (peroralnu, enteralnu) upotrebu, moraju na opremi imati signaturu bijele boje, a lijekovi namijenjeni za vanjsku upotrebu - signaturu crvene boje s oznakom "za vanjsku upotrebu".

Ovlaštena osoba dužna je na signaturi čitljivo napisati uputu o upotrebi lijeka i naznačiti datum izdavanja lijeka, te staviti svoj paraf. Ako osim kratke upute na signaturi treba dati opsežniju uputu o upotrebi lijeka, ovlaštena osoba dužna je tu uputu napisati na posebnom papiru, te ovjeroviti pečatom i svojim potpisom.

Ako se recept upisuje u knjigu recepata, na signaturi se mora staviti i broj pod kojim je recept upisan u knjigu recepata.

Ako lijek koji se izdaje za vanjsku upotrebu sadrži otrovne tvari, ovlaštena osoba dužna je to na signsturi naznačiti posebnom oznakom - "otrov".

Lijek propisan na receptu s oznakom hitnosti mora se odmah izdati.

U vrijeme noćnog dežurstva, ovlaštena osoba mora i dati lijek na osnovi recepta koji nosi oznaku hitnosti.

Ovlaštena osoba dužna je izdati lijek koji je propisan na receptu ako organizacija zdravstva ima lijek i ako je recept sukladan s odredbama ovog Pravilnika.

Ako organizacija zdravstva nema propisanog lijeka, ovlaštena osoba dužna je poduzeti potrebne mjere kako bi se taj lijek nabavio.

Ovlaštena osoba ne smije, bez prethodnog sporazuma s liječnikom koji je propisao lijek, umjesto propisanog lijeka izdati lijek sličnog sastava.

Ako organizacija zdravstva nema propisanog lijeka, ovlaštena osoba može izdati lijek istog sastava koji se u upotrebi nalazi pod drugim imenom, ako uz objašnjenje na to, pristane osoba kojoj je lijek propisan. Svaka zamjena lijeka obvezatno se mora naznačiti u receptu.

Prilikom izdavanja lijeka na recept, osoblje ljekarne naplaćuje novčani iznos u visini određenoj Odlukom o sudjelovanju osiguranika u troškovima zdravstvene zaštite koji se odnose na lijekove.

Naplaćene iznose, iz članka 41. ovog Pravilnika, Ijekarne obračunavaju s Republičkim fondom na način utvrđen zaključenim ugovorom.

Ljekarnik osiguraniku Republičkog fonda naplaćuje puni iznos vrijednosti lijeka ako se lijek ne nalazi na Listi lijekova, odnosno, ako recept nije propisno napisan sukladno s člankom 5. ovog Pravilnika.

Osiguraniku se obvezatno izdaje potvrda o naplaćenom iznosu.

V. ZAVRŠNE ODREDBE

Stupanjem na snagu ovog Pravilnika, prestaje važiti Uputa o načinu propisivanja, izdavanja i naplaćivanja lijekova osiguranicima Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske ("Narodne novine" br. 5/91 i broj 14/91) i Odluka o ljekarnama s ovlastima javne ljekarne ("Narodne novine" broj 14/91).

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 025-04/91-02/47

Urbroj: 338-24-91-1

Zagreb, 20. rujna 1991. god.