SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, a u svezi s člancima 6. i 7. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske, donosim

UKAZ

o proglašenju Zakona o prebivalištu i boravištu građana

Proglašavam Zakon o prebivalištu i boravištu građana, kojeg je Sabor Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća općina 26. lipnja 1991. i Društveno-političkog vijeća 26. lipnja 1991. godine.

Klasa: 011-01/91-01/64

Urbroj: 71-91-1

Zagreb. 28. lipnja 1991.

ZAKON

o prebivalištu i boravištu građana

Svaki hrvatski državljanin koji se nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, a može imati i boravište.

Prebivalište je mjesto u kojem se građanin naselio s namjerom da u njemu stalno živi i u kojem ima osigurano stalno stanovanje.

U smislu ovoga zakona smatra se da građanin ima osigurano stalno stanovanje ako ima useljiv stan po osnovi vlasništva, ugovora o najmu, podnajmu, ili drugoj valjanoj pravnoj osnovi.

Hrvatskom državljaninu koji nema prebivalište u smislu članka 2. ovoga zakona u Republici Hrvatskoj policijska uprava ili policijska stanica Ministarstva unutarnjih poslova (u daljem tekstu: nadležno tijelo) utvrdit će prebivalište u mjestu:

1. u kojem se naselio s namjerom da se u njemu stalno nastani, ako su ispunjeni i drugi uvjeti propisani zakonom;

2. njegovog uobičajenog boravišta, ako se prebivalište ne može odrediti prema odredbi točke 1. ovoga stavka;

3. prebivališta njegovog bračnog druga, ako se prebivalište ne može odrediti prema odredbama točaka 1. i 2. ovoga stavka;

4. prebivališta njegovih roditelja, ako se prebivalište ne može odrediti prema odredbama točaka 1. do 3. ovoga stavka;

5. u kojem je upisan u matičnu knjigu rođenih, ako se prebivalište ne može odrediti prema odredbama točaka 1. do 4. ovoga stavka:

6. u kojem je upisan u knjigu državljana u Republici Hrvatskoj, ako se prebivalište ne može odrediti prema odredbama točaka 1. do 5. ovoga stavka.

Žalba protiv rješenja o utvrđivanju prebivališta ne zadržava izvršenje rješenja.

Maloljetnicima koji nisu zaključili brak, prebivalište se utvrđuje prema posljednjem zajedničkom prebivalištu njihovih roditelja.

Kada roditelji takvih osoba nemaju zajedničko prebivalište ili nisu u braku, njihovo prebivalište utvrđuje se prema prebivalištu roditelja koji vrši roditeljsko pravo.

Osobama iz stavka 1. ovoga članka nad kojima roditelji ne vrše roditeljsko pravo, prebivalište se utvrđuje prema prebivalištu njihovog zakonskog zastupnika.

Prebivalište drugih poslovno nesposobnih osoba utvrđuje se prema prebivalištu njihovog zakonskog zastupnika.

Boravište građana može biti uobičajeno i privremeno.

Uobičajeno boravište je mjesto u kojem građanin trajnije boravi, bez namjere da se u tom mjestu naseli.

Privremeno boravište je mjesto u kojem se građanin zadržava do 30 dana.

Građani su dužni prijaviti i odjaviti prebivalište, prijaviti uobičajeno boravište te prijaviti promjenu adrese stanovanja.

Prijave iz stavka 1. ovoga članka za osobe bez poslovne sposobnosti podnose njihovi roditelji odnosno zakonski zastupnici.

Vojne osobe koje stanuju u vojarnama, ili drugim vojnim ustanovama, osobe smještene u objektima posebne namjene Ministarstva unutarnjih poslova te osobe smještene u zdravstvenim ili sličnim ustanovama i u kazneno-popravnim domovima nisu dužne postupiti u smislu stavka 1. ovoga članka.

Građani podnose prijave i odjave prebivališta, prijave uobičajenog boravišta i promjene adrese stanovanja nadležnom tijelu prema mjestu u kojem žele prijaviti ili odjaviti prebivalište odnosno prijaviti uobičajeno boravište ili promjenu adrese stanovanja.

O prebivalištu i boravištu te promjenama adrese stanovanja nadležno tijelo vodi evidenciju.

Evidencija prebivališta može se voditi i u evidenciji o izdanim osobnim kartama.

Prijava prebivališta i promjene adrese stanovanja podnosi se u roku od 8 dana od dana odjave ranijeg prebivališta odnosno promjene adrese stanovanja.

Službena osoba izdaje potvrdu o prebivališlu, te promjeni adrese stanovanja.

Nadležno tijelo kod kojeg je prijavljeno prebivalište građana dužno je odmah nakon obavljene prijave prebivališta o tokme izvjestili nadležna državna tijela koja vode evidenciju o građanskim stanjima.

Građani su dužni prijaviti uobičajeno boravište u mjestu u kojemu namjeravaju boraviti duže od 30 dana.

Uobičajeno boravište se mora prijaviti najkasnije osam dana od dana dolaska u mjesto uobičajenog boravišta.

Pravne i fizičke osobe koje pružaju usluge smještaja kao i poduzeća i druge organizacije koje organiziraju smještaj za svoje radnike dužne su osobe kojima pružaju smještaj odmah uvesti u evidenciju koju vode o tim osobama.

Iznimno od odredbe članka 10. stavka 1. ovoga zakona, pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su prijaviti boravište građana kojima pružaju usluge duže od 30 dana .

Prijava i odjava prebivališta, prijava boravišta i promjene adrese stanovanja podnose se nadležnom tijelu na propisanom obrascu.

Građanin je dužan uz prijavu prebivališta podnijeti potvrdu o odjavi ranijeg prebivališta i dokaz o ispunjavanju uvjeta iz članka 2. ovoga zakona.

Građanin je dužan prilikom prijave i odjave iz stavka 1. ovoga članka dati točne i istinite podatke.

Nadležno tijelo odbit će rješenjem prijavu prebivališta ako podnositelj prijave u propisanom roku ne podnese dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 2. ovoga zakona.

Nadležno tijelo može odbiti prijavu prebivališta ako na traženje toga tijela podnositelj prijave ne podnese dokaze i o svome zaposlenju ili drugom izvoru prihoda.

Nadležno tijelo će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o brisanju iz evidencije o prebivalištu ako utvrdi da je podnositelj prijave dao netočne i neistinite podatke.

Nadležno tijelo vodi evidenciju o prebivalištu, boravištu i promjeni adrese stanovanja građana.

Nadležno tijelo iz stavka 1. ovoga članka dužno je na zahtjev državnih tijela te pravnih osoba i građana koji za to imaju pravni interes dati podatke iz tih evideilcija.

Nadležno tijelo odbit će dati podatke iz evidencija koje vodi ako podnositelj zahtjeva ne učini vjerojatnim postojanje pravnog interesa ili ako postoji osnovana sumnja da će podatke iz tih evidencija zloupotrijebiti.

Ministar unutarnjih poslova propisat će obrasce iz članka 12. ovoga zakona i način vođenja evidencije iz članka 14. ovog zakona, kao i dokaze koji se prilažu uz prijavu prebivališta i promjene adrese stanovanja.

Novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara kaznit će se za prekršaj pravne i fizičke osobe koje organiziraju smještaj za svoje radnike ako ne vode ili neuredno vode evidenciju građana kojima pružaju te usluge (članak 11. stavak 1 ).

Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 3.000 do 15.000 dinara odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Novčanom kaznom od 1.500 do 5.000 dinara kaznit će se za prekršaj :

1. tko ne prijavi ili odjavi prebivalište, promjenu adrese stanovanja, odnosno ne prijavi boravište ili to ne učini u propisanom roku (članak 6. stavak 1., članak 8. stavak 1. i članak 10. stavak 1. i 2),

2. tko u prijavi prebivališta, promjeni adrese stanovanja te prijavi boravišta dade neistinite ili netočne podatke (članak 12. stavak 3).

Državljani Republike Hrvatske koji su do dana stupanja na snagu ovog zakona prijavili prebivalište nisu dužni prijaviti prebivalište prema odredbama ovoga zakona.

Propis iz članka 14. stavak 4. ovoga zakona ministar unutarnjih poslova će donijeti u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona.

Danom stupanja na snagu ovoga zakona prestaje važiti Zakon o prijavljivanju prebivališta i boravišta građana ("Narodne novine", br. 54/74) i odredba člana 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje ("Narodne novine", br. 47/89).

Do donošenja propisa iz članka 14. ovoga zakona primjenjivat će se Pravilnik o obrascu prijavljivanja, odnosno odjavljivanja prebivališta, prijavljivanja promjene adrese stanovanja i obrascu knjige gostiju ("Narodne novine", br. 19/75, 42/81 i 6/88) ako je u suglasnosti s ovim zakonom.

Ovaj zakon stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 220-03/91-01/02

Zagreb. 26. lipnja 1991.