SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, a u svezi s člancima 6. i 7. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske, donosim

UKAZ

o proglašenju Zakona o kretanju i boravku stranaca

Proglašavam Zakon o kretanju i boravku stranaca, kojeg je Sabor Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća općina 26. lipnja 1991. i Društveno-političkog vijeća 26. lipnja 1991. godine.

Klasa: 011-01/911/68

Urbroj: 71-91-1,

Zagreb, 28. lipnja 1991.

ZAKON

o kretanju i boravku stranaca

Strancem se, u smislu ovoga zakona, smatra osoba koja nije hrvatski državljanin.

Stranac može ulaziti u Republiku Hrvatsku i boraviti na njezinu teritoriju s važećom stranom putnom ispravom izdatom po propisima strane države ili važećom putnom ispravom za strance izdatom od državnog tijela nadležnog za izdavanje putne isprave, u koju je unijeta viza, ako ovim zakonom nije drugačije uređeno.

Strancu se može zabraniti ulazak u Republiku Hrvatsku, ograničiti ili zabraniti kretanje na određenom području, otkazati boravak ili zabraniti trajno nastanjenje u određenim mjestima iz razloga zaštite nacionalne sigurnosti ili ako to zahtijevaju razlozi zaštite javnog poretka.

Stranac je dužan za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj pridržavati se propisa i odluka državnih tijela.

Strancima je zabranjeno osnivanje političkih stranaka.

Stranci kojima je odobreno trajno nastanjenje ili izdata poslovna viza ili borave na produženom boravku duže od jedne godine mogu osnivati udruženja stranaca prema propisima koji uređuju osnivanje udruženja građana.

Stranac može nabavljati, držati i nositi oružje i streljivo prema propisima koji uređuju nabavljanje, držanje i nošenje oružja.

Stranac se može kretati u stranoj vojnoj, policijskoj ili carinskoj uniformi pod uvjetima propisanim ovim zakonom.

1. Putne isprave

Putne isprave, u smislu ovoga zakona, su strana putna isprava i putna isprava za stranca.

Stranom putnom ispravom smatra se: putovnica (osobna ili porodična), zajednička putovnica, diplomatska putovnica, službena putovnica, pomorska knjižica, brodarska knjižica i druga putna isprava priznata po međunarodnom ugovoru.

Putna isprava za stranca je: putna isprava za izbjeglice, putna isprava za osobe bez državljanstva i putni list za stranca.

Putnu ispravu za stranca izdaje policijska uprava odnosno policijska stanica Ministarstva unutarnjih poslova prema mjestu u kojem stranac ima boravište odnosno prebivalište (u daljem tekstu: nadležno tijelo), a putni list i diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske u inozemstvu.

Putna isprava za stranca izdaje se s rokom važenja do jedne godine.

Važenje putne isprave za izbjeglice i putne isprave za osobe bez državljanstva može se produžavati s tim da njihovo ukupno važenje ne može biti duže od pet godina.

Putni list za stranca je putna isprava koja se izdaje strancu koji nema važeću putnu ispravu u slučaju ako je:

1. dobio zaštitu Republike Hrvatske - za dolazak u Republiku Hrvatsku;

2. dobio otpust iz hrvatskog državljanstva - za odlazak u inozemstvo;

3. izgubio stranu putnu ispravu ili je na drugi način ostao bez nje, a država čiji je državljanin nema svoje diplomatsko ili konzularno predstavništvo u Republici Hrvatskoj niti njezine interese zastupa druga država - za odlazak u inozemstvo;

4. u inozemstvu izgubio putnu ispravu za strance izdatu od nadležnog tijela odnosno diplomatskog ili konzularnog predstavništva Republike Hrvatske u inozemstvu - za povratak u Republiku Hrvatsku.

Putni list za stranca može se izdati i drugom strancu ako za to postoje opravdani razlozi.

Putni list za stranca izdaje:

1. strancu iz članka 8. stavka 1. točke 1. i 4. ovoga zakona - diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske u inozemstvu; ,

2. strancu iz članka 8. stavka 1. točke 2. i 3: ovoga zakona - nadležno tijelo;

3. strancu iz članka 8. stavka 2. ovoga zakona - nedležno tijelo odnosno diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske u inozemstvu:

U slučaju iz članka 8. stavka 1. točke 4: i stavka 2. ovoga zakona potrebna je suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova.

Putna isprava za stranca izdaje se osobi koja je navršila 18 godina života.

Osoba mlađa od 18 godina života upisat će se u putnu ispravu jednog od roditelja.

Iznimno, kad za to postoje opravdani razlozi, putna isprava za stranca može se izdati i osobi mlađoj od 18 godina života.

Putna isprava za stranca neće se izdati osobi:

1) protiv koje se vodi kazneni odnosno prekršajni postupak - na zahtjev državnog tijela koje vodi postupak;

2) koja je osuđena na kaznu zatvora, dok kaznu ne izdrži;

3) na pismeni zahtjev nadležnog suda - ako prema osobama u Republici Hrvatskoj nije regulirala svoju dospjelu imovinsko-pravnu obvezu iz bračnog odnosa ili odnosa roditelja,i djece, ili drugu imovinsko-pravnu obvezu za koju postoji izvršni naslov;

4) ako to zahtijevaju razlozi zaštite nacionalne sigurnosti ili pravnog poretka.

Putna isprava za stranca oduzet će se ako je neki od razloga iz članka 11. stavka 1. ovoga zakona postojao prije izdavanja ili je nastupio poslije izdavanja putne isprave.

Rješenje o oduzimanju putne isprave donosi nadležno tijelo.

U rješenju o odbijanju zahtjeva a izdavanje odnosnn oduzimanje putne isprave donesenom na temelju članka 11. stavka 1. točke 4. ovoga zakona nadležno tijelo ne mora navesti razloge kojima se rukovodilo pri donošenju rješenja.

Žalba protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka ne zadržava njegovo izvršenje

- Nadležno tijelo može privremeno zadržati stranu putnu ispravu strancu:

1) koji posjeduje tuđu ili nevaljanu putnu ispravu;

2) protiv kojega se vodi kaznei odnosno prekršajni postupak - na zahtjev državnog tijela koje vodi postupak;

3) koji nije izvršio svoju dospjelu imovinsko-pravnu obvezu - ne pismeni zahtjev nadležnog suda;

4) ako to zahtijevaju razlozi zaštite nacionalne sigurnosti ili pravnog poretka.

Strana putna isprava u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka zadržava se na vrijeme dok postoje razlozi za njezino zadržavanje.

O privremenom zadržavanju strane putne isprave izdaje se potvrda.

2. Vize

Strancu se za ulazak, odlazak ili prelazak preko teritorija Republike Hrvatske izdaje viza.

Vlada Republike Hrvatske može odrediti da za državljane pojedinih država nije potrebna viza za ulazak, odlazak ili prelazak preko teritorija Republike Hrvatske.

Viza se izdaje za jedno ili za neograničen broj putovanja.

Viza se izdaje s rokom važenja od jedne godine odnosno do roka važenja strane putne isprave, ako je taj rok kraći od jedne godine.

Viza s rokom važenja dužim od jedne godine može se, uz uvjet reciprociteta, izdati osoblju diplomatskog ili konzularnog predštavništva strane države u Republici Hrvatskoj.

Vizu iz stavka 1. ovoga članka izdaje nadležno tijelo odnosno diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske u inozemstvu.

Vizu iz stavka 5. ovoga članka i vizu za osoblje drugih stranih misija kojeu Republici Hrvatskoj imaju diplomatski status izdaje Ministarstvo inozemnih poslova.

Ulaznu vizu za turistički ili poslovni posjet, tranzitnu vizu,ili izlaznu vizu kojoj je rok važenja istekao, ali ne duže od tri dana, može izdati i policijska uprave odnosno policijska stanica nadležna a kontrolu prelaska državne granice.

Za izdavanje ulazne vize: radi zapošljavanja, školovanja, specijalizacije, znanstvenog istraživanja ili radi obavljanja određene profesionalne djelatnosti, potrebna je suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova.

Ministarstvo unutarnjih poslova prije davanja suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka, pribavit će mišljenje ministarstva u čiji djelokrug rada spada djelatnost zbog koje stranac traži vizu.

Strancu se može izdati i poslovna viza.

Poslovna viza idat će se strancu radi obavljanja gospodarskih i drugih djelatnosti predviđenih propisima kojima se uređuju strana ulaganja i obavljanje vanjskotrgovinskog poslovanja .

Poslovna viza izdat će se i; strancu koji zasniva radni odnos za obavljanje stručnih poslova utvrđenih ugovorom o poslovno tehničkoj suradnji,o dugoročnoj proizvodnoj kooperaciji, o prijenosu tehnologije i o stranim ulaganjima.

Poslovna viza izdaje se s rokom važenja koji je potreban za obavljanje posla radi kojega se viza izdaje, ali najduže do roka važenja strane putne isprave.

Za vrijeme važenja poslovne vize stranac može nesmetano i neograničen broj puta ulaziti i izlaziti iz Republike Hrvatske.

Poslovnu vizu izdaje diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske u inozemstvu odnosno nadležno tijelo, na zahtjev stranca, pravne osobe ili samostalnog poslodavca i uz predočenje rješenja Ministarstva trgovine, ukoliko stranac traži poslovnu vizu iz razloga navedenih u stavku 2. ovoga članka. odnosno uz predočenje rješenja Miništarstva rada i socijalne skrbi, ukoliko stranac traži poslovnu vizu iz razloga navedenih u stavku 3. ovoga članka.

Poslovna viza poništit će se prije isteka roka važenja ako stranac iz članka 16. ovoga zakona u roku jedne godine od dana izdavanja vize ne započne obavljanje djelatnosti iz članka 16. stavka 2. ovoga zakona odnosno ako u tom roku ne osnuje vlastito poduzeće, ako prestane postojati poduzeće koje je osnovao odnosno u koje je uložio sredstva, ako je posao po ugovoru obavio u roku koji je kraći od roka važenja poslovne vize ili ako u roku od 30 dana od dana dolaska ne zasnuje radni odnos, odnosno ako mu radni odnos prestane.

Vizu iz stavka 1. ovoga članka poništava nadležno tijelo.

Zahtjev za izdavanje vize odbit će se strancu:

1. koji je vršio terorističku aktivnost,

2. koji se vodi u evidenciji nadležnog tijela kao međunarodni prijestupnik,

3. koji se bavio nedozvoljenim unosom ili raspačavanjem opojnih sredstava,

4. kojem je izrečena mjera sigurnosti protjerivanja ili zaštitna mjera udaljenja ili je otkazan boravak u Republici Hrvatskoj, za vrijeme za koje je ta mjera izrečena,

5. koji nema isprava na osnovu kojih bi se mogao utvrditi njegov identitet ili su te isprave nevaljane,

6. koji nema ulaznu vizu susjedne države u koju putuje ili preko čijeg teritorija nastavlja putovanje u slučaju da je viza potrebna,

7. koji nema sredstava za uzdržavanje,

8. koji nema potvrde o cijepljenju a dolazi s teritorija na kojem vlada epidemija zaraznih bolesti,

9. ako to zahtijevaju razlozi zaštite nacionalne sigurnosti, pravnog poretka, razlozi koji proistječu iz međunarodnih odnosa ili drugi razlozi zaštite javnog poretka.

Strancu se neće izdati izlazna viza iz razloga navedenih u članku 13. stavka 1. ovoga zakona.

Iznimno od članka 2. ovoga zakona strancu koji nema važeću putnu ispravu, a dolazi radi turističkog ili poslovnog posjeta, policijska uprava odnosno policijska stanica nadležna za kontrolu prelaska državne granice može izdati graničnu propusnicu na temelju isprave o identitetu koju je strancu izdala država čiji je državljanin.

Strancu na kružnom putovanju u međunarodnom pomorskom, riječnom ili zračnom prometu granična propusnica može se izdati i na temelju popisa putnika ovjerenog od zapovjednika plovila odnosno zapovjednika zrakoplova.

Popis putnika iz stavka 3. ovog članka sadrži: ime i prezime, godinu rođenja, državljanstvo i broj putne isprave putnika odnosno broj druge isprave o identitetu.

Zahtjev za izdavanje granične propusnice odbit će se, odnosno neće se dozvoliti ulazak u Republiku Hrvatsku strancu iz razloga zbog kojih će se odbiti zahtjev za izdavanje vize.

Boravak stranca, u smislu ovoga zakona, smatra se: privremeni boravak, produženi boravak, boravak s poslovnom vizom, boravak po osnovu odobrenog trajnog nastanjenja i boravak po osnovu priznatog statusa izbjeglice.

1. Privremeni boravak

Privremeni boravak, u smislu ovoga zakona, smatra se boravak stranca s tranzitnom vizom, ulaznom vizom za turistički ili poslovni posjet ili s graničnom propusnicom.

Stranac s tranzitnom vizom može boraviti do isteka roka važenja te vize, ali najduže sedam dana od dana ulaska u Republiku Hrvatsku.

Stranac s ulaznom vizom za turistički ili poslovni posjet može boraviti do isteka roka važenja te vize, ali najduže tri mjeseca od dana ulaska u Republiku Hrvatsku.

Granična propusnica izdaje se s rokom važenja od tri mjeseca.

Granična propusnica oduzet će se iz razloga propisanih člankom 13. stavka 1. ovoga zakona.

O oduzimanju granične propusnice izdaje se potvrda.

2. Produženi boravak

Stranac koji želi boraviti duže od trž mjeseca, a đošao je radi školovanja, specijalizacije, znanstvenog istraživanja, zapošljavanja, obavljanja određene profesionalne djelatnosti, međicinskog tretmana, turističkog boravka ili je zaključio brak s hrvatskim državljaninom ili radi drugog opravdanog razloga dužan je prije isteka toga roka podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za produženi boravak.

Odobrenje za produženi boravak može se izdati samo iz razloga zbog kojih je viza izdata.

Strancu koji dolazi radi zapošljavanja, odobrenje za produženi boravak izdaje se s rokom važenja ugovora o zapošljavanju, ali ne duže od dvije godine, a u ostalim slučajevima iz članka 24. stavka 1. ovoga zakona s rokom važenja do jedne godine.

Odobrenje za produženi boravak iz stavka 1. ovoga članka ne može se izdati s rokom važenja dužim od roka važenja putne isprave.

Odobrenje za produženi boravak izdaje nadležno tijelo. Odobrenje za produženi boravak upisuje se u putnu ispravu.

Odobrenje za produženi boravak može se produžavati. Odobrenje za produženi boravak izdato radi školovanja može se produžavati najduže do dvije godine po isteku roka propisanog za trajanje školovanja na školi odnosno fakultetu koji stranac pohađa.

Zahtjev za produženje odobrenja za produženi boravak stranac je dužan podnijeti prije isteka roka važenja odobrenja za produženi boravak.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za produženi boravak odbit će se strancu:

1. koji nije priložio dokaze o opravdanosti boravka (članak 24. stavak 1),

2. koji nema sredstava za uzdržavanje,

3. koji nema važeću putnu ispravu.

Iznimno, strancu iz točke 3. stavka 1. ovoga članka može se odobriti produženi boravak,

Žalba protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti u roku tri dana od dana uručenja rješenja.

3. Boravak s poslovnom vizom

Stranac kojem je izdata poslovna viza može boraviti do isteka roka njezinog važenja.

4. Trajno nastanjenje

Trajno nastanjenje može se odobriti strancu koji je najmanje jednu godinu u braku s hrvatskim državljaninom ili sa strancem kojem je odobreno trajno,nastanjenje u Republici Hrvatskoj ili koji je tri godine neprekidno u radnom odnosu.

Iznimno, trajno nastanjenje može se odobriti i drugim strancima zbog posebnih osobnih razloga ili poslovnih razloga za koje postoji i gospodarski interes Republike Hrvatske ili ako za to postoje drugi važni interesi Republike Hrvatske.

Malodobno dijete slijedi roditelja kojem je odobreno trajno nastanjenje.

Uz zahtjev za odobrenje trajnog nastanjenja stranac je dužan priložiti dokaze da ima osigurano stalno stanovanje i zaposlenje ili drugi izvor prihoda.

Trajno nastanjenje odobrava Ministarstvo unutarnjih poslova.

5. Izbjeglice

Strancu koji je napustio državu čiji je državljanin ili u kojoj je bio trajno nastanjen kao osoba bez državljanstva da bi izbjegao proganjanje zbog svojih političkih mišljenja ili nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti može se priznati status izbjeglice.

Zahtjev za priznavanje statusa izbjeglice stranac je dužan podnijeti nadležnom tijelu, odmah po ulasku u Republiku Hrvatsku.

Stranac iz stavka 1. ovoga članka smjestit će se do okončanja postupka u prihvatilište za strance ako mu smještaj i sredstva za uzdržavanje nisu osigurana na drugi način.

Zahtjev za priznavanje statusa izbjeglice odbit će se strancu ako postoji osnovana sumnja da je vršio terorističku aktivnost ili počinio teže kazneno djelo ili da je djelovao protivno ciljevima i načelima Organizacije ujedinjenih naroda ili ako to zahtjevaju razlozi nacionalne sigurnosti ili javnog poretka.

Status izbjeglice oduzeti će se ako su razlozi iz stavka 1. ovoga članka postojali prije ili su nastupili poslije priznavanja tog statusa.

Dijete stranca kojem je priznat status izbjeglice uživa prava kao i njegov roditelj.

Osoba iz stavka 1. ovoga članka poslije navršene 18. godine života smatra se strancem na produženom boravku.

Ministarstvo unutarnjih poslova, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva rada i socijalne skrbi, odlučuje o priznavanju, odnosno oduzimanju statusa izbjeglice.

Strancu kojem je priznat status izbjeglice osiguravaju se nužni smještaj, sredstva nužna za uzdržavanje i zdravstvena zaštita od odlaska u drugu zemlju ili do stjecanja uvjeta za samostalno uzdržavanje, a najduže tri mjeseca od dana priznavanja statusa izbjeglice.

Ograničenje u pogledu roka iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na stranca koji je nesposoban za privređivanje i ne može se samostalno uzdržavati.

Sredstva potrebna za smještaj i uzdržavanje stranca kojem je priznat status izbjeglice osiguravaju se u proračunu Republike Hrvatske.

Stranca kojem je priznat status izbjeglice u prihvatilište za strance upućuje Ministarstvo unutarnjih poslova.

Ministarstvo rada i socijalne skrbi i Ministarstvo zdravstva brinu se o korištenju sredstava za uzdržavanje i o zdravstvenoj zaštiti stranca iz stavka 1. ovoga članka za vrijeme dok se nalazi u prihvatilištu.

Nadležno tijelo odredit će boravište strancu kojem je priznat status izbjeglice, a koji nije smješten u prihvatilište za strance.

Strancu iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo donosi rješenje o osiguranju smještaja i dodjeli sredstava potrebnih za uzdržavanje.

Ministarstvo rada i socijalne skrbi i Ministarstvo zdravstva u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova brinu se o smještaju i korištenju sredstava potrebnih za uzdržavanje i stvaranje uvjeta za samostalno uzdržavanje stranca kojem je priznat status izbjeglice, a koji nije smješten u prihvatilište za strance.

1. Otkaz boravka

Otkazat će se boravak strancu koji se nalazi na privremenom boravku, na produženom boravku ili na boravku s poslovnom vizom, i to:

1. ako se po odredbama ovog zakona nije mogao dozvoliti ulazak (članak 18),

2. ako je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku;

3. ako se ne pridržava propisa ili ne izvršava odluke državnih tijela;

4. ako ostane bez sredstava za uzdržavanje.

Rješenje o otkazu boravka iz članka 39. ovoga zakona donosi nadležno tijelo.

U rješenju se određuje rok u kojem je stranac dužan napustiti teritorij Republike Hrvatske i vrijeme za koje ne može ponovo doći.

Žalba protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti u roku tri dana od dana uručenja rješenja.

Žalba protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka stranca koji se nalazi na privremenom boravku ne zadržava izvršenje rješenja.

U rješenju kojim se otkazuje boravak na osnovu članka 39. stavka 1. točke 1. ovoga zakona, nadležno tijelo ne mora navesti razloge kojima se rukovodilo pri donošenju rješenja.

Otkazat će se boravak strancu koji ima odobreno trajno nastanjenje i to:

1. ako je osuđen zbog kaznenog djela protiv Republike Hrvatske ili drugog teškog ili osobito nečasnog kaznenog djela,

2. ako je ostao bez sredstava za uzdržavanje,

3. ako to zahtijevaju razlozi zaštite nacionalne sigurnosti ili pravnog poretka.

Rješenje o otkazu boravka iz stavka 1. ovoga članka donosi nadležno tijelo.

U rješenju kojim se otkazuje boravak na osnovu točke 3. stavka 1. ovoga članka, nadležno tijelo ne mora navesti razloge kojima se rukovodilo pri donošenju rješenja.

U rješenju iz stavka 2. ovoga članka određuje se rok u kojem stranac mora napustiti teritorij Republike Hrvatske, a koji ne može biti kraći od 30 dana niti duži od tri mjeseca, te vrijeme za koje stranac ne može ponovo doći u Republiku Hrvatsku.

Strancu kojem je priznat status izbjeglice otkazat će se boravak, ako to zahtijevaju razlozi zaštite nacionalne sigurnosti, pravnog poretka i drugi razlozi zaštite javnog poretka.

Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi nadležno tijelo.

U rješenju iz stavka 1. ovoga članka određuje se rok u kojem stranac mora napustiti teritorij Republike Hrvatske ovisno o vremenu potrebnom da stranca primi druga država.

U rješenju o otkazu boravka nadležno tijelo ne mora navesti razloge kojima se rukovodilo pri donošenju rješenja.

2. Prestanak boravka

Strancu na privremenom boravku prestaje boravak ako mu je izrečena mjera sigurnosti protjerivanja ili zaštitna mjera udaljenja ili je otkazan boravak.

Strancu na produženom boravku prestaje boravak:

1. ako mu je izrečena mjera sigurnosti protjerivanja ili zaštitna mjera udaljenja ili je otkazan boravak,

2. ako je odbijen zahtjev za odobrenje produženog boravka.

Strancu s poslovnom vizom boravak prestaje:

1. ako mu je izrečena mjera sigurnosti protjerivanja ili zaštitna mjera udaljenja ili je otkazan boravak u Republici Hrvatskoj ;

2. ako je poništena poslovna viza.

Strancu kojem je odobreno trajno nastanjenje prestaje boravak:

1. kad iseli iz Republike Hrvatske ili boravi u inozemstvu duže od jedne godine, a o tome nije obavijestio nadležno tijelo,

2. kad mu je izrečena mjera sigurnosti protjerivanja ili zaštitna mjera udaljenja ili otkazan boravak.

Ministarstvo unutarnjih poslova donosi rješenje o prestanku trajnog nastanjenja.

Status izbjeglice prestaje strancu:

1. ako zatraži zaštitu države čiji je državljanin ili u kojoj je bio trajno nastanjen kao osoba bez državljanstva,

2. ako se može vratiti u državu čiji je državljanin ili u kojoj je bio trajno nastanjen kao osoba bez državljanstva, pošto su prestali postojati razlozi zbog kojih je iz te države izbjegao,

3. ako se dobrovoljno vrati u državu iz koje je izbjegao,

4. ako stekne državljanstvo druge države,

5. ako mu je izrečena mjere sigurnosti protjerivanja ili zaštitna mjera udaljenja ili otkazan boravak,

6. ako mu je oduzet status izbjeglice.

Rješenje o prestanku statusa izbjeglice donosi Ministarstvo unutarnjih poslova.

Strancu kojem je izrečena mjera sigurnosti protjerivanja ili zaštitna mjera udaljenja nadležno tijelo riješenjem određuje rok u kojem je stranac dužan napustiti teritorij Republike Hrvatske.

Rješenje iz stavka 1. ovoga članka upisuje se u putnu ispravu.

Žalba na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne zadržava izvršenje rješenja.

Stranac dokazuje svoj identitet stranom putnom ispravom: putnom ispravom za stranca, osobnom kartom za stranca te drugom ispravom koja sadrži fotografiju.

Stranac je dužan nositi i na zahtjev službene osobe nadležnog tijela pokazati ispravu kojom dokazuje identitet.

Stranac ne smije svoje isprave iz stavka 1. ovoga članka dati drugom da se njima posluži odnosno ne smije se poslužiti tuđom ispravom kao svojom.

Stranac je dužan služiti se osobnim imenom koje je upisano u njegovoj putnoj ispravi ili drugoj ispravi o identitetu.

1. Osobna karta za stranca

Osobna karta za stranca izdat će se strancu kojem je odobreno trajno nastanjenje i strancu kojem je odobren produženi boravak a nema važeću stranu putnu ispravu.

Osobna karta za stranca može se izdati i strancu koji boravi poslovnom vizom kao i strancu kojem je odobren produženi boravak a ima važeću stranu putnu ispravu na njegov zahtjev odnosno zahtjev diplomatskog ili konzularnog predstavništva država čiji je državljanin.

Strancu koji je član diplomatskog ili konzularnog predstavništva strane države ili član druge misije koja ima diplomatski status izdaje se posebna osobna karta.

Osobnu kartu iz članka 51 stavka 1. i 2. ovoga zakona izdaje nadležno tijelo.

Posebnu osobnu kartu iz članka 51. stavka 3. ovoga zakona izdaje Ministarstvo inozemnih poslova.

Osobna karta izdaje se strancu kojem je odobreno trajno nastanjenje s rokom važenja pet godina.

Rok važenja osobne karte iz stavka 1. ovoga članka može se produžavati s tim da njezino ukupno važenje ne može biti duže od deset godina.

Osobna karta izdaje se strancu kojem je odobren produženi boravak s rokom važenja odobrenja za produženi boravak.

Rok važenja osobne karte iz stavka 3. ovoga članka može se produžavati s tim da njezino ukupno važenje ne može biti duže od pet godina.

Osobna karta izdaje se strancu s poslovnom vizom, s rokom važenja vize, ali ne duže od pet godina.

Rok važenja osobne karte iz stavka 5. ovoga članka može se produžavati s tim da njezino ukupno važenje ne može biti duže od deset godina.

Zahtjev za izdavanje osobne karte može podnijeti stranac koji je navršio 18 godina života, a i stranac mlađi od 18 godina života koji je zaključio brak ili je zaposlen.

Stranac kojem je odobreno trajno nastanjenje dužan je u roku od 30 dana od dana dolaska u mjesto prebivališta podnijeti zahtjev za izdavanje osobne karte.

Osobna karta mora se zamijeniti ako je oštećena, dotrajala ili ako iz drugih razloga ne može više služiti svojoj namjeni.

Stranac je dužan u roku osam dana od dana nastupanja bilo kojeg razloga iz stavka 1. ovoga članka podnijeti zahtjev nadležnom tijelu za zamjenu osobne karte.

Stranac je dužan izdatu osobnu kartu vratiti nadležnom tijelu:

1.kad stekne hrvatsko državljanstvo,

2. kad se iseljava,

3. kad mu je izrečena mjera sigurnosti protjerivanja ili zaštitna mjera udaljenja ili otkazan boravak ili mu je prestalo trajno nastanjenje, produženi boravak odnosno boravak s poslovnom vizom.

2. Nestanak putne isprave, granične propusnice, osobne karte za strance ili druge isprave o identitetu

Nestanak putne isprave, granične propusnice, osobne karte za stranca ili druge isprave o identitetu koja je nestala u Republici Hrvatskoj stranac je dužan bez odgode, a najkasnije u roku 24 sata od trenutka saznanja za nestanak prijaviti policijskoj upravi odnosno policijskoj stanici Ministarstva unutarnjih poslova na čijem je području izgubio ili saznao za nestanak isprave.

O prijavi nestanka isprave iz stavka 1. ovoga članka izdaje se potvrda.

Stranac koji u inozemstvu izgubi ili na drugi način ostane bez putne isprave za stranca dužan je to prijaviti najbližem diplomatskom ili konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske u inozemstvu.

Stranac je dužan nadležnom tijelu prijaviti boravište i promjenu adrese stana te prijaviti odnosno odjaviti prebivalište.

Boravište je mjesto u kojem boravi stranac na privremenom boravku, na odobrenom produženom boravku, s poslovnom vizom i stranac kojem je priznat status izbjeglice.

Prebivalište je mjesto u kojem se stranac s odobrenim trajnim nastanjenjem nastanio s namjerom da u njemu živi.

Stranac kojem je odobreno trajno nastanjenje dužan je nadležnom tijelu prijaviti prebivalište i promjenu adrese stana u mjestu prebivališta u roku osam dana od dana dolaska u mjesto prebivališta odnosno od dana promjene adrese stana.

Stranac iz stavka 1. ovoga članka dužan je prijaviti boravište i promjenu adrese u roku 24 sata od dolaska u mjesto boravka odnosno od dana promjene adrese stana.

Stranac je dužan odjaviti prebivalište prije napuštanja mjesta prebivališta.

Pravne i fizičke osobe koje pružaju usluge smještaja strancima, a i osobe kod kojih stranci dolaze u posjet,dužni su nadležnom tijelu prijaviti boravak stranaca u roku 12 sati od trenutka davanja usluge smještaja, odnosno od trenutka dolaska stranca u posjet.

Stranac koji se ne koristi uslugama smještaja iz stavka 1. ovoga članka dužan je nadležnom tijelu prijaviti boravak u roku 24 sata od ulaska u Republiku Hrvatsku, odnosno prijaviti boravak i promjenu adrese stana u roku 24 sata od promjene boravišta odnosno od trenutka promjene adrese stana u mjestu boravišta.

Boravak stranaca može se prijavljivati i putem turističkih odnosno putničkih agencija.

Pravne i fizičke osobe koje pružaju usluge smještaja strancima dužne su voditi evidenciju o strancima kojima pružaju usluge smještaja (u daljem tekstu: evidencija stranaca).

Osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su čuvati evidenciju strsnaca najmanje tri godine od dana njezina zaključenja.

Osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su ovlaštenoj osobi nadležnog tijela staviti na uvid evidenciju stranaca.

Za vrijeme boravka stranci se mogu kretati u stranoj vojnoj uniformi:

1. ako borave kao članovi diplomatskog ili konzularnog predstavništva strane države ili druge strane misije koja u Republici Hrvatskoj ima diplomatski status u svojstvu vojnih predstavnika, dok misija traje,

2. ako kao članovi stranih vojnih misija ili stranih vojnih delegacija borave u službenom posjetu,

3. ako se nalaze na školovanju u vojnim školama,

4. ako kao članovi stranih vojnih misija ili stranih vojnih delegacija s diplomatskom ili službenom putovnicom prelaze preko teritorija Republike Hrvatske.

Ministar obrane, uz suglasnost ministra unutarnjih poslova, može rješenjem odobriti nošenje strane vojne uniforme i drugim strancima za vrijeme njihovog boravka u Republici Hrvatskoj.

Stranci mogu nositi stranu policijsku ili stranu carinsku uniformu :

1. ako kao članovi delegacija stranih policijskih ili carinskih tijela borave u službenom posjetu,

2. dok obavljaju službu na zajedničkoj kontroli prelaska državne granice na dijelu graničnog prijelaza koji pripada Republici Hrvatskoj,

3. ako se nalaze na školovanju u policijskim školama,

4. ako kao članovi stranih policijskih ili stranih carinskih delegacija s diplomatskom ili službenom putovnicom prelaze preko teritorija Republike Hrvatske.

Stranac kojem je izrečena mjera sigurnosti protjerivanja ili zaštitna mjera udaljenja ili otkazan boravak ili boravi bez odobrenja nadležnog tijela, dužan je napustiti teritorij Republike Hrvatske u roku što ga odredi nadležno tijelo.

Stranac iz stavka 1. ovoga članka koji ne napusti teritorij Republike Hrvatske u određenom roku a ima važeću putnu ispravu bit će prepraćen do državne granice i prisilno udaljen.

Stranac iz stavka 1. ovoga članka koji ne napusti teritorij Republike Hrvatske u određenom roku a nema važeću putnu ispravu bit će prepraćen do diplomatskog ili konzularnog predstavništva države čiji je državljanin radi dobivanja putne isprave. Ako predstavništvo odbije izdati putnu ispravu, stranac će biti prepraćen do državne granice i predan nadležnom tijelu susjedne države, ako je njezin državljanin, ili države koja ga pristane prihvatiti.

Strancu kojeg se nije moglo udaljiti na način propisan člankom 65. stavkom 2. i 3. ovoga zakona, Ministarstvo unutarnjih poslova odredit će smještaj u prihvatilištu za strance.

Strancu iz stavka 1. ovoga članka koji ima sredstva za uzdržavanje nadležno tijelo odredit će boravište.

Troškove preprate do diplomatskog ili konzularnog predstavništva ili prihvatilišta za strance ili državne granice snosi stranac koji se prepraćuje.

Troškovi preprate stranca iz stavka 1. ovoga članka koji nema sredstava, padaju na teret sredstava proračuna Republike Hrvatske.

Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Ministarstvo zdravstva u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova osnivaju i brinu se o prihvatilištu za strance.

X. EVIDENCIJE

O trajno nastanjenim strancima, strancima na produženog boravku, strancima na privremenom boravku, izdatim ispravama i vizama, izdatim poslovnim vizama, mjerama poduzetim prema strancima, prijavljenim i nestalim putnim ili drugim ispravama, izdatim osobnim kartama, prijavi boravišta, prebivališta odnosno odjavi prebivališta, promjeni adrese stana, strancima kojima je priznat status izbjeglice, privremeno zadržanim stranim putnim ispravama i strancima koji su prisilno udaljeni iz Republike Hvatske vodi se evidencija.

Evidenciju iz stavka 1. ovoga članka u okviru svog djelokruga vodi nadležno tijelo, odnosno diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske u inozemstvu.

Ministar unutarnjih poslova propisat će:

1. način idavanja putnih i drugih isprava i viza strancima, poslovnih viza, način odobravanja produženog boravka, trajnog nastanjenja, priznavanje statusa izbjeglice, prijave i odjave prebivališta i prijave boravišta te način vođenja registra stranaca,

2. obrazac putnog lista za stranca, granične propusnice, osobne karte za stranca, odobrenja za trajno nastanjenje, odobrenja za produženi boravak, vize i poslovne vize obrasce zahtjeva za njihovo izdavanje,

3. obrazac na kojem se prijavljuje i odjavljuje prebivalište i prijavljuje boravak i obrasce evidencija koje po odredbama ovog zakona vode pravne i fizičke osobe ko strancima pružaju usluge smještaja.

4. sadržaj i način vođenja evidencija i izvještavan propisanih člankom 69. stavkom 1. ovoga zakona.

Ministar inozemnih poslova uz suglasnost ministra unutarnjih poslova propisat će:

1. način izdavanja putnih isprava i viza strancima u diplomatskim ili konzularnim predstavništvima Republik Hrvatske u inozemstvu,

2. način vođenja evidencije i izvještavanja o izdatim putnim i drugim ispravama i vizama strancima u diplomatskim ili konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske u inozemstvu,

3. način izdavanja i obrazac posebnih osobnih karata, obrazac zahtjeva za njezino izdavanje te način vođenja evidencije izdatih osobnih karata.

Ministar rada i socijalne skrbi propisuje visinu novčanih sredstava potrebnih za smještaj i uzdržavanje stranac kojima je priznat status izbjeglica te opseg i način ostvari vanja zdravstvene zaštite.

Ministar unutarnjih poslova propisuje cijenu obrasca putne isprave za strance, granične propusnice i osobne karte za stranca.

Nadzor nad utroškom sredstava za smještaj i materiajalno osiguranje stranaca kojima je priznat status izbjeglice obavlja Ministarstvo rada i socijalne skrbi i Ministarstvo zdravstva.

Novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara kaznit će se za prekršaj fizička ili pravna osoba koja pruža usluge smještaja strancima:

1. ako nadležnom tijelu u propisanom roku ne podnese prijavu o boravku stranca kojem pruža usluge smještaja ili ako podnese neurednu prijavu (članak 61. stavak 1.),

2. ako ne vodi ili neuredno vodi evidenciju stranaca kojima pruža usluge smještaja ili ne čuva evidenciju stranaca u roku koji je propisan (članak 62. stavak 1. i 2.),

3. ako ovlaštenoj osobi nadležnog tijela ne omogući uvid u evidenciju stranaca kojima pruža usluge smještaja (članak 62. stavak 3).

Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 3.000 do 15.000 dinara i odgovorna osoba.

Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka može se izreći i zaštitna mjera zabrane pružanja usluge smještaja.

Novčanom kaznom od 5.000 do 25.000 dinara ili kaznom zatvora do 30 dana kaznit će se za prekršaj stranac:

1. ako dođe u Republiku Hrvatsku kad mu to nije dozvoljeno po odredbama članka 18. i 21. stavka 2. ovoga zakona,

2. ako dođe u vrijeme za koje mu je otkazan boravak (članak 40. stavak 2. i članak 42. stavak 4),

3. ako u roku određenom u odluci nadležnog tijela ne napusti teritorij Republike Hrvatske (članak 65. stavak 1).

Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka strancu će se izreći i zaštitna mjera udaljavanja.

Novčanom kaznom od 3.000 do 20.000 dinara ili kaznom zatvora do 15 dana kaznit će se za prekršaj stranac:

1. ako se kreće, boravi ili trajno nastani na određenom mjestu ili na određenom području na kojem je kretanje, boravak ili nastanjivanje stranaca ograničeno ili zabranjeno (članak 3),

2. ako boravi u Republici Hrvatskoj duže od dana određenog u vizi, graničnoj propusnici ili odobrenju za produženi boravak ili ako u propisanom roku ne podnese zahtjev za odobrenje produženog boravka (članak 23. stavak 2, 3. i 4. članak 24. stavak 1. članak 26. stavak 3 i članak 28).

3. ako odbije službenoj osobi nadležnog tijela pokazati ispravu kojom dokazuje svoj identitet (članak 50. stavak 2),

4. ako svoju ispravu o identitetu ds drugome da se njome posluži odnosno ako se posluži tuđom ispravom o identitetu (članak 50. stavak 3),

5. ako se služi osobnim imenom protivno odredbi članka 50. stavka 4. ovoga zakona,

6. ako nadležnom tijelu u propisanom roku ne prijavi prebivalište, promjenu adrese stana u mjestu prebivališta ili ako ne odjavi prebivalište prije napuštanja mjesta prebivališta (članak 60),

7. ako za vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj nosi stranu vojnu, policijsku ili carinsku uniformu protivno odredbama zakona (članak 63. i 64),

8. ako napusti mjesto boravka koje mu je odredilo nadležno tijelo (članak 66. stavak 2).

Ovlaštena službena osoba policijske uprave odnosno policijske stanice nadležne za kontrolu prelaska državne granice, može na mjestu događaja naplatiti novčanu kaznu od stranca u iznosu od 1000 dinara za radnju iz točke 2. stavka 1. ovoga članka.

Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka strancu se može izreći i zaštitna mjera udaljenja.

Novčanom kaznom od 3.000 do 15.000 dinara kaznit će se za prekršaj stranac:

1. ako nema uza se ispravu kojom dokazuje svoj identitet (članak 50. stavak 2),

2. ako u propisanom roku ne podnese zahtjev za izdavanje osobne karte za stranca (članak 54. stavak 2),

3. ako u propisanom roku ne podnese zahtjev nadležnom tijelu za zamjenu osobne karte za stranca (članak 55. stavak 2),

4. ako stranac ne vrati osobnu kartu nadležnom tijelu u slučaju iz članka 56. stavak 1,

5. ako u propisanom roku ne prijavi nadležnom tijelu nestanak putne isprave, granične propusnice, osobne karte za stranca ili druge isprave o identitetu (članak 57 stavak 1 ),

6. ako nadležnom tijelu ne prijavi boravak i promjenu adrese stana u mjestu boravišta, kada ne boravi u ugostiteljskom objektu odnosno kada ne boravi kod osobe kojoj je došao u posjet (članak 60. stavak 2. i članak 61. stavak 2).

Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka može se izreći i zaštitna mjera udaljenja.

Propise za izvršavanje ovog zakona ovlašteni ministri donijet će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Status trajno nastanjenog stranca priznat će se, pod uvjetima reciprociteta, osobama koje su premda dosadašnjim propisima smatrale jugoslavenskim državljanima ako danom stupanja na snagu ovog zakona imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj.

Jugoslavenski državljanin koji ne stekne status trajno nastanjenog stranca u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka, smatrat će se strancem na produženom boravku.

Stranci koji su po dosadašnjim propisima stekli status stalno nastanjenih stranaca, stranaca na privremenom boravku, te status izbjeglice, danom stupanja na snagu ovog zakona zadržavaju dosadašnji status sukladno odredbama ovog zakona.

Putne isprave za stranca i osobna karta za stranca izdata prije dana stupanja na snagu ovoga zakona važe do roka važenja navedenog u tim ispravama.

Postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovoga zakona rješavat će se po odredbama ovoga zakona.

Ovaj zakon stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 217-01/91-01/02

Zagreb, 26. lipnja 1991.