SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, a u svezi s člancima 6. i 7. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske, donosim

UKAZ

o proglašenju Zakona o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti

Proglašavam Zakon o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti, kojeg je Sabor Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća udruženog rada 26. lipnja 1991., Vijeća općina 26. lipnja 1991 i Društveno-političkog vijeća 26. lipnja 1991. godine.

Klasa: 011-01/91-01/75

Urbroj : 71-91-1

Zagreb, 28. lipnja 1991.

ZAKON

o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti

Ovim se zakonom uređuje zdravstvena zaštita životinja, sprečavanje i suzbijanje bolesti koje su zajedničke za životinje i ljude, kontrola životinja za klanje, ribe, rakova, školjki, puževa, žaba i proizvoda životinjskog podrijetla, zdravstvena ispravnost životinjske hrane, reprodukcija i dobrobit životinja, veterinarska zaštita ljudskog okoliša, ustrojstvo, financiranje i druga pitanja od značenja za provođenje jedinstvenog sistema zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj.

Ovim se zakonom, od interesa za Republiku Hrvatsku, za obavljanje dijagnostičkih i analitičkih poslova u veterini osniva poseban organ u sastavu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i propisuju uvjeti za obavljanje zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti na određenom epizootiološkom području.

Poslovi zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti jesu:

1. zaštita životinja od zaraznih bolesti utvrđenih u ovom zakonu, sprečavanje i suzbijanje bolesti koje su zajedničke za životinje i ljude, sprečavanje i liječenje drugih bolesti životinja;

2. kontrola životinja za klanje, ribe, rakova, školjki, puževa i žaba te proizvoda životinjskog podrijetla;

3. osiguravanje zdravstveno ispravne životinjske hrane (u daljnjem tekstu: stočna hrana);

4. reprodukcija životinja (dobijanje i priprema životinjskog sjemena za osjemenjivanje, sprečavanje poremećaja plodnosti i nasljednih bolesti, pravilno razmnožavanje, osjemenjivanje životinja, proizvodnja i presađivanje embrija i drugi zahvati čiji je cilj bolje zdravstveno i proizvodno stanje životinja);

5. sprećavanje kontaminacije okoline uzročnicima i prenosiocima zaraznih bolesti (dezinfekcija, dezinsekcija, deratizacija), utvrđivanje i sprečavanje kontaminacije životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i stočne hrane biološki aktivnim tvarima i veterinarska zaštita Ijudskog okoliša u svezi sa zdravstvenom zaštitom životinja, proizvodnjom proizvoda životinjskog podrijetla i stočne hrane i negativnih utjecaja nastalih držanjem i uzgojem životinja;

6. laboratorijska dijagnostika i analitika;

7. osiguravanje lijekova, opreme i drugog pomoćnog materijala u veterini;

8. priprema za djelovanje veterinarske službe u elementarnim nepogodama i drugim nesrećama te u izvanrednim uvjetima i osposobljavanje jedinica civilne zaštite;

9. usavršavanje veterinarskih radnika i veterinarsko prosvjećivanje ;

10. obavljanje kirurških zahvata na životinjama;

11. obavljanje drugih poslova vezanih za zdravstvenu zaštitu životinja i veterinarsku djelatnost.

Poslovi zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti od točke 1. do 8. ovoga članka smatraju se javnim potrebama i od interesa su za zaštitu i sigurnost Republike.

Životinjama, u smislu ovoga zakona, smatraju se: kopitari (konji, mazge, magarci i mule), papkari (goveda, bivoli, ovce, koze i svinje), perad (kokoši, pure, guske, patke, i druga domaća perad), ukrasne i egzotične ptice i životinje, psi, mačke, kunići, pčele, dudov svilac, ribe, rakovi, školjke, ježevi, kornjače, puževi, žabe, pijavice, divljač, zvijeri i laboratorijske životinje.

Proizvodima životinjskog podrijetla, u smislu ovoga zakona, smatraju se: proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni ljudskoj prehrani, proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni prehrani životinja i proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni industrijskoj upotrebi.

Proizvodima životinjskog podrijetla namijenjenim ljudskoj prehrani, smatraju se sastavni dijelovi životinjskog tijela, u sirovome i prerađenom stanju, koji služe za Ijudsku hranu, mlijeko, jaja, proizvodi od mlijeka i jaja i med (namirnice životinjskog podrijetla).

Proizvodima životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani životinja, smatraju se: mesno brašno, riblje brašno, koštano brašno, krvno brašno, brašno od perja i drugi proizvodi životinjskog podrijetla koji služe za prehranu životinja.

Proizvodima životinjskog podrijetla namijenjenih industrijskoj upotrebi, smatraju se: koža, krzno, vuna, dlaka, čekinje, perje, papci, rogovi, kosti, krv, crijeva i drugi proizvodi životinjskog podrijetla kada su namijenjeni industrijskoj upotrebi.

Otpadnom animalnom tvari, u smislu ovoga zakona, smatraju se: tekući gnoj, kruti gnoj i stajnjak bez obzira na namjenu, leševi životinja, otpaci u valionici, konfiskati u klaonici i pokvareni proizvodi životinjskog podrijetla kada se utiliziraju ili neškodljivo uklanjaju.

Pod kontrolom (inspekcijom) životinja za klanje, ribe, rakova, školjki, puževa i žaba te proizvoda životinjskog podrijetla podrazumijeva se veterinarsko-sanitarni inspekcijski pregled životinja prije klanja, ribe, rakova, školjki, puževa i žaba te proizvoda životinjskog podrijetla radi ocjene zdravstvenog stanja, odnosno zdravstvene ispravnosti i kakvoće, obilježavanje proizvoda u pogledu zdravstvene ispravnosti i kakvoće, osposobljavanje uvjetno zdravstveno ispravnih proizvoda, postupak s proizvodima koji su ocijenjeni zdravstveno neispravnim, kontrola objekata i opreme i vođenje evidencije o veterinarsko-sanitarnim inspekcijskim pregledima i kontroli.

Pod veterinarsko-sanitarnim inspekcijskim pregledima podrazumijeva se stručni pregled životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija, radi. utvrđivanja njihovog zdravstvenog stanja odnosno zdravstvene ispravnosti i kakvoće (u daljnjem tekstu: veterinarsko-sanitarni pregled).

Veterinarsko-sanitarne preglede i kontrolu životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, obavljaju nadležni organi određeni ovim zakonom.

Općina i Republika Hrvatska dužne su da organiziraju, osiguravaju i participiraju u financiranju poslova zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti iz članka 2. točke 1. do 8. ovoga zakona.

Poduzeća i veterinari iz članka 6. ovoga zakona obvezni su da obavljaju poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti na način propisan ovim zakonom.

Korisnici, vlasnici, držatelji odnosno čuvari životinja (u daljnjem tekstu: držatelji životinja) obvezni su u svojim nastambama i kod životinja izvršavati mjere za sprečavanje, otkrivanje, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti na način i u rokovima koje odredi nadležni organ uprave u skladu s odredbama ovoga zakona.

Poslove iz članka 2. ovoga zakona obavlja Hrvatski veterinarski zavod u sastavu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva (u daljem tekstu: Hrvatski veterinarski zavod),poduzeće za reprodukciju u stočarstvu i veterinarska poduzeća svih oblika vlasništva (u daljem tekstu; veterinarske stanice) koje se osnivaju za obavljanje zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti za područja općina.

Pojedine poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti mogu obavljati i druga poduzeća te veterinari samostatno osobnim radom (u daljem tekstu: druge pravne i fizičke osobe), pod uvjetima i na način propisan ovim zakonom.

Veterinarske stanice, druge pravne i fizičke osobe koje obavljaju poslove veterinarske djelatnosti dužni su na zahtjev držatelja životinja pružiti zdravstvenu pomoć i drugu veterinarsku uslugu.

Držatelji životinja dužni su brinuti se da životinje budu zdrave, a za oboljelu životinju osigurati pravovremenu veterinarsku pomoć.

Korisnici i vlasnici objekata za proizvodnju i promet životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i stočne hrane, objekata za klanje životinja, preradu, obradu i uskladištenje proizvoda životinjskog podrijetla, objekata za dobijanje i pripremu životinjskog sjemena i embrija, te korisnici otpadnih animalnih tvari, dužni su poduzimati propisane ili naređene veterinarsko-sanitarne mjere.

1. Zarazne bolesti

Pod zaraznim bolestima životinja u smislu ovoga zakona podrazumijevaju se:

A. Naročito opasne zarazne bolesti:

1. Afrička kuga svinja - Pestis africana suum;

2. Bjesnoća - Lyssa;

3. Boginje ovaca i koza - Variola ovina et caprina;

4. Goveđa kuga - Pestis bovina;

5. Klasična svinjska kuga - Pestis suum classica;

6. Konjska kuga - Pestis equorum;

7. Kuga peradi - Pestis avium;

8. Njukastlska bolest - Morbus Newcastle;

9. Plućna zaraza goveda - Pleuropneumonia contagiosa bovum ;

10. Slinavka i šap --- Aphtae epizooticae;

11. Vezikularno oboljenje svinja - Morbus vesicularis suum;

12. Zarazna uzetost svinja - Encephalomyelitis enzootica suum;

B. Druge zarazne bolesti životinja:

1. Atrofični rinitis svinja - Rhinitis atrophica suum;

2. Bolest Aujeszkoga - Morbus Aujeszky;

3. Bedrenica - Antrax;

4. Bruceloza - Brucellosis;

5. Cisticerkoza - Cisticercosis;

6. Crijevna kampilobakterioza - Campylobacteriosis intestinalis;

7: Dizenterija svinja --- Dysenteria suum;

8. Ehinokokoza - Echinococcosis;

9. Enterotoksemija ovaca i dizenterija janjadi - EnLerotoxemia ovium et dysenteria agnorum;

10. Enzootska leukoza goveda - Leucosa enzootica bovum;

11. Eritrodermatitis šarana - Eritrodermatitis cyprini;

12. Furunculoza pastrva - Furunculosis salmonis;

13. Gumborska bolest - Morbus Gumboro

14. Genitalna kampilobakterioza - Vihi-iosis

15. Infekciozna anemija konja - Anaemia infectiosa equorum;

16. Influenca konja - Influenza equorum;

17. Jersinioza pastrvskih riba - Yersirkiosis salmnnrzm,

18. Leptospiroza - Leptospirosis;

19. Listerioza - Listeriosis;

20. Marekova bolest - Morbus Marek;

21. Miksomatoza - Mixomatosis;

22. Paratuberkuloza - Paratuberculosis;

23. Pčelinja kuga - Pestis apium;

24. Pčelinja nozemoza - Nosemosis apium;

25. Proljetna viremija šarana - Viremia vernalis cyprini;

26. Psitakoza - Psitacosis;

27. Sakagija - Malleus;

28. Salmoneloza - Salmonelosis;

29. Spolna zaraza konja - Exanthema coitale paralytica;

30. Šuga kopitara i preživača - Scabies (Sar-copLosis, Psoroptosis, Chorioptosis)

31. Šuštavac - Gangrena emphysematosa;

32. Tifus peradi -- Thyphus avium;

33. Toksoplazmosa - Toxoplasmosis;

34. Transmisivni gastroenteritis svinja - Gastroenteritis virosa suum;

35. Trihineloza - Trichinellosis;

36. Trihomonoza goveda - Trichomoniasis bovum;

37. Tuberkuloza - Tuberculosis;

38. Tularemija - Tularemia;

39. Varooza - Varroosis apium;

40. Vibrioza riba - Vibriosis piscium;

41. Virusna hemoragična septikemija pastrva - Septicaemia haemorrhagica salmonis;

42. Vrtičavost pastrva - Myxosomatosis salmonis;

43. Upala ribljeg mjehura šarana - Aerocistitis cyprini.

Pojavi li se opasnost od neke druge opasne zarazne bolesti koja se brzo širi (epizootija) i koja može ugroziti cijelu Republiku, Vlada Republike Hrvatske može odrediti da se za zaštitu od takve zarazne bolesti primjenjuju odredbe o mjerama i druge odredbe predviđene ovim zakonom.

Pod epizootijom zarazne bolesti u smislu ovoga zakona smatra se porast oboljenja životinja od neke zarazne bolesti koji je neuobičajen po broju slučajeva, vremenu, mjestu ili zahvaćenoj vrsti životinja. Pod epizotijom podrazumijeva se i povećana učestalost oboljenja ili uginuća čiji uzrok je privremeno neutvrđen.

Zaraženim područjem u smislu ovoga zakona smatra se područje na kojem postoji jedan ili više izvora zaraze.

Ugroženim područjem u smislu ovoga zakona smatra se područje na koje se može prenijeti zarazna bolest iz zaraženog područja i na kojem postoje mogućnost za širenje zarazne bolesti.

Pod drugim bolestima životinja u smislu ovoga zakona podrazumjevaju se sve ostale zarazne i nametničke bolesti životinja te organske bolesti i stanja koja ugrožavaju zdravlje životinja i posredno, preko proizvoda životinjskog podrijetla i zdravlje ljudi.

2. Mjere za sprečavanje zaraznih bolesti

Da bi se spriječila pojava ili utvrdilo postojanje zarazne bolesti, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva odnosno općinski ili gradski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva može narediti, prema prirodi zarazne bolesti i stupnju opasnosti, jednu ili više ovih preventivnih mjera;

1. zaštitna cijepljenja;

2. dijagnostička i druga ispitivanja;

3. dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju;

4. utvrđivanje uzroka uginuća;

5. ispitivanje sirovih koža na bedrenicu;

6. ispitivanje vode i stočne hrane;

7. pregled životinja, objekata za smještaj životinja i njihova okoliša, objekata i opreme za obradu, preradu i promet proizvoda životinjskog podrijetla i otpadnih animalnih tvari ;

8. pregled proizvodnje i uskladištenja sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija, te načina njihove primjene;

9. kontrolu životinja u prometu;

10. kontrolu životinja na sajmovima, tržnicama, drugim prodajnim mjestima, izložbama, dogonima ili drugim javnim smotrama;

11. prosvjećivanje držatelja životinja iz područja zdravstvene zaštite životinja.

Dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju obavljaju veterinarske stanice, druge pravne i fizičke osobe ako u pogledu prostorija, odgovarajućih stručnih radnika, opreme i sredstava udovoljavaju uvjetima što ih propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva.

Ministar poljoprivrede i šumarstva naređuje krajem svake godine koje se mjere moraju poduzimati iduće godine u cilju otkrivanja, sprečavanja, suzbijanja i iskorjenjivanja zaraznih i nametničkih bolesti životinja utvrđenih ovim zakonom, vodeći računa o epizootiološkom stanju i stupnju ugroženosti.

Držatelj životinje snosi troškove preventivnog cijepljenja i dijagnostičkog ispitivanja kao i sve druge troškove u svezi s provođenjem mjera koje su propisane ili naređene u skladu sa zakonom, ako te troškove ne snosi općina ili Republika Hrvatska.

Propisom iz stavka 1. ovoga članka uredit će se i način raspoređivanja sredstava koja osiguravaju općine i Republika Hrvatska za financiranje naređenih mjera iz stavka 1. ovoga članka.

Ministar poljoprivrede i šumarstva odreduje vrste i količine veterinarskih cjepiva koje je potrebno osigurati za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti životinja i poduzeća koja su dužna nabaviti i uskladištiti takvo cjepivo i kontrolirati njegovu imunogenost.

Leševi životinja, konfiskati iz klaonica, otpaci iz valionica i pokvareni proizvodi životinjskog podrijetla moraju se učiniti neškodljivima u objektima za utilizaciju, jama-grobnicama ili stočnim grobljima.

Oprema i objekti u kojima se sabiraju životinjski leševi i otpadna animalna tvar (sabirališta), oprema i objekti za utilizaciju životinjskih leševa, oprema i objekti za utilizaciju životinjskih leševa, konfiskata iz klaonica, otpadaka iz valionica i pokvarenih proizvoda životinjskog podrijetla, prijevozna sredstva za prijevoz životinjskih leševa, konfiskata iz klaonica, otpadaka iz valionica i pokvarenih proizvoda životinjskog podrijetla, jame-grobnice i stočna groblja moraju udovoljavati propisanirn uvjetima i biti pod veterinarskim nadzorom.

Način neškodljivog uklanjanja životinjskih leševa, konfiskata iz klaonica, otpadaka iz valionica i pokvarenih proizvoda životinjskog podrijetla te uvjeti kojima moraju udovoljavati objekti, oprema i prijevozna sredstva iz stavka 2. ovoga članka propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva.

Držatelji životinja odnosno korisnici objekata koji se nalaze pod veterinarskim nadzorom dužni su osigurati uvjete za očuvanje i unapređivanje ljudskog okoliša.

Sa otpadnim animalnim tvarima treba se postupati tako, da se ne ugrozi zdravlje ljudi i životinja.

Na području gdje postoji objekat za utilizaciju leševa životinja, konfiskata od životinja zaklanih u klaonicama, otpadaka iz valionica, pokvarenih proizvoda životinjskog podrijetla i proizvoda životinjskog podrijetla koji se ne mogu upotrijebiti u industrijske svrhe i otpadne animalne tvari moraju se uklanjati u objektima za utilizaciju.

Objekti za utilizaciju su dužni osigurati redovito preuzimanje, prijevoz i utilizaciju životinjskih leševa, konfiskata iz klaonica, otpadaka iz valionica i pokvarenih proizvoda životinjskog podrijetla, od sabirališta.

Držatelji životinja, korisnici objekata kod kojih nastaju otpadne animalne tvari iz stavka 1. ovoga članka, odnosno općina, dužni su osigurati sabirališta, a poduzeću za utilizaciju prijaviti i predati životinjski leš i druge otpadne animalne tvari.

Općina, stočarske farme, klaonice i drugi veliki proizvođači kod kojih nastaju otpadne animalne tvari, dužni su plaćati poduzeću za utilizaciju naknadu za njihovo preuzimanje i odvoženje

Ministar poljoprivrede i šumarstva odlučuje o visini naknade iz stavka 4. ovoga članka.

Mjesto i način neškodljivog uklanjanja životinjskih leševa, otpadaka iz valionica, konfiskata iz klaonica i pokvarenih proizvoda životinjskog podrijetla, određuje skupština općine.

Izuzetno, skupština općine može na zahtjev uz mišljenje veterinarskog inspektora, u pojedinim slučajevima, dozvoliti uklanjanje otpadne animalne tvari iz stavka 1. ovoga članka na naćin dubokog zakapanja ili spaljivanjem, ako ne postoje tehničke mogućnosti za odvoženje ili odvoženje zahtijeva velike troškove.

Skupština općine može dozvoliti neškodljivo uklanjanje leševa malih životinja na način dubokog zakapanja.

Pravne i fizičke osobe koje se bave otkupom, prometom ili preradom kože dužne su sirove kože kopitara i papkara zaklanih bez veterinarsko-sanitarnog pregleda, ili sirove kože uginulih kopitara i papkara za koje nadležni organ nije utvrdio uzrok uginuća skladištiti u posebnim prostorijama.

Goveđe, ovčie i kozje kože iz stavka 1. ovoga članka, osim telećih, janjećih i jarećih koža, ne smiju se staviti u promet prije ispitivanja na bedrenicu (askolizacija).

Pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su voditi evidencije o podrijetlu otkupljenih koža.

Ministar poljoprivrede i šumarstva propisuje naćin vođenja evidencije iz stavka 3. ovoga članka kao i uvjete kojima moraju udovoljavati prostorije u kojima se smještaju ili skladište sirove kože te način označavanja koža.

Pod veterinarskim nadzorom nalazi se stočna hrana, proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni prehrani životinja i druge sirovine i aditivi koji služe za proizvodnju stočne hrane te objekti u kojima se proizvodi stočna hrana.

Zabranjena je proizvodnja, promet i upotreba stočne hrane, proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani životinja i drugih sirovina koje služe za njihovu proizvodnju ako u količinama većim od dopuštenih sadrže patogene bakterije, gljivice, plijesni i njihove produkte (egzotoksine i endotoksine), hormone, antibiotike, pesticide, soli teških metala, radioaktivne tvari i druge supstancije štetne za zdravlje životinja i posredno zdravlje ljudi i stočne hrane neodgovarajućeg sastava što utječu na njenu biološku vrijednost i upotrebljivost.

Sol za prehranu životinja mora biti jodirana.

Ovisno o stupnju ugroženosti zdravlja životinja i posredno zdravlja ljudi od zdravstveno neispravne stočne hrane, ministar poljoprivrede i šumarstva može propisati sistematsko ispitivanje stočne hrane, proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani životinja i drugih sirovina i aditiva što služe za proizvodnju stočne hrane radi ocjene zdravstvene ispravnosti.

Propise o uzimanju uzoraka iz stavka 4. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva.

Uzorke stočne hrane, proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani životinja i drugih sirovina i aditiva što služe za njihovu proizvodnju ispituju pravne i fizičke osobe koje udovoljavaju propisanim uvjetima.

Rezultat analize uzoraka stočne hrane, proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani životinja i drugih sirovina i aditiva što služe za proizvodnju stočne hrane može se, u roku od osam dana, pobijati zahtjevom da se izvrši superanaliza uzoraka u drugom poduzeću ili pravnoj osobi koja ima odgovarajuće stručne kadrove, opremu i druge uvjete za obavljanje superanalize.

Ako rezultat superanalize nije u skladu s rezultatom analize, mjerodavan je rezultat superanalize uzorka.

Propise o uvjetima kojima moraju udovoljavati poduzeća i druge pravne osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva.

Ministar poljoprivrede i šumarstva određuje poduzeća i druge pravne osobe koje udovoljavaju uvjetima iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

Pod veterinarskim nadzorom nalaze se životinje, objekti za smještaj životinja, objekti i oprema za klanje životinja, obradu, preradu i promet proizvoda životinjskog podrijetla, proizvodi životinjskog podrijetla u prometu, proizvodnja i skladištenje sjemena za umjetno osjemenjivanje i embriji te način njihove primjene.

Proizvodnja sjemena za umjetno osjemenjivanje, proizvodnja embrija, muška rasplodna grla, uzgoji kvalitetne rasplodne stoke, matična jata peradi i pernate divljači, mrijestilišta i uzgoji matica moraju biti slobodni od zaraznih bolesti utvrđenih u članku 8. ovoga zakona.

Umjetno osjemenjivanje životinja provodi se u skladu sa Programom uzgoja stoke u Republici Hrvatskoj.

Ministar poljoprivrede i šumarstva propisuje uvjete za pripremu sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija, zdravstvenu ispravnost i kvalitetu, odnosno biološku vrijednost sjemena i embrija.

Sajmovi, tržnice, burze, dogoni i druga otkupna mjesta te izložbe i javne smotre životinja mogu se održavati samo na mjestima koja ispunjavaju propisane veterinarsko-sanitarne uvjete.

Na sajmovima, tržnicama, burzama, dogonima i drugim otkupnim mjestima te na izložbama i javnim smotrama smiju se izlagati samo zdrave životinje.

Objekti iz stavka 1. ovoga članka moraju biti pod veterinarskim nadzorom.

Pod veterinarskim nadzorom nalaze se i životinje na sajmovima, tržnicama i drugim prodajnim mjestima, izložbama, sportskim natjecanjima, dogonima i drugim javnim smotrama.

Ministar poljoprivrede i šumarstva propisuje uvjete što ih moraju ispunjavati objekti iz stavka 1. ovoga članka.

Za izdavanje dozvola za održavanje izložbi, ocjenjivanje i natjecanje životinja, za različite priredbe (putujući zoološki vrtovi, cirkusi i sl.) i za organiziranu prodaju životinja, kao i proizvoda životinjskog podrijetla izvan postovnih prostorija, potrebna je prethodna suglasnost općinskog organa uprave nadležnog za poslove veterinarstva.

Registracija pasa je obvezna.

Držatelj pasa je dužan da u roku od 15 dana prijavi nabavljenu odnosno uginulu ili otuđenu životinju nadležnoj veterinarskoj stanici koja vodi registar pasa i dokumentaciju o obavljenoj vakcinaciji protiv bjesnoće.

Svaki pas mora nositi propisanu markicu. Markica je dokaz o registraciji pasa i o obavljenoj vakcinaciji protiv bjesnoće.

Psi na kojima nisu provedene propisane ili naređene mjere podliježu eutanaziji, na trošak držatelja pasa.

Za registraciju pasa plaća se naknada veterinarskoj, stanici u skladu sa ovim zakonom.

Uvjete i način držanja pasa te o načinu postupanja sa neregistriranim psima kao i psima i mačkama lutalicama propisuje općinska skupština.

Radi sprečavanja unošenja životinjskih zaraza iz drugih područja, ministar poljoprivrede i šumarstva može narediti da se određeni dio teritorije Republike Hrvatske stavi pod stalan veterinarski nadzor i da se na tom podrućju:

- provede zabrana ili ograničenje kretanja životinja, vozila i ljudi ;

- provedu određene mjere za sprečavanje zaraznih bolesti propisane ovim zakonom.

Radi sprečavanja unošenja životinjskih zaraza ministar poljoprivrede i šumarstva može zabraniti promet životinja i proizvoda životinjskog podrijetla iz druge republike.

Objekti i oprema za uzgoj životinja za klanje životinja, za proizvodnju, obradu, preradu, uskladištenje i promet proizvoda životinjskog podrijetla; objekti i oprema za prikupljanje i neškodljivo uklanjanje leševa životinja, konfiskata od životinja zaklanih u klaonicama i druge otpadne animalne tvari te pogoni za utilizaciju; prostorije i opreme za pripremu i skladištenje sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija; valionice; objekti i oprema za proizvodnju stočne hrane; objekti i opreme za promet životinja (sajmovi, izložbe i dr.), i za dezinfekciju vozila; objekti za obavljanje, zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti; objekti i oprema za proizvodnju i promet veterinarskih lijekova; prostorije i oprema za topljenje voska i izradu saća, moraju biti izgrađeni tako da ne predstavljaju opasnost po zdravlje i dobrobit životinja, da sprečavaju unošenje i prenošenje bolesti, da osiguravaju zdravstvenu ispravnu proizvodnju i promet i da osiguravaju uvjete za život i rad čovjeka u zdravoj sredini.

Objekti i oprema za obavljanje zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti i okoliš objekata, moraju se trajno održavati čistim i urednim.

Organ uprave nadležan za poslove veterinarstva s organom uprave nadležnim za utrđivanje uvjeta uređenja prostora, zajednićki utvrđuje veterinarsko-sanitarne uvjete za objekte iz stavka 1. ovoga članka.

Propisane veterinarsko-sanitarne uvjete, kao posebne uvjete građenja, dužan je organ nadležan za utvrđivanje uvjeta uređenja prostora zajednički utvrditi s organom uprave nadležnim za poslove veterinarstva.

Izgrađeni ili rekonstruirani objekti iz stavka 1. ovoga članka mogu se koristiti tek kad republički organ uprave nadležan za poslove veterinarstva, na prijedlog stručne komisije koju on osniva, rješenjem utvrdi da ispunjavaju propisane veterinarsko-sanitarne uvjete.

Ministar poljoprivrede i šumarstva propisuje bliže veterinarsko-sanitarne uvjete koje moraju ispunjavati objekti, prostorije i oprema iz stavka 1. ovoga članka

3. Mjere za suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti

Kad se utvrdi postojanje zarazne bolesti i dok traje opasnost od zarazne bolesti, općinski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva naređuje, prema prirodi zarazne bolesti i stupnju opasnosti u zaraženom području jednu ili više od ovih mjera:

1. izdvajanje zdrave od oboljele životinje;

2. zabranu održavanja sajmova, tržnica i prodaje životinja na drugim mjestima, izložbi, sportskih natjecanja, dogana ili drugih javnih smotri;

3. zabranu ili ograničenje kretanja životinja;

4. zabranu ili ograničenje prometa proizvoda životinjskog podrijetla, stočne hrane, aditiva, otpadne animalne tvari i drugih predmeta kojima se može prenositi zarazna bolest;

5. zabranu klanja kopitara, papkara, peradi i kunića;

6. klanje ili eutanaziju oboljele životinje ili životinje za koju se sumnja da je oboljela;

7. popis životinja, a prema potrebi i njihovo označavanje;

8. zabranu ili ograničenje proizvodnje životinja na određeno vrijeme, u određenim objektima;

9. ograničenje kretanja osoba koje dolaze u doticaj sa zaraženom životinjom ili sa životinjom za koju se sumnja da je zaražena te s proizvodima životinjskog podrijetla i otpadnom animalnom tvari koje potječu od takve životinje;

10. zaštitno cijepljenje i dijagnostičko ispitivanje;

11. blokiranje žarišta zaraze, zaraženih mjesta i područja (zabrana ulaska i izlaska osoba i životinja);

12. kastraciju oboljele životinje i zabranu prirodnog pristupa;

13. dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju nastambi životinja, valionica, dvorišta, pašnjaka, napajališta, objekata za klanje životinja, obradu, preradu i skladištenje proizvoda životinjskog podrijetla, te drugih mjesta na kojima se nalazila oboljela ili uginula životinja i otpadna animalna tvar i predmeta koji su bili u doticaju s oboljelom ili uginulom životinjom;

14. kontumaciju i tamanjenje pasa i mačaka lutalica;

15. zabranu izdavanja svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja;

16. sustavno suzbijanje posrednog domaćina zarazne bolesti ;

17. osiguravanje i održavanje higijenskih uvjeta u objektima u kojima se prerađuju ili skladište proizvodi životinjskog podrijetla i otpadna animalna tvar i proizvodi stočna hrana.

Mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu se narediti i ako postoji neposredna opasnost od pojave zarazne bolesti

U osobito opasnim slučajevima može se narediti i privremena zabrana rada u objektima u kojima se prerađuju ili skladište proizvodi životinjskog podrijetla, otpadna animalna tvar ili stočna hrana.

Ako se pojavi: afrička kuga svinja, goveđa kuga, konjska kuga, kuga peradi, ovčje i kozje boginje. plućna zaraza goveda, slinavka i šap, klasična svinjska kuga, zarazna uzetost svinja ili vezikularno oboljenje svinja, pojedine mjere iz stavka 1. ovoga članka moraju se primijeniti na području od najmanje l0 km oko žarišta zaraze, ovisno o konfiguraciji terena, biološkim činiocima i načinu uzgoja životinja.

Propise o mjerama iz stavka 1. do 4. ovoga članka, koje se moraju poduzeti za suzbijanje pojedinih zaraznih bolesti donosi ministar poljoprivrede i šumarstva.

Ako se pojavi zarazna bolest ili ako se pojave znaci po kojima se može posumnjati da je životinja oboljela ili uginula od zarazne bolesti, držatelj životinje dužan je to odmah prijaviti općinskom organu uprave nadležnom za poslove veterinarstva odnosno pravnoj ili fizičkoj osobi koja obavlja poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti.

Držatelj životinja dužan je odmah zatvoriti životinju za koju sumnja da je oboljela od zarazne bolesti ili spriječiti kontakt Ijudi i životinja s lešom uginule životinje do veterinarskog pregleda i nakon pregleda izvršiti naređene ili propisane mjere.

Općinski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva kad dozna da se je pojavila zarazna bolest ili da su se pojavili znaci na temelju kojih se može posumnjati na zaraznu bolest, dužan je odmah na lice mjesta uputiti veterinara:

1. da ustanovida li postoji zarazna bolest životinje ili sumnja na zaraznu bolest;

2. da odmah poduzme odnosno naredi veterinarsko-sanitarne mjere radi sprečavanja širenja zarazne bolesti, koje je držatelj životinja dužan odmah izvršiti;

3. da u slučaju sumnje na zaraznu bolest uzme dijagnostički materijal i dostavi ga Hrvatskom veterinarskom zavodu radi utvrđivanja postojanja zarazne bolesti.

Kad se utvrdi da postoji zarazna bolest, općinski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva dužan je odmah o tome izvijestiti republički organ uprave nadležan za posIove veterinarstva, i druge zainteresirane organe i poduzeća prema posebnim propisima, a u slučaju pojave bjesnoće kod životinja dužan je o tome izvijestiti i općinski organ uprave nadležan za poslove zdravstva.

Općinski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva dužan je o prestanku zarazne bolesti odmah izvijestiti sve organe i poduzeća koje je prema odredbi stavka 1 ovoga članka izvijestio o postojanju zarazne bolesti.

Smatra se da je zarazna bolest prestala kad, nakon ozdravljenja, eutanazije (klanja) ili uginuća posljednje oboljele životinje i nakon završene dezinfekcije, dezinsekcije, odnosno deratizacije protekne najduže vrijeme inkubacije za odnosnu zaraznu bolest.

Brzo utvrđivanje uzroka zaraze u slučaju pojave epizootije od prioritetnog je značenja.

rezultate laboratorijskog ispitivanja zaraznih bolesti životinja i laboratorijske testove i metode u oblasti dijagnostike zaraznih bolesti životinja i u oblasti utvrđivanja zdravstvene ispravnosti proizvoda životinjskog podrijetla i stočne hrane provjeravaju pravne osobe koje imaju odgovarajuće stručne kadrove, opremu i druge uvjete za obavIjanje tih djelatnosti.

Propise o laboratorijskim testovima i metodama i o načinu provjeravanja rezultata laboratorijskog ispitivanja, testova i metoda, kao i propise o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne osobe iz stavka 8. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva.

Ministar poljoprivrede i šumarstva određuje pravne osobe koje udovoljavaju uvjetima iz stavka 8. ovoga članka.

Određene zarazne bolesti za koje se mora odmah osigurati utvrđivanje zaraznih bolesti ili uzroka uginuća određuje ministar poljoprivrede i šumarstva.

Propise o načinu i postupku obavještavanja zainteresiranih organa i drugih pravnih osoba i fizičkih osoba o pojavi zarazne bolesti i o znacima na osnovi kojih se može smatrati da se zarazna bolest pojavila te o načinu dostave materijala potrebnog radi dijagnostičkog ispitivanja i određivanja metoda dijagnostičkog ispitivanja donosi ministar poljoprivrede i šumarstva.

Rukovodilac općinskog organa uprave nadležnog za poslove veterinarstva određuje i proglašava zaraženo odnosno ugroženo područje u općini.

Ministar poljoprivrede i šumarstva proglašava i određuje zaraženo odnosno ugroženo područje u slučaju pojave epizootije zarazne bolesti koja ugrožava dvije ili više općina.

Kad se pojavi opasna zarazna bolest životinja koja se brzo širi i koja može nanijeti veliku gospodarsku štetu, općinski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva dužan je osnovati ekipe veterinara i drugih radnika radi njezinog suzbijanja, a može zahtijevati i sudjelovanje jedinica civilne zaštite.

Ako za uspješno suzbijanje zaraznih bolesti nema na zaraženom i ugroženom području dovoljan broj veterinara, ministar poljoprivrede i šumarstva može s ostalog teritorija Republike Hrvatske odrediti potreban broj veterinara s odgovarajućim sredstvima i opremom i uputiti ih na rad u ekipe na zaraženom ili ugroženom području.

Veterinarski i drugi radnici i građani dužni su se odazvati i sudjelovati u radu ekipa iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

Osobe u radnom odnosu koje prema odredbama članka 31. ovoga zakona sudjeluju u radu ekipe za suzbijanje zarazne bolesti životinja imaju pravo na naknadu osobnog dohotka za vrijeme odsustvovanja s rada.

Osobama koje samostalno osobnim radom obavljaju poljoprivrednu, zanatsku ili drugu djelatnost., a sudjeluju prema odredbama članka 31. ovoga zakona u radu ekipa za suzbijanje zaraznih bolesti životinja, pripada pravo na naknadu čiju visinu određuje izvršno vijeće skupštine općine čiji je organ osnovao ekipe.

Naknade iz stavka 1. i 2. ovoga članka za rad u ekipama za suzbijanje zaraznih bolesti osigurava

- općina za rad veterinara i drugih radnika u ekipama koje osniva u skladu s člankom 31. stavkom 1. ovoga zakona, odnosno sudjelovanje jedinica civilne zaštite,

- Republika za veterinare koje određuje u skladu s člankom 3I. stavkom 2. ovoga zakona.

Organi unutarnjih poslova pružaju, u granicama svojih nadležnosti, organima koji poduzimaju mjere za zaštitu životinja od zaraznih bolesti na njihov zahtjev. pomoć pri blokiranju zaraženih mjesta i područja, ograničenju prometa životinja, zabrani kretanja životinja i osoba na zaraženom području, a i pri provedbi drugih mjera za zaštitu životinja od zaraznih bolesti predviđenih ovim zakonom.

Mjere eutanazije ili prisilnog klanja zaraženih ili na zarazu sumnjivih životinja kao i uništavanje zaraženih predmeta, naređuje se kad se zaraza ne može uspješno i bez opasnosti od njezinog širenja suzbiti primjenom drugih mjera naređenih prema odredbama ovoga zakona i1i kad primjena drugih mjera za njezino suzbijanje nema ekonomskog opravdanja.

Mjere iz stavka 1. ovoga članka nareduje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - Uprava za veterinarstvo.

Za životinju koja je eutanizirana, zaklana ili uginula zbog provedene naređene mjere kao i za predmete uništene zbog provedbe naređenih mjera, iz članka 34. ovoga zakona, držatelj životinja ima pravo na naknadu u visini tržne cijene koju bi eutanizirana, zaklana ili uginula životinja, odnosno oštećeni ili uništeni predmeti imali u momentu eutanazije, klanja ili uginuća, odnosno oštećenja ili uništenja predmeta.

Visina naknade iz stavka 1. utvrđuje se prema procjeni komisije koju imenuje općinski organ uprave nadležan za poslove privrede i u kojoj jedan član komisije mora biti diplomirani veterinar.

Komisija iz stavka 2. ovoga članka dužna je nakon obavljene procjene sačiniti zapisnik o procjeni i jedan primjerak zapisnika odmah dostaviti Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva - Upravi za veterinarstvo.

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva rješenjem odlučuje o pravu na naknadu štete kao i o visini naknade štete koja se isplaćuje držatelju životinje odnosno predmeta.

Naknada iz članka 35. stavka 1. ovoga zakona ne pripada držatelju životinje odnosno predmeta:

- ako o pojavi zarazne bolesti nije odmah podnio prijavu općinskom organu uprave nadležnom za poslove veterinarstva, veterinarskoj stanici ili drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi koja obavlja poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti;

- ako nije poduzeo propisane ili naređene mjere za sprečavanje ili suzbijanje zarazne bolesti;

- ako je bez odobrenja nadležnog organa životinju dopremio iz nezaraženog u zaraženo ili ugroženo područje ili iz zaraženog ili ugroženog u nezaraženo ili neugroženo područje;

- ako je promet životinja obavljen suprotno odredbama članka 38. do 41. ovoga zakona;

- ako se zarazna bolest životinja pojavila kod uvoza ili za vrijeme karantene uvezene životinje;

- ako se zarazna bolest životinja pojavila za vrijeme pašarenja, žirenja ili brsta na zabranjenim površinama, prehrane otpadnom animalnom tvari i kuhinjskim otpacima;

- za psa eutaniziranog zbog toga što na njemu nisu provedene propisane ili naređene mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih i nametničkih bolesti, kao ni za ubijenog ili eutaniziranog psa ili mačku lutalicu;

- ako je kod pčela oboljelih od pčelinje kuge tok bolesti stariji od dva mjeseca;

- ako u jatu intenzivno držane peradi nije vršena kontrola imuniteta nakon vakcinacije protiv njukastlske bolesti ili je utvrđeni imunitet nezadovoljavajući (titar antitijela 1:8 ili manje).

Zdravstvena zaštita životinja od drugih bolesti provodi

se:

- poduzimanjem mjera propisanih ovim zakonom;

- primjenom znanstveno utvrđenih spoznaja i praktično provjerenih vještina u ustanovljavanju, liječenju, sprečavanju, suzbijanju i iskorjenjivanju bolesti;

- držanjem i iskorištavanjem životinja na način koji im poboljšava stanje zdravlja i razmnožavanje u populaciji.

1. Veterinarsko-sanitarne mjere u unutarnjem prometu

U unutarnjem prometu držatelj životinja dužan je za kopitare, papkare, perad, kuniće, ribe i puževe iz uzgajališta, pčele, divljač, pse i mačke imati i, ne zahtjev ovlaštene osobe, pokazati svjedodžbu o zdravstvenom stanju.

Držatelj životinja mora imati svjedodžbu iz stavka 1. ovoga članka i to:

1) za kopitare i papkare - u ovim slučajevima:

- ako životinje otprema izvan teritorija općine;

- ako nema stalno prebivalište;

- ako prodaje ili na drugi način otuđuje životinje;

- ako životinje otprema na sezonsku ispašu (paša, žirenje, brst), sajam, dogon, tržnicu i druga prodajna mjesta, izložbu, sportska natjecanja i druge javne smotre;

- ako životinju otprema na klaonicu radi klanja;

2) za perad, kuniće i divljač - u ovim slučajevima:

- ako životinje otprema na klaonicuradi klanja;

- ako životinje otprema izvan područja općine;

- ako životinje prodaje ili na drugi način otuđuje (osim maloprodaje peradi);

3) za ribe iz uzgajališta - u ovim slučajevima;

- ako ih otprema izvan područja općine;

- ako ih prodaje ili na drugi način otuđuje (osim maloprodaje ribe);

4) za pčele - u ovim slučajevima;

- ako ih otprema izvan područja općine ili na ispašu:

- ako ih prodaje ili na drugi način otuđuje;

5) za pse i mačke

- ako ih otprema na sajam, izložbu, sportska natjecanja ili druge javne smotre.

Svjedodžbom iz stavka 1. ovoga članka potvrđuje se da u mjestu podrijetla ili boravka kopitara, papkara, peradi, kunića, riba i puževa iz uzgajališta. pčela, divljači, pasa, mačaka nije uvrđeno da postoji zarazna bolest koju mogu prenijeti te životinje, kao i da su životinje za klanje obuhvaćene programom ispitivanja na biološki aktivne tvari.

Svjedodžba iz stavka 1. ovoga članka ne smije se izdati ako je u mjestu podrijetla kopitara, papkara, peradi, kunića, riba i puževa iz uzgajališta, pčela, divljači, pasa i mačaka utvrđeno da postoji zarazna bolest koja se može prenijeti tom vrstom životinja.

Za izdavanje svjedodžbe iz stavka 1. ovoga članka plaća se naknada u skladu sa ovim zakonom.

Svjedodžbu iz članka 38. ovoga zakona izdaje veterinarska stanica.

Za svjedodžbu koja se izdaje za više životinja odnosno košnica (skupna svjedodžba) naknada se plaća za svaku životinju odnosno košnicu.

O izdanim svjedodžbama o zdravstvenom stanju životinja veterinarska stanica vodi posebnu evidenciju.

Svijedodžba iz članka 38. ovoga zakona izdaje se samo na osnovu dokaza o izvršenim naredenim mjerama, dijagnostičkim i drugim ispitivanjima, a svinje ako su označene (ušne markice, tetovir broj, rovaš i dr.).

Svaki držatelj životinja je obvezan da odmah za kupljenu životinju izvrši prijenos svjedodžbe o zdravstvenom stanju životinja na svoje ime, osim u maloprodaji ribe i peradi.

Ministar poljoprivrede i šumarstva propisuje obrazac svjedodžbe o zdravstvenom stanju životinja, način i postupak kod prijenosa svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja i postupak sa svjedodžbama o zdravstvenom stanju životinja kod utovara, istovara i na klaonicama.

Utovar, pretovar i istovar pošiljke životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, osim konzervi, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, koja se otprema prijevoznim sredstvima izvan općine ili grada u kojem je organizirana zajednička veterinarska inspekcija i pošiljka kopitara i papkara koji se otpremaju pješice izvan općine ili grada, podliježu obveznom veterinarsko-sanitarnom pregledu.

Nakon veterinarsko-sanitarnog pregleda, pri utovaru pošiljaka iz stavka 1, ovoga članka izdaje se potvrda o zdravstvenom stanju pošiljke. Za kopitare papkare, perad, kuniće, ribe i puževe iz uzgajališta, pčele divljač, pse i mačke ne izdaje se potvrda, nego se na svjedodžbi iz članka 38. stavka 1. ovoga zakona utvrđuje da je izvršen obvezni pregled.

Zabranit će se utovar ili pretovar pošiljke iz stavka 1. ovoga članka odnosno otprema kopitara i papkara pješice ako se pri obveznom veterinarsko-sanitarnom pregledu utvrdi da je pošiljka zaražena ili se sumnja da je zaražena nekom zaraznom bolešću ili da potječe iz zaraženog područja, ako se utvrdi da se za kopitare, papkare, perad, kuniće, ribe i puževe iz uzgajališta, pčele, divljač, pse i mačke ne posjeduje svjedodžbu o zdravstvenom stanju odnosno ako je svjedodžba o zdravstvenom stanju neispravna ili da prijevozno sredstvo ne udovoljava propisanim veterinarsko-sanitarnim uvjetima ili pošiljka ne udovoljava određenim higijensko-tehničkim uvjetima.

Zabranit će se promet i istovar pošiljke iz stavka 1. ovoga članka ako se pri kontroli ili obveznom veterinarsko-sanitarnom pregledu utvrdi da svjedodžba o zdravstvenom stanju ili druga propisana isprava ima nedostatke, da svjedodžbu ili drugu propisanu ispravu nema ili da su dopremIjene iz područja s nepovoljnom epizootiološkom situacijom.

Veterinarski inspektor kada utvrdi nedostatke iz stavka 4. ovoga članka može narediti:

1. da se životinje istovare i stave u karantenu uz određivanje mjesta i uvjeta za karantenu odnosno privremeno skladištenje ako se radi o proizvodima životinjskog podrijetla te vrstu pregleda i dijagnostičkih ispitivanja;

2. da se životinje upute na klaonicu radi klanja, ako ne postoje uvjeti za karantenu odnosno ako je takvo rješenje jeftinije.

Pri prijevozu željeznicom, brodom, avionom ili sredstvima cestovnog prometa dopušten je utovar, pretovar ili istovar pošiljke životinja samo na željeznićkim kolodvorima ili pomorskim, riječnim i zrakoplovnim pristaništima koja udovoljavaju propisanim uvjetima.

Propise o načinu utovara, pretovara i istovara pošiljke iz stavka 1. ovoga članka, o uvjetima kojima mora udovoljavati prijevozno sredstvo te o higijensko-tehničkim uvjetima kojima moraju udovoljavati pošiljke iz stavka 3. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva.

Propise o uvjetima kojima moraju udovoljavati kolodvori i pristaništa iz stavka 6. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva u suglasnosti sa ministrom prometa i veza.

Prijevozna sredstva kojima su otpremljene pošiljke iz članka 40. ovoga zakona, poduzeća odnosno osobe koje obavljaju prijevoz moraju nakon istovara očistiti i dezinficirati prijevozna sredstva pod veterinarsko-sanitarnom kontrolom, a u slučajevima koje odredi općinski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva i prije utovara.

Potvrdu o izvršenoj dezinfekciji prijevoznih sredstava iz stavka 1. ovoga članka izdaje organ pod čijom je kontrolom izvršena.

Propise o načinu dezinfekcije prijevoznih sredstava iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva.

Držatelji životinja i osobe koje obavljaju prijevoz životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, moraju imati i na zahtjev veterinarskog inspektora pokazati svjedodžbu o zdravštvenom stanju životinja odnosno potvrdu o zdravstvenom stanju pošiljke i druge propisane isprave.

Osobe koje obavljaju prijevoz i organi unutarnjih poslova dužni su prijaviti prometnu nezgodu u toku prijevoza životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari namijelljene utilizaeiji nadležnoj veterinarskoj stanici koja je dužna osigurati veterinarsku pomoć povrijeđenim životinjama, narediti mjere za osiguranje proizvoda životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari te zaštitu ljudskog okoliša i organizirati prijevoz uginulih životinja.

Troškove pružanja veterinarske usluga i provođenje mjera iz stavka 2. ovoga članka snosi držatelj životinja odnosno posjednik proizvoda životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari.

Organi unutarnjih poslova u granicama svojih nadležnosti, kontroliraju da li držatelji životinja imaju stvjedodžbu o zdravstvenom stanju za kopitare i papkare koje otpremaju pješice ili za kopitare, papkare, perad, pernalu divljač, kuniće, ribe i puževe iz uzgajališta, pčele, divljač, pse i mačke koje otpremaju željeznicom, brodom, avionom ili sredstvima ceslovnog prometa.

Ako se pri kontroli utvrdi da držatelji životinja iz stavka 1. ovoga članka nemaju svjedodžbu o zdravstvenom stanju ili da životinje potječu iz zaraženog ili ugroženog područja, organi unutarnjih poslova takve će životinje zadržati i o tome izvijestiti općinski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva koji će poduzeti odgovarajuče mjere.

2. Veterinarsko-sanitarne mjere pri uvozu, izvozu i provozu

Pošiljke životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija koje se uvoze podliježu pri istovaru i pretovaru obveznom veterinarsko-sanitarnom pregledu.

Obveznom veterinarsko-sanitarnom pregledu, pri utovaru i pretovaru podliježu pošiljke iz stavka 1. ovoga članka koja se izvoze.

Za utovarenu pošiljku iz stavka 2. ovoga članka, svjedodžbu o zdravstvenom stanju pošiljke izdaje organ koji je obavio pregled, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

Odredbe članka 40. stavka 1. do 4. ovoga zakona primjenjuju se i pri izvozu i provozu pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka.

Propise o načinu utovara, pretovara i istovara pošiljaka iz stavka 1. i 2. ovoga članka donosi i obrazac svjedodžbe o zdravstvenom stanju pošiljke iz stavka 3. ovoga članka propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva.

Pošiljke životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari za utilizaciju, sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija namijenjenih izvozu, na graničnim prijelazima u slučaju potrebe pretovaruju se i skladište pod veterinarsko-sanitarnom kontrolom graničnog inspektora.

Za pošiljke iz stavka 1. ovoga članka svjedodžbe o zdravstvenom stanju, pri izvozu, izdaje granični veterinarski inspektor na temelju potvrde odnosno svjedodžbe iz članka 38. stavka 2. ovoga zakona, izdane pri utovaru tih pošiljaka.

Objekti za smještaj životinja (karantenske staje) i skladišta za smještaj proizvoda i sirovina životinjskog podrijetla na graničnim prijelazima moraju udovoljavati propisanim uvjetima.

Propise o uvjetima kojima moraju udovoljavati objekti i skladišta iz stavka 3. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva.

Pošiljke životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, stočne hrane te sirovina i aditiva što služe za proizvodnju stočne hrane, sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija i predmeta kojima se može prenositi zarazna bolest, mogu se uvoziti i provoziti ako ne postoje veterinarsko-sanitarne smetnje za uvoz i provoz tih pošiljaka.

Uvoznika se može obvezati da naknadno podvrgne ispitivanju ili drži u karanteni pošiljku proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, stočne hrane te sirovina i aditiva što služe za proizvodnju stočne hrane, sjemena za umjetno osjemenjivanje, embrija i drugih predmeta kojima se može prenositi zarazna bolest životinja, ili ugroziti zdravlje ljudi i narediti druge mjere sigurnosti.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, rješenje nije potrebno za određene pošiljke proizvoda životinjskog podrijetla koji su prerađeni ili poluprerađeni.

Pošiljke proizvoda životinjskog podrijetla iz stavka 3. ovoga članka utvrđuje propisom ministar poljoprivrede i šumarstva.

Mjesto karantene, vrstu i način ispitivanja određuje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - Uprava za veterinarstvo.

Neće se dozvoliti uvoz i provoz pošiljki iz stavka 1. ovoga članka ako u zemlji izvoznici ili zemljama kroz koje se provozi pošiljka postoji zarazna bolest, odnosno ako postoji opasnost da se zarazna bolest unese u Republiku Hrvatsku ili ako ne ispunjavaju uvjete iz stavka 1. ovoga članka.

Uvezene životinje uvoznik mora poslije uvoza držati u karanteni radi ispitivanja.

Mjesto karantene, vrstu i način ispitivanja i druge uvjete držanja u karanteni određuje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - Uprava za veterinarstvo.

Za životinje koje se uvoze radi sudjelovanja na športskim natjecanjima u trajanju od najviše 15 dana i na izložbama i sajmovima te za kopitare, papkare, perad i kuniće koji se uvoze da se neposredno po uvozu zakolju, može se odrediti da ne moraju biti u karanteii ako je epizootiološka

situacija u zemlji i izvoznici takva da ne prijeti opasnost od unošenja zaraznih bolesti životinja.

Životinje iz stavka 3. ovoga članka uvezene za klanje mogu da se kolju samo u klaoniei koja ispunjava posebne uvjete.

Propise o uvjetima, trajanju karantene iz stavka 2. ovo ga članka, vrsti i načinu ispitivanja donosi ministar poljoprivrede i šumarstva.

Propise o uvjetima koje moraju ispunjavati klaonice iz stavka 4. ovoga članka donosi Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva.

Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva na prijedlog stručne komisije koju on osniva rješenjem utvrđuje da klaonica u kojoj se vrši klanje životinja iz uvoza odgovara propisanim uvjetima i vodi evidenciju o tim klaonicama.

Prijevoznici koji obavljaju prijevoz željeznicom, brodom, avionom ili sredstvima cestovnog prometa i organi carinske službe dužni su o svakoj prispjeloj pošiljci iž članka 46. stavka 1. ovoga zakona odmah obavijestiti graničnu veterinsrsku stanicu.

Troškove nastale zbog primjene mjera pri uvozu, izvozu i provozu životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, stočne hrane, sirovina i aditiva što služe za proizvodnju hrane, sjemena za umjetno osjemenjivanje, embrija i predmeta kojim se može prenositi zarazna bolest, troškove karantene i produžene karantene kao i troškove nastale primjenom mjera u karanteni, plaća uvoznik, izvoznik odnosno provoznik.

Organi unutarnjih poslova i organi carinske službe u granicama svojih nadležnosti, sprečavat će nedopušteni prelazak kopitara i papkara izvan određenih graničnih prijelaza.

Kopitare i papkare koji izvan određenog graničnog prijelaza prijeđu na teritoriju Republike Hrvatske, organi iz stavka 1. ovoga članka odmah će predati općinskom organu uprave nadležnom za poslove veterinarstva na čijem su teritoriju uhvaćeni.

S kopitarima i papkarima iz stavka 2. ovoga članka postupat će se po međunarodnom ugovoru, ako je način postupanja s takvim životinjama predviđen tim ugovorom odnosno u skladu s propisima koje donosi ministar poljoprivrede i šumarstva.

Radi sprečavanja zoonoza i alimentarnih oboljenja, zaštite životinja od zaraznih i drugih bolesti te osiguravanja kakvoće, kontrola uzgoja životinja, priprema, pregled životinja prije klanja, pregled ribe, rakova, školjki, puževa i žaba, obrada zaklanih i drugih životinja, ocjena zdravstvene ispravnosti i kakvoće proizvoda životinjskog podrijetla (namirnica), obilježavanje proizvoda u pogledu zdravstvene ispravnosti i kakvoće, osposobljavanje prerada, dorada. kontrola objekata, opreme i okoliša, uskladištenje proizvoda i vođenje evidencija, obavlja se na način propisan zakonom.

Proizvodi životinjskog podrijetla (namirnice) se mogu stavljati u promet samo nakon obavljanog veterinarsko-sanitarnog pregleda i ako su obilježene u pogledu svoje upotrebljivosti i kakvoće i ako imaju prateću dokumentaciju da odgovaraju propisima o zdravstvenoj ispravnosti i kakvoći.

Radi ocjene zdravstvene ispravnosti i kakvoće proizvoda životinjskog podrijetla (namirnice) napose obveze iz međunarodnih ugovora i konvencija, ministar poljoprivrede i šumarstva može propisati sistematsko ispitivanje uzoraka proizvoda životinjskog podrijetla (namirnica) na mikrobiološku i parazitološku ispravnost, prisustvo bioloških ostataka i radionuklida te ispravnost sastava.

Veterinarsko-sanitarnom pregledu i kontroli podliježu kopitari, papkari, perad i kunići prije klanja, meso kopitara, papkara, peradi, kunića i divljači, ribe mlijeko i jaja te proizvodi od mesa, ribe, mlijeka i jaja, med rakovi, školjke, puževi i žabe te proizvodi od rakova, školjki, puževa i žaba koji su namijenjeni javnoj potrošnji.

Veterinarsko-sanitarnom pregledu podliježu i sirovine i aditivi što se upotrebljavaju pri obradi i preradi proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih Ijudskoj prehrani.

Pregledu i kontroli iz stavka 1. ovoga članka podliježu i objekti i oprema za klanje životinja iz tog stavka objekti i oprema za obradu i preradu mesa, rakova, riba, školjki, puževa, žaba, mlijeka i jaja te objekti i oprema za njihvo skladištenje.

Propise o načinu obavljanja pregleda iz stavka 1. do 3. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva u suglasnosti s ministrom zdravstva i ministrom trgovine.

Veterinarsko-sanitarni pregled životinja namijenjenih klanju i pregled mesa i drugih proizvoda životinjskog podrijetla iz članka 51. stavka 1. ovoga zakona namijenjenih javnoj potrošnji obavlja se u klaonici odnosno na mjestu proizvodnje, a kontrola proizvoda životinjskog podrijetla na mjestu skladištenja te na tržnicama i drugim prodajnim mjestima.

Propise o načinu obveznog pregleda i kontrole iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva u suglasnosti s ministrom zdravstva.

Kod pojave ili opasnosti od epidemije trihineloze ministar poljoprivrede i šumarstva može narediti obvezno klanje svinja na klaonici i obvezni veterinarsko-sanitarni pregled svinja i kada je njihovo meso namijenjeno za potrebe vlastitog domaćinstva.

Mliječni proizvodi, jaja, med, ribe, rakovi, školjkaši, puževi i žabe koji se proizvode, obrađuju i dorađuju u domaćirlstvu, a namijenjeni su javnoj prodaji, prije stavljanja u promet podliježu obveznom veterinarsko-sanitarnom pregledu.

Tržnica u kojoj se prodaju namirnice iz stavka 1. ovoga članka dužna je osigurati odgovarajuće prostorije za veterinarsko-sanitarne preglede.

Obveznom veterinarsko-sanitarnom pregledu podliježe pošiljka mlijeka prilikom dopreme u mljekaru.

Goveda, bivoli i kopitari moraju bili pregledani prije i poslije klanja, a divljač nakon odstrela, bez obzira na to je li njihovo meso namijenjeno javnoj potrošnji, za potrebe vlastitog domaćinstva ili za prehranu životinja.

Ako se prisilno kolju (iz nužde) kopitari i papkari, pregled nakon klanja obvezan je i ako je njihovo meso namijenjeno potrebama vlastitog domaćinstva.

Ako se kolju bolesni kopitari i papkari, pregled prije i poslije klanja obvezan je i ako je meso tih životinja namijenjeno potrebama vlastitog domaćinstva.

Klanje životinja iz članka 51. stavka 1. ovoga zakona čije je meso namijenjeno (domaćoj) potrošnji ili za izvoz, obrada i prerada mesa, ribe, mlijeka, jaja i drugih proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih javnoj potrošnji ili za izvoz te skladištenje tih proizvoda, dopušteni su samo u klaonici odnosno drugom objektu koji u pogledu izgradnje, tehničkog uređenja, opreme, načina rada, stručnog kadra i higijene udovoljava propisanim uvjetima.

Iznimno, izvan klaonice mogu se klati kopitari i papkari čije je meso namijenjeno javnoj potrošnji samo ako se kolju iz nužde, a ne mogu se zaklati u klaonici.

Klaonice, hladnjače i objekti za obradu, preradu i skladištenje proizvoda životinjskog podrijetla iz stavka 1. ovoga članka i proizvodnja u njima moraju biti pod veterinarslsim nadzorom.

Pod veterinarskim nadzorom nalaze se i sirovine i aditivi što se upotrebljavaju pri obradi i preradi proizvoda životinjskog podrijetla u objektima iz stavka 1. ovoga članka.

Meso, ribe, mlijeko i jaja te njihovi proizvodi, med, rakovi, školjke, puževi i žabe te proizvodi od rakova, školjki, puževa i žaba ne smiju se stavljati u promet ili izvoziti ako sadrže radioaktivne tvari i biološke ili kemijske ostatke u količini većoj od dopuštene.

Proizvodi životinjskog podrijetla, sirovine i aditivi što služe za njihovu proizvodnju, koji su veterinarsko-sanitarnim pregledom proglašeni neupotrebljivim za ljudsku prehranu, moraju se deklarirati kao neupotrebljivi i učiniti neškodljivim.

Propise o uvjetima kojima moraju udovoljavati objekti iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva.

Ministar poljoprivrede i šumarstva, na prijedlog stručne komisije koju on osniva, utvrđuje rješenjem da klaonica i drugi objekat u kome se obavlja klanje životinja i proizvodi meso i drugi proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni za javnu (domaću) potrošnju iz Članka 56. stavka 1. ovoga zakona udovoljavaju propisanim uvjetima.

Ministar poljoprivrede i šumarstva na prijedlog stručne komisije koju on osniva, rješenjem utvrđuje da izvozna klaonica odnosno drugi objekat u kome se obavlja klanje životinja i proizvodi meso, proizvodi i sirovine životinjskog podrijetla namijenjeni izvozu iz članka 56. stavka 1. ovoga zakona (u daljnjem tekstu: izvozni objekt) udovoljava propisanim uvjetima.

Ako objekti iz stavka 1. i 2. ovoga članka prestanu udovoljavati propisanim uvjetima, ministar poljoprivrede i šumarstva na prijedlog stručne komisije ili republičkog veterinarskog inspektora stavit će izvan snage rješenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

Ako neudovoljenje propisanim uvjetima ne utječe bitno na higijenu proizvodnje, ministar poljoprivrede i šumarstva može na prijedlog stručne komisije ili republičkog veterinarskog inspektora odrediti rok u kojem se ti nedostaci moraju otkloniti. Ako se nedostaci ne otklone u određenom roku, donijet će se rješenje iz stavka 3. ovoga članka.

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - Uprava za veterinarstvo vodi evidenciju objekata za koje su donešena rješenja iz stavka 1. 2. i 3. ovoga članka.

Izvoznim objektima za koje je rješenjem iz stavka 2. ovoga članka utvrđeno da udovoljavaju propisanim uvjetima ministar poljoprivrede i šumarstva određuje izvoznički kontrolni broj i zemlje u koje mogu izvoziti proizvode životinjskog podrijetla odnosno donosi rješenje kojim se utvrđuje da prestaje pravo na upotrebu izvozničkog kontrolnog broja, ako rješenje iz stavka 1. ovoga članka bude stavljeno izvan snage.

Ministar poljoprivrede i šumarstva na prijedlog republičkog veterinarskog inspektora može donijeti rješenje kojim se utvrđuje da prestaje pravo na upotrebu izvozničkoga kontrolnog broja samo za određenu zemlju, ako izvozni objekt prestane udovoljavati uvjetima koje je ta zemlja postavila kao posebne uvjete.

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - Uprava za veterinarstvo vodi evidenciju izvoznih i drugih objekata za koje su donesena rješenja iz stavka 1, 2, 3, 4, 5. i 6. ovoga članka.

Uzgoj ribe, peradi za priplod i jaja za nasad namijenjenih izvozu dopušten je samo u objektu koji u pogledu izgradnje, tehničkog uređenja, opreme, načina rada, veterinarske kontrole, stručnog kadra, higijene i zdravstvenog stanja udovoljava uvjetima za izvozni objekt.

Ako izvozni objekt prestane udovoljavati propisanim uvjetima, ministar poljoprivrede i šumarstva na prijedlog stručne komisije ili republičkog veterinarskog inspektora stavit će izvan snage rješenje iz stavka 1. ovoga članka.

Ako neudovoljenje propisanim uvjetima ne utječe bitno na higijenu proizvodnje, ministar poljoprivrede i šumarstva, može, na prijedlog stručne komisije ili republičkog veterinarskog inspektora odrediti rok u kojem se ti nedostaci moraju otkloniti. Ako se nedostaci ne otklone u odredenom roku, donijet će se rješenje iz stavka 2. ovoga članka.

Izvoznim objektima za koje je rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdeno da udovoljavaju propisanim uvjetima ministar poljoprivrede i šumarstva određuje izvoznički kontrolni broj i zemlje u koje mogu izvoziti odnosno donosi rješenje kojim se utvrđuje da prestaje pravo na upotrebu izvozničkoga kontrolnog broja ako rješenje iz stavka 1. ovoga članka bude stavljeno izvan snage.

Ministar poljoprivrede i šumarstva na prijedlog republičkog veterinarskog inspektora može donijeti rješenje kojim se utvrđuje da prestaje pravo na upotrebu izvozničkoga kontrolnog broja samo za određenu zemlju, ako izvozni objekt prestaje udovoljavati uvjetima koje je ta zemlja stavila kao posebne uvjete.

Zabranjen je izvoz proizvoda životinjskog podrijetla koji nisu proizvedeni u izvoznim objektima.

Ministar poljoprivrede i šumarstva, na prijedlog republičkog veterinarskog inspektora, može donijeti riješenje kojim se utvrđuje da prestaje pravo na upotrebu izvozničkoga kontrolnog broja, ako se utvrdi da je izvozni objekat vršio izvoz životinja i proizvoda životinjskog podrijetla koji nisu proizvedeni u tom objektu.

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - Uprava za veterinarstvo vodi evidenciju izvoznih objekata za koje su donesena rješenja iz ovoga članka.

Zabranjen je izvoz životinja i proizvoda životinjskog podrijetla koji nisu proizvedeni u izvoznim objektima.

U provođenju mjera zdravstvene zaštite životinja, držatelj životinja i veterinarski radnici dužni su zaštititi životinju od nepotrebnih patnji i bolova, a prijevoznici životinja dužni su osigurati fizičku zaštitu opasnih životinja.

Zaštita životinja od nepotrebne patnje i bolova mora se osigurati i u intenzivnim uzgojima životinja, prijevozu životinja, klaonicama i znanstveno-Istraživačkim pokusima u kojima se koriste životinje.

Ministar poljoprivrede i šumarstva propisuje mjere zaštite životinja iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

1. Hrvatski veterinarski zavod

Hrvatski veterinarski zavod obavlja dijagnostičke, analitičke i druge poslove u zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku.

Organizacija i način rada uređuje se aktom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Ministarstva poljoprivrede i šumarstva.

Hrvatski veterinarski zavod u obavljanju poslova iz članka 60. stavka 1. ovoga zakona na teritoriju cijele Republike Hrvatske:

1. prati i proučava epizootiološko stanje: uzroke, pojave i širenje zaraznih i drugih bolesti životinja te predlaže mjere suzbijnja;

2. obavlja terensku i laboratorijsku dijagnostiku zaraznih i drugih bolesti životinja;

3. kontrolira imunitetsko stanje životinja;

4. obavija dijagnostička i druga ispitivanja životinja u zatvorenim sistemima velikih uzgoja kada su obavezna odnosno kada se radi o stručnim poslovima inspekcijskog nadzora (kontrola zdravlja);

5. obavlja laboratorijska ispitivanja dijagnostičkog materijala od životinja prije klanja, proizvoda životinjskog podrijetla radi utvrđivanja zdravstvene ispravnosti, pretražuje stočnu hranu, sirovine i aditive koji služe za njenu proizvodnju radi utvrđivanja zdravstvene ispravnosti, vodu na higijensku ispravnost i kvalitetu i otpadnu animalnu tvar, kada su obvezna odnosno kada se radi o stručnim poslovima inspekcijskog nadzora;

6. obavlja dijagnostička ispitivanja životinja, laboratorijske pretrage proizvoda životinjskog podrijetla, stočne hrane i sirovina što služe za proizvodnju stočne hrane, sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija, iz uvoza i u karanteni ;

7. pretražuje zrak, zemljište, otpadne vode i otpadne animalne tvari u veterinarskoj zaštiti ljudskog okoliša;

8. istražuje uvjete u životinjskim nastambama i uzgajalištima riba sa higijenskog, ekološkog i etološkog stanovišta;

9. obavlja druge dijagnostičke i analitičke poslove u zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti;

10. znanstveno istražuje, razvija i uvodi nove kliničke i laboratorijske metode za dijagnostiku, analitiku i liječenje;

11. pretražuje sjeme za umjetno osjemenjivanje i embrije na zdravstvenu ispravnost i kvalitetu;

12. obavlja predklinička i klinička istraživanja lijekova, pomoćnih ljekovitih sredstava i medicinskih proizvoda za upotrebu u veterini;

13. provjerava rezultate laboratorijskih ispitivanja, testova i metoda kod zaraznih bolesti životinja, ako je za to ovlašten;

14. istražuje, unapređuje i proizvodi nova sredstva za zdravstvenu zaštitu životinja;

15. proučava mjere zdravstvene zaštite životinja u elementarnim nepogodama i izvanrednim prilikama i razrađuje metode i način provođenja tih mjera;

16. obavlja i druge dijagnostičke, laboratorijske i stručne poslove za potrebe provođenja inspekcijskog nadzora;

17. surađuje sa srodnim znanstvenim i stručnim institucijama u zemlji i svijetu.

Hrvatski veterinarski zavod može obavljati znanstveno-istraživačke i druge poslove pod uvjetom da je prethodno osigurano trajno, stručno i potpuno obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga zakona.

Na ustrojstvo i rad, način ostvarivanja prava, obveza i odgovornostl i druge odnose u Hrvatskom veterinarskom Zavodu, primjenjuju se propisi o sustavu državne uprave.

Hrvatskim veterinarskim zavodom rukovodi direktor.

Direktora Hrvatskog veterinarskog zavoda imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske na Prijedlog ministra poljoprivrede i šumarstva.

Sredstva za obavljanje poslova Hrvatskog veterinarskog zavoda osiguravaju se iz naknada za pružene usluge iz članka 61. ovoga zakona pravnim i fizičkim osobama.

Sredstva iz članka 64. ovoga zakona uplaćuju se na poseban račun za dijagnostiku i analitiku u veterini pri Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva.

Ako sredstva iz članka 64. ovoga zakona nisu dovoljna za obavljanje poslova Hrvatskog veterinarskog zavoda osigurat će se u Proračunu Republike Hrvatske.

2. Poduzeće za reprodukciju u stočarstvu

Poduzeće za reprodukciju u stočarstvu osniva se za obavljanje djelatnosti unapređivanja stočarstva.

Poduzeće za reprodukciju u stočarstvu u obavljanju djelatnosti:

1. drži rasplodnjake, proizvodi, priprema, skladišti i raspoređuje sjeme za umjetno osjemenjivanje životinja;

2. proizvodi, skladišti i presađuje embrije;

3. provodi biološko, proizvodno i reproduktivno testiranje rasplodnjaka;

4. pruža stručnu pomoć u provođenju umjetnog osjemenjivanja, suzbijanju neplodnosti i zaštiti životinja od uzgojnih bolesti;

5. provodi internu kontrolu zdravlja životinja za rasplod i njihove sposobnosti za razmnožavanje;

6. provodi internu kontrolu nad dobijanjem, skladištenjem i distribucijom životinjskog sjemena;

7. provodi laboratorijsku dijagnostiku i analitiku za vlastite potrebe u cilju proizvodnje zdravstveno ispravnog i kvalitetnog sjemena na umjetno osjemenjivanje i poboljšanje plodnosti u populaciji;

8. provodi informatičku obradu i analitiku podataka u reprodukciji domaćih životinja;

9. provodi stručno usavršavanje veterinarskih i drugih radnika za poslove umjetnog osjemenjivanja;

10. prati, proučava i znanstveno istražuje biološku, zdravstvenu, proizvodnu i drugu problematiku u svezi s razmnožavanjem i genetikom u životinja;

11. surađuje sa srodnim stručnim i znanstvenim institucijama.

Poduzeče za reprodukciju u stočarstvu obavlja djelatnost u skladu s uvjetima propisanim u članku 71. stavku 1. alineji 2. ovoga zakona.

3. Veterinarska stanica

Radi pružanja usluga zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti, koje imaju značenje javnih potreba i kojlma se zadovoljavaju posebni interesi građana i poduzeća određenog područja, veterinarska stanica se osniva za područje općine.

Područje za koje se može osnovati veterinarska stanica, najmanja je epizootiološka jedinica i cjelina za programiranje i sistematsko obavljanje poslova zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti i najmanje područje za racionalno i ekonomično ustrojstvo i pružanje kvalitetne usluge veterinarske djeIatnosti.

Organizacijski oblik stručnog rada veterinarske stanice iz stavka 1. ovoga članka je veterinarska ambulanta, veterinarska klinika i veterinarska ljekarna.

Veterinarska stanica osniva se za područje općine, a iznimno se može osnovati i za područje više općina ili više stanica na području jedne općine ukoliko se, ovisno o broju životinja i korisnika veterinarskih usluga, poslovi zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti mogu racionalnije i ekonomičnije organizirati u skladu s utvrđenim standardima i pravilima struke.

Veterinarsku stanicu mogu osnovati pravne ili fizičke osobe, a iznimno ako je ne osnuju pravne ili fizičke osobe, osnivanje veterinarske stanice osigurat će skupština općine.

Veterinarska stanica u obavljanju djelatnosti na području za koje je osnovana:

1. programira i provodi zdravstvenu zaštitu životinja od zaraznih bolesti, napose mjere iz članka 12. ovoga zakona (sprečavanje, kliničko i patološko-anatomsko utvrđivanje, dijagnostičko ispitivanje, suzbijanje, liječenje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti);

2. otkriva, sprečava i suzbija zoonoze u životinja;

3. obavlja osnovne dijagnostičke djelatnosti (patološko anatomške, parazitološke i osnovne mikrobiološke i kemijsko-toksikološke);

4. provodi zdravstvenu zaštitu životinja od drugih bolesti;

5. obavlja liječenje oboljelih životinja, kirurške i druge medicinske zahvate na životinjama;

6. prati i registrira pojave i kretanja zaraznih bolesti koje se sprečavaju i suzbijaju po ovom zakonu i izvještava o tome općinski organ uprave nadležnog za poslove veterinarstva;

7. vodi brigu o zdravlju životinja za rasplod i pravilnom razmnožavanju;

8. suzbija neplodnost životinja i provodi umjetno osjemenjivanje životinja;

9. poduzima veterinarsko-sanitarne mjere za zaštitu i poboljšanje ljudskog okoliša;

10. obavlja dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju;

11. obavlja promet lijekova u veterini, na malo;

12. obavlja zakonom određene veterinarsko-sanitarne preglede i kontrole;

13. vrši izdavanje svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja, a ovlašteni veterinarski inspektori veterinarskfh stanica izdaju potvrde o zdravstvenom stanju pošiljki životinja, potvrde o zdravstvenoj ispravnosti proizvoda životinjskog podrijetla, sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija, sirovina životinjskog podrijetla koje služe za proizvodnju stočne hrane i otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, certifikate u skladu s međunarodnlm konvencijama i druge potvrde kada je to zakonom određeno;

14. provodi veterinarsko prosvjećivanje;

15. obavlja i druge poslove određene zakonom i statutom.

Veterinarska stanica može u skladu sa statutom obavljati i druge djelatnosti i poslove pod uvjetom da je prethodno osigurano trajno, stručno i potpuno obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka.

Veterinarska stanica mora najmanje voditi poslovne knjige po sustavu jednostavnog knjigovodstva.

Veterinarska stanica osniva se ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:

- da je osigurano i odredeno cjelovito epizootiološko područje sa sveukupnošću životinja odnosno stručna i ekonomska osnova za obavljanje zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti;

- da je u pogledu lokacije, prostorija, broja veterinarskih radnika potrebnih profila i opreme udovoljeno propisanim uvjetima.

Ministar poljoprivrede i šumarstva propisuje uvjete kojima mora udovoljavati veterinarska stanica iz stavka 1. alineje 2 ovoga članka, odnosno veterinarska ambulanta; veterinarska klinika, veterinarska ljekarna, dijagnostički i analitički laboratorij i drugi objekti za obavljanje zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti.

Kad se osniva veterinarska stanica, Ministarstvo poIjoprivrede i šumarstva - Uprava za veterinarstvo prethodno će rješenjem odrediti cjelovito epizootiološko područje za koje se osniva veterinarska stanica.

Veterinarska stanica ne može otpočeti s radom niti obavljati djelatnost ako ministar poljoprivrede i šumarstva prethodno na prijedlog stručne komisije koju on osniva, rješenjem ne utvrdi da je udovoljeno uvjetima propisanim u članku 71. stavku 1. alineji 1. i 2. ovoga zakona.

Postojeće veterinarske stanice moraju udovoljiti uvjetima iz članka 71. stavka 1. alineja 3. ovoga zakona, u propisanom roku.

4. Drugi oblici obavljanja poslova zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti

Druge pravne i fizičke osobe u vlastitim objektima specijalizirane stočarske proizvodnje te za potrebe obrazovanja, mogu obavljati za svoje potrebe poslove iz djelatnosti veterinarske stanice, osim poslova iz točke 1, 2, 12. i 13. članka 70. ovoga zakona.

Iznimno, ministar poljoprivrede i šumarstva može propisom iz članka 12. stavka 1. ovoga zakona, odrediti da pojedine mjere za sprečavanje zaraznih bolesti provode pravne i fizičke osobe u vlastitim objektima iz stavka 1. ovoga članka.

Uvjeti propisani za obavljanje zdravstaene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti u članku 71. stavku 1. alineji 2. i članku 72. stavku 1. ovoga zakona odgovarajuće se primjenjuju i na pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka.

Druge pravne i fizičke osobe, mogu u djelatnosti veterinarstva na teritoriju Republike Hrvatske, obavljati u dijagnostičkim i analitičkim laboratorijima sve poslove veterinarske djelatnosti iz članka 51. osim dijagnostike zaraznih bolesti čije je prijavljivanje obvezno i stručnih poslova za potrebe organa uprave nadležnih za poslove veterinarstva.

U slučaju sumnje ili utvrđivanja zarazne bolesti čije je prijavljivanje obvezno, dijagnostički materijal se odmah dostavlja Hrvatskom veterinarskom zavodu.

Dijagnostički laboratorij može se osnovati i obavljati djelatnost ako su ispunjeni uvjeti propisani člankom 71. stavkom 1. alineje 2. i člankom 72. stavak 1. ovoga zakona.

Zdravstvenu zaštitu životinja i veterinarsku djelatnost mogu obavljati pravne i fizičke osobe samostalno osobnim radom u specijaliziranoj veterinarskoj ambulanti i veterinarskoj klinici za mesojede i druge male životinje koje se ne koriste za ljudsku prehranu.

U specijaliziranoj veterinarskoj ambulanti i velerinarskoj klinici iz stavka 1. ovoga članka ne mogu se poduzimati mjere naređene temeljem članka 12. stavka 1. ovoga zakona.

Uvjeti propisani za obavljanje zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti iz članka 71. stavka 1. alineje 2. i članka 72. stavka 1. ovoga zakona odgovarajuće se primjenjuju na pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka.

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva rnože povjeriti Hrvatskoj veterinarskoj komori:

- da neposredno pomaže i pruža stručnu pomoć u pretvorbi društvenih poduzeća i postupku privatizacije u veterinarstvu;

- da programira razvitak veterinarstva i unapređuje jedinstveni sistem zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti;

- da vodi politiku cijena i predlaže naknade veterinarskih usluga;

- da prati i unapređuje poslovanje pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti;

- da izdaje licenciju na pravo obavljanja veterinarske prakse i vodi registar veterinara.

Hrvatska veterinarska komora podnosi najmanje jedanput godišnje izvješće Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva Upravi za veterinarstvo o poslovima iz ovoga članka.

Hrvatska veterinarska komora je organizacija veterinarskog staleža.

Zadaća i ustrojstvo Hrvatske veterinarske komore uređuje se statutom.

5. Radnici koji obavljaju poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti

Poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti mogu obavljati diplomirani veterinari i veterinarski tehničari, a određene specijalizirane poslove u veterinarskoj dijagnostici i analitici i stručnjaci drugih struka.

Dijagnostičke pretrage, postavljanje dijagnoze, liječenje, operacije na životinjama i kastracije obavljaju diplomirani veterinari.

Veterinarsko-sanitarne preglede i kontrolu životinja za klanje, ribe, rakova, školjki, puževa i žaba te proizvoda životinjskog podrijetla, obavljaju diplomirani veterinari s položenim stručnim ispitom za veterinarskog inspektora.

Veterinarske poslove koji nisu vezani s postavljanjem dijagnoze i laboratorijske poslove tehničke naravi, obavljaju veterinarski tehničari.

Iznimno, umjetno osjemenjivanje svinja, ovaca, koza i peradi, dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju, higijeničarske i druge pomoćne poslove mogu obavljati samo za to osposobljeni radnici.

Ministar poljoprivrede i šumarstva donosi program Osposobljavanja i određuje pravnu osobu u kojoj će se osposobljavati radnici iz stavka 5. ovoga članka.

Veterinarski i drugi stručni radnici koji pružaju veterinarske usluge i obavljaju obvezne veterinarsko-sanitarne preglede ne smiju napustiti poslove i zadatke dok ne dobiju zamjenu i ako je njihovo radno vrijeme isteklo, kada bi to predstavljalo opasnost po zdravlje ljudi i životinja.

Veterinarska stanica i Hrvatski veterinarski zavod dužni su osigurati svakodnevno obavljanje zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti.

Raspored, početak i završetak radnog vremena u danu, nedjelji i praznikom mora se, ovisno o obliku i opsegu poslova zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti uskladiti s potrebama korisnika usluga; tako da se one što više zadovolje.

Veterinarska stanica dužna je osigurati trajno i nesmetano obavljanje zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti u posebnim oblicima rada, a to su dežurstvo i obvezna pripravnost.

Dežurstvo je poseban oblik rada kada veterinar mora biti prisutan u veterinarskoj stanici radi pružanja veterinarskih usluga.

Obvezna pripravnost je poseban oblik rada kada veterinar mora biti dostupan radi obavljanja hitnih veterinarskih usluga.

6. Nadzor nad stručnim radom osoba koje obavljaju zdravstvenu zaštitu životinja i veterinarsku djelatnost

Nadzor nad stručnim radom osoba koje obavljaju zdravstvenu zaštitu životinja i veterinarsku djelstnost provodi Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - Uprava za veterinarstvo.

Nadzor iz stavka 1. ovoga članka provodi se u skladu s godišnjim programom nadzora kojeg donosi Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - Uprava za veterinarstvo.

Nadzor nad stručnim radom provodi se putem istaknutih stručnjaka u djelatnosti veterinarstva kao pojedinaca sa liste stručnjaka ili komisija stručnjaka koju utvrđuje ministar poljoprivrede i šumarstva.

Stručnjak ili komisija iz članka 81. stavka 3. ovoga zakona dužni su nakon izvršenog nadzora nad stručnim radom podnijeti pismeno izvješće Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva - Upravi za veterinarstvo.

Izvješće iz stavka 1. ovoga članka se dostavlja i osobi kod koje je izvršen nadzor kao i osobi koja je daja prijedlog za nadzor te općinskom organu uprave nadležnom za poslove veterinarstva na čijem području obavlja djelatnost osoba kod koje je obavljen stručni nadzor. U izvješću se konstatira stanje utvrđeno nadzorom, nedostaci u radu, njihovi uzroci i posljedice, ocjena stručnosti i uspješnosti rada i prijedlog mjera koje treba poduzeti radi otklanjanja slabosti i unapređivanja rada u cjelini.

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva može zabraniti obavljanje zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti veterinarskoj stanici ili njezinoj ambulanti idrugoj pravnoj ili fizičkoj osobi koje obavljaju poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti odnosno veterinaru, ako na osnovi izvješća o izvršenom nadzoru nad stručnim radom utvrdi da su nedostaci u njihovu radu takve naravi da bi nastavljanje obavljanja djelatnosti moglo uzrokovati štetne posljedice ili opasnost po zdravlje životinja i Ijudi.

7. Dokumentacija u zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti

Pravne odnosno fizičke osobe koje obavljaju poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosli od interesa za Republiku Hrvatsku vode jedinstvenu dokumentaciju i dostavljaju izvješća općinskom organu uprave nadležnom za poslove veterinarstva.

Druge pravne i fizičke osobe koje obavljaju poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti u vlastitim objektima specijalizirane stočarske proizvodnje i za potrebe obrazovanja, dijagnostičkim laboratorijima i samostalno osobnim radom, dužni su voditi propisanu evidenciju i dostavljati izvješće općinskom organu uprave nadležnom za poslove veterinarstva.

Općinski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva vodi propisanu evidenciju i dostavlja izvješće Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva - Upravi za veterinarstvo o izvršavanju propisa i zadataka u oblasti veterinarstva na području općine.

Ministar, poljoprivrede i šumarstva donosi propise o sadržaju, obliku i načinu vođenja dokumentacije i evidencije te sadržaju i načinu dostavljanja izvješća.

Sredstva za financiranje poslova iz članka 2. ovoga zakona osiguravaju se iz:

- naknade za veterinarske usluge;

- naknade za obavezne veterinarsko-sanitarne preglede i kontrole;

- naknade za usluge Hrvatskog veterinarskog zavoda;

- naknade za izdavanje svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja;

- naknade za registraciju pasa;

- proračuna društveno-političkih zajednica (javnih prihoda);

- drugih izvora u skladu sa zakonom.

Naknade iz stavka 1. alineje 1. do 3 ovoga članka utvrđuju se i obračunavaju prema jedinstvenoj nomenklaturi usluga što je utvrđuju Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - Uprava za veterinarstvo.

Visinu naknade za obvezne veterinarsko-sanitarne preglede i kontrole, i visinu naknada za pružene usluge Hrvatskog veterinarskog zavoda, određuje ministar poljoprivrede i šumarstva.

Naknada za obvezne veterinarsko-sanitarne preglede i kontrole životinja za klanje, ribe, rakova, školjki, puževa i žaba i proizvoda životinjskog podrijetla sadrži i troškove laboratorijskih ispitivanja potrebnih za davanje atesta zdravstvene ispravnosti.

Ministar puljoprivrede i šumarstva donosi bliži propis o načinu i postupku obračunavanja naknade za obvezne veterinarsko-sanitarne preglede i kontrolu životinja za klanje i proizvoda životinjskog podrijetla.

Za izdavanje svjedodžbe o zdravstvenom stanju životinja plaća se naknada u visini koju određuje ministar poljoprivrede i šumarstva.

Naknada iz stavka 1. ovoga članka određuje se za svaku vrstu i kategoriju životinja za koju se izdaje svjedodžba o zdravstvenom stanju.

Naknada iz stavka 1. ovoga članka ne plaća se za svjedodžbu o zdravstvenom stanju životinje u koju se upisuju samo vanjske promjene na životinji.

Visinu naknade za registraciju pasa određuje skupština općine i sredstva namjenski koriste za troškove u svezi s vođenjem registra pasa.

Sredstva ostvarena od naknade iz članka 86. stavka 1. ovoga zakona u visini od 70% prihod su Republike Hrvatske, a 30% prihod su veterinarske stanice.

Sredstva iz stavka 1. ovoga članka koja su prihod Republike Hrvatske vode se na posebnom računu za zdravstvenu zaštitu životinja pri Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva.

Sredstvima sa posebnog računa za zdravstvenu zaštitu životinja raspolaže ministar poljoprivrede i šumarstva. Ministar poljoprivrede i šumarstva je odgovoran Vladi Republike Hrvatske za namjensko trošenje novčanih sredstava.

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva podnosi jednom godišnje Vladi Republike Hrvatske izvješće o korištenju sredstava iz stavka 1. ovoga članka.

Sredstva sa posebnog računa za zdravstvenu zaštitu životinja iz članka 88. ovoga zakona raspoređuju se i koriste za:

1. isplatu naknada za eutanizirane, zaklane ili uginule životinje te uništene predmete iz članka 35. stavka 1. ovoga zakona;

2. podmirenje troškova nastalih u provođenju mjera za suzbijanje slinavke i šapa, govedske kuge, plućne zaraze goveda, durine, konjske kuge, afričke kuge svinja i ovčjih boginja i to za:

- blokiranje zaraženog ili ugroženog područja,

- eutanaziju i uklanjanje leševa životinja,

- dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju i nabavu opreme i drugog za to potrebnog materijala,

- troškove ekipa veterinara i drugih veterinarskih radnika i građana iz članka 32. stavka 3. alineje 2. ovoga zakona;

3. sprećavanje pojave zaraznih bolesti prilikom elementarnih nepogoda i u vrijeme pojave posebno opasnih zaraznih bolesti u susjednim zemljama;

4. osiguravanje zalihe vakcina i kontrolu njihove ispravnosti;

5. utvrđivanje zaraznih bolesti životinja iz članka 29 slavka 3. ovoga zakona;

6 klinička, patomorfološka i laboratorijska ispitivanja radi razjašnjenja zdravstvenog problema koji može nanijeti značajne gospodarske štete i poremećaje;

7 dijagnostičke i druge stručne poslove inspekcijskog nadzora, ako ih ne snosi pravna ili fizička osoba

8. obavljanje nadzora nad stručnim radom

9. podmirenje troškova tiskanja svjedodžbi i drugih troškova u svezi s prikupljanjem i raspoređivanjem sredstava.

Sredstva iz stavka 1. ovoga članka mogu se iznimno koristiti i za stručnu instruktažu veterinara koju prema ukazanoj potrebi organizira Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva te učešće u financiranju pojedinih mjera zdravstvene zaštite iz članka 12. ovoga zakona.

Ministar poljoprivrede i šumarstva donosi bliži propis o načinu prikupljanja sredstava od naknada za svjedodžbe o zdravstvenom stanju životinja.

Neutrošena sredstva iz članka 90. ovoga zakona, po isteku svake godine prenose se za iste namjene u narednu godinu.

Javne potrebe o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti koje se financiraju iz prihoda općine jesu:

l. zaštita ljudskog okoliša:

- sakupljanje lešina životinja,

- odvoženje otpadne animalne tvari do komunalnog sabirališta,

- hvatanje, izolacija i eutanazija pasa i ma;aka lutalica;

2. sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti životinja:

- mjere eutanazije ili prisilnog klanja zaraženih i na zarazu sumnjivih životinja kao i uništavanje zaraženih predmeta, neškodljivo uklanjanje leševa životinja i uništenih predmeta i dezinfekcija, (osim troškova iz članka 90. točke 2. ovoga zakona),

- uzimanje i dostavljanje dijagnostičkog materijala kod sumnje na zaraznu bolest, kad to naredi općinski veterinarski inspektor.

Javne potrebe u zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti koje se mogu sufinancirati ili financirati iz Proračuna Republike Hrvatske jesu:

- mjere iz članka 12. ovoga zakona koje naređuje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva u cilju otkrivanja, sprečavanja, suzbijanja i iskorjenjivanja zaraznih i nametničkih bolesti životinja.

Visinu naknade za usluge zadovoljavanja javnih potreba iz članka 92. ovoga zakona određuje općina, a u visini naknade iz članka 93. ovoga zakona Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva u skladu sa stvarnim troškovima.

Za obavljeni veterinarsko-sanitarni pregled životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija i drugih predmeta kojima se može prenositi zarazna bolest u prometu preko granice Republike Hrvatske, plaća se naknada.

Naknada iz stavka 1. ovoga članka prihod je Republike Hrvatske. Visinu naknade iz stavka 1. ovoga članka odreduje Vlada Republike Hrvatske.

Nadzor nad izvršavanjem odredaba ovoga zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - Uprava za veterinarstvo (u daljnjem tekstu: republička veterinarska inspekcija) i općinski organ uprave odnosno organ uprave grada Zagreba nadležan za poslove veterinarstva (u daljnjem tekstu: općinska veterinarska inspekcija).

Poslove i nadležnosti republičke veterinarske inspekcije obavljaju republički veterinarski inspektori i republički granični inspektori, a iz nadležnosti općinske veterinarske inspekcije općinski veterinarski inspektori.

Obvezne veterinarsko-sanitarne preglede utvrđene ovim zakonom obavljaju ovlašteni veterinari veterinarskih stanica (u daljnjem tekstu: ovlašteni veterinarski inspektori koje odredi ministar poljoprivrede i šumarstva).

Obavljanje pojedinih stručnih poslova za potrebe inspekcijskog nadzora koji zahtijevaju primjenu posebnih metoda ispitivanja, povjerava se Hrvatskom veterinarskom zavodu.

Poslove veterinarskog inspektora obavljaju diplomirani veterinari sa tri godine radnog iskustva u struci i položenim stručnim ispitom za veterinarskog inspektora, uz uvjete propisane Zakonom o upravi.

Program stručnog ispita za veterinarskog inspektora, sastav ispitne komisije i način provođenja ispita propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske.

Svojstvo veterinarskog inspektora dokazuje se posebnom legitimacijom.

Legitimacija veterinarskog inspektora izdaje se na temelju akta o imenovanju veterinarskog inspektora.

Obrazac, sadržaj i način izdavanja legitimacije veterinarskog inspektora propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva.

Općine su dužne na svom području osigurati obavljanje poslova općinske veterinarske inspekcije.

Iznimno, otočke općine mogu uz suglasnost Ministarstva poljoprivrede i šumarstva povjeriti obavljanje pojedinih poslova općinske veterinarske inspekcije ovlaštenom veterinarskom inspektoru.

Inspekcija iz stavka 2. ovoga članka ne može obavljati poslove inspekcijskog nadzora nad radom i poslovanjem veterinarske stanice.

Ako veterinarski inspektor prilikom obavljanja nadzora utvrdi da je povredom propisa učinjen prekršaj, privredni prijestup ili krivično djelo dužan je bez odlaganja podnijeti zahtjev za pokretenje prekršajnog postupka odnosno prijavu zbog privrednog prijestupa ili krivičnog djela.

Organ kome je podnesen zahtjev odnosno prijava u smislu stavka 1. ovoga članka dužna je o ishodu postupka obavijestiti organ veterinarske inspekcije čiji je inspektor podnio zahtjev odnosno prijavu.

Pravne osobe i građani čiji rad podliježe nadzoru veterinarskog inspektora dužni su mu omogućiti obavljanje nadzora i pružiti potrebne podatke i obavještenja.

Organi unutarnjih poslova na pismeno, a u hitnim slučajevima i na usmeno traženje veterinarskog inspektora, utvrduju identitet držaoca životinja i predmeta koji podliježu veterinarsko-sanitarnom pregledu i nadzoru.

1. Republička veterinarska inspekcija

Republička veterinarska inspekcija osobito:

1. prati i proučava stanje u zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti i poduzima akcije u cilju skladnog i kvalitetnog obavljanja djelatnosti;

2. pokreće inicijativu i daje prijedlog za unapređenje ustrojstva u obavljanju veterinarske prakse i rada veterinarske inspekcije;

3. brine se o stručnom osposobljavanju veterinarskih inspektora;

4. obavlja nadzor nad zakonitošću rada pravnih i fizičkih osoba u obavljanju poslova zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti;

5. usklađuje rad općinskih veterinarskih inspekcija, utvrđuje smjernice za njihov rad i za provođenje određenih propisa i mjera;

6. vrši nadzor nad zakonitošću akata koje donose skupštine općina i grada u skladu s ovim zakonom te radom i zakonitošću akata općinskih i gradskih organa uprave nadležnih za poslove veterinarstva;

7. obavlja i druge poslove utvrđene zakonom;

8. prati pojave i kretanje zaraznih bolesti životinja u Republici Hrvatskoj i drugih zemalja;

9. izdaje mjesečni bilten o kretanju određenih zaraznih bolesti životinja u Republici Hrvatskoj.

Republička veterinarska inspekcija izvještava nadležne organe i zainteresirane pravne i građanske osobe u Republici Hrvatskoj o pojavi i kretanju zaraznih bolesti životinja u Republici Hrvatskoj i u drugim zemljama.

Zarazne bolesti za koje se dostavlja izvještaj radi izdavanja biltena iz točke 8. stavka 1. ovoga članka određuje ministar poljoprivrede i šumarstva.

Republička veterinarska inspekcija neposredno nadzire rad i primjenu propisa koji se odnose na tehničku opremljenost, uređaja i način rada izvoznih objekata.

Iznimno šef ovlaštene veterinarske inspekcije u izvoznoj klaonici i drugom objektu kojeg Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva odredi je republički veterinarski inspektor.

U obavljanju poslova republičke veterinarske inspekcije republički veterinarski inspektor osobito:

1. nadzire rad dijagnostičkih i analitičkih laboratorija u poslovima zdravstvene zaštite životinja, kontrole životinja za klanje i proizvoda životinjskog podrijetla, zdravstvenu ispravnost stočne hrane, sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija i veterinarske zaštite Ijudskog okoliša;

2. nadzire proizvodnju i skladištenje sjemena za umjetno osjemenjivanje životinja i embrija i provedbu umjetnog osjemenjivanja životinja u Republici;

3. nadzire izvozne klaonice i druge izvozne objekte i pogone za preradu, obradu, doradu i uskladištenje mesa i drugih proizvoda životinjskog podrijetla;

4. nadzire uzgoj riba, uzgoje peradi za priplod i proizvodnju jaja za nasad, namijenjenih izvozu;

5. nadzire promet lijekova i otrova na veliko;

6. nadzire poduzeća i druge pravne osobe koje obavljaju klinička i laboratorijska ispitivanja lijekova i kontrolira provedbu monitoring programa ispitivanja životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i stočne hrane koje propiše ministar poljoprivrede i šumarstva;

7. pregledava prostorije, uređaje, opremu, poslovne knjige i isprave te način rada u izvoznom objektu u pogledu pravilne primjene propisa;

8. kontrolira trošenje sredstava iz javnih prihoda Republike kod neposrednih korisnika;

9. uzima uzorke proizvoda životinjskog podrijetla, sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrije, lijekove i druge predmete bez naknade vrijednosti uzorka, radi njihova ispitivanja u svezi sa zdravstvenom odnosno veterinarsko-sanitarnom ispravnošću i kakvoćom;

10. prikuplja podatke i obavijesti od odgovornih osoba, svjedoka, vještaka i drugih osoba;

11. podnosi krivične prijave i prijave za privredne prijestupe i prekršaje kada radnja počinjena povredama ovoga zakona i propisa donesenih na temelju njega predstavIja kažnjivu radnju;

12. predlaže ministru poljoprivrede i šumarstva smjenjivanje ovlaštenog veterinarskog inspektora u izvoznom objektu i zabranu obavljanja stručnih poslova inspekcijskog nadzora.

Uvoz, izvoz i provoz pošiljaka životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, sjemena za umjetno osjemenjivanje, embrija i drugih predmeta kojima se može prenositi zarazna bolest ili ugroziti zdravlje ljudi i životinja, dopušteni su samo na određenim graničnim prijelazima.

Pošiljke iz stavka 1. ovoga članka podliježu obveznom veterinarsko-sanitarnom pregledu i kontroli republičkog graničnog veterinarskog inspektora (u daljnjein tekstu: granični inspektor) u graničnoj veterinarskoj stanici.

Pri uvozu, izvozu i provozu, pošiljke iz stavka 1. ovoga članka moraju imati propisane svjedodžbe o zdravstvenom stanju, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno

Granične veterinarske stanice osnivaju se kao područne organizacijske jedinice Ministarstva poljoprivrede i šumarstva - Uprave za veterinarstvo, za jedan ili više graničnih prijelaza.

Granične veterinarske stanice osniva, spaja i ukida Vlada Republike Hrvatske.

Granične prijelaze iz stavka 1. ovoga članka određuje ministar poljoprivrede i šumarstva.

U primjeni odredaba ovoga zakona i propisa donesenih na temelju njega, granični inspektor u graničnoj veterinarskoj stanici ima pravo i dužnost:

1. obavljati veterinarsko-sanitarnu kontrolu pošiljaka iz članka 1o5. ovoga zakona;

2. obavljati ispitivanje pošiljaka iz članka 1o5. ovoga zakona koje se uvoze, radi utvrđivanja njihova zdravstvenog stanja odnosno zdravstvene ispravnosti;

3. izdati svjedodžbu o zdravstvenom stanju pošiljaka iz članka 105. ovoga zakona koje se izvoze, kad je za to ovlašten;

4 uzimati uzorke proizvoda životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji bez naknade vrijednosti uzoraka, radi ispitivanja zdravstvene ispravnosti;

5 obavljati pregled poslovnih knjiga i isprava pravnih osoba i građana u svezi s provedbom odredaba članka I05. ovoga zakona u prometu pošiljaka preko granice Republike Hrvatske;

6. prikupljati podatke i obavijesti od odgovornih osoba, svjedoka, vještaka i drugih osoba kad je to potrebno za uspješno obavljanje njegovih poslova:

7 podnositi krivične prijave i prijave za privredne prijestupe i prekršaje, kad radnja počinjena povredom ovoga zakona i propisa donesenih na temelju njega predstavlja kažnjivu radnju.

U obavljanju poslova iz članka 107. ovoga zakona granični inspektor ima pravo i dužnost narediti ili poduzeti ove mjere:

1. zabraniti uvoz, izvoz ili provoz pošiljaka iz članka 105. ovoga zakona:

- ako pošiljka ne udovoljava propisanim uvjetima,

- ako pri pregledu utvrdi da je pošiljka zaražena, sumnjiva na zaraženje ili ako potječe iz zaraženog područja,

- ako utvrdi da pošiljka nema propisanu veterinarsku svjedodžbu o zdravstvenom stanju;

2. privremeno zabraniti uvoz, izvoz i provoz pošiljaka iz članka 105. ovoga zakona ako treba da se otklone nedostaci na pošiljci ili ispravi koja je prati;

3. narediti uskladištenje pošiljke iz članka 1o5. ovoga zakona ako treba ispitati zdravstveno stanje odnosno zdravstvenu ispravnost pošiljke;

4. uništiti ili oduzeti proizvode životinjskog podrijetla od osoba koje prelaze granicu Republike Hrvatske, ako je takva mjera predviđena propisima;

5. narediti poduzimanje i drugih mjera za zaštitu životinja; u skladu s ovim zakonom i obvezama po međunarodnim ugovorima o zdravstvenoj zaštiti životinja.

Način uzimanja dijagnostičkog materijala od životinja, uzoraka proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji i sirovina što služe za proizvodnju stočne hrane radi ispitivanja njihove zdravstvene ispravnosti te način oduzimanja i uništavanja proizvoda, otpadne animalne tvari i sirovina, propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva.

Mjere iz članka 108. ovoga zakona naređuje granični inspektor rješenjem donesenim prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku.

Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti žalba Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, u roku od 8 dana od dana dostave rješenja.

Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Granični inspektor ima iskaznicu kojom se utvrđuje njegovo svojstvo i znak graničnoga inspektora.

Iskaznicu i znak graničnog inspektora propisuje i izdaje ministar poljoprivrede i šumarstva.

Radi sprečavanja unošenja i širenja zaraznih bolesti životinja iz drugih zemalja i njihovo suzbijanje u Republici Hrvatskoj, ministar poljoprivrede i šumarstva može:

1. narediti stavljanje određenog dijela granice Republike Hrvatske pod stalni veterinarski nadzor i provedbu u graničnim općinama pojedinih mjera iz članka 11. i članka 28. ovoga zakona;

2. ogranićiti ili zabraniti uvoz ili provoz preko teritorija Republike Hrvatske životinja, proizivoda životinjskog podrijetla, otpatke animalne tvari namijenjene utilizaciji, sjeme na za umjetno osjemenjivanje, embrija, stočne hrane i sirovina što služe za proizvodnju stočne hrane i drugih predmeta kojima se može prenositi zarazna bolest, ako postoji opasnost da se ona uvozom ili provozom unese u Republiku Hrvatsku ili posredno ugrozi zdravlje ljudi biološki otrovnim tvarima;

3. ograničiti ili zabraniti osobama prelaženje državne granice u oba smjera, ako se u graničnoj općini u Republici Hrvatskoj ili u susjednoj zemlji u većim razmjerima pojavi koja od zaraznih bolesti iz članka 8. stavka 1. ovoga zakona.

U ostvarivanju odgovornosti Ministarstva poljoprivrede i šumarstva za provedbu odredaba ovoga zakona i propisa donesenih na temelju njega, kad neposredni nadzor nad primjenom tih propisa obavljaju organi u općinama, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva ima pravo i dužnost;

1. nadležnim općinskim organima uprave davati obvezne instrukcije za izvršavanje odredaba ovoga zakona i propisa donijetih na temelju njega kad je to u interesu Republike Hrvatske neophodno za jedinstvenu primjenu tih propisa;

2 u slučajevima u kojima nadležni organ u općini ne izvrši određeni upravni posao na temelju ovlaštenja iz ovoga zakona, a neizvršenje tog upravnog posla može izazvati teže štetne posljedice, obaviti taj posao i o tome obavijestiti Vladu Republike Hrvatske;

3. da pokreće, odnosno zahtijeva pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti za neizvršavanje ovoga zakona i propisa donešenih na temelju ovoga zakona.

2. Općinska veterinarska inspekcija

Općinska veterinarska inspekcija nadzire primjenu odredaba ovoga zakona, drugih propisa donesenih na osnovu njega i odluka opčinskih skupština te provođenje mjera u djelatnosti veterinarstva u slučajevima za koje prema odredbama ovoga zakona nije utvrđena nadležnost republičke veterinarske inspekcije.

U obavljanju poslova općinske veterinarske inspekcije, općinski veterinarski inspektor osobito:

1. nadzire rad i stanje veterinarskih stanica, ambulanata i klinika i specijaliziranih veterinarskih ambulanata i klinika;

2 nadzire provođenje mjera iz članka 12. stavka 1. ovoga zakona;

3. nadzire uzgoje i proizvodnju životinja; životinje u prometu; životinje prije klanja i njihove proizvode poslije klanja; objekte i opremu za uzgoj, proizvodnju i promet životinja; objekte za klanje životinja, proizvodnju, obradu, preradu, uskladištenje i promet proizvoda životinjskog podrijetla; promet sirovih koža; proizvodnju i promet stočne hrane te sirovine što služe za proizvodnju stočne hrane i objekte i opremu za proizvodnju stočne hrane; otpadne animalne tvari; vodu za napajanje životinja i proizvodnju proizvoda životinjskog podrijetla, te uzima uzorke dijagnostičkog materijala za laboratorijska ispitivanja i naređuje mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih i drugih bolesti odnosno sprečavanje kontaminacije proizvoda životinjskog podrijetla i stočne hrane ili mjere za zaštitu ljudi od zoonoza i zdravstveno neispravnih proizvoda životinjskog podrijetla;

4. obavlja nadzor na sajmovima, tržnicama, burzama, dogonima i drugim otkupnim mjestima i javnim smotrama nad životinjama te mjestima za utovar, pretovar i istovar životinja;

5. obavlja nadzor nad ljekarnama i provođenjem propisa o stavljanju lijekova i otrova u promet na malo. koji se koristi u veterini, prometom i upotrebom sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju, nad čišćenjem i dezinfekcijom prijevoznih sredstava;

6. obavlja nadzor nad objektima za utilizaciju i neškodljivo uklanjanje životinjskih leševa i druge otpadne animalne tvari te provođenjem mjera za zaštitu Ijudskog okoliša od negativnih utjecaja nastalih uzgojem životinja;

7. obavlja nadzor nad izvoznim pošiljkama kod utovara, pretovara i istovara odnosno nadzor kod istovara i pretovara uvoznih pošiljaka;

8. obavlja nadzor nad radom ovlaštenih veterinarskih inspektora osim u objektima iz članka 104. ovoga zakona;

9. obavlja nadzor nad izdavanjem svjedodžbe o zdravstvenom stanju životinja i uplati naplaćenih naknada na posebni račun za zdravstvenu zaštitu životinja Ministarstva poljoprivrede i šumarstva;

10. pregledava poslovne knjige i dokumente poduzeća, drugih pravnih osoba i građana, koje se odnose na provođenje propisa o veterinarskoj djelatnosti, zdravstvenoj ispravnosti proizvoda životinjskog podrijetla, propisa o stavIjanju lijekova u promet i propisa o mjerama za unapređivanje stočarstva;

11. provodi veterinarsko-sanitarnu kontrolu dezinfekcije prijevoznih sredstava kojima su otpremane pošiljke životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i otpatke animalne tvari kada se utilizira ili neškodljivo uklanja,

12. provodi i druge propisane mjere kada je ugroženo zdravlje životinja, zdravstvena ispravnost namirnica i stočna hrana;

13. obavlja i druge poslove za koje je ovlašten ovim zakonom i drugim propisom.

Ako utvrdi da je povrijeđen ovaj zakon ili propis donesen na temelju njega, općinski veterinarski inspektor će pismeno konstatirati nepravilnosti i nedostatke i rješenjem odrediti upravne mjere i rok za njihovo uklanjanje.

Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka općinski veterinarski inspektor je ovlašten:

1. zabraniti upotrebu nastambi, zgrada, prostorija i drugih objekata, opreme i uređaja za koje nisu utvrđeni veterinarsko-sanitarni uvjeti odnosno zabraniti rad ako se započne sa radom ili obavlja djelatnost, a da ministar poljoprivrede i šumarstva prethodno nije utvrdio da je udovoljeno propisanim uvjetima.

3. Ovlaštena veterinarska inspekcija

Veterinarsko-sanitarne preglede i kontrole životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji i druge veterinarsko-sanitarne preglede obavljaju ovlašteni veterinari veterinarskih stanica (u daljnjem tekstu: ovlašteni veterinarski inspektor), ako ovim zakonom ili drugim propisom nije drugačije određeno.

U obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka ovlašteni veterinarski inspektor je ovlašten i dužan:

1. pregledavati i kontrolirati:

- životinje, proizvode životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, objekte i opremu za klanje životinja, obradu, preradu i uskladištenje proizvoda životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari kad je njihov pregled obvezan u opsegu i na način propisan zakonom i drugim propisima;

- pošiljke životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji i prateću dokumentaciju u unutarnjem prometu, izvoznih pošiljki pri utovaru i pretovaru te uvoznih pošiljki pri istovaru i pretovaru ;

- proizvode životinjskog podrijetla i prateću dokumentaciju u prometu radi provjere, da li su obavljeni obavezni veterinarsko-sanitarni pregledi;

2. izdavati potvrde, odnosilo certifikate i ateste o zdravstvenom stanju pošiljke životinja, zdravstvenoj ispravnosti proizvoda životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari namijenjenih utilizaciji;

3. uzimati dijagnostički materijal od životinja, uzorke proizvoda životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji prema stručnoj indikaciji odnosno kako je propisano, bez naplate vrijednosti uzorka, radi ispitivanja zdravstvenog stanja odnosno zdravstvene ispravnosti;

4. obavljati i druge veterinarsko-sanitarne preglede i kontrolu te poduzimati i naređivati odgovarajuće mjere, kad je za to ovlašten ovim zakonom ili drugim propisom;

5. zabraniti:

- klanje životinja i proizvodnju proizvoda životinjskog podrijetla ako postoji sumnja da su životinje zaražene nekom zaraznom bolesti i drugim slučajevima određenim posebnim propisom odnosno ako su sirovine i aditivi što služe za proizvodnju proizvoda životinjskog podrijetla zdravstveno neispravne ili zabraniti upotrebu prostorija i uređaja za klanje životinja i proizvodnju proizvoda životinjskog podrijetla ako ne ispunjavaju propisane veterinarsko-sanitarne uvjete, dok se ne ispune propisani uvjeti;

- utovar, pretovar ili istovar odnosno otpremu životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, ako se prilikom obveznog veterinarsko-sanitarnog pregleda utvrdi da je pošiljka zaražena ili se posumnja da je pošiljka zaražena ili se posumnja, odnosno utvrdi da je kontaminirana biološki aktivnim tvarima, da potječe iz zaraženog područja, da nije predočena propisana dokumentacija, da prijevozno sredstvo ne ispunjava propisano veterinarsko-sanitarne uvjete ili da pošiljka ne ispunjava druge propisane uvjete u pogledu zdravstvene ispravnosti;

6. narediti:

- da se proizvodi životinjskog podrijetla koje su prilikom obveznog pregleda proglašene neupotrebljivim za Ijudsku prehranu deklariraju kao neupotrebljive i da se učine neškodljivima;

- otklanjanje nedostataka utvrđenih veterinarsko-sanitarnim pregledom i kontrolom koji mogu prouzročiti širenje zarazne bolesti ili kontaminaciju proizvoda životinjskog podrijetla uzročnicima alimentiranih infekcija i intoksikacija,

- karantenu za životinjc i odgovarajuća ispitivanja, odnosno klanje ili eutanaziju životinja;

7. privremeno zabraniti promet i upotrebu proizvoda životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji ako se prilikom veterinarsko-sanitarnog pregleda posumnja u njihovu zdravstvenu ispravnost

Iznimno veterinarsko-sanitarne preglede i kontrolu životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji proizvedenih u veterinarskim stanicama obavlja općinska veterinarska inspekcija.

Ovlašteni veterinarski inspektor donosi rješenje o upravnim mjerama iz članka 115. stavka 2. točke 5, 6. i 7. ovoga zakona.

Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se u roku osam dana od dana dostave rješenja izjaviti žalba republičkoj veterinarskoj inspekciji.

Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Odredbe članka 97. i 100. ovoga zakona odgovarajuće se primjenjuju i na ovlaštene veterinarske inspektore.

IX. KAZNENE ODREDBE

Novčanom kaznom od 100.000 do 450.000 dinara kaznit će se za privredni prijestup pravna osoba:

1. ako ne izvrši neku od naređenih mjera za sprečavanje pojave ili da bi se utvrdilo postojanje zarazne bolesti (članak 11.) ;

2. ako ne poduzme neku od mjera naredenih na temelju članka 12. stavka 1. ovoga zakona;

3. ako ne izvrši neku od naređenih mjera za suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti (članak 28.);

4. ako izda svjedodžbu o zdravstvenom stanju bez dokaza o izvršenim naređenim mjerama, dijagnostičkim i drugim ispitivanjims, a za svinje ako nisu označene (ušne markice, tetovirani broj, rovaš i dr.) (članak 39. stavak 4.);

5. ako kopitari, papkari; perad i kunići prije klanja, meso kopitara, papkara, peradi, kunića i divljači; ribe, mlijeko i jaja te proizvodi od mesa, ribe, mlijeka i jaja, med, rakovi, školjke, puževi i žabe te proizvodi od rakova, školjki, puževa i žaba koji su namijenjeni javnoj potrošnji, sirovine i aditivi što se upotrebljavaju pri obradi i preradi proizvoda životinjskog podrijetla, nisu bili podvrgnuti veterinarsko-sanitarnom pregledu i kontroli (članak 51. stavak 1. i 2.);

6. ako objekti i oprema za klanje životinja, objekti i oprema za obradu i preradu mesa, rakova, riba, školjki, puževa, žaba, miljeka i jaja te objekti i oprema za njihovo uskladištenje nisu bili podvrgnuti veterinarsko-sanitarnom pregledu i kontroli (članak 51. stavak 3.);

7. ako pošiljka mlijeka prilikom dopreme u mljekaru nije bila podvrgnuta obveznom veterinarsko-sanitarnom pregledu (članak 54. stevak 3.);

8. ako goveda, bivoli i kopitari prije i poslije klanja, a divljač nakon odstrela nisu pregledani, ili ako nakon klanja nisu pregledani prisilno zaklani kopitari i pepkari ili ako prije i poslije klanja nisu pregledani bolesni kopitari i papkari (članak 55.);

9. ako stavi u promet meso, ribu, mlijeko i jaja ili njihove proizvode, med, rakove, školjke, puževe i žabe ili proizvode od rakova, školjki, puževa i žaba koji sadrže radioaktivne tvari i biološke ili kemijske ostatke u količini većoj od dopuštene (članak 56. stavak 5.);

10 ako izveze proizvode ili sirovine životinjskog podrijetla koji nisu proizvedeni u izvoznim objektima (članak 58. stavak 6);

11. ako veterinarska stanica za područje za koje je osnovana obavlja poslove suprotno članku 70. ovoga zakona;

12. ako otpočne radom i obavljanjem djelatnosti bez rješenja kojim je utvrđeno da udovoljava propisanim uvjetima iz članka 71. stavka 1. alineje 1 i 2 i članka 72. stavka 1. ovoga zakona;

Za privredni prijestup iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 10.000 do 25.000 dinara i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Novčanom kaznom od 20.000 do 200.000 dinara kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

1. ako na zahtjev držatelja životinja ne pruže zdravstvenu pomoć i drugu veterinarsku uslugu (članak 7. stavak 1.) ;

2. ako ne nabavi i ne uskladišti određene vrste i koli;ine veterinarskih cjepiva i ne kontrolira njegovu imunogenost (članak 13.);

3. ako se leševi životinja, konfiskati iz klaonica, otpaci iz valionica i pokvareni proizvodi životinjskog podrijetla ne učine neškodljivima u objektima za utilizaciju, jama-grobnicama ili stočnim grobljima (članak 14. stavak 1.);

4. ako oprema i objekti u kojima se sabiraju životinjski leševi i otpadna animalna tvar (sabirališta), oprema i objekti za utilizaciju životinjskih leševa, konfiskata iz klaonica, otpadaka iz valionica i pokvarenih proizvoda životinjskog podrijetla, prijevozna sredstva za prijevoz životinjskih leševa, konfiskata iz klaonica, otpadaka iz valionica i pokvarenih životinjskog podrijetla, jama-grobnice i stočna groblja ne udovoljavaju propisanim uvjetima i nisu pod veterinarskim nadzorom (članak 14. stavak 2.);

5. ako otpadne animalne tvari ne uklanja u objektima za utilizaciju na područjima gdje oni postoje (članak 16. stavak 1.) ;

6. ako stavi u promet goveđe, ovčje ili kozje kože koje nisu ispitane na bedrenicu (članak 18. stavak 2);

7. ako proizvod i stavi u promet ili upotrijebi stočnu hranu, proizvode životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani životinja i druge sirovine koje služe za njihovu proizvodnju, ako u količinama većim od dopuštenih sadrže patogene bakterije, gljivice, plijesni i njihove produkte (egzotoksine i endotoksine), hormone, antibiotike, pesticide, soli teških metala, radioaktivne tvari i druge supstancije štetne za zdravlje životinja i posredno zdravlje ljudi i stočnu hranu neodgovarajućeg sastava što utječe na njenu biološku vrijednost i upotrebljivost (članak 19. stavak 2.);.

8. ako ispituju uzroke stočne hrane, proizvode životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani životinja i druge sirovine i aditive što služe za njihovu proizvodnju, a da ne udovoljava propisanim uvjetima (članak 20.);

9. ako proizvodnja sjemena za umjetno osjemenjivanje, proizvodnja embrija, muška rasplodna grla, uzgoji kvalitetne rasplodne stoke, matična jata peradi i pernate divljači, mrijestilišta i uzgoji matica nisu slobodni od zaraznih bolesti utvrđenih u članku 8. ovoga zakona (članak 22. stavak 1) ;

10. ako provodi umjetno osjemenjivanje životinja protivno Programu uzgoja stoke u Republici Hrvatskoj (članak 22. st. 2);

11. ako općinskom organu uprave nadležnom za poslove veterinarstva odnosno pravnoj ili fizičkoj osobi koja obavlja poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti ne prijavi pojavu zarazne bolesti ili pojavu znakova po kojima se može posumnjati da je životinja oboljela ili uginula od zarazne bolesti (članak 29. stavak 1);

12. ako ne zatvori životinju za koju sumnja da je oboljela od zarazne bolesti ili ne spriječi kontakt Ijudi i životinja s lešom uginule životinje do veterinarskog pregleda i nakon pregleda ne izvrši naređene ili propisane mjere (članak 29. stavak 2) ;

13. ako za kopitare. papkare, perad, kuniće, ribe i puževe iz uzgajališta, pčele, divljač, pse i mačke u unutarnjem prometu nema svjedodžbu o zdravstvenom stanju (članak 38. stavak 1. i 2);

14. ako utovari, pretovari i istovari pošiljke životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, osim konzervi, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, koja se otprema prijevoznim sredstvima izvan općine ili grada u kojem je organizirana zajednička veterinarska inspekcija i pošiljke kopitara i papkara koji se otpremaju pješice izvan općine ili grada, bez obveznog veterinarsko-sanitarnog pregleda (članak 40. stavak 1);

15. ako nema svjedožbu o zdravstvenom stanju ili životinje potječu iz zaraženog područja (članak 43. stavak 2);

16. ako istovari i pretovari pošiljke životinja, proizvode životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija, koje se uvoze bez obveznog veterinarsko-sanitarnog pregleda ili ako utovari i pretovari pošiljke koje se izvoze bez obveznog veterinarsko-sanitarnog pregleda (članak 44. stavak 1. i 2);

17. ako kontrolu uzgoja životinja, pripremu, klanje i obradu zaklanih životinja, ocjenu zdravstvene ispravnosti proizvoda životinjskog podrijetla, osposobljavanje, preradu i uskladištenje proizvoda ne obavlja na način propisan zakonom (članak 55. stavak 1);

18. ako stavlja u promet proizvode životinjskog podrijetla (namirnice) bez obavljenog veterinarsko-sanitarnog pregleda i ako nisu obilježeni u pogledu svoje upotrebljivosti i nemaju prateću dokumentaciju da odgovaraju propisima o zdravstvenoj ispravnosti (članak 50. stavak 2);

19. ako klanje životinja obavlja u izvoznoj klaonici odnosno proizvodi meso i proizvode životinjskog podrijetla namijenjene izvozu u objektu koji ne udovoljava propisanim uvjetima (članak 57. stavak 2);

20. ako uzgaja ribe, perad za priplod, jaja za nasad namijenjene izvozu u objektima koji u pogledu izgradnje tehničkog uređenja, opreme, načina rada, kontrole, stručnog kadra, higijene i zdravstvenog osiguranja ne udovoljava uvjetima za izvozni objekt (članak 58. stavak 1.);

21. ako obavlja u vlastitom objektu specijalizirane stočarske proizvodnje poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti suprotno odredbi članka 73. stavka 1. i 3.;

22. ako obavlja u dijagnostičkom laboratoriju poslove suprotno odredbi članka 74. stavka 1. i 3;

23. ako izvan određenih graničnih prijelaza i bez obveznog veterinsrsko-sanitarnog pregleda graničnog inspektora uveze, izvozi ili provozi pošiljke životinja, proizvoda i otpadaka životinjskog podrijetla, sjemena za umjetno osjemenjivanje, embrija i drugih predmeta kojima se može prenositi zarazna bolest (članak 105. stavak 1. i 2.).

Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5.000 do 25.000 dinara i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Novčanom kaznom od 10.000 do 25.000 dinara kaznit će se za prekršaje pravna osoba

1. ako nisu osigurani uvjeti za očuvanje i unapređivanje ljudskog okoliša, ili se sa otpadnim animalnim tvarima, otpadnim vodama i drugim otpadnim tvarima postupa tako da se ugrožava zdravlje ljudi i životinja (članak 15. stavak 1. i 2);

2. ako ne osigura redovito preuzimanje, prijevoz i utilizaciju životinjskih leševa, otpadaka iz valionica, konfiskata i pokvarenih proizvoda životinjskog podrijetla od sabirališta (članak 16. stavak 2);

3. ako držatelji životinja, korisnici objekata kod kojih nastaju otpadne animalne tvari ne osiguraju sabirališta i ne prijave i ne predaju poduzeću za utilizaciju životinjski leš i druge otpadne animalne tvari (članak 16. stavak 3); .

4 ako sirove kože kopitara i papkara zaklanih bez veterinarsko-sanitarnog pregleda ili sirove kože uginulih kopitara i papkara za koje nadležni organ nije utvrdio uzrok uginuća ne skladište u odvojenim prostorijama (članak 18. stavak 1 );

5. ako ne vodi evidenciju o podrijetlu otkupljenih koža (članak 18. stavak 3);

6. ako smješta ili skladišti sirove kože u prostorije koje ne udovoljavaju propisanim uvjetima (članak 18 stavak 4);

7. ako se sajmovi, tržnice, izložbe, dogoni i druga otkupna mjesta te javne smotre životinja održavaju na mjestima koja ne ispunjavaju propisane veterinarsko-sanitarne uvjete (članak 23. stavak 1);

8. ako na sajmu, tržnici, izložbama, dogonima i drugim otkupnim mjestima, te na javnim smotrama izlaže životinje koje nisu zdrave (članak 23. stsvak 2);

9. ako životinje na sajmovima, tržnicama i drugim prodajnim mjestima, izložbama, sportskim natjecanjima, dogonima i drugim javnim smotrama nisu bile pod veterinarsko-sanitarnim nadzorom (članak 23. stavak 4);

10. ako organizira izložbu, ocjenjivan)e i natjecanje životinja, različite priredbe (putujuči zoološki vrtovi, cirkus isl.), organiziranu prodaju životinja kao i namirnica životinjskog podrijetla izvan poslovnih prostorija bez prethodne suglasnosti općinskog organa uprave nadležnog za poslove veterinarstva (članak 24);

11. ako objekat i opremu za obavljanje zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti i okoliš objekta ne održava čistim i urednim (članak 27. stavak 2);

12. ako se izgrađeni ili rekonstruirani objekat iz stavka 1. članka 29. koristi bez donesenog rješenja o ispunjavanju propisanih veterinarsko-sanitarnih uvjeta (članak 27. stavak 5);

13. ako za kupljenu životinju ne izvrši prijenos svjedodžbe o zdravstvenom stanju životinja na svoje ime, osim u maloprodaji ribe i peradi (članak 39. stavak 5);

14. ako prijevozno sredstvo kojim su otpremljene pošiljke iz članka 43. ovoga zakona nakon istovara nije očišćeno i dezinficirano pod veterinarsko-sanitarnom kontrolom, a u slučajevima koje je odredio općinski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva i prije utovara (članak 41. stavak 1 );

15. ako pretovari ili škladišti pošiljke životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari za utilizaciju, sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija, namijenjenih izvozu na graničnim prijelazima bez veterinarsko-sanitarne kontrole graničnog inspektora (članak 45. stavak 1 );

i6. ako objekti za smještaj životinja (karantenske staje) i skladišta za smještaj proizvoda i sirovina životinjskog podrijetla na graničnim prijelazima ne odgovaraju propisanim uvjetima (članak 45. stavak 3);

17. ako naknadno ne podvrgne ispitivanju ili ne drži u karanteni pošiljku proizvoda, otpadaka životinjskog podrijetla, sjemena za umjetno osjemenjivanje, embrija i drugih predmeta kojima se može prenositi zarazna bolest životinja (članak 46. stavak 2);

18. ako uvezene životinje ne drži određeno vrijeme u karanteni radi ispitivanja (članak 47. stavak 1 );

19. ako kopitare. papkare, pernatu živinu i kuniće uvezene za klanje kolje u klaonici koja ne udovoljava propisanim posebnim uvjetima (članak 47. stavak 4);

20. ako graničnu veterinarsku stanicu ne izvijesti o prispjeloj pošiljci (članak 48 stavak 1);

21. ako na životinjama namijenjenim klanju, mesu i proizvodima životinjskog podrijetla iz članka 51. stavka 1. koji su namijenjeni javnoj potrošnji nije obavljen veterinarsko-sanitarni pregled u klaonici odnosno na mjestu proizvodnje, a kontrola proizvoda životinjskog podrijetla nije obavljena na mjestu skladištenja ili na tržnicama i drugim prodajnim mjestima (članak 52. stavak 1);

22. ako tržnica ne osigura odgovarajuče prostorije za veterinarsko-sanitarne preglede (članak 54. stavak 2);

23. ako kolje životinje iz članka 51. stavka 1. ovoga zakona čije je meso namijenjeno javnoj potrošnji ili za izvoz, ili obrađuje ili prerađuje meso, ribu, mlijeko ili jaja ili druge proizvode životinjskog podrijetla namijenjenih javnoj potrošnji ili izvozu ili ako skladišti životinjske proizvode, u objektu koji ne udovoljava propisanim uvjetima i koji nije pod veterinarsko-sanitarnim nadzorom (članak 56. stavak 1. i 3.);

24. ako proizvode, sirovine i aditive što služe za njihovu proizvodnju koji su veterinarsko-sanitarnim pregledom proglašene neupotrebljivim za ljudsku prehranu ne učini neškodljivim ili ih ne deklarira kao neupotrebljive (članak 56. stavak 6);

25. ako držatelj životinja ili veterinarski radnici ne osiguraju zaštitu životinja od nepotrebnih patnji i bolova u provođenju mjera zdravstvene zaštite (članak 59. stavak 1);

26. ako ne osigura fizičku zaštitu opasnih životinja (članak 59. stavak 2);

27. ako ne osigura zaštitu životinja od nepotrebne patnje i bolova u intenzivnim uzgojima, prijevozu, klaonicama i pokusima na životinjama (članak 59. stavak 3);

28. ako ne vodi propisanu evidenciju i jedinstvenu dokumentaciju i ne dostavlja izvješća iz članka 83. ovoga zakona;

29. ako veterinarskom inspektoru ne omogući obavljanje inspekcijskih poslova i ne osigura mu nesmetan rad (članak 101.) ;

30. ako u propisanom roku ne uskladi svoje poslovanje s odredbama ovoga zakona i propisa donesenih na osnovi njega (članak 129.).

Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 3.000 do 10.000 dinara i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Novčanom kaznom od 10.000 do 100.000 dinara kaznit će se za prekršaj pravne osoba i fizička osoba koja samostalno osobnim radom obavlja zdravstvenu zaštitu životinja i veterinarsku djelatnost:

1. ako ne pruži uslugu zdravstvene zaštite životinja u specijaliziranoj Veterinarskoj ambulanti ili veterinarskoj klinici (članak 75. stavak 1);

2 ako poduzima mjere naređene temeljem članka 12. stavka I. ovoga zakona (članak 75. stavak 2);

3. ako obavlja djelatnost suprotno odredbama članka 75. stavka 3 ovoga zakona.

Novčanom kaznom od 5.000 do 25.000 dinara kaznit će se za prekršaj građanin:

1. ako ne prijavi nabavljenu odnosno uginulu ili otuđenu životinju nadležnoj veterinarskoj stanici koja vodi registar pasa i dokumentaciju o obavljenoj vakcinaciji protiv bjesnoće (članak 25. stavak 2);

2. ako odbije sudjelovati u radu ekipa iz članka 31. stavka 1. i 2. ovoga zakona (članak 31. stavak 3);

3. ako kod pojave ili opasnosti od epidemije trihineloze upotrijebi meso svinja za potrebe vlastitog domaćinstva koje nisu žaklane u klaonici i bez obavljenog veterinarsko-sanitarnog pregleda (članak 53.);

4. ako mliječne proizvode, jaja, med, ribe, rakove, školjkaše, puževe i žabe koji se proizvode, obrađuju i dorađuju u domaćinstvu, a namijenjeni su prodaji stavljaju u promet bez obveznog veterinarsko-sanitarnog pregleda (članak 54. stavak 1 ) ;

5. ako počini koju od radnji iz članka 118. stavka 1. točke 1, 2, 3. i 8, članka 119. stavka 1. točke 3, 5, 6, 11, 12, 13. i 15, članka 120. stavka 1. točke 1, 3, 4, 6, 8, 13, 17,18, 21, 23, 25, 26. i 27.

Građanin koji nije veterinarski radnik, a protivno odredbama ovoga zakona pruža mjere zdravstvene zaštite životinja kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 100.000 dinara.

Za privredne prijestupe i prekršaje propisane člankom 119. i 120. ovoga zakona uz novčanu kaznu može se izreči i zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene prijestupom odnosno prekršajem ili zaštitna mjera oduzimanja predmeta koji su bili upotrebljeni pri činjenju prekršaja ili su pribavljeni odnosno nastali činjenjem prekršaja.

U roku 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona prestaju s radom: Veterinarski institut Zagreb, Veterinarski zavod Križevci, Veterinarski zavod Rijeka, Veterinarski zavod Split, Veterinarski zavod Vinkovci i Veterinarski fakultet Zagreb - Centar za peradarstvo, Republička zajednica za zdravstvenu zaštitu stoke.

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva koje preuzima poslove subjekata iz članka 125. ovoga zakona preuzima i raspoređuje radnike koji su na dan stupanja na snagu ovoga zakona zatečeni na odgovarajučim poslovima.

Na radnike koji ne budu raspoređeni u smislu stavka 1. ovoga članka primijenit će se Zakon o upravi.

Sredstva, prava i obveze postojećih subjekata iz članka 125. ovoga zakona preuzima Republika Hrvatska kao njihov pravni sljednik.

Ministar poljoprivrede i šumarstva dužan je u roku trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona uskladiti akt o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Ministarstva poljoprivrede i šumarstva s odredbama članka 60. stavka 2. ovoga zakona.

Veterinarske stanice, druge pravne i fizičke osobe koje prema odredbama ovoga zakona mogu obavljati poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti, dužne su uskladiti svoju organizaciju, rad i opće akte u skladu s odredbama ovoga zakona i upisati se u sudski registar kod nadležnog suda do 30. lipnja 1992.

Ako se do roka iz stavka 1. ovoga članka na području općine nije osnovala veterinarska stanica, općina je dužna osigurati obavljanje poslova zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti od interesa za općinu.

Dioničko društvo odnosno društvo s ograničenom odgovornošću nastalo pretvorbom društvenih veterinarskih poduzeća, može obavljati samo djelatnost zdravstvene zaštite životinja i veterinarsku djelatnost koju je obavljalo društveno veterinarsko poduzeće prije pretvorbe po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, odnosno ne može promijeniti svoju funkciju zbog koje je osnovano.

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva preuzima sredstva, prava, obveze te radnike postojećih graničnih veterinarskih stanica na graničnim prijelazima Republike Hrvatske.

Odredba članka 126. stavka 2. ovoga zakona odgovarajuče se primjenjuje i na granične veterinarske inspektore.

Potanje propise na osnovi ovlaštenja iz ovoga zakona donijet će ovlašteni organi u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona.

Do donošenja propisa iz stavka 1. ovoga članka ostaju, na snazi :

1. Pravilnik o legitimaciji veterinsrskog inspektora ("Narodne novine", br. 13/91);

2. Uputstvo o načinu vođenja evidencije o inspekcijskom pregledu koje obavljaju veterinarski inspektori ("Narodne novine", br. 6/80);

3. Pravilnik o uvjetima što ih moraju ispunjavati veterinarske organizacije udruženog rada koje obavljaju poslove dezinfekeije, dezinsekcije i deratizacije ("Narodne novine", br. 10/82) ;

4. Program osposobljavanja radnika za obavljanje poslova sanitarne zaštite u veterinarstu ("Narodne novine", br. 10/82);

5. Pravilnik o uvjetima što ih moraju ispunjavati veterinarske i druge organizacije udruženog rada koje obavljaju poslove veterinarske djelatnosti ("Narodne novine", br. 13/82);

6. Pravilnik o uvjetima što ih moraju ispunjavati sajmovi, tržnice, izložbe, dogoni i druga otkupna mjesta te javne smotre životinja ("Narodne novine", br. 3/83);

7. Program osposobljavanja za obavljanje umjetnog osjemenjivanja ("Narodne novine", br.14/84);

8. Pravilnik o vođenju dokumentacije i evidencije te dostavljanju izvještaja o obavljanju veterinarske djelatnosti ("Narodne novine", br. 4/86);

9. Pravilnik o uvjetima što ih moraju ispunjavali prostorije u kojima se smještaju ili skladište sirovine kože te sadržaj i način vođenja evidencije o porijeklu otkupljenih koža i način obilježavanja kože ("Narodne novine", br. 16/86).

Do donošenja propisa iz stavka l. ovoga članka ostaju na snazi odluke općinskih skupština koje su donesene za izvršenje Zakona o zdravstvenoj zaštili životinja i veterinarskoj djelatnosti ("Narodne novine", br.11/79 i 32/87), ako nisu u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske i ovim zakonom.

Stupanjem na snagu ovoga zakona u Republici Hrvatskoj stavlja se izvan snage Zakon o zaštiti životinja od zaraznih bolesti koje ugrožavaju cijelu zemlju ("Službeni list SFRJ", br. 43/86).

Savezni propisi doneseni za izvršenje zakona iz stavka 1. ovoga članka preuzimaju se i primjenjuju u Republici Hrvatskoj kao republički propisi do donošenja propisa iz članka 134. stavka 1. ovoga zakona, ako su u suglasnosti s Ustavom Repkeblike Hrvatske i ovim zakonom.

Stupanjem na snagu ovoga zakona prestaje važiti Zakon o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti ("Narodne novine", br.11/79, 31/86 i 32/87) i članak 67. Zakona o izmjenama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje ("Narodne novine", br. 47/89).

Ovaj zakon stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 322-01 /91-02/02

Zagreb, 26. lipnja 1991.