SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 10. Ustava Republike Hrvatske, Sabor Republike Hrvatske na skupnoj sjednici Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća 31. svibnja 1991, donosi

DEKLARACIJU

o kršenju prava pripadnika hrvatske manjine u Republici Srbiji i autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu (Deklaracija br. 2)

1. U Ustavu Republike Hrvatske proklamirana su i zajamčena sva prava i slobode pripadnicima manjinskih nacionalnosti u Hrvatskoj. Sabor Republike Hrvatske ostvario je uvjete za slobodu izražavanja manjinske pripadnosti. U Republici Hrvatskoj pripadnici manjinskih nacionalnosti imaju svoja kulturna društva, školstvo na vlastitom jeziku, pravo na uporabu svoga pisma, ustanove, saveze, različite organizacije i stranke o čemu svjedoče i brojne izjave predstavnika manjinskih nacionalnosti u Republici Hrvatskoj izražene na brojnim skupovima. Sabor Republike Hrvatske opredijelio se trajno i dosljedno za izgradnju demokratskog poretka i poštivanje svih građanskih prava i sloboda težeći mirnoj izgradnji svoga društva i civiliziranom rješenju političke krize SFRJ.

2. Svjedoci smo međutim zloslutnih zbivanja koja su podgrijana ratnohuškačkom propagandom i militantnom političkom logikom koja svoje izvorište imade u osvjedočenim velikosrpskim ambicijama vodstva Republike Srbije.

Javljaju se nesmetano i bez osude opasne neofašističke snage u Republici Srbiji kao primjerice, Šešeljev četnički pokret. Skupine terorista u Republici Hrvatskoj za svoje zločinačko djelovanje nalaze pomoć i potporu u službenoj Srbiji i njezinim sredstvima priopćavanja.

Hrvatskom narodu u Republici Hrvatskoj osporava se pravo na demokraciju i suverenost, podržavaju se nastojanja za nasilnim otcjepljenjem dijelova Republike Hrvatske i njihovom pripajanju Republici Srbiji, sa govornica skupština Vojvodine i Srbije hrvatski narod se u cjelini demonizira, kleveće i vrijeđa.

3. Emisari iz Republike Srbije te članovi Vlade republike Srbije dolaze na teritorij Republike Hrvatske propagirati nasilje i stvarati atmosferu kaosa i straha. U cilju destabilizacije demokratske hrvatske vlasti i rušenja demokratskog poretka u Republici Hrvatskoj ubacuju se iz Republike Srbije posebne naoružane i specijalizirane terorističke jedinice i pojedinci.

4. Narodna Skupština Republike Srbije nije niti jednom osudila terorističko ponašanje manjeg dijela Srba u Republici Hrvatskoj. već naprotiv razmatra mogućnosti i stavlja na dnevni red svojih sjednica "prisajedinjenje" dijelova teritorija Republike Hrvatske Republici Srbiji.

Također, Narodna Skupština Republike Srbije nije se niti jednom ogradila od nasilničkog djelovanja svojih građana na teritoriju Republike Hrvatske.

5. Štoviše u umjetno stvaranoj atmosferi mržnje prema hrvatskoni narodu i Republici Hrvatskoj krše se elementarna ljudčka i nacionalna prava pripadnika hrvatskog naroda na teritoriju Republike Srbije, posebno u autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu. Kršenje prava Hrvata u Autonomnoj pokrajini Vojvodini očituje se na više razina. Hrvati nemaju gotovo nikakve mogućnosti za njegovanje svoga nacionalnog i kulturnog identiteta. Oni nemaju škole sa nastavom na hrvatskom jeziku, nemaju mogućnosti u obrazovnom procesu upoznati detaljnu povijest svoga naroda, prijeći im se osnivati i razvijati vlastita kulturno-prosvjetna društva. Uz to, u posljednje vrijeme izloženi su i javnom teroru preko sredstava priopćavanja. U sferi politike, odgoja i društvenog života poduzimaju se takve mjere kojima je cilj da hrvatsko pućanstvo izgubi vlastiti identitet ili bude lišeno onih elemenata koji su manjinskoj nacionalnoj zajednici neophodni da bi sačuvala svoju samobitnost i spriječila asimilaciju.

6. Pred hrvatske kulturno-povijesne spomenike postavljaju se eksplozivne naprave. skidaju se hrvatska nacionalna obilježja, a hrvatsko pučanstvo izloženo je prijetnjama. pozivima na likvidaciju, zlostavljanju, policijskoj grubosti i teroru. Posljednji događaji u Novom Slankamenu, miniranje franjevačkog samostana u Baču, miniranje katoličke crkve u Sremskoj Mitrovici, katedrale u Subotici drastično pokazuju stupanj opasnosti za fizičku sigurnost Hrvata u Autonomnoj pokrajini Vojvodini. Nemali je broj vojvođanskih Hrvata doveden u situaciju da svoj dom potraži izvan Autonomne pokrajine Vojvodine.

7. Pri posljednjem popisu pućanstva u republici Srbiji i Autonomnoj pokrajini Vojvodini vlasti su predvidjele i posebne rubrike za izmišljene etničke grupe - Bunjevce i Šokce. što je inače lokalni naziv za tamošnje Hrvate, ne bi li se i na taj način smanjio broj Hrvata u ukupnom udjelu u pućanstvu Autonomne pokrajine Vojvodine.

8. U najtežem položaju su Hrvati u Autonomnoj pokrajini Kosovu, jedna od najstarijih etničkih manjina u Europi, koja na tom području živi od srednjeg vijeka.

Postoje dokazi i svjedočanstva Hrvata iz Janjeva na Kosovu o represijama, kao npr. nezakonito provedene premetačine, ranjavanja, neosnovana hapšenja,te psihičko i fizičko maltretiranje prilikom preslušavanja koja nemaju zakonske osnove. Postoje i svjedočanstva o neobjašnjivim cjepljenjima hrvatske djece uz prisutnost službe državne sigurnosti, a bez nazočnosti medicinskog osoblja nesrpske nacionalnosti. Česti su i noćni prepadi na žene i djecu bz ikakva razloga. te onemogućavanja zaposlenja Hrvatima ili obavljanja drugih egzistencijalnih poslova.

U školama se isključivo uči sprski jezik. Upisi u srednje škole omogućeni su samo djeci srpske nacionalnosti. O nekoj kulturi putem školstva ili o kulturnim organizacijama suvišno je govoriti, jer svaki pokušaj organiziranja Hrvata u Republici Srbiji nailazi na politički zlonamjerna tumačenja. Hrvati na Kosovu izolirani su u sredini koja i sama već odavno traži svoja demokratska prava, a mnogi sele i bježe s Kosova u Hrvatsku.

9. Sve spomenuto upozorava na provodenje državnog terora Republike Srbije prema njezinim građanima Hrvatima, istovjetnog terora kakav se odavno primjenjuje prema Albancima na Kosovu ili Muslimanima u Sandžaku.

Takva politika državnog terora dovodi do iseljavanja Hrvata pod pritiskom sa njihovih drevnih ognjišta:

10. Polazeći od svega navedenog, kao i od činjenice da je gaženje ljudskih prava pripadnika pojedinih manjinskih nacionalnosti u Republici Srbiji sustavna djelatnost o čemu postoje brojni i nepobitni dokazi, Sabor Republike Hrvatske odlučno i energično zahtijeva od Narodne Skupštine Republike Srbije da poštuje ratificirane međunarodne dokumente u području Ijudskih prava čime bi se prekinula takva djelatnost, te da iskaže punu brigu prema građanskim i nacionalnim pravima pripadnika hrvatske manjine u Republici Srbiji i autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu omogućujući im uživanje svih prava i sloboda. te stvarajući uvjete da budu istinski ravnopravni gradani Republike Srbije.

Klasa: 004-O1/91-O1/03

Urbroj: 6701-91-15

Zagreb. 31. svibnja 1991.