USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici 9. svibnja 1991. godine, donio je ovu

ODLUKA

Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U/I-255/1989 od 9. svibnja 1991.

1. Ukidaju se odredbe članaka 8,13,14,15. i 16. Odluke o eksploataciji šljunka, pijeska i kamena na području općine Kardeljevo, što ju je donijela Skupština općine Kardeljevo - sada Ploče, dana 30. svibnja 1989. ("Službeni glasnik" općine Kardeljevo, broj 5/1989).

2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama", službenom glasniku Republike Hrvatske, i u "Službenom glasniku" općine Ploče.

Članak 8. Odluke propisuje da je za eksploataciju mineralnih sirovina potrebno odobrenje općinskoga upravnog organa, uz navođenje uvjeta pod kojima se odobrenje izdaje. Člankom 13. određeno je eksploatacijsko polje koje se daje na upravljanje i korištenje Poljoprivrednoj zadruzi Komin, s tim da su svi korisnici tog polja dužni svoj dolazak i brodove prijavljivati toj zadruzi, a člankom 14. Odluke utvrđene su obveze Poljoprivredne zadruge Komin. Člancima 15. i 16. propisana je visina naknade za eksploataciju šljunka, pijeska i kamena, te kome ona pripada - mjesnoj zajednici odnosno Poljoprivrednoj zadruzi Komin. Ustavni sud Republike Hrvatske razmatrao je navedene odredbe u povodu prijedloga Poljoprivredne zadruge "Partizanska veza" iz Lovišta - Pelješac i odlučio kao u izreci. Ocijenio je da osporene odredbe nisu bile suglasne Zakonu o vodama ("Narodne novine", broj 32/84, 26/87, 47/89, 57/89, preč. tekst 10/90) koji je važio u vrijeme donošenja Odluke, niti su suglasne Zakonu o vodama ("Narodne novine", broj 53/90) koji je na snazi, a koji u članku 88(1) propisuje da se vađenje pijeska i šljunka ili kamena na području od značenja za održavanje jedinstvenoga vodnog režima može obavljati samo u skladu s odredbama tog Zakona. Isti zaključak slijedi i iz ustavne odredbe članka 52(2) Ustava, prema kojem se zakonom odreduje način na koji se dobra od interesa za Republiku, a pijesak, šljunak i kamen kao prirodna bogatstva to jesu, mogu upotrebljavati i iskorištavati. Kako iz zakonske definicije područja od značenja za održavanje jedinstvenog vodnog režima i iz stručnog mišljenja Ministarstva vodoprivrede o osporenoj Odluci nedvojbeno proizlazi da je korito rijeke Neretve takvo područje, iz odredbe članka 89(1) Zakona slijedi da se pijesak i šljunak na tom području mogu vaditi samo na osnovi vodoprivredne suglasnosti. a ne na osnovi odobrenja općinskoga upravnog organa, kao što je propisano člnakom 8. Odluke. Odredbe članaka 13. i 14. Odluke utvrđuju kao korisnika eksploatacijskog polja Poljoprivrednu zadrugu Komin, s tim da drugi korisnici eksploatacijskog polja to čine preko ove zadruge, što nije suglasno s odredbom članka 92(1) Zakona, prema kojoj vodoprivredna suglasnost vrijedi samo za korisnika kojem je izdana. Zakonom je također propisano (čl.136.) pod kojim se uvjetima plaća naknada za vađenje pijeska, šljunka i kamena, tko je određuje i kome se uplaćuje, pa ni odredbe članaka 15 i 16. Odluke također nisu suglasne Zakonu. Za razliku od uvodno navedene općinske regulacije naknadu po Zakonu određuje Upravni odbor "Hrvatske vodoprivrede" i naknada se uplaćuje na njezin poseban račun. U skladu s iznijetim odlučeno je kao u izreci.

Broj : U/I-255/ 1989

Zagreb, 9. svibnja 1991.