SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 2. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske, Sabor Republike Hrvatske na zajednićkoj sjednici svih vijeća 17. travnja 1991. ˇ - oštro prosvjedujući protiv Deklaracije Narodne skupštine Republike Srbije od 2. travnja 1991. o mirnom rješavanju jugoslavenske krize, protiv građanskog rata i nasilja, - podržavajući i u cijelosti odobravajući Izjavu Predsjedništva Sabora Republike Hrvatske od 8. travnja 1991. o toj deklaraciji, - u namjeri da zaštiti suverenitet, cjelovitost, jedinstvenost i neovisnost Republike Hrvatske donosi

DEKLARACIJU

o osudi Narodne skupštine Republike Srbije zbog miješanja u unutarnje stvari Republike Hrvatske

1. Deklaracija Narodne skupštine Republike Srbije, prema kojoj se navodno u Republici Hrvatskoj primjenjuje nasilje nad srpskim narodom od strane državnih vlasti, utemeljena je na proizvoljnim i neistinitim tvrdnjama. U općini Titovoj Korenici odnosno Plitvicama, Pakrac i u drugim mjestima na teritoriju Republike Hrvatske u kojima su tijela državne vlasti Republike Hrvatske djelotvorno uspostavila javni red i mir, nije upotrebljena sila protiv "interesa srpskog naroda" već protiv teroristićkih pojedinaca i skupina koje, narušavajući pravni poredak Republike Hrvatske, onemogućuju miran život njenih građana.

2. Republika Hrvatska odlućno će, svim sredstvima pravne države koja joj stoje na raspoložbi, suzbijati napade na svoj pravni poredak. Ometanjem prometa osoba i stvari, miniranjem pruga, oružanim pljaćkama, razbojstvima pa i ubojstvima te drugim zloćinaćkim djelovanjem, teror na pojedinim dijelovima Republike Hrvatske poprimio je takve razmjere da Hrvati a ni svi drugi njeni gradani to više ne mogu trpjeti. Nad tim se terorom zgražava cijeli civilizirani svijet. ldejni zaćetnici, stvarni pokretaći i neposredni izvršitelji tog razbojnićkog zlosilja izdanci su velikosrpske, osvajačke, i hegemonistićko-unitaristićke politike, koja svoj stožer ima u glavnom gradu Beogradu, što deklaracija o kojoj je rijeć oćito potvrđuje. Neposredni je cilj te politike rušenjc demokratski uspostavljena pravnog poretka u Republici Hrvatskoj i njenih zakonito izabranih državnih tijela te stvaranje Velike Srbije na uštrb svih drugih republika i autonomnih pokrajina, a osobito na uštrb Republike Hrvatskc.

3. Deklaracija Narodne skupštine Republike Srbije pokušava pružiti legalitet i legitimitet jednoj izmišljenoj, protuustavnoj, nezakonitoj i pravno nepostojećoj tvorevini i njezinim tijelima. Pokušaj administrativnog organiziranja nekoliko hrvatskih općina mimo ustavnog i pravnog poretka Republikc Hrvatske predstavlja najgrublji i najorganiziraniji napad na suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske, za što velikim dijelom odgovornost snosi Srpska demokratska stranka. Većina, medutim, srpskog pućanstva u Hrvatskoj Iojalna je Republici Hrvatskoj kao svojoj domovini i štuje njena demokratski izabrana državna tijela.

4. Deklaracija Narodne skupštine Republike Srbije predstavlja državno-pravno neprihvatljiv akt miješanja u unutarnje stvari Republike Hrvatske. Njome se pokušava zakonito djelovanje redarstvenih snaga Republike Hrvatske ne samo izjednaćiti s teroristićkim djelovanjem pojedinaca i grupa već se, što je još apsurdnije, pokušava odrediti naćin na koji bi redarstvene snage Republike Hrvatske imale postupati.

5. Mada ju je donijela skupština kao predstavnićko tijelo svih njenih gradana, Deklaracija Narodne skupštine Republike Srbije ima u vidu samo interese srpskog naroda, ćime se svjesno zapostavljaju interesi Hrvata, Albanaca, Madara, Muslimana i svih drugih koji žive u Republici Srbiji. S druge strane, Narodna skupština Republike Srbije prisvaja sebi, nićim utemeljeno, pravo govoriti u ime cijelog srpskog naroda, pa i onih Srba koji nikada nisu živjeli u Srbiji. Ni jedan narod, pa tako ni srpski, ne može zahtijevati da u cijelosti živi u jednoj državi, jer time negira isto takvo pravo drugim narodima. Srpski narod ima svoju državu, a to je Republika Srbija.

6. Deklaracija Narodne skupštine Republike Srbije utemeljena je na teritorijalnim pretenzijama prema Hrvatskoj. S obzirom na to, ukoliko se otvori pitanje unutarnjih granica, Hrvatska pridržava pravo da zahtijeva ukupni hrvatski etnićki i povijesni teritorij.

7. Deklaracija Narodne skupštine Republike Srbije otvoreno poziva Jugoslavensku narodnu armiju i tzv. Štab Vrhovne komande oružanih snaga SFRJ na intervenciju, iako su Predsjedništvo SFRJ i JNA, priznavajući legalno izabranu vlast u republikama, nedvosmisleno i opetovano izjavili da se JNA neće miješati u rješavanje jugoslavenske državne i ustavne krize. Zbog toga je ta deklaracija po svom duhu i poruci militantna.

8. Republika Hrvatska, držeći se naćela i ciljeva Rezolucije o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ i o mogućem udruživanju u savez suverenih republika koju je Sabor Republike Hrvatske donio 21. veljaće 1991, taj će postupak i provesti, štiteći svoj suverenitet i svoje interese.

9. Polazeći od ćinjenica da je Republika Hrvatska suverena i demokratska država u kojoj su svim njenim građanima, pa tako i pripadnicima srpskog naroda, zajamćena sva nacionalna, građanska i druga Ijudska prava. kao i od ćinjenice da je Deklaracija Narodne skupštine Republike Srbije utemeljena na neistinama, militarizmu i velikosrpskom ekspanzionizmu, Sabor Republike Hrvatske je ocjenjuje aktom miješanja Republike Srbije u unutarnje stvari Republike Hrvatske te je odbacuje.

10. Suglasno Pariškoj povelji iz studenoga l990, Sabor Republike Hrvatske poziva Narodnu skupštinu Republike Srbije na konstruktivnu suradnju na dobrobit građana obih republika.

11. Ova će se deklaracija objaviti u "Narodnim novinama", službenom listu Republike Hrvatske i dostaviti skupštinama svih jugoslavenskih republika i pokrajina.

Klasa: 021-03/91-06/07

Zagreb, 17. travnja 1991.