Zakoni i propisi - Pravni savjeti 7 19.02.1991 Zaključci o prihvaćanju akata Savjeta Europe o slobodi izražavanja i informiranja
     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Izrada web stranice za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica

 
 
     


Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:

SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju člana 332. točke 1. Ustava Republike Hrvatske, točke 3. Amandmana XLVIII i Amandmana LXII na Ustav Republike Hrvatske, Sabor Republike Hrvatske

- potvrđujući duboku privrženost ljudskim pravima i temeljnim slobadama, koje predstavljaju osnovu demokracije, pravednosti i mira u svijetu,

- smatrajući da je sloboda izražavanja i informiranja osnovni element principa stvarne demokracije i preduvjet socijalnog, ekonomskog, kulturnog i političkog razvoja svakog ljudskog bića, kao i uvjet skladnog napretka socijalnih i kulturnih grupa, naroda i međunarodne zajednice,

- u cilju zaštite i promicanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa i sloboda izražavanja i informiranja, na sjednicama Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća 6. i 7. prosinca 1990. godine, donio je slijedeće

ZAKLJUČKE

o prihvaćanju akata Savjeta Europe o slobodi izražavanja i informiranja

1. Sabor Republike Hrvatske podržava europsku suradnju na zaštiti, promicanju i kolektivnoj garanciji sloboda izražavanja i informiranja te u tu svrhu prihvaća akte Savjeta Europe o slobodi izražavanja i informiranja i to:

- Rezoluciju 428. (1970) s deklaracijom o sredstvima javnog priopćivanja i ljudskim pravima (usvojena na 21. redovnom zasjedanju Savjetodavne skupštine Savjeta Europe,23.siječnja 1970),

-Preporuku 834.(1978) u svezi opasnosti koje prijete slobodi tiska i televizije (usvojena na 30. redovnom zasjedanju Parlamentarne skupštine Savjeta Europe,28. travnja 1978),

-Preporuku br. R(81) 19. Komiteta ministara državama članicama o pristupu informacijama u posjedu javne vlasti s aneksom Preporuke (usvojena od Komiteta ministara,25. studenoga 1981),

-Deklaraciju o slobodi izražavanja i informiranja (usvojena na 70. zasjedanju Komiteta ministara,29. travnja 1982).

2.Sabor Republike Hrvatske zadužuje Vladu Republike Hrvatske i nadležna ministarstva da analiziraju stanje u oblasti informiranja s aspekta europskih pravnih standarda i zahtjeva u pogledu zaštite,promicanja i kolektivne garancije slobode izražavanja i informiranja sadržanim u aktima Savjeta Europe,te da podnesu zakonske prijedloge,donesu odgovarajuće propise i poduzmu druge mjere neophodne za njihovu dosljednu zaštitu i ostvarivanje.

3. Prijedlozi i mjere, kao i ukupna politika Vlade i nadležnih ministarstava u ovoj oblasti moraju se zasnivati na principima i zahtjevima utvrđenim europskim aktima o slobodi izražavanja i informiranja, kao što su:

-pravo na slobodu izražavanja koje uključuje i slobodu mišljenja, istraživanja, primanja, objavljivanja i širenja informacija i ideja, bez mogućnosti miješanja od strane javnih vlasti i bez obzira na granice,osim onih utvrđenih u članu 10. Europske konvencije o ljudskim pravima,

-zabrana cenzure ili bilo kakve kontrole ili arbitrarne prinude prema učesnicima u tokovima komunikacije,

-zakonsko jamčenje nezavisnosti štampe i ostalih sredstava komuniciranja od kontrole države,a povreda te nezavisnosti utuživa je u postupku pred sudom,

-obaveza države da maksimalno potiče raznolikost sredstava priopćivanja i pluralitet izvora informiranja,

-nezavisnost sredstava masovnog komuniciranja koja se osigurava i zaštitom od opasnosti monopola,

-ravnopravnost sredstava informiranja pred izvorima informiranja,

-politika u oblasti informiranja kojom se garantira štampi,radiju i televiziji maksimum slobode u komentiranju događaja,

-osiguravanje sudske zaštite protiv osoba koje bi bile odgovorne za povredu prava na poštivanje privatnosti života.

4.Ovi zaključci,te akti Savjeta Europe o slobodi izražavanja i informiranja objavit će se u "Narodnim novinama".

Klasa: 008-02/90-01 /03

Zagreb: 7. prosinca 1990.

SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća udruženog rada

Ivan Matija,v.r.

Predsjednik Vijeća općina

Slavko Degoricija,v.r.

Predsjednik Društveno-političkog vijeća

Ivan Vekić,v.r.

Predsjednik Sabora

dr. Žarko Domljan,v.r.


SAVJETODAVNA SKUPŠTINA SAVJETA EUROPE

Dvadeset i prvo redovno zasjedanje

REZOLUCIJA 428(1970)*

s deklaracijom o sredstvima javnog priopćivanja i ljudskim pravima

Skupština,

1. Nakon pregleda radova s Kolokvija o ljudskim pravima i sredstvima javnog priopćivanja, održanng u Salzburgu, rujna 1968;

2. Pozdravljajući rezultate tog kolokvija, kojima su riješeni neki od problema iz tog područja;

3.Vodeći računa o svojoj preporuci o sredstvima javnog priopćivanja i ljudskim pravima, kojom predlaže Komitetu ministara donošenje mjera vezanih za određena pitanja:

4. Smatrajući da bi, osim mjera što ih treba poduzeti Europski savjet, trebalo sažeti u zasebnu deklaraciju neka od načela potvrđena na Kolokviju u Salzburgu;

5. Usvaja Deklaraciju o sredstvima javnog priopćivanja i ljudskim pravima, kako slijedi:

DEKLARACIJA O SREDSTVIMA JAVNOG PRIOPĆIVANJA I LJUDSKIM PRAVIMA

A. Status i nezavisnost tiska i drugih sredstava javnog priopćivanja

1. Tisak i druga sredstva javnog priopćivanja, premda obično nisu javne ustanove, obavljaju jednu bitnu društvenu funkciju. Kako bi im se omogućilo vršenje te funkcije, u skladu s javnim interesom, trebalo bi poštivati slijedeća načela:

2. Pravo na slobodu izražavanja treba primjenjivati na sredstva javnog priopćivanja.

3. To pravo mora uključivati slobodu istraživanja, prikupljanja, priopćivanja, objavljivanja i širenja informacija i ideja, čime je javna vlast u obvezi priopćivanja, u razumnim razmjerima, onih informacija koje se odnose na pitanja od javnog interesa, a sredstva javnog priopćivanja su u obvezi davanja cjelovitih i raznovrsnih obavijesti o javnim poslovima.

4. Nezavisnost tiska i drugih sredstava javnog priopćivanja od kontrole države treba biti zakonom zajamčena. Svaku povredu ove nezavisnosti moraju rješavati sudovi a ne izvršna vlast.

5. Ne smije se vršiti nikakva posredna niti neposredna cenzura nad tiskom niti nad sadržajem radijskih ili televizijskih difuzija niti nad vijestima i informacijama što ih prenose druga sredstva, kao što su filmske novosti prikazivane u kino dvoranama. Ograničenja se mogu postaviti samo u granicama predviđenim članom 10. Europske konvencije o pravima čovjeka. Sadržaj radijskih i televizijskih

* Rasprava na Skupštini, 23 siječnja 1970. (18 zasjedanje - v .Doc 2687, izvještaj komisije za pravna pitanja),

Tekst usvojen na Skupštini, 23 siječnja 1970 (18. zasjedanje).

Emisija ne podliježe nikakvoj državnoj kontroli osim pod uvjetima predviđenim stavkom 2 navedenog člana. (*)

6. Unutrašnje ustrojstvo sredstava javnog priopćivanja mora jamčiti slobodu izražavanja odgovornih urednika .Mora se zaštiti njihova urednička nezavisnost.

7. Nezavisnost sredstava javnog priopćivanja treba zaštititi od opasnosti monopola. Potrebno je podrobnije proučiti posljedice koncentriranja u području tiska kao i mogućeg davanja materijalne pomoći.

8. Privatna poduzeća kao ni financijske grupacije ne smiju uspostaviti monopol u području tiska, radija ili televizije; moraju se zabraniti i monopoli pod vladinom kontrolom. Pojedinci, socijalne grupe, regionalne ili lokalne vlasti moraju imati - ukoliko zadovoljavaju uvjete predviđene za izdavanje takvih dozvola - pravo obavljanja tih djelatnosti.

9. Potrebne su posebne mjere koje bi jamčile slobodu dopsinicima iz inozemstva, kao i osoblju međuanrodnih novinskih agencija, u cilju omogućavanja javnosti da prima točne informacije iz inozemstva. Te mjere se odnose na status, dužnosti i privilegije dopisnika iz inozemstva i na njihovu zaštitu od samovoljnog protjerivanja. Za njih, te mjere, podrazumijevaju pružanje točnih infurmacija.

B. Mjere koje će jamčiti odgovornost tiska i drugih sredstava javnog priopćivanja

Dužnost je tiska i drugih sredstava javnog priopćivanja da obavljaju svoje zadatke s osjećajem odgovornosti prema zajednici i pojedincima. Poželjno je u tom smislu (ukoliko još ne postoj) ustanoviti:

(a) stručno obrazovanje novinara, uz odgovornost samih novinara;

(b) deontološki kodeks za novinare koji bi se osobito odnosio na točnost i uravnoteženost objavljenih informacija, ispravljanje netočnih informacija, jasno razlikovanje informacija od komentara, potrebu izbjegavanja svake klevete, poštivanje privatnosti, poštivanje prava na pravičan sud, kao što jamči član 6. Europske konvencije o ljudskim pravima;

(c) Savjete tiska ovlaštene da istražuju te i izriču opomene u slučajevima ponašanja suprotnih normama profesije, kako bi se postigla samodisciplina u novinstvu.

C. Mjere usmjerene za zaštitu pojedinca od povrede njegova prava na privatnost

1. Postoji oblast u kojoj korištenje prava na slobodu informiranja i izražavanja može doći u sukob s pravom na poštivanje privatnog života, zajamčenog članom 8. Konvencije o ljudskim pravima.* Korištenje prvog prava ne može dokinuti ono drugo.

2. Pravo na poštivanje privatnosti sastoji se prvenstveno o mogućnosti da se živi prema vlastitom nahođenju uz minimalna uplitanja. Odnosi se na privatni, obiteljski i kućni život, fizički i moralni integritet, čast i ugled, ne predstavljanje pod krivim svjetlom, neobjavljivanje nepotrebnih i neugodnih podataka, neovlašteno objavljivanje privatnih fotografija, na zaštitu od špijunaže i neopravdanih ili neprihvatljivih indiskrecija, na zaštitu od zlonamjernog korištenja privatnih razgovora, na zaštitu od širenja inforamcija priopćenih ili primljenih od pojedinca u povjerenju. Ne mogu se pozivati na pravo na zaštitu vlastite privatnosti one osobe koje svojim djelima potiču indiskrecije na koje se kasnije pozivaju u tužbi.

3. Poštivanje privatnosti osobe koja sudjeluju u javnom životu, predstavlja poseban problem. Formula prema kojoj "privatni život prestaje tamo gdje počinje javni" nedovoljna je za rješenje ovog problema. Osobe koje igraju neku ulogu u javnom životu imaju pravo na zaštitu privatnog života osim u slučajevima kada se ovaj posljednji odražava na javni život. Time što pojedinac ima neku javnu funkciju ne uskraćuje mu se pravo na privatnost.

4. Zaseban problem se postavlja u svezi nastojanja dobijanja informacija uz pomoć suvremenih tehničkih pomagala (prislušni uređaji, skriveni mikrofoni, kompjutori, itd) čime se povređuje pravo na poštivanje privatnosti. Tom problemu treba posvetiti posebnu pažnju.

5. Kod ustanovljavanja regionalnih, nacionalnih ili međunarodnih informatičkih baza podataka, pojedinca se ne smije ugroziti akumulacijom podataka o njegovom privatnom životu. Takvi centri smiju registrirati samo onaj minimum podataka neophodan za pitanja kao što su porezi, mirovinski sistem, socijalno osiguranje itd.

6. U borbi protiv navedenih opasnosti, nacionalno zakonodavstvo mora predviđati pravo na pokretanje postupaka sudske zaštite od osoba koje bi bile odgovorne za povredu prava na poštivanje privatnosti.

7. Pravo na zaštitu privatnog života kojeg jamči član 8. Konvencije o ljudskim pravima, mora štititi pojedinca ne samo od miješanja javnih vlasti nego i pojedinaca i privatnih institucija, uključivo i sredstva javnog priopćivanja. Nacionalno zakonodavstvo mora sadržavati odredbe koje jamče takvu zaštitu.

PARLAMENTARNA SKUPŠTINA SAVJETA EUROPE

Trideseto redovno zasjedanje

PREPORUKA 834(1978)*

u svezi opasnosti koje prijete slobodi tiska i televizije

Skupština,

1. Podsjećajući na svoju Preporuku 747 (1975), u svezi koncentracija u tisku;

(*)Član 10. Europske konvencije o ljudskim pravima:

1 Svi imaju pravo na slobodu izražavanja .To pravo podrazumijeva slobodu mišljenja i slobodu prikupljanja ili priopćivanja inforamcija ili ideja, bez miješanja javnih vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne onemogućava države da stave poduzeća radio-difuzije, kinematografe ili televizije pod režim dozvola za rad.

2. Korištenje tih sloboda sadrži obveze i odgovornosti i moža se potčiniti nekim formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili sankcijama, u skladu sa zakonom, što predstavlja, u demokratskom društvu, potrebne mjere za nacionalnu sigurnost, teritorijalni integritet ili javnu sigurnost, javni red i sprečavanje zločina, zaštitu zdravlja i čudorednosti, zaštitu ugleda ili prava drugoga, kako bi se spriječilo širenje povjerljivih inforamcija ili jamčio autoritet i nepristranost sudskih vlasti".

* Član 8 Europske konvencije o ljudskim pravima

1. Svi imaju pravo na zaštitu privatnog i obiteljskog života, svoga doma i svoje prepiske.

2. Javna vlast se ne može miješati u korištenje toga prava osim u onim slučajevima koje predviđa zakon i koji predstavljaju, u demokratskom društvu, mjeru zaštite potrebne nacionalnoj sigurnosti, javnoj sigurnosti, gospodarskoj dobrobiti zemlje, odbrani reda i sprečavanju krivičnih prekršaja, zaštiti zdravlja i čudorednosti ili zaštiti prava i sloboda drugoga".

* Rasprava na Skupštini. 27. i 28 travnja 1978. (na 7 i 8. zasjedanju - v. Doc. 4090, izvještaj komisije za politička pitanja).

Tekst usvojen na Skupštini, 28 travnja 1978. (8. zasjedanje).

2.Potvrđujući svoje uvjerenje da su sloboda tiska i televizije temelji slobode izražavanja i neophodni uvjeti svakog demokratskog političkog sistema i da, prema tome, Savjet Europe mora doprinijeti očuvanju te slobode;

3.Smatrajući da problemi monopola, vladina uplitanja i zloupotreba vlasti poslodavaca ili sindikata otvaraju tako teška pitanja za obranu slobode sredstava javnog priopćavanja da postoji opravdanje za poticanje europskih vlada i parlamenata da prouče i sprovedu politike zacrtane tako da jamče novinstvu i televiziji maksimum slobode u komentiranju događaja;

4.Uzimajući u obzir hitnu potrebu prilagođavanja zakonodavstva javnim sredstvima priopćivanja,posebice kad je riječ o telekomunikacijama putem satelita;

5.Uočivši da koncentracije u novinstvu i monopoli umanjuju broj listova i izdavačkih grupa i,time,posebno u vrijeme sadašnjeg nepovoljnog gospodarskog stanja,umanjuju pluralitet izražavanja;

6 .Ustvrđujući da vladina uplitanja (za razliku od intervencija države koje su usmjerene očuvanju i unapređenju slobode informiranja u demokratskom društvu) dovode do neravnopravnog polužaja medija opozicije i ruše objektivnost informacije;

7. Smatrajući da, u jednom sistemu slobodnog poduzetništva, treba naći ravnotežu koja će zadovoljiti interese i sindikata i poslodavca, kada se radi o uvođenju novih tehnologija koje smanjuju broj zaposlenih radnika u tiskari;

8. Smatrajući da bi sindikati novinara, čiji je osnovni zadatak da štite profesionalne interese svojih članova ; morali izvršavati svoje funkcije vodeći računa ,u prvom redu, o očuvanju slobode individualnog izražavanja novinara;

9. Naglašavajući moguć utjecaj oglasivača i propagandista na slobodu izražavanja, i posebno, na sadržaj članaka u novinama i emisijama;

10. Izražavajući svoje zadovoljstvo što je, u okviru međuvladinog programa Savjeta Europe, formiran Komitet eksperata koji bi se bavio pitanjima sredstava javnog priopćavanja;

11.Svjesna, međutim, različitosti stanja u pojedinim zemljama u oblasti masovnih medija pa, prema tome i teškoća oko izrade općih pravnih instrumenata na europskoj razini;

12. Preporuča usvajanje nacionalnih propisa koji ograničavaju monopole i koncentracije u novinstvu, prihvaćajući da slobodu tiska ne mogu jamčiti samo pravila slobodnog poduzetništva, javnost vlasništva i poslovanja novina;

13. Prihvaća da bi mogle biti potrebne mjere javne materijalne pomoći novinstvu u cilju osiguranja financijske izvodljivosti, preživljavanja onih najslabijih, i da u tom pogledu, ne dirajući u zaknodavstva nekih zemalja članica Savjeta Europe svaki oblik selektivne pomoći mora biti dodijeljen samo od nekog nezavisnog tijela;

14. Smatra da bi trebalo podržavati pluralistički pristup elektronskoj difuziji informacija otvarajući veći broj nezavisnih kanala čime bi se razbijali monopoli;

15. Izražva uvjerenje da nezavisnost programa i upravljanja dražvnom televizijom može biti ojačana stvaranjem specijaliziranih parlamentarnih komisija i savjetodavnih organa u kojima će biti zastupljeni predstavnici različitih socijalnih grupa, poput organizacija poslodavaca i sindikata, udr-uženja televizijskih gledalaca, intelektualnih institucija, autora, umjetnika, glumaca i potrošača;

16.Traži usvajanje, tamo gdje nedostaju, nacionalnih propisa kojima se uređuje satelitska i kabelska emitiranja, kao i emisije lokalnih radio i televizijskih stanica;

l7. Smatra da bi statuti o položaju osoblja redakcija u sredstvima javnog priopćivanja,bilo tisku ili audiovizualnim medijima, izrađeni na nacionalnoj razini a na osnovi smjernica Savjeta Europe, mogli u većoj mjeri jamčiti slobodu izražavanja i informiranja, posebno u odnosu na pokušaje vlasnika ili sindikata da novinarima ograniče slobodu komentiranja.

18. Preporučuje Komitetu ministara:

a) da pozove Komitet eksperata za sredstva javnog priopćivanja da prouči gore navedene prijedloge, a u cilju njihova daljnjeg proučavanja u okviru svojeg programa;

b) da redovito izvještava Skupštinu o napredovanju i postignutim rezultatima spomenutog Komiteta eksperata;

c) da dok se ne utvrdi statut o sredstvima javnog priopćivanja, pozove one vlade koje ih kontroliraju da poduzmu sve potrebne mjere kako bi bila pristupačna, pod pravednim i ravnopravnim uvjetima, svim političkim, društvenim i kulturnim snagama.

PREPORUKA Br.R(81)19 KOMITETA MINISTARA - DRŽAVAMA ČLANICAMA O PRISTUPU INFORMACIJAMA U POSJEDU JAVNE VLASTI *

(usvojena od Komiteta Ministara, 25. studenoga 1981, u vrijeme 340-tog zasjedanja delegata ministara) Komitet ministara, prema članu 15b. Statuta Savjeta Europe,

Imajući u vidu da je cilj Savjeta Europe ostvarenje tješnje veze između svojih članova;

Uzimajući u obzir Preporuku 854. Skupštine vezanu za pristup javnosti vladinim dokumentima i slobodi informiranja;

Obzirom na važnost što ga za javnost, u jednom demokratskom društvu, ima odgovarajuća informacija o javnom životu,

Smatrajući da pristup javnosti informacijama može ujačati povjerenje javnosti u vlast;

Smatrajući da se, prema tome, mora usmjeriti maksimalan napor u pravcu osiguranja najšireg mogućeg pristupa javnosti onim informacijama što ih drže javne vlasti;

Preporuča vladama zemalja članica Savjeta Europe da u svoje zakonodavstvo i njegovu praksu ugrade ona načela koja se daju u aneksu ove preporuke.

ANEKS PREPORUCI Br. R (81) 19

Načela koja slijede odnose se na fizička i pravna lica. Kod primjene tih načela, trebalo bi voditi računa o zahtjevima jedne dobre i učinkovite uprave. Ukoliko ti zahtjevi uvjetuju potrebu preinake ili isključenje jednog ili nekoliko načela, u posebnim slučajevima ili u specifičnim područjima javne vlasti, trebalo bi, ipak, nastojati da bude zajamčen najbolji mogući pristup informacijama.

*Prilikom usvajanja Preporuke br. R (81) 19 i primjene člana 102 Unutrašnjeg poslovnika sastanaka delegata ministara, delegati Italije i Luxembourga su zadržali pravo svojih vlada da se suglase ili ne.

I.

Svako lice, pod jurisdikcijom jedne od država članica, ima pravo, na svoj zahtjev, dobiti podatke što ih drže javne vlasti, osim zakonodavnih organa i sudske vlasti.

II.

Moraju se predvidjeti djelatna i odgovarajuća sredstva kako bi se osigurao pristup informacijama.

III.

Pristup informaciji se ne može odbiti uz obrazloženje da tražilac nema posebnog interesa u tom predmetu.

IV.

Pristup informaciji treba osigurati na jednakopravnim osnovama.

V.

Primjena prethodnih načela može se podrediti samo onim ograničenjima, koja su nužna u jednom demokratskom društvu za zaštitu legitimnih javnih interesa (kao što su državna sigurnost, javna sigurnost, javni red, gospodarska dobrobit zemlje, sprečavanje zločina, sprečavanje širenja povjerljivih informacija) i za zaštitu privatnosti i drugih legitimnih privatnih interesa, uzimajući u obzir posebni interes pojedinca za one informacije što ih posjeduje javna vlast a tiču se njega osobno.

VI.

Za svaku traženu informaciju mora se donijeti odluka u razumnom roku.

VII.

Javna vlast koja odbije pristup informaciji, mora dati razloge na kojima zasniva to odbijanje, pod uvjetima predviđenim zakonom ili praksom.

VIII.

Na svako odbijanje zahtjeva za informacijom mora biti omogućeno ulaganje žalbe.

DEKLARACIJA O SLOBODI IZRAŽAVANJA I INFORMIRANJA (usvojena na 70. zasjedanju Komiteta ministara, 29. travnja 1982)

Države članice Savjeta Europe,

1. Smatrajući da nečela stvarne demokracije, poštivanje općih prava i poštivanje ljudskih prava predstavljaju osnovicu njihove suradnje i da je sloboda izražavanja i informiranja ključni čimbenik tih načela;

2. Smatrajući da je ta sloboda obznanjena u nacionalnim ustavima i međunarodnim aktima, posebno u članu 19. Svjetske deklaracije o ljudskim pravima i u članu 10. Europske konvencije o ljudskim pravima;

3 .Podsjećajući da su time poduzete mjere kojima će se kolektivno jamčiti sloboda izražavanja i informiranja, zadužujući tijela predviđena Konvencijom da kontroliraju njihovu primjenu;

4. Smatrajući slobodu izražavanja i informiranja potrebnom za društveni, gospodarski, kulturni i politički razvoj svakog ljudskog bića, te da predstavlja preduvjet za skladan napredak društvenih i kulturnih grupacija, nacija i međunarodne zajednice;

5. Uvjerenje da stalni razvoj tehnologije u području informacija i komunikacija treba biti, bez obzira na granice, u službi unapređenja prava na izricanje, istraživanje,

primjene i priopćavanje informacije i ideja, ma koji bio njihov izvor;

6. Uvjerene da je zadaća država da brinu kako se ne bi kršila sloboda izražavanja i informiranja i da bi morale usvojiti onu politiku koja može, u mjeri mogućeg, pogodovati raznovrsnosti sredstava priopćivanja i pluralitetu izvora informacija, omogućujući tako, pluralitet ideja i mišljenja;

7. Ustvrđujući da su, pored zakorkodavnih mjera predviđenih stavkom 2 .člana 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, dobrovoljno uspostavljeni deontološki kodeksi i da njih primjenjuju profesionalne organizacije na području sredstava javnog priopćavanja;

8. Svjesne da slobodan protok i opće širenje informacija svakojake prirode, preko granica, predstavlja značajan čimbenik u međunarodnom razumijevanju,zbližavanju naroda i međusobnom obogaćivanju njihovih kultura,

I. Podsjećaju na svoju čvrstu vezanost za načelo slobode izražavanja i informiranja kao temeljnog elementa svakog demokratskog i pluralističkog društva;

II. Izjavljuju da na području informiranja i sredstava javnog priopćivanja slijede slijedeće ciljeve:

a) očuvanje prava svake osobe, bez obzira na granice, na izražavanje, prikupljanje i primanje informacija i ideja, ma koji bio njihov izvor, i njihovo širenje u skladu s uvjetima predviđenih u članu 10. Europske konvencije o ljudskim pravima;

b) odsustvo cenzure, ili svake svojevoljne kontrole ili prinude, prema učesnicima u procesu priopćavanja, sadržaja komunikacije ili prijenosa i emitiranja informacije;

c) vođenje otvorene politike informiranja u javnom sektoru, uključujući pristup informaciji, koja će svakom pojedincu povećati sposobnost razumijevanja i slobodno raspravljanja o političkim, društvenim, gospodarstvenim i kulturnim pitanjima;

d) postojanje velikog broja nezavisnih i samostalnih sredstava priopćavanja, čime je moguće odraziti raznovrsnost ideja i mišijenja;

e) uspostavljanje nacionalnih i međunarodnih olakšica za prijenos i širenje informacija i ideja, kao i pristup tim olakšicama pod primjerenim uvjetima;

f) jačanje međunarodne suradnje i pumoći, putem javnih i privatnih kanala, kako bi se pospješio slobodan protok informacija i poboljšale infrastrukture i mjerodavnosti u području komunikacija;

III. Odlučuju pojačati svoju suradnju da bi:

a) odbranile pravo svake osobe da koristi slobodu izražavanja i informiranja;

b) unaprijedile, putem odgoja i obrazovanja, stvarno korištenje slobode izražavanja i informiranja;

c) pogodovale slobodnom protoku informacija, doprinoseći tako međunarodnom razumijevanju, boljem poznavanju uvjerenja i tradicija, poštivanju raznovrsnosti mišljenja i međusobno obogaćivanje kultura;

d) objedinile svoja iskustva i znanja u području sredstava javnog priopćivanja;

e) djelovale tako da nove usluge i tehnike informiranja i priopćivanja, kada su one raspoložive, budu stvarno korištene za proširenje prostora slobode izražavanja i informiranja

     
   

Internet i poslovne usluge za poduzetnike


Izrada web stranica za tvrtke, obrtnike i udruge

Tvrtka Poslovni forum d.o.o. već dugi niz godina izrađuje i razvija vlastite CMS sustave za Vaše web stranice.
Naši CMS sustavi omogućuju tvrtkama, obrtnicima, udrugama i građanima kvalitetne web stranice po povoljnim cijenama.

Link za opširnije informacije o izradi web stranica

 
 
     



Link na pregled svih poslovnih i internet usluga



Neslužbeni pregled iz Narodnih novina


IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>